NOVINARI
IZMEĆARI
Izvjesna
novinarska protuva, novinarka beogradske Bete, već godinama manipuliše
informacijama, formulacijama, sudskim kategorijama i kriminalnim dijagnozama
kako bi izvještavala o vlastima Republike Srpske i samoj Republici Srpskoj. Nije
ona nikakav fenomen. Tako rade i drugi, svi u pokušaju da budu Bakir
Hadžiomerović, Probušeni Nakurnjak sarajevskog novinarstva. Tako su radile i
druge novinarske kuće, u razna vremena. Tanjugovo žensko strašilo mi je ostalo
posebno u sjećanju. Čitava plejada kretenoida kojima je neko u rubrici
zanimanje, napisao novinar. Mogao je napisati i Govninar.
Sve
su to ratne naplavine, ratne posljedice, u prirodnoj veličini i objašnjenju. Rat
razara sisteme, koordinate, mjerila i kriterijume. U taj prostor ulijeću
protuve, kurve, transvestiti, izmećari, jaslari, nudiguzi, plaćenici, onanisti,
voajeri, sadomazohisti i dželati raznih profesija pa i novinarske.
U ovom
slučaju, Beta, a i Blic, kao kita i šlic, igraju medijsku ulogu Slobodana
Miloševića prema Republici Srpskoj. Uvijek iz Beograda ima neko ko igra tu
zlokobnu igru. Sankcije na Drini. MIJ. Im Jebem.
Dobro.
Novinarstvo, kad se izvuče iz totalitarne šape komunističkog sistema, umije da
podivlja.
Ali
političke stranke ne bi trebale da divljaju i da podržavaju takve po javnost i
društvo opasne izrode.
Upravo
danas je to uradio Pedepe. Osudio istup Predsjednika Republike i tako stao u
odbranu krajnjeg novinarskog voluntarizma, manipulacije i zloupotrebe javnosti.
Jedino
objašnjenje jeste u tome da su im, vjerovatno, isti gospodari. Isti Izmećari,
isti Gospodari. Osokolili se. Čujem, vraća im se Rafi Greogorijan u region.
JIO.
I u
tome da se Pedepe već promovisala kao stranka Nudiguza. Za specijalne namjene i
zadatke. Stranka do posljednjeg panja. Stranka za veresiju od gotovog. Stranka za
kampanju sa snijegom. Stranka, pardon, partija, za zečija jebališta, pičkine
travnjake i pasija zapišavališta.
Taj
kolaboracionizam destruktivaca iz raznih sfera, od političke do medijske, ima
jednog planera i koordinatora. Glavni cilj je, dabome, deregulacija političkog
sistema, stvaranje opšte apatije kod birača i javnosti, poništenje važnosti
informacija i javnosti uopšte, razmnožavanje mediokriteta, falsifikatora i
svakovrsnih bolesnika... zato i postoje razna samoregulirajuća tijela, vijeće
za štampu, vijeće za Go Kurac, regulatorna agencija za Metanje i Komunikacije. Nakon
toga lako se, od strane Raznih Rafija, preuzme upravljanje cijelim društvom.
To
je uloga Ljilja, Mlađa i ostalih kurčevih sloboda medija i demokratskih
progresa.