ZAGENOCIDAVANJE

Nikakvo obilježavanje teritorije Republike Srpske Genocidnim Biljezima neće sakriti niti preokrenuti istinu da je Bošnjačko Političko Rukovodstvo, tada Muslimansko, uvlačeći i Hrvate u bitke protiv Srba, izgubilo rat za Bosnu i Bosnu. Za jednonacionalnu i jednovjersku državu u kojoj ne bi bilo mjesta za Srbe a ni za Hrvate. To su poslije rata pokazali kada im nisu dali mjesta ni u Federaciji koju su u Vašingotnu lijepo nazvali Muslimansko-Hrvatska.

Stoga inspekcija i treba ukloniti spomenik navodnim Žrtvama Genocida u Višegradu. I treba podići optužnicu protiv svih onih koji su učestvovali u tom projektu.

Lažne optužbe za genocidnost ljudi i teritorija moraju da budu sankcionisane na osnovu zakona.

Nije svaka božija suluda, niti udruga, pozvana da neku zemlju i ljude kontaminira Proizvoljnim Genocidom. Nije to ni sud u Hagu. Genocid može ustanoviti samo kompleksna istoriografska nauka na osnovu dokumenata.

Neka mi bog oprosti, a i žrtve, i neka im je laka zemlja, ali same žrtve nisu dokaz Genocida.

Cilj bošnjačkih avanturista je jasan. Cijelu Republiku Srpsku treba premrežiti Biljezima Genocida i tako, kad dođe vrijeme, oduzeti pravo ljudima da žive na tim navodnim Genocidištima.

Ta primitivna, pretplemenska Politika Kostiju i Biljega vraća BiH u mrak turskog doba.

Sada će krenuti lavina o ljudskim pravima, o diktaturi u Republici Srpskoj, o negiranju genocida, o ponovniom ubijanju žrtava...

A, u stvari, mrtvi spomenici genocida treba da ubiju žive ljude.

Već je postala opšta pojava stavova da SNSD ne može u Srebrenici dati kandidata za načelnika jer je to stranka koja negira genocid.

SNSD i SDS su kandidovali ženu za načelnicu. Ne može biti miroljubivijeg koraka od tog. I ni to stranim diplomata i domaćim genocidopatama, nije dovoljno.

Oni bi simbolu rađanja i života suprotstavili simbole rake i krvi.

I lažnih kolektizirajućih optužbi.

Kuda su se zaputili ti ljudi.

TRANSFORMACIJA

RESURSA

SRPSKE

Odlučio sam da pišem Radovanu Karadžiću. Dragi Brate Radovane, evo dobro smo kao što i tebi želimo sve najbolje u životu, radu i ličnoj sreći. Da prijeđem na stvar. Šume su opet u teškom razjebu. Pilane ne rade, to znači ne kradu, Šegeovi u gubitku a rade, Sveukupne Srpske Šume i Šikare u gubitku ogromnom, džaba nije ponovo imenovan Neđo Ilić. Recesija u Evropi ne kupuje amaterske poluproizvode, takorekuć rezanu građu. Pa sam odlučio da zatražim onih svojih deset duluma šume što si reko da će imati svaki borac. Potpiši mi ZKI. Nemoj samo da bude dračik.

Vita jela, Zelen Hag, čekam odgovor drag.

Šume Srpske, Elektroprivreda Srpske, Oranice Srpske, Voćarstvo Srpske, Povrtlarstvo i cvjećarstvo Srpske, Stočarstvo Srpske, Putevi Srpske, temeljni su i trajni resursi Republike Srpske.

Stanje u svim ovim, i drugim manje bitnim segmentima, najčešće je veoma daleko od optimalnog. A neke tek treba početi da razvijamo.

To će zahtijevati i transformaciju ministarstava i državne administrativne dembelanije.

Ali, za početak, mora se transformisati ono što već imamo na dobrom nivou.

Šume Srpske ne moraju obavezno da budu profitna organizacija. Ali to ne znači da se mogu tolerisati gubici. I znači da sve što je naslonjeno na sirovine mora da donosi profit i porez državi i društvu. Država Srpska će morati da razmisli da ponovo osniva i pokreće drvnu industriju. Da je okrupnjava i tako stvara gigante. Privatni pilanaši nemaju obavezu, a ni pameti, da misle na društveni i državni interes. Njima su Šume Srpske dobre samo ako mogu da kupe F trupac po cijeni rudnog drveta.

Prije toga, ŠS moraju da budu Jedinstven Državni Sistem. Grupnošumski interesi se moraju eliminisati. Čak i šumska gazdinstva. Koja služe za namiještanje tendera i lokalnu i regionalnu moć. Svaka nemoćna stranka misli da će dobiti izbore ako ovlada šumskim gazdinstvom. A ne treba ni pomišljati na predaju šuma na upravljanje opštinama. Najveći dio njih ni svoje smeće ne umije da počisti i odveze. To bi bila direktna feudalizacija.

Jedinstven sistem podrazumijeva i odgovornost Vlade. I menadžmenta. Direktor i Uprava bi morali odgovarati Vladi za rezultate. A ne samo boriti se za poziciju. Šumojević je obećavao kule i gradove, pardon, dobit i balvane, a šta sada imamo. I kome odgovara. Jedinstven sistem bi eliminisao lokalne šumodahije, tajkune i kriminalce udružene sa moćnicima koji su uzurpirali institute poslanika, načelnika ili slično i više.

Jedinstven sistem se mora uvesti i u oblast elektroprivrede. I u sve ostale koji su u povoju ili nešto manje upišani.

Opstaće države koje mogu upravljati svojim resursima. Inostrana neoliberalna sranja o samoregulaciji, tržištu i privatizaciji samo su putokaz za propast. Kad ne upravljaš svojim resursima, prođeš kao Grčka.

Znam da se mnogi humaniodi, demokratoidi, ekonomoidi i kretenioidi ježe na ovu moju zamisao.

Ali ako danas analiziramo uspješne ekonomije, vidjećemo da je među uspješnima najviše blago podržavljenih a među neuspješnima sve neoliberalizovane anarhije. Kina i Rusija.

Najbolji put da propadne Republika Srpska jeste realizacija Radovane ideje. Sve što imaš podijeli i razdijeli. Po deset duluma. Vaučere. I nikad više to nećeš skupiti na jedno mjesto. I nećeš imati ništa a lopovi će se dočepati anarholiberalizma kao ovdašnje verzije neoliberalizma.

UTICAJ ZEČIJIH JEBALIŠTA

NA REZULTATE IZBORA

Picini Dimovi iz opozicije, Picini Dimovi iz Građanskog Buđenja, Picini Dimovi iz Medijuma, Picini Dimovi od Analitičara/ki i Pičkini Dimovi iz Međunarodne Zajednice, gledaju u Picin Park Koozebosunce.

Tolike decenije živim u Banjaluci i mogu posvjedočiti da ta Njiva, koja je ostala Neizgrađeno Zemljište samo zato što je iznenada propao komunizam i došao rat, ne zaslužuje poetski naziv Picin Park. Više je seksa bilo na raskrsnici kod hotela Bosna nego na tom travnjaku kojim je uvijek išla neka dijagonala puteljaka ka onim budibogsnama uličicama ispod Tranzita. Da. I tri kera su, povremeno, imala jutarnja zapišavanja.

Ako je to Picin Park, onda je put ka Slatini, u Rejonu Pivare, Piciland. A parking Drvne Industrije Vrbas Picsvemir.

Sagu o Picinom Parku isforsirao je Čavić i Etno grupa Politics Bolesnics.

U nedostatku bilo kakvog programčića koji bi se mogao nazvati političkim, opozicionim, alternativnim, nezavisnim, bilo čim, oni su od tog Pišališta načinili Front borbe protiv Kriminala, pa kad su vidjeli da je godinama unazad sve prošlo kroz gradsku skupštinu onda su se uhvatili Ekologije. Pa Pičkine Poetike. O Picinom Parku pišu, obilno, i sarajevski mediji. A čega se oni dohvate, to je opoziciono u PLM.

