OČARAVAJUĆA
SPONTANOST
DIRIGOVANOG OTPORA
Srbin Srđa Popović, bivši Otporaš, Gotovaš, Pesnicaš, sada izvršni direktor beogradskog Centra za primenjenu nenasilnu akciju, CANVAS, zvuči nežno u trilepeP, čim je Primena tu je i Sila, našao se na listi Sto američkog spoljnopolitičkog časopisa Forinj polisi. Na listi Sto Globalnih Mislilaca čije ideje i javno i profesionalno delovanje utiču na globalnu svetsku javnu i društvenu scenu. STJ.
Nek je neki Srbin među Sto Svetskih.
Ako iza Noleta stoji rad, rad, rad, Od kolekve pa do Vimbldona, ako iza Srba na Severu ne stoji više niko, ko stoji iza Otpora, Srđe, Gotov je, Crno Bele Pesnice, Arapskog Proleća.
Pa oni koji su ga uvrstili u Sto.
Pošto vole Srbe Ko Pizda Kišu, ne bi to nikada uradli bez velikog razloga. Kakve ideje i mislioci koji utiču na svetsku javnu i drštvenu scenu. Srđa Otporaš je završio biologiju koja sa društvom ima veze koliko i Kosovo sa Stabilizovanom Demokratijom.
U obrazloženju je navedeno da su Ideje Otpora bile inspiracija seriji proleća na Severu Afrike a njegova Crno Bela Pesnica postala je simbol tamošnjeg studentskog Pokreta 6. april. Taj crni diktatuski mrak, i mrakovi, od Tunisa pa do Sirije, već deceniju je ludio za Pesnicom, sakupljali se noću, uz sveće i klanjali posteru njenom. JMM. A dokumentarac Otpora pod imenom Rušenje diktatora, prevden je na arapski i tamo išao kao tahan halva. Nije navedeno da je Otpor imao pesnice i u Ukrajinskim Narandžama. Mada se nisu baš primile. Navedeno je da je Popovićev cilj da se ideje otpora prošire po celom svetu.
Srđa Otporaš je sada predavač na beogradskom FPN. Koautor je knjiga Nenasilna borba u 50 tačaka i Nenasilna borba – plan i program. Šta bi na to rekao Gadafi.
To je, dakle, kratka istorija nenasilne spontanosti koja je programirana kao i sve iznenadne uzjebice u svetu. Bolje rat nego pakt. Bolje Otpor nego tor.
Danas se, i uvek će, pad Miloševića pripisuje Otporu.
Milošević je, međutim, priča o tome kako Zapad stvara, koristi i odbacuje Lokalne Lidere.
Bilo bi mnogo bolje da je demokratski sistem u Srbiji, ili pak, čisti narod, svrgnuo Miloševića.
Ovako, on se oseća i danas u Srbiji. A jedan u Sto uživa.

PARLAMENTOGLU ZA BALKAN
Uzjebala se vremena na Balkanu.
Srbija, Predsidetelj i Vladateljstvo, poziva Barikude, to je posebna vrsta Srbalja koja slavi jednog boga, Boga Barikadu i ima himnu Kojekude, na barikude, da napuste politiku Balvansiranja i da se povuku u Mir Božiji i Oazu I EU i Kosovo. U BJRM, odlučili da ukinu predstavničku glasačku demokratiju po kojoj jedan Šiptar glasa za cijelo pleme. Veselinov, izvjesni profesor ekonomije na bgd univerzitetu, zahteva da se raspiše Referendum u Vojvodini jer je i pola Srba za odreferendumisanje, nakon sto godina života sa Srbijom i Niš. Ako ga čuje Incko i PIC, mogao bi se naći u picki veseloj i pod Bonskim ovlaštenjima. U Saraj Polju Željko Komšić stao na Branik Domovine i spriječio mrskog Agresora da sa Vašom Državom potpiše neki pravni protokol. Komšić se u to, mada ga nije vidio, razumije Ko Mara u Kriv Kulac.
A iz Stambola stižu žute dunje. Izvjesni tamošnji narodni poslanik predlaže osnivanje Balkanskog Parlamenta koji bi obuhvatao sve zemlje Otomanske Stabilnosti, one na kojima, i bez arheoloških iskopina, ima tragova Otomanske Imperije, i Tursku. Jakako. Sjedište bi mu bilo u Izmiru. Regija bi, tako, postala stabilna jer bi nad njom bio Parlamentoglu.
Turska je možda nekad i bila pohodovna sila, ograničena ili uzdignuta nemoći drugih. Sada je to smiješna sila. Sila koja se samo tako predstavlja. Te ekonomski lider na Bosforu, te partner Amerike, te Nula problema sa susjedima a u Siriji lom, te rješava probleme koje naprave MuaCerić i MuaZuki, te spašva oko Halidu, te obnvalja Ćupriju na Drini... strah me da neće, za Nobelovu nagradu, Turska da napiše i novu Na Drinu Ćupriju.
Istovremeno, srbijanski mediji, sarajski mediji, zegejski mediji, ne govore ništa o tome kakva je ta Turska, unutra, anatomski, demokratski, sistemski.
A stanje Anatomije Anadolije više je nego katastrofalno.
Detaljnije o tome može da se vidi u svježem tekstu Endija Rodrika, harvardskog profesora, koji secira unutrašnje stanje Turske.
Uglavnom, Kurdima uopšte nije najgore u Turskoj Stabilnosti. Tamo se hapse profesori zbog predavanja, pisci zbog knjiga, penzionisani vojnici zbog namještenih planova za vojni udar, novinari zbog slobode medija... tamo se gradi jedna sistemsatska diktatura koju još uvijek Određeni Faktori tolerišu i partnerišu.
Ali, koja će završiti kao i sve okolne. Kao Tursko Proljeće. Samo kad dođe vrijeme.
Ataturk je, ipak, najviši podiok civilizacije i demokratije na tom području.

HAŠKI TRIBUNAL
FORMIRAN DA
IZMISLI GENOCID
Histerično demokratsko pismo, primjereno kakvom džingiskančini a ne demokratskoj Evropi sa Slobodnog Oltara, kojeg je uputio Haški tribunal, neka njegova služba-program, Državnoj Televiziji Švedske, tamo nema javne televizije, STJ, a dok dođu do Bakira, kuku njima, zbog prikazivanja filma Srebrenica – grad koji je žrtvovan, pokazuje da je Genocid marketinški programiran i da je i Haški tribunal jedna od karika debelog lanca kojim je Genocid morao biti odnekle dovučen i natovaren na leđa Republike Srpske, Srbije i Srba.
Haška služba piše nekoliko zapanjujućih stvari:
• Sadržaj filma, njegov veliki dio, u suprotnosti je sa presudama Haškog tribunala. Prvo. Film govori o Srebrenici, mada nisam gledao, koja je žrtvovana a ne paraleliše sa presudama Tribunala. Drugo. Otkad su Presude Tribunala konačne istine. Treba li pominjati da nema drugog suda kome se neko može žaliti. U okviru tog suda je i kadija za tužbe i kadija za sudbe i kadija za žalbe.
• Najbitnija činjenica je da žalbeni sud masakr u Srebrenici naziva pravim imenom Genocid. Kaže služba, Programmonstrum. Za genocid nije bitna presuda suda. Bitno je mnogo šire ustanovljenje istine, činjenica, okolnosti, funkcionisanja sistema i, što je ključno, državna, institucionalna, sistemska, organizovana odluka, aktivnost i realizacija na istrebljenju neke grupe, nacije, vjere. Istrebljenje muškaraca, nakon zauzimanja neke nedođije, nije genocid. Strijeljanje ratnih zarobljenika nije genocid. Kao što ni prikivanje na vrata, za Pravoslavni Božić, mrtve srpske djece nije genocid. Ali može dovesti do strijeljanja ratnih zarobljenika.