Zbog svega toga nisam htio da pominjem PP. Glupo je da se raspravlja i piše o nečemu što je, svuda u svijetu,  najnormalnija stvar. Nigdje, ni u jednoj metropoli u Evropi, nema Njive u centru grada. Kapital će platiti koliko zineš jer se sve mora izgraditi, čak i vazduh. Drugo, na tom poslu će raditi, godinama, nekoliko hiljada radnika a onda će, kada se izgradi, tu posao imati nekoliko hiljada žitelja Banjaluke.

Protestovati protiv toga jednako je inteligentno kao i onanisati u podvodnom kavezu sa bijelim ajkulama.

Ali kada su rekli da će Picin Park uticati na izbore, morao sam da im kažem da pojma nemaju. I da su to organizovali upravo zato da bi sami sebi predočili šarenu lažu o uticaju na izbore. Fridrihebertičarka Tanja Topić lansirala je tu tezu. Genijalno. Slažeš da je Kriminal. Slažeš da je Ekologija. Slažeš da se Građani bude. I onda lažeš sam sebi da će to Uticati. Oće K.

Vlast u Banjaluci je za četiri godine asfaltirala 700 kilometara puteva po opštini. Čak i do mog ljubimca, Vepra Gileta, u Bočcu, vodi asfalt. Ljudima koji žive oko tih asfalta živo i mrtvo se jebe za neku njivu u centru.

A onima u centru. Takođe. Jedan dio gradskog življa je tradicionalno mrtavladan na izbore. Da li će ih Njiva povećati za dvije, tri stotine, smiješno je na ovakvom biračkom tijelu. Ako SNSD dobije manje glasova u BL nego prije četiri godine to će biti samo zbog toga što vlast, odnosno SNSD, nema protivnika. Nema borbe. Politička borba donosi atmosferu koja izvlči birače. I jedne i druge.

Ali, svejedno, na izbore utiče milion faktora pa je potpuno suludo izdvajati jedan.

Na izbore u Banjaluci će Picin Park uticati koliko i Dragan Čavić.

To je taj nivo.

JEBIHGA

Fahro Esbebe, poletan, svjež i ambiciozan u vlasti, mada će još Tihićevih suza proteći dok se to ne ostvari, izjavio je da će pokušati da pridobije Čovića i Dodika za ekonomski razvoj BiH.

Bolje da je izjavio da je Vukovar bošnjački grad.

Jer, za razliku od Avaz Tornja, u nebo, BiH ide u zemlju.

Ako će se držati te politike, moj savjet mu je da ne prodaje Dnevni Avaz.

Sve bosanskohercegovačke politike u posljednjih dvadeset godina su propale.

Prva je propala ona Alije Izetbegovića pod nazivom Za BiH ću žrtvovati mir.

Zatim su redom propadale sljedeće bošnjačke politike:

·         Jedan čovjek – jedan glas

·         Mi svaki dan ukidamo Republiku Srpsku

·         Sto posto BiH

·         Država za Paltformu

A propale su i bošnjačko-ohaerovske koprodukcije:

·         Reforme za Unitarizam

·         Reforme za Centralizam

·         Reforme za Bosnu

·         Bon

·         Butmir.

Sada se ponovo boriti za BiH isto je kao i Četrdeset sedme natući šubaru i otići u četnike.

Ne znam za Čovića. Mada znam. Toliko ste ga tužili i sudili da me čudi kako neko već nije izbacio slogan Tužilaštvo za Čovića. Ali za Dodika znam. Odnosno za Republiku Srpsku.

Republiku Srpsku su u proteklih petnaest godina, da rat ostavim po strani, tolike guje ujedale u BiH da bi mogla mirno da pusti da se BiH raspadne, šta raspadne, da propadne, a da se po guzici ne počeše.

Pošto više nema oružja, ja na riječ BiH potežem Referendumdumdum.

BiH je prošla polovinu svog političkog vijeka. To više nije treba za kojom bi se neko okrenuo da vidi dobro dupe. Nije momak za ženidbu. Dobre mačke bi za tim momkom mogle da kažu samo jednu riječ. Lešjebote.

Stav američkog ambasadora da su potrebni amandmani na UstaF, Ustav Federacije, što, ovako ili onako, znači Treći entitet, posljednji je pojas za spasavnje BiH.

Da je neko u Federaciji doista za BiH, prihvatio bi to objeručke. Samo bi, možda, Pošteni Ladni Konfederalizam mogao spasiti BiH. Možda bi tri države našle nešto zajedničkog interesa i za ekonomiju.

Mada se ni tu ne treba zalijetati. Titina Konfederacija je uvažavala interese svih država pa su sve one jedva čekale da on tabanima pođe naprijed.

Fahrudinu Radončiću je najbolje da se okrene političkim i ekonomskim interesima Bošnjaka i da sa svima razgovara na toj osnovi. Posljednju Bosansku Maglu neka pusti Zlatku.

Jer o interesima Bošnjaka niko nije vodio računa u posljednjih dvadeset godina. Da ne kažem pedeset. Čak ni Turci se zbog toga nisu češali. Samo su im uvalili Islam i mislili da je to dovoljno.

Interes Bošnjaka nije nikakva Bosna. Čak ni BiH. Ni Unitarizam. Nemam elana da to obrazlažem. Ali oni na koje se to odnosi bi mogli malo da to razaberu. Unitarna država, država sa nadmoći jedne nacije nad drugima, najprije propada.

Zato nije realna ni ekonomska politika za napredak BiH.

DA LI IZOLIRAJU SRBIJU

ILI SE IZOLIRA REGION

Mada je ovo KOR. Kurac Od Regiona. Obično Raspadište, bunjište, glumatanje državica i faktorčića. Čak i sa usranim čakširama zvanim Kosovo, Srbija je jedini pravi faktor regiona, bivšeg prostora Jugoslavije.

Slovenac, Hrvat i Bakir neće doći na inauguraciju Tomislava Nikolića.

Oni tako demonstriraju, mada oni samo tako misle, službeni stav Brisela. Koji citira neke izjave Nikolića o Vukovaru, Srebrenici i slično. Glupi američki Regan je, onomad, davao izjave u kojima se vidjelo da ne zna ni u koju je zemlju došao u posjetu, pa nikom nije palo na pamet da bojkotuje inauguraciju.

Da sam Tomislav Nikolić, na te vesti da neko neće doći na inauguraciju, odgovorio bih im kratko. ZMD. Zabole me.

Jer, Balkanska Trojka ne demonstrira ovim stav Brisela. Oni govore da su do koljena u Balkanskom Primitivizmu.

Srbija će sa Tomislavom Nikolićem izaći, ili barem krenuti, pošto on sam nije dovoljan za rađanje ZNP, na put Zdrave Nacionalne Politike i to će je ojačati kao državu.

Izbor Vuka Jeremića za UN-funkcionera govori da Srbija nije u internacionalnom kalu u kavom je bila proteklih petnaest, šesnaest godina. Plus u govnima u kakvim je bila u ratu. Iza nje stoje snage koje mogu da diktiraju vladajuće mišljenje. Barem u izboru protokolarne jednogodišnje ličnosti Generalne skupštine.

Sa te tačke gledišta, Balkanska Trojka nije baš povukla dobar potez.

Nikolić, kao početak ZNP, postaviće nacionalnu ljestvicu malo više nego što je dosad bila i što su je faktori sa Otpadišta navikli preskakati. Što znači da se ovim trasiraju neke buduće relacije i da ovo nije jednokratna zajebancija Srbije.

A ta dugoročnost može se osvetiti samo njima. Ne može Srbiji.

Nemojte da vas učim. Ali ubuduće se sa Srbijom neće moći razgovarati preo Srebrenice. Moraćete direktno. A vrata ste zatvorili guzicom.

Ubuduće neće u ime Srbije evropejizirati Čeda Genocid. Nikolić kaže da će tražiti od Brisela da jasno kaže ima li kakvih  skrivenih zamki na Putu Kandidata. Znajući Birokrate Brisela, ima, moj Tomo.