• Haški sud laže: Izvan svake sumnje je dokazano da je Srebrenička operacija ubijanja bila planirana i da to nije čin osvete. Ne postoje dokumenti i nikad nisu prezentovani da je neko planirao operaciju ubijanje. U ratnom haosu kakav je bio u BiH, da bi se tako nešto ostvarilo, potrebno je potrošiti mjesece i mjeseca na planiranje i organizaciju Operacije Ubijanja. U takvoj Planiranoj Operaciji Ubijanja, ne bi se moglo dogoditi da Kos kaže da ne može da ide da strijelja sljedeću grupu jer je umoran.
• Nemoguće je, kaže Programmonstrum, ubiti 7.000 ili 8.000 ljudi u jednoj sedmici bez metodičkog planiranja. Volio bih da je ta haška služba bila dva dana u tom Našem ratu za Vašu zemlju pa da vidi kako je moguće bez Metodičkog Planiranja istovremeno se ulitati, trčati uz brdo, cijediti i osušiti se, ubijati neprijatelje koji bježe ispred tebe i biti usran danima a da ne smrdiš sam sebi. Ključna stvar je što Haški Tribunal i Programmonstrum ne zna da li je sedam ili osam hiljada. Ako je tako metodično planirano a vi metodično istražili, onda je ili Sedam ili Osam. A nema dokaza ni za jedno od otga. Toje jedino metodično.
• Sam Programmonstrum haškog Tribinala, poslije se uključila i Portparolica Nerma, Nerma je, inače staro srpsko ime, čime je obezbijeđena adekvatna zastupljenost osoblja prema popisu iz 91., priznaje da film pokušava prikazati Srebrenicu kao vojnu posljedicu širih sukoba između bosanskih Srba i muslimana, ja bih to precizirao: Bosanskih Srba i Srpskih muslimana, ako postoje prvi, postoje i drugi, i kroz odluku Alije da ne brani grad. Na taj način se i Srebrenica, i sve drugo u građanskom ratu u BiH, mora i jedino može gledati. Ako primjenjujete metodiku Tribunala onda ćete morati suditi za desetine genocida nad Srbima i nad Hrvatima. Ili je sedam ili osam, ili tri ili četiri.
Sad je jasno zašto i bošnjački političari i fabrikovane nevladine žene i islamski hegemonisti koriste Činjenicu da je Haški Tribinal Presudio Genocid.
To je bio Metodičan pristup Fabrikovanju Genocida.
Napomena: Molim Onaj Furuntal da ne prenosi moje tekstove jer među registrovanim komentatorima imaju sloj izuzetno priglupih neostvarenih i nedojebanih usidjelica koji mentalno funkcionišu kao uvrijeđene jetrve, kao Čavićke i Ivanićke, do podne im krivi oni koji su vlast a popodne oni sami, koji nisu na vlasi. Onaj jedan udnik se stidi što je Srbin, dok je čitao moj tekst. Samo izuzetno tepsijast mozak čita tekstove nekog kretena kojeg ne može smisliti. Pa se onda stidi. U tekstu Komo opanci, Komo obojci, rekao sam nekoliko suštinskih stvari. Nije pristojno da kažem da čitate nekoliko puta.
Zahvaljujem se, ipak, Furuntalu. Bez .ba

KOMO OPANCI, KOMO OBOJCI
(razlaz na jezeru Komo)
Ne razumijem zašto Zlaja pizdi.
Sve što Republika Srpska priča, stara je europska priča. A i Zlatagan se stalno zalaže za evropski put, evropske integracije, evropske standarde, evromotokultivator. Dobro, nad Tešnjom se pjesma čuje, Dabogda, kćeri, da te Brisel uzme al Jašarević pod prozorom puca. Pa, evo, i mirni razlaz je stara evropska priča. Te fudbalske reprezentacije, isto viđeno. Na sjeveru, u kolijevci demokratije, u toj Ingleskoj koju zovu Velika Britanija. Ako će Zlataganu biti lakše, ja neću biti ni igrač ni selektor Fudbalske Reprezentacije Republike Srpske.