Mada Lajčak kaže da oni neće tražiti da Srbija prizna Kosovo. Nećemo ni mi tražiti da Sarajevo prizna Republiku Srpsku.

Ubuduće nema politike I Krst I Kosovo.

Jebalo vas Kosovo. To više nije adut.

Ja bih, na vašem mjestu, otišao malo do Tomice.

NEISKUSTVO ZA DRŽAVU

Esdees je dugo bio van Zajedničkih Organa, Esdepeovci bi rekli van Države Za Organe, pa ne shvataju da je vrijeme otišlo dalje. To su pokazali na primjeru prijedloga zakona o ukidanju rtv pretplate i finansiranju televizije iz budžeta.

Dok su bili u Otpoziciji, nisu primijetili da se više ne treba boriti za Zajedničke Organe, za Zajednički Budžet, za BiH uopšte.

Nešto kao nesretni Vlado Dijak koji je zbog toga što nije shvatao vrijeme i njegov protok, dvaput zaglavio zatvora zbog Staljina. Kad se zatvor zvao Goli Otok.

Napisao je neki kafanski pjesmuljak protiv Staljina. Udbaši, gosti i konobari, prijavili su ga i potkrijepili krivnju iz izvora bliskih rakiji i Dijaku. A kad te prijavce Udbi, ni MI63565789,56 te neće spasiti. Dijak je arestiran. U zatvoru nije imao Ajped i ostale zajebancije pa nije bio u toku događaja. Čim je odslužio Kritiku Staljina, napisao je Odu Staljinu, takođe kafanski pjesmuljak. U međudobu, Tito, Komaprtija i Ispravni Komunisti zaratili su sa Staljinom. Udbaši, gosti i konobari, ponovo koriste bliske izvore i Vlado putu putuje da ponovo golootokuje.

Kad mi je to, onomad, pričao u banjalučkoj Zori, pijući lozu, sažalilo mi se pa ga nisam pitao kad je i kako saznao zašto je opet morao na Golotinju.

Tako i danas ne znam zašto je Esdees predlagao da se televizije u BiH, što uključuje i Erteeres, finansiriaju iz Budžeta Za Tihića. I zašto se čude što SNSD nije glasao sa njima. Pa vaš Rajko Vasić je to rekao na zvaničnom sajtu. Čudila se Aleksandurevićka.

Esdees u opoziciji nije ni primijetio da je Republika Srpska počela borbu protiv Staljina. Tu skoro su imali nauk da zahtijevamo, i dobijamo, smanjeni Budžet Zajedničkih Institucija, BZI, a oni sada predlažu novog potrošača. I što je još gore, na te državne jasle bi priveli i Erteeres.

Esdees je sve od Republike dao. Pet brigada zajedničkih institucija. Tri organa, dvije nadležnosti. Ne prenosite više ako Boga znate.

Tačno je da sam izjavio, na portalu SNSD info, da treba ukinuti zakon o rtv pretplati. Jer je to bosanskohercegovački nametnuti zakon. Ali nisam rekao da se televizije finansiraju iz BZI.

Rekao sam da se nakon tog ukidanja pretplate, RTRS finansira iz Budžeta Republike Srpske. Što je javno i trasnaprentno jer i tu budžetsku stavku bi usvajala Narodna skupština Republike Srpske. I pozicija i opozicija. Tamo bi stajale rubrike Za plate, Za razvoj, Za ovaj program, Za onaj program, Za tehniku...

A oni neka svoje televizije finansiraju kako im volja.

Zato je pogrešno što je Esdees išao na taj način u raspravu.

Prvo pravilo kad ideš u Sarajevo: Ne budi konstruktivan.  

STARI VEPAR GILE
Kod mog druga Didare iz Bočca, na svom ekskluzivnom i raskošnom imanju, živi Vepar Gile. Bez obzira što je ovo jedan poetski naziv, Gile je Divlji Krmak ali je kod Didare od malih kljova. Našao ga je zalutalog i izgubljenog u šumi i othranio ga. Vremenom je Gile postao atrakcija, dolazili su lovci, naročito lažovi, da uživo vide vepra pa da mogu da lažu kako je sa ovakvim ili onakvim kljovama istrčalo sedamdeset, osamdeset krmaka na njih a oni imali samo sitnu sačmu za prepelice. Dovodili su i svoje kerove da i oni vide vepra i da vježbaju progon i opkoljavanje dok ne dođu gazde.
Didara je hranio Gileta, izlio mu bazen, sagradio kućice da se Gile skloni od kiše i bio domaćin svima koji dolaze u pohode na janjetinu i gledanje Gileta.
Sad je Gile Stari Boy. Nema više snage da razgoni kerove. Uglavnom ih čeka, vrti se u krug i gleda koji će pogriješiti da zgrabi za kičmu. Zadnje noge mu otkazuju, drhtulje. kad je vidio da ga snimam, samo što nije upitao Je li to taj Hatece, jebote. Malo je roktao što je bio znak da me uvažava i da mu godi moje prisustvo. Didara ga zna pustiti po zaseoku a Gile ne pravi štetu i, nakon izviđanja, vrati se na Veparland.
Apelovao sam na Didaru da više ne pušta kerove u Giletove torove. Može li da ga zatvorim u Dnevnu Žicu a da kerovi laju okolo, bori se Didara za očuvanje svog poligona za obuku.
Pusti Gileta da ostari ko čojek.
 

 

 

 

AMANDMANI 
POKRIVENI 
UŠIMA

Američki ambasador je nekidan izjavio da je jedno od mogućih rješenja u BiH u amandmanima na Ustav Federacije. Ali da je to stvar građana Federacije.

Ta izjava je prošla potuno nezapaženo jer je trajalo bijelo usijanje nakon što je Džingis Lagum pregazio još jednu bošnjačku ikonu, Esdea.

Diplomatski. To je konstruktivan doprinos SAD, kreatora Opšteg okvirnog sporazuma za mir, daljem jačanju BiH na putu evroatlantskih integracija.

Realno. Završena je Faza Reformi u BiH. S napomenom da su Reforme u BiH podrazumijevale ukidanje Republike Srpske ili njeno devastiranje do sažaljenja.

Diplomatski. Određeni krugovi u međunarodnoj zajednici su shvatili da je Ukidanje Republike Srpske došlo do tačke kada je u pitanju sama BiH, i da treba što prije odustati od te politike i prijeći na spašavanje BiH.

Realno. Definitivno je propalo dirigovano neprirodno, protivprirodno, nacionabludno i vancivilizacijsko ratno savezništvo Hrvata i muslimana protiv Srba u BiH. SAD su se zajebale na pronalsku oružja za masovno unišenje Srba.

Moje iskreno saučešće. Počela je podjela BiH.

SRBIJA TRAŽI SVOJ

ZDRAVI NACIONALIZAM

Jasno je da je jedan od razloga poraza Borisa Tadića Nacionalizam. Nacionalizam je razlog kraha Čede u Beogradu. Nacionalizma je generator preobražaja Tomislava Nikolića od Četnika do Sretnika. I njegove pobjede. Nacionalizam je objašnjenje i dupluspjeha Dačića i njegovih socijalista.

Ovdje nema dovoljno prostora da se detaljnije i utemeljenije obrazlaže Srbijanski Nacionalizam. Samo ću dati nekoliko natuknica. U poteklih dvadeset pet godina Srbijanski Nacionalizam, Nacionalizam Srbije, bio je uglavnom Došljački Nacionalizam. Zatim Nacionalizam Pljačke, Nacionalizam Babe Jule, Nacionalizam Mitova, Nacionalizam Vojvode i Vuka... i kao šlag na balegu, Nacionalizam Slobodana Miloševića. Nigdje Srpskog Nacionalizma. Crno-Beli Svet je Srbe unaprijed načinio Crnim i za to im je poslužila ta njihova Nacionalana Divljač.

Sada je sve prošlo. I Kosovo je otišlo. Sa Kosovom u Srbiji Srbijanski Nacionalizam teško može da postane Zdravi Srpski Nacionalizam. ZSN. Kosovo koje je tu a odlazi izaziva mnoge nezdravije porive od Nacionalizma.

Prošla je i lažna europeizacija Srbije. Europa i Teritorijalizam su Srbiji pričali lijepe priče da dobiju na vremenu. Srbija ne treba Europi.

Birači su to shvatili prije Borisa Tadića i Čede Genocida.

Pa su neki ostali kod kuće a neki glasali za Nikolića. Oni su shvatili da je Nikolić Potencijalni Nacionalist i da se odmakao od Vojvodine. Neprirodno uvećanog Vojvode.

Stoga je pobjeda Nikolića prvi korak u kreiranju Zdravog Srpskog Nacionalizam u Srbiji. Taj nacionalizma je potreban za izgradnju Srpske Nacionalne Države. Bila ona u EU ili u Rusiji.

Nikolić neće biti dovoljan jer je prefabrikovan i jer nema Nacionalnu Viziju koja se mora graditi decenijama. A on je samo dva puta izgubio od Tadića.

Dodikov stav da će ulazak Čede Geonocida u Vladu Srbije načiniti određene smetnje u vezama Dvije Srpske Države, kao i Dačićev stav da Espees ne može da bude u Vladi u kojoj neko Republiku Srpsku kvalifikuje Genocidnim Produktom, samo su naizgled političke pozorištarije. Neki kažu Dodik se meša u unutrašnje stvari Srbije. Dačiću ne smeju ništa da kažu

Radi se o nagovještaju Zdravog Srpskog Nacionalizma u Srbiji.

Stoga pažljivo gledaju iz Hrvatske. Iz Sarajeva pište kano guje ljute. Iz Brisela popuju i tako kriju strah i činjenicu da je njihova politika propala. Još jedanput.

Tako smo došli do apsurda koji je to samo naizgled. Republika Srpska je, a ne Kosovo, mjerilo ZSN u Srbiji.

Plitkovidi u Srbiji nastoje da stvar banalizuju jer ne shvataju trendove i prekrekretnicu na kojoj se nalazi Srbija. ZSN mora da ima i zdravo tkivo. A zdravo nacionalno tkivo više nije Kosovo. Republika Srpska jest. Mada bi svi, i mnogi Proseri u Serbiji, voljeli da nije ni jedno ni drugo. Mislim, da i u Republici Srpskoj ima malo Srba Na Severu. Savom.

BIĆE GORKA ZLATKOVINA

Nastupilo je Biti Ili Ne Biti Bošnjačkog Političkog Kruga. Jedni imaju Državu Za Čovjeka a drugi imaju Čovjeka Za Državu.

Ta nemoguća dijalektika, jedinstvo suprotnosti, rogovi u vreći, zakonito je morala dovesti do političkog kraha.

Možemo sada da likujemo. Kako se Esdea nasukala na vlastitu udicu Hrvatima. Možemo da ukazujemo na genijalnu komunističku birokratizovanu rečenicu sa njihovog Glavnog odbora, čega li, koja srcedrapajuće glasi Ne može nas niko izbaciti iz vlasti jer smo mi legitimni izraz volje građana izražene na izborima. A dva Hadezea su izraz kreketanja žaba na Hutovom Blatu.

I cijelo saopštenje im je floskularijum Socijalističkog Saveza Radnog Naroda.

Ali, sve to neće promijeniti glavnu konstataciju koja se mora izvući iz cijelog ovog državno-čovjekolikog kaleidoskopa.

Bošnjački politički krug nije izašao iz rata i to je ključni uzrok krvoločnih borbi na toj sceni.

U toj ratujućoj politici, koja nije mogla da prihvati da je Alija Izetbegović, i Esdea, izgubio borbu za Bosnu, za Državu, za jednonacionalnu i jednovjersku u raspadu Jugoslavije sitnošićardžijsku zvečkicu igračkicu koja nije bila na popisu posljedica Velikog Raspada, stradala je komunistička falsifikovana socijaldemokratrija postajući Socijallagumkratija, stradala je nerazblažena Stranka za BiH i sada je stradala Stranka Demokratske Akcije.

To dokazivanje ko je veći za Državu, za Bosnu, za izgubljenu Multinacionalnu Farsu, pretvorilo je Bošnjačku Političku Scenu i Sarajevski Politički Krug u borbu gladijatora koji ne prezaju ni od čega. Ta Mad Max Auto Strada izbacila je na površinu najkrvoločnijeg.

Balkanska istorija ima običaj da se lažno ozbiljna ponavlja.

Izbacivanje Esdea iz vlasti, mada se njihovo dvodecenijsko djelovanje u toj tavi teško može nazvati vlašću, u stvari je Osma sjednica Slobodana Miloševića. Lagumdžija vodi svoje džingiskanovske borbe vani jednakom krvožednošću kao što ih je vodio i unutar partije.

Mada se ovo teško može nazvati Izbacivanje iz vlasti. Ima tu elemenata političkog suicida, bezizlaznog lavirinta između vjere, sekte, politike i internacionalnog foliranja, elemenata političkog analfabetizma, ćaršijskog voluntarizma i inertivnog trajanja bez cilja koji se jednom, pa makar i na ovakav način, mora završiti.

Šta može proizvesti ovaj pohod Zlatagana na vrh.

Najprije, Fahro Esbebe treba da se čuva. Istovremeno je primio zmiju u njedra i ušao zmiji u njedra. Ali mora da se čuva i masovnih prebjega koji će pohrliti iz Esdea da bi sačuvali svoje podguzičje. To mu se može u početku pričiniti kao snaga i veličina stranke, kao fatamorgana da su ljudi jedva čekali da se pojavi jedna takva stranka kao njegova pa da postanu članovi, kao pokret koji će na sljedećim izborima preteći Esdepe.

Može proizvesti dalju unutarbošnjačku i unutarislamsku radikalizaciju i dodatne blokade koje će izazvati reanimaciju Bonskih ovlaštenja ili neku veću intervenciju.

Neograničeno jačanje Zlatka Lagumdžije koji se time može dopasti dijelu međunarodnih snaga koje bi preko projekta Jedan Čovjek – Jedna Bosna, mogli pokušati da Reformišu Dejton. Kad već nisu uspjeli da reformišu BiH.

Potop Federacije u kojoj će se Hrvatima baciti probušeni pojas za spasavanje. Stoga je bitno da dva Hadezea dobro razmisle prije nego što reaguju na ponude i poklone. Nije svaka slatka u sarajevskog Zlatka. Kad je spreman tako da davi Bošnjake, neće ga kljove zaboljeti od razdiranja Hrvata.

Korak nazad sarajevskog i bošnjačkog unitarizma ali i nekoliko koraka manje u manevru Republike Srpske u okvirima Dejtonske Samostalnosti i Dejtonske Nezavisnosti. Republika Srpska se može suočiti sa jednočovječijim federacijskim monstrumom koji neće biti Zapadna Njemačka ali će biti Monolitna Zlatačka. Ako dva Hadezea ne budu pazila, Hrvati će ostati na infantilnom političkom nivou Željka Komšića a Republika Srpska bez saveznika na bosanskohercegovačkom nivou.

I sve ovo će još da osvijetli ekonomska regionalna kriza u Hrvatskoj i Srbiji, koja još nije pokazala sadržaj svog mantila otkopčanog prema mirnim prolaznicima. A ni u BiH se ekonomija baš ne smiješi.

NOVINARI IZMEĆARI

Izvjesna novinarska protuva, novinarka beogradske Bete, već godinama manipuliše informacijama, formulacijama, sudskim kategorijama i kriminalnim dijagnozama kako bi izvještavala o vlastima Republike Srpske i samoj Republici Srpskoj. Nije ona nikakav fenomen. Tako rade i drugi, svi u pokušaju da budu Bakir Hadžiomerović, Probušeni Nakurnjak sarajevskog novinarstva. Tako su radile i druge novinarske kuće, u razna vremena. Tanjugovo žensko strašilo mi je ostalo posebno u sjećanju. Čitava plejada kretenoida kojima je neko u rubrici zanimanje, napisao novinar. Mogao je napisati i Govninar.

Sve su to ratne naplavine, ratne posljedice, u prirodnoj veličini i objašnjenju. Rat razara sisteme, koordinate, mjerila i kriterijume. U taj prostor ulijeću protuve, kurve, transvestiti, izmećari, jaslari, nudiguzi, plaćenici, onanisti, voajeri, sadomazohisti i dželati raznih profesija pa i novinarske.

U ovom slučaju, Beta, a i Blic, kao kita i šlic, igraju medijsku ulogu Slobodana Miloševića prema Republici Srpskoj. Uvijek iz Beograda ima neko ko igra tu zlokobnu igru. Sankcije na Drini. MIJ. Im Jebem.

Dobro. Novinarstvo, kad se izvuče iz totalitarne šape komunističkog sistema, umije da podivlja.

Ali političke stranke ne bi trebale da divljaju i da podržavaju takve po javnost i društvo opasne izrode.

Upravo danas je to uradio Pedepe. Osudio istup Predsjednika Republike i tako stao u odbranu krajnjeg novinarskog voluntarizma, manipulacije i zloupotrebe javnosti.

Jedino objašnjenje jeste u tome da su im, vjerovatno, isti gospodari. Isti Izmećari, isti Gospodari. Osokolili se. Čujem, vraća im se Rafi Greogorijan u region. JIO.

I u tome da se Pedepe već promovisala kao stranka Nudiguza. Za specijalne namjene i zadatke. Stranka do posljednjeg panja. Stranka za veresiju od gotovog. Stranka za kampanju sa snijegom. Stranka, pardon, partija, za zečija jebališta, pičkine travnjake i pasija zapišavališta.

Taj kolaboracionizam destruktivaca iz raznih sfera, od političke do medijske, ima jednog planera i koordinatora. Glavni cilj je, dabome, deregulacija političkog sistema, stvaranje opšte apatije kod birača i javnosti, poništenje važnosti informacija i javnosti uopšte, razmnožavanje mediokriteta, falsifikatora i svakovrsnih bolesnika... zato i postoje razna samoregulirajuća tijela, vijeće za štampu, vijeće za Go Kurac, regulatorna agencija za Metanje i Komunikacije. Nakon toga lako se, od strane Raznih Rafija, preuzme upravljanje cijelim društvom.

To je uloga Ljilja, Mlađa i ostalih kurčevih sloboda medija i demokratskih progresa.

ZAKAŠNJELO SRPSTVO

ČEDE JOVANOVIĆA

Kad se za Čedu Jovanovića kaže Čedo, to zvuči prazno i bledo.

Svi Srbi su Čede samo je Č. Jovanović čeda. Prosto, jad i beda.
Za Čedu i njegovu Eldepedu, u Vladi Srbije nisu ni Nikolić ni Dodik ni Dačić. Tri raznorodne opcije. Ali, nisu ni birači Srbije. Šteta što nije glasao Hag, Brisel i Internacionaser. Možda bi bio koji pregršt glasova za čedu.
Ja bih se, na njegovom mestu, nad tim zamislio.
Sada čeda Jovanović, nakon političkog stava iz Banjaluke, poručuje da Dodik nema monopol na Srpstvo.
čeda Jovanović se kasno setio Srpstva.
Izborom Tomislava Nikolića za predsednika Srbije završena je jedna faza srpstva a počela je druga faza Srpstva.
Završena je faza lešinarskog, sitnokorisničkog srpstva. Došlo je vreme Srpstva u realnom smislu.
čeda je pogrešno ga shvatio.
Nije Srpstvo isporučiti Slobu u Hag. To je obično srpstvo.
Srpstvo je suditi Slobi u Srbiji.
Tako nije ni Srpstvo popovati Dodiku o Srpstvu. I čitavoj Republici Srpskoj.
Dabome da imamo monopol na Srpstvo. Svi, iz Srbije, dolazite ovdje da se napijete vode. Mi imamo stabilnu političku scenu. Imamo stabilnu teritorijalnu scenu. Imamo stabilnu državnu scenu. mislim stabilnu Državu Republiku Srpsku. Naša Država Srpska je stabilnija država u BiH nego što je Srbija država u samoj svojoj Srbiji. Sve sa Kosovo i Metohiju.
Ovo Srpstvo je sačuvalo svoju zemlju, svoju nogu i svoj jezik na jednom mestu. čeda, i ostale čede, za to se nisu ni borili niti su ga sačuvali. Sva ostala Srpstva, vi, čede, i vaši mentori, očistili ste i proterali. Iz Hrvatske. Iz federacijskog dela BiH. Iz Kosova. Iz Metohije. Oterali ste ga i u Crnu Goru. I iz Makedoniju, bre.
čeda Jovanović, jednostavno nema pravo da priča o Srpstvu. Ni Dodiku. Ni Nikoliću. Ni Tadiću. Da ne kažem Dačiću. Čak ni Miloševiću.
čeda Jovanović tek treba da nađe svog Danklemana. Mada ga nikad neće naći. I da nađe onoga kome će saopštiti da će da „sačuva srž srpskog naroda“.
Ali, i ako nađe svog Dankleman, i dođe u situaciju da da izjavu o Srži Srpskog Naroda, što je pokušao proseravanjem o Srbima na Severu Kosova, neće dočekati svoj Kicbil. Groblje namesničkih vlada.
Dakle, izborom Nikolića, ali i nizom drugih sledstvenih događaja, uključujući i dolazak Dačića kod Dodika, završena je jedna faza Srbije. Kapitulantske Srbije. Srbije Kandićki. Srbije e-pičaka. Srbije Dodvorica.  Srbije NiTamoNiVamo.
U Novoj Srbiji, koja je bez Lažnog Kosova, nema mesta za čede Jovanoviće. Izbor Tomislava Nikolića potrvda je da su Srbija i Srpski Birač, shvatili da Kosova više nema. Kad nema Kosova, nema ni čeda Jovanovića.
Konačno, postoje samo dve srpske države.
To čeda J. tek treba da shvati.
 

PERFIDNA IGRA
BIJELOG GENOCIDA

Bošnjačke nevladine organizacije već mjesecima poduzimaju internacionalnu, internetsku, prijedorsku, srebreničku, višegradsku... aktivnost u kojoj svaki pedalj Republike Srpske i svakog Srbina treba da obilježe, optuže i okrive genocidom.
A srpske pičke, uglavnom, šute.
Čekaju da im Tomislav Nikolić negira genocid u Srebrenici.
Aktivizam bijelih traka oko ruku, bijelih zastava, spomenika na kojima se obilježavaju žrtve lažnog genocida, obilježavanje datuma početka nepostojećeg genocida i slične genocidalije, nisu samo dnevnopolitički aktivizam navlačenja samožrtvenih košuljica genocida i nisu samo programčići kojeg su podnijeli nekome u inostranstvu, ili u Sarajevu, za sufinansiranje performansa Bijelog Genocida.
To su zlokobna obilježavanja ljudi i teritorija. Srba i Zemlje. To su bijele oznake za odstrel Srba kada dođe vrijeme Borbe Patriota Koji Neće Dati BiH, kao što danas prijeti Bakir Izetbegović.
Bijele trake, spomenici i zastave Lažnog Genocida nemaju nikakve veze sa žrtvama.
Njihov cilj je dugotrajna provokacija Srba i permamenti poziv za sveti islamski rat kada za to dođe vrijeme.
Bijele trake, zastave, prijedorski datum početka genocida nad muslimaniama i višegradski spomenik žrtvama genocida samo su prvi korak u novoj otomanizaciji Bosne i Hercegovine, hrišćanstva i srpskog življa.
Zato srpske pičke ne smiju da šute.
Usrali se ko grlica u Hagu.
Da ih stranci neće za nešto optužiti.
Lokalne vlasti moraju ustati u odbranu svoje zajednice od crnog pokrova Lažnog Bijelog Genocida. Moraju primijeniti zakon o redu i miru, o dozvolama, o jeziku mržnje, o izazivanju međunacionalnih sukoba.
Moraju javno nijekati genocid. Jer bošnjački aktivisti imaju za cilj da cijelu teritoriju Republike Srpske zatruju srpskim genocidom i tako na nju polože Pravo Žrtve.
Svako ko šuti na srebrenički, prijedorski, višegradski genocid, blizu je sepeta u kome će mu natući fes janjičara.
Nije lokalna vlast samo ići u Vladu i tražiti kredit za opštinu, tražiti tri prsta asfalta, tražiti Šefa Milu. I odbrana Republike Srpske i Srpstva od lažnih muslimanskih optužbi takođe je lokalna vlasti.
Lokalna gospoda je, uglavnom, izabrana pod sloganom Moja kuća, Srpska. Ako se dobro sjećam.
Istina o Bijelom Genocidu je potpuno crna i obrnuta.
Muslimansko političko i vjersko rukovodstvo povelo je neuki narod, i ulične bande, u Žrtvu Mira za BiH.
Ono, to muslimansko rujkovodstvo i Alija Izetbegović, prava su Adresa Genocida i žrtava suludog i nepotrebnog rata.