Ne razumijem zašto je Zlatagan na tom jezeru Komo histerisao pošto je Dodik nabrojao nekolicinu evropskih dostignuća. Pa i ako se BiH Mirno Raziđe, nije mu je majka rodila. Hrvatska izgubila Tuđmana, Srbija izgubila Zlobodana, Crna Gora ostala bez Cice Kranjačara, pa može i Zlaja bez BiH.
Zlatagan je, izgleda, podlegao medijskom pritisku Saraj Polja. Pregovori na jezeru Komo propali. Ko je pomenuo pregovore. To je izvjesna fondacija organizovala ferijalni izlet. Niko tamo nije otišao da pregovara. To smo rekli čim je stigao poziv.
Oni kao da su mislili da možda Srbima ne prija Vojna Baza, onomad onaj Butmir, Srbi nježni, samo vole žene, mada žene vole oficire, pa da im priredimo jezero. Došli iz Šumske, smekšaće se i pregovarati.
A i tema im je u 3LPM. Da li je Ustav BiH kompatibilan sa EU. Pa, ovdje ni Ustavni sud nije komaptibilan sa Ustavom. Mogli ste kolokvijum, Jebo Državu za koju se organizuje Kolokvijum, upriličiti na Balkani. Bliže je i jevtinije a jednako bi ustanovili nekompatibilnost. I budala zna da nije komaptibilan.
Samo što su Zlatagan i Saraj Polje očekivali epohalne ustavne promjene. Po stoti put. Ćopić bi to opisao kao Sto osmu ofanzivu na Ustav Naseobine.
Ali, da ipak stvar pogledam ozbiljnije.
Jedini način da Naseobina opstane jeste ta ugradnja amortizera u vidu protokola mirnog razlaza. Tada bi svako bi siguran da mu se jednog dana pod prozorom neće pojaviti Komšić.
Ratovi u SFR Jugoslaviji nikada se ne bi dogodili da je ustav sadržavao tu proceduru. Dobro, i da je JNA imala muda da bombarduje Ljubljanu. Kome bi bilo do samoopredjeljenja do otcjepljenja.
Ugradnja Miroljubivog Razlaza preduslov je Miroljubive koegzistencije u BiH. Pri tome Saraj Polje treba da izbjegava prijetnje na temu Nije moguć razlaz bez rata. Jednom ste, gospodo bošnjački oficiri i političari, probali i izgubili rat. Pošto više nema Jugoslovenske narodne armije, te formacije pičaka, ne bi bilo preporučljivo da se vatate oružja. Jer, da u Toj Agresiji nije bilo Vojske Hrvatske i Američana sa nebesa, ne bi vas niko stigao ni do Beča. Prošli bi kraj Blajburga ko Usein Bolt na 200 metara. Sve što ste znali rata naučili su vas Srbi u JNA. A sada, u OS BiH, uglavnom se uči krađa eksploziva.
I suštinski argument.
Niko se tako zdušno neće zalagati za BiH kao što se onomad zalagao za njenu samostalnost. Neće se ni po guzici počešati. Ako neko misli da hoće, onda ne razumije prirodu raspada SFRJ i suštinu ovog političkog bunjišta poslije nje.
Sarajevski Politički Krug bi, dakle, prvi trebao biti za ugradnju tog samonavijajućeg mehanizma mirnog razlaza.

PARLAMENTARNA
DIKTATURA
Tokom svake ustavne poplave bošnjački politički akteri potežu prijedlog po kome bi se Članstvo Predsjedništva BiH biralo u Parlamentu. Sada je već došlo do članstva jer su predložena četiri člana a stalno očekujem da neka bošnjačka budala predloži da se biraju tri člana, za jedan narod i dva podnaroda, sedam ostalih, za svakog po jedan i još jedan neodređeni. Za slučaj da se neko nastani u BiH a nema svog predstavnika u političkom životu.
Doista je ozbiljno pitanje zašto Sarajevski Politički Krug insistira na indirektnom, parlamentarnom izboru članova Predsjednišva ili Jednog predsjednika i dva do dvanaest potpredsjednika.
Zašto, kad im taj izborni džambasluk, prepredenjački trgovluk konjima, dobro