ONAJ NE ZNA RIJEČI,
OVAJ MELODIJU,
ONAJ GLUV, OVAJ NIJEM

Ima onaj stari vic sa govnima u glavnoj ulozi, ali nije cirkuski, pod nazivom Svi u govnima a ja se pojavljujem u belom odelu. Već onaj rajsko-paklene prirode.
Činili kriminalci nepodopštine. Pljačkali i ubijali. Usput bili i nacionalno opredijeljeni. Na Balkanu smo. Nacionalni kriminalci Od Vardarot do Triglavot. I došlo vrijeme da idu Bogu na istinu. Bog nemilosrdan. Pakao. Jedino možete da birate. Njemački, savršen, ili vaš nacionalni, balkanski, nesavršen, anarhičan i morekakooćeš. Jedan odmah kaže Ja ću njemački. Das tehnik, Das auto, Das Boš. Drugi ga pogleda sa prezirom, kao nekog iz miješanog braka. Ja ću svoj, nacionalni, pakao. Izdajnike treba niz Savu. Samo zato što je najduža, op. a.
I odoše u paklove. Svako u svoj.
Nakon deset godina, dobili dan izlaska na slobodnu teritoriju. Organizovala međunarodna zajednica Dan međupaklene tolerancije.
O, zdr, kako si. Fenomenalno. I ja sam dobro. Brinuo sam se za tebe. Tolike godine u Balkaniše Pakl. Mislim, meni je lako. Precizion. Svako jutro, u sekundu u šest, otvori se malo prozorče na vratima ćelije i uleti niklovana kašičica sa govnima. Ja klap, pojedem i miran sam za taj dan. Koliki je kod vas obrok. Kanta dnevno. Sunce ti jebem. Kako izdržiš. Lako. Fenomenalno. Jedan dan nema kante, drugi dan nema lopate, treći dan bolestan raznosač, četvrti dan nestalo govana... ja ih nisam vidio otkako smo se rastali. Jebo ja svoju Das Mater. Čuo se i udar dlana o čelo.
Stari Ljajić kaže Ademica nije znao riječi. Onaj u 3, Koji u 3, Onaj u sistemu 4 – 3 – 3, nije znao melodiju, Karadžić nije znao ni da ima himna. Jel on Karadžić... Ako je jedan bio pametan, misle svaki je.
Siniša Mihajlović, onako bekovski naivan, kad izađe na teren promijeni mu se faca, karakter i krvna grupa, pa mu ostalo i u trenerskom poslu, želi da promijeni imidž Srbije. U svetu.
Jadničak. Počeo od kante.
S uproštenjem, pošto je Miha mnogo bolji fudbaler od mene, to je posao Karadžića i ostalih lopova u Bogomolji Srpskog Fudbala. A selektor, koji dolazi, prihvata i te uslove. Ne znam da li baš oko himne. Jer, npr, oni Bosanci mogu i da prde na himnu pošto nema riječi. Ali uslove o tome kako se predstavlja zemlja. Kao oni Crnci neki, za neku zemlju, pjevaju kao i Belci. A i ginu na terenu, skoro bolje od Belaca. Za zemlju za koju igraju.
Otac Ljajić medi. Na svećetir strane. Nije dete znalo reči. A pevalo bi. Pevalo bi kurac. Njega zanimaju pare. Zato je otac i ludio tolike godine da ga odškoluje. Mislim odtrenira. Država je tu, mislim Zemlja, malo učinila. Ako nije i odmagala. Dabome da ne zna reči. Ne zna reči a njegove zemljake, neke, kad bi pitali koga bi zavezanih očiju ubijali rekli bi One koji pevaju Bože pravde.
Ne zna reči a zna da kaže da prvo mora da poštuje sebe. Ko da ga je pravio Muazuki. Zukorlić.
Nisam zato da se zbog nepevanja himne neko izbacuje iz reprezentacije. Nije europski, nije mondijalistički, ako se družimo s pederi, Djole, može i sa onima koji zanijeme na himnu. Ima prefinjenijih, nijansiranih načina.
U onoj mojoj Socijalističkoj Federativnoj prvo su himnu izbacili iz zemlje. To se, dakle, može desiti i himni i čovjeku. Što znači da je neučinkovito. Srbi bi rekli Nema vajde. Ali to je turcizam pa radije koristim kristijanizam.
Miha je pošten, nije prepreden kao Ćiro Šine. Ima, rekoh, sto načina da ga izbaciš iz reprezentacije ako vidiš da ga Kurac Boli dok se za Himnu Moli. Pre utakmice kažeš Ademici, ne budi priminuto, Tvoj zadatak je 12 klizećih bez žutog, onoj sedmici da pojedeš džep sa guzice, na gaćicama, da mu pregrizeš kostobran, onaj do autlinije, da vodiš računa o kretanju praznog prostora na tvojoj strani... imao bih još tih zahtjeva ali ne znam koje mjesto igra taj Ademica.
I, pošto ne može da ispuni zadatak, Nisi više reprezentativac.
Pa ti ćaći svome ne znaj reči.
Otuda ono srpsko Sad ćeš videti kako guja krsno ime služi.

DRMA MI SE, DRMA,
NATO NA BALKANU

A da probate još jednom da bombardujete Srbiju.
Ovaj put ne mostove i pruge, lažne tenkove i vojne fabrike. Očito ste se prejebali. Mislili ste da, ako srušite Slobodu Čačak, Srbija će poleteti da otvori fabriku vojnih hamera na zgarištu na kome su proizvođeni štednjaci, rešoi i fenovi za kosu. I ostale Slobode.
Nego da bombardujete aerodrome. Sve. I one sportske po Vojvodini. Sa jednog od tih gnusnih aerodroma Nikolić je poleteo kod Putina i tamo izjavio Na To će te pričekati.
Poslije raznovrsnog sranija o demokratiji, o funkcionalnim državama, o toleranciji, o pomirenju, o multikulturi i multietnomanufakturi, o pravima lezbijki, pedera i onanista, o euroatlantskim integracijama, ostao je samo Nato kao vrunski cilj cijele Balkanske Jebnačine.
Ako načinimo inventuru onoga što je Nato dobio na Balkanu, moraćemo prihvatiti tužnu činjenicu da nije dobio ništa. Osim teritorije. Na sjeveru, a na Jugu Alpi, dobio je dvojicu provincijalnih vojskovođa, Janšu i Kacina. U Hrvatskoj je dobio silnu vojnu silu u kojoj je sva tehnika ili zarđala, ili neleteća ili je kupljena zbog provizije. U BiH, potencijalnom članu i realnom cilju Natoa, oružane snage čekaju autobus da odu kući nakon posla. Na Kosovu, ako ostanu duže, biće na obuci kod bandita, umjesto da banditi budu na obuci kod Natoa. U Srbiji, glavnom cilju Natoa, smiješi im se šubara kao nezaobilazan dio opreme nato-vojnika 21. veka.
Šubara i Referendum. U najboljem slučaju. Mada je Nikolić bio precizan. Dobro, neće Nikolić biti Predsidetelj sto godina. Ta dva ustavna mandata.
Ništa se, dabome, nije promijenilo izborom Nikolića. To je samo teror Većine Većine. Odnosno teror Manjine Cjeline. Malo zajebana ta demokratija. Kako je jednostavno Namesništvo. A vi navalili na izbore. Transparentni izbori. Oni uključuju to da Nikolić pobijedi. I isključuju da se vječno pakuje vladajuće mišljenje i isporučuje liderima a oni ga onda transponuju gospodarima.
Izbor Nikolića, uz manjinu od cjeline, uz većinu izašle manjine, znak je da Srbija ne misli dobro Nato paktu. Ko je u dva veka bombardovao Srbiju. Nacisti i Natisti. Uveravam vas da ni oni pod šajkačom ni oni pod šubarom ne zaboravljaju lako ni brzo.
Stoga se, u stvari, za Nato, nije ništa promijenilo izborom Nikolića. Niste mogli ubijediti Srbiju da joj je pod socijalizmom bilo tako loše da bi slepa potrčala u zagrljaj propadajuće demokratije. Nigdje nisu vidjeli da je Nato donio blagostanje. Samo je odnosio teritorije. Kako taj ekonomski procvat, priliv stranih investicija i druga sranja kojima nas mamite u Nato, u čemu prednjače Turci, STJ, nisu donijela ekonomsku stabilnost Grčkoj.
Ne treba Natou Srbija. Treba joj teritorija.
A Srbija je mnoge ratove vodila zbog svoje teritorije. Nije nikad bila agresor. Hagresor. Kao želite da joj najarmite.
Zato izbor Nikolića nema veze sa težnjom Srbije da sačuva svoju teritoriju. Možete srpski patriotizam nazvati četništvom ali Natoov teritorijalizam neće da se promijeni.
Dabome, otkako je vijeka i svijeta, na Balkanu svoje interese ima i Rusija. Kad bi se malo mogla bombardodvati i ta Rusija. Interese ima i Turska. Krv je slavenska i hrišćanska slatka. A i Teritorija.
To samo znači da za Nato na Balkanu dolaze teška vremena.

ARV 55 IMA CERADU
Da baš kiša ne pada u krilo i da se samnji udar vjetra pri većoj brzini od 50 km na čas. Cearada je odozgo providna, kao i sa strana a ojačana je plavim trakama po rubovima i po sredini, na krovu. Tri aluminijske lagana cijevi drže kosi dio cerade tako da kampanjola iz određenih uglova izgleda kao mali Hamer. Kopča se tradicionalnim žabicama koje su dosadane jer zahtijevaju mnogo rupa.

ČEDA SRBENDA
Srbija se sva protresa, pretresa, rastresa. Pobedio Četnik. Ko da su se junci počeli musti, jebote.
Biljana Srbljanović glasala za Tadića. E Govninar posjetio Muazukija. Zukorlića. Čeda izjavio da nije za ukidanje Republike Srpske.
E. Ako je Čeda rekao, devet sunaca me obasjalo. Odmah sam, prepun ushićenja, uzeo Ustav BiH i počeo da učim napamet. Ne ponizi bližnji enitet. Ne govori da je Bosna Usrana. Ne bacaj čini na Unitarizam. Primi rjaba Zlaju u prijateljsku posjetu. Daj izjavu za Behate.
Nebuloze Čede Jovanovića o Republici Srpskoj kao genocidnoj tvorevini, totemisanje samo muslimanskih žrtava kao znak liberalnog europejstva, potcjenjivački odnos prema svakom ko je preko Drine a ko se usudi da se prekrsti, švercerski tretman tih Prekodrinaša, manipulativna kombinatorika srpskim kolektivitetom u Hrvatskoj, u BiH, na Kosovu, u Crnoj Gori, dokazivanje svog amerikanofilstva, briselofilstva, mondofilstva i natofilstva s pomoću pljuvanja po Prekodrinašima, naročito Republici Srpskoj, Dodiku, Karadžiću, Mladiću a naročitije po Biljani Plavšić, imaju svoje uzroke koji su mnogo dublji od preokreta Čede od Genocidstva do Neukidstva.
Mada je Čeda glup. On ne razume da je teza o Genocidnoj Tvorevini samo Zahtev Za Ukidanjem. Sve sa taksenom markom.
Kada, ovdje, govorim o odnosu Srbije po pomenutim stavkama, ne mislim na cijelu Srbiju niti na sve njene nacionalne, kulturne, političke i društvene aktere. Ali oni na koje se odnose moje teze, dosada su prevladavali pa se, sa strane i površno, čini da je to Cijela Srbije.
Uzroci su, dakle.
1. Ogroman broj Srbijanaca, i Srba u Srbiji, ne shvata šta je Srpstvo. Čak i onih koji su agresivni nacionalisti, radikali, četnici. Oni misle da je Srpstvo samo Kosovska bitka. Samo Šumadijska Šubara. Samo jebati mater navijačima Partizana. Oni ne shvataju da je lako biti Srbin u Šumadiji, bre. A da je na drugim mestima najčešće bezglavo biti Srbin. U Srbiji, osim Nemaca, niko nije istrebljivao Srbe. Šta, bre, deca znaju šta je Jasenovac. Srpstvo se mora shvatiti kao jedinstveno biće koje nikada neće biti za istim stolom, pred istom svijećom, u istoj krvi i sa istim džepom. Pri tome treba razumjeti da, kad ludaci, udbaši, ustaše i fes-kolaboracionisti mašu tezom Svi Srbi u jednoj državi, u pitanju je samo gola upotreba, pljačka i manipulacija. Nije u pitanju Srpstvo. Mnogi Srbijanac i Srbin Tamo, u svoje doba, jedinstvenije je shvatao Svetsku Radničku Klasu od Srpstva.
2. Nepriznavanje Srpstva preko Drine. Nacije i vere. Gde si, bre Bosanac. Svođenje Srba na geografski i zavičajni pojam. Sad će neko reći da je to komunizam tako diktirao. Ma nemoj. Nije komunizam izumio sintagmu Bosanski Srbi pa se ona i u Srbiji dobro udomaćila. Ličanin. Kordunaš. Bosanac. Nigde Srbina.
3. Politikovanje i političarenje sa onim koji su se kolektivizovali kao Srbi. Pošto Srbijanci i Srbi Tamo, veće decenijama nemaju politiku, politiku za Srbiju i Srbe u Srbiji i Srbe i Srbiju u SFRJ, SRJ, SJ, J, oni su to više i žešće vodili politiku po Srbima izvan Srbije. Za to vreme Srbija je trunula. Sad su neki videli da je Đavo Došo.
4. Internacionalizovanje koristi na Grbačama Prekodrinaša. Poznata je rečenica, postoje živi svedoci, Slobodana Požarevca, kada mu je rečeno Šta će ovdje reći narod ako tražimo da se napadne SFOR, poslije rata, Nije važno šta će reći narod, važno je šta će reći istorija. Ta potreba da se kombinuje političkim piljcima, sa strancima, ali preko leđa drugih Srba a ne srbijanskih, koštala je sve Srbe svoje zemlje, svog jezika i svoje noge istovremeno na jednomm mjestu. Nema ih više. Osim Republike Srpske. Pravi istoriju svojom golom guzicom.
5. Sindrom straha od otimanja. Srbija misli da kogod dođe tamo, kogod se predstavi kao Srbin, u nacionalnom, vjerskom, političkom ili kulturnom smislu, on nešto otima Jezgrenim Srbima i Srbiji. Jeblo vas veslo. Izbeglice, bre.
6. Pljačkaško-arkanovsko-udbaški odnos prema Srbima Prekodrinašima. Zar treba da objašnjavam.
7. Internacionalno pomodarstvo u depresijaciji Srba Prekodrinaša. Naročito, sada, Republike Srpske. Prošenje birseliskih, vašingtonski, turskih, natoovskih brabonjaka na osnovu ocjene o Genocidnoj Tvorevini i Celovitoj i nedeljivoj BiH.
Zbog svega pomenutog i nepomenutog, Republika Srpska i Srbi Ovdje, trebaju se grčevito držati Dejtona kao Međunarodnog ugovora i garancije Velikih Sila. Mnogo više nego Srbije. U Srbiji se nikad ne zna. Danas Čeda, sutra Četnik. Zbog svega toga, i mnogo čega još, Prva Opcija mora biti Samostalna Država Srpska. Ako lijepa i gizdava BiH ne mogne da opstane sa čvrstim dejtonskim unutrašnjim granicama.
A Čeda. Čeda je samo lamapica koja se upalila i poslužila mi za analizu. Malo se baca Tomici.

KATASTAROFALNI
IZETBEGOVIĆ

Sin Oca Svog, Bakir Izetbegović, podnio je onomad Ustavnom sudu BiH zahtjev za obustavu zakona Republike Srpske o katastru.
Ustavni sud BiH odbio je Bošnjačku Zaštitu Kastarskih Ljudskih Prava.
Bošnjački Politički Krug nastavlja svoju čudnu borbu za državu. Ona se, kako sada stvari stoje, odvija pod nekoliko revolucionarnih parola. Država do posljednje odluke Ustavnog suda. Država do posljednjeg budžetskog miliona. Država do posljednjeg člana Esdepea koji nije Zlatagan. Država do posljednjeg Haespeovca. Radom Za Koljitak nemaju kad da učestvuju u borbi. Dijele podsticaje.
Bošnjački Politički Krug se navadio na ustavne jasle još otkad su Bošnjaci i Stranci preglasali Srbe i Hrvate u Ustavnom sudu glede Ustavnosti Svih Na Svačijem.
Njihova borba za državu kroz odluke Ustavnog suda, Visokog predstavnika i nenadležne Parlamentarne skupštine, pretvorila se u potpuni fijasko.
U prvoj fazi, sve odluke koje su izdejstvovane jogunstvom bošnjačkih političara potpuno su devastirale Ustav i Dejtonski sporazum što će, kad tad, ako BiH ne uspije prethodno da se raspadne, dovesti do poništavanja svih tih neustavnih i međunarodnom ugovoru protivnih odluka.
To će izazvati takav pravni haos u Državi da ga neće moći riješiti ni mitsko biće koje bi obuhvatalo sposobnosti nekoliko istorijskih vojskovođa.
U drugoj fazi, bošnjački političari i incijative postaju tragični i farsični. Kao ova Izetbegovićeva.
Bogomgledna je činjenica da je Republika Srpska u BiH, u Dejtonu, nije doborovoljno, ušla sa svojim stvarima i svim drugim potvrdama o državi. Na osnovu toga ima sve nadležnosti da sačinjava popis svojih stvari u svojoj kući. Što je Katastar. Pa neće, valjda, Sarajevo da popisuje naše kašike i tanjire.
Kao što nema pravo ni da popisuje stanovništvo. Postoji državljanstvo Republike Srpske. Kada se ovdje obavi popis, može Sarajevo da dobije izvještaj o tome i da to zbroji sa rezultatima popisa u Federaciji. I da Ujedinjenim nacijama i Nacionalnoj Geografiji javi broj stanovnika.
Druga taktika Bošnjačkog Političkog Kruga je žrtvotragična. Beskrajno i beskrupulozno forsiranje žrtava, ukopa i genocida. To nosanje tabuta diljem BiH, dvadeset godina o početka rata, pretvara se u političku tragediju jednog nesretnog naroda, muslimanskog, koga je Alija poveo u rat bez ikakvog razloga i bez ikakvih izgleda. Osim na stradanja. Ljudi, neuki borbama, koji nikad nisu učestvovali u ratovim, pod jadnim vođstvom i sa jadnom vjersko-banditskom vojskom, nepotrebno su stradali u Žrtvi Mira Za BiH.
Sada se kosti tih ljudi raznose u nekakvom državnom piru zauzimanja teritorija i u ostvarenju vancivilizacijske sintagme Gdje su srpske kosti tu je srpska zemlja.
Jednakom Taktikom Mrtvog Ustava pokušava se zauzeti teritorija BiH, odnosno teritorija Republike Srpske.
Prazne taktike, istorijski već propale. Kao i Žrtva Mira za BiH.

SUPERVIZIJA
SUPERMURA

Dugujemo Zahvalnost Roderiku Muru, Distrikt Supervizoru, što nam je istovremeno poslužio i kao Retrovizor. Od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma oni čekaju da Republika Srpska načini grešku i da Brčko dodijele Federaciji.
Retrovizor je rekao da međunarodna zajednica ne odlazi nego da je danas, kada se supervizija samozaledila, upućena jasna poruka – ukoliko Republika Srpska na bilo koji način ugrozi samostalnost Brčkog kao državnog distrikta (STJ – op. a.) Tribunal ima pravo da Brčko dodijeli Federaciji BiH.
Naprotiv, retrovizuje Mur, tribunal nastavlja egzistirati sve dok Visoki predstavnik, Supervizor i Vijeće za implementaciju mira, PIC, ne odluče da su se stekli uslovi za ukidanje supervizije.
Prije nego što napomenem nekoliko stvari koje su antidejtonske i antisrpske u ovom i cijelom dosadašnjem ponašanju oko Brčkog, reći ću samo da bi najbolje bilo da Roderik Mur dočeka godine Roberta Faranda na mjestu supervizora. Možda Republika Srpska dotad i načini neku grešku.
Ali.
Prvo. Brčko će propasti prije nego što bi Roderik došao u Farandove godine. Samo ustavni umobolisti mogu misliti da Državna Opština može funkcionisati bolje od običnih opština, da unedogled može da ima toliku administraciju i da neustavno ima ekstrapijedestalni položaj u političkom, ekonomskom i svakom drugom tretmanu u BiH.
Drugo. Brčko ne može biti lijek za multietničke halucinacije na Balkanu niti za multietničku grižnju savjesti. Što ne probate na Kosovu da napravite Multietnički Distrikt. U Sloveniji.
Treće. Visoki Predstavnik i PIC, Incko i Picko, nemaju nikakvu nadležnost da odlučuju o tome kada Supervizor odlazi.
Četvrto. Uloga Turske u odlučivanju o Superviziji mora da se podvrgne izuzeću jer je u pitanju pristrani Kadija.
Peto. Držeći suprviziju nad sretnim, ushićenim i humanističkim distriktom, rizikuje se uvlačenje međunarodne zajednice u dublje antidejtonstvo i prekoračenje svojih ovlaštenja što bi situaciju dovelo do međuetničkih sukoba. Previše je supervizija na malom prostoru Balkana. Negdje će Vreća Govana da pukne. A smrad će da se širi do od Karpata do Alpa, od Švarcvalda do Urala. Blistokom.
Želim da kažem da su supevizične stvari na Balkanu bogomdane za otpočinjanje regionalnih ratnih sukoba.
Možda to i želite. Predlažem da instalirate sigurnosne kamere oko Brčkog, da Republiku Srpsku uhvatite na djelu.
Šesto. Brčko vam je drvo a BiH šuma. Vi od drveta ne vidite šumu. Roderik Retrovizor je mlad čovjek. Ne bi trebao da se dovodi u tu situaciju da bulji u jedno deblo dok cijela šuma smrdi na balegu, kal i gnoj.
Čak i da opstane deblo, propašće šuma.
Ah. Da. Nešto slično je tezirao i Mladen Lagumdžijin Ivanić. Republika Srpska je kriva za ovo što se Supervizija sada zaledila, što Brčko nije srpsko, što je ovo i ono. Mada Mladen zna da je njegov konsultant za prihvatanje mandata od Biljane Plavšić, Slobodan Požarevac, dao pristanak i na Brčko Distrikt i na Tribunal koji može Da Ga Dodijeli.
Biće da Mladen Ivanić, kao što mi u mejlu reče Gordan Milošević, predosjeća da Gospodari odlaze. A kad odlaze Gospodari, prve najebu sluge.
I Ivanić i Mur, i Tur i Kur, čekaju da Srpska pogazi, da makar načepi, Dejtonski sporazum pa da joj se najebu mamice.
Dočekaće te. Alukur.
Možete, g. Mur, razapeti Čadore ispred Brčkog, slobodno na Teritoriji Srpske. I čekati. Čekati. Čekati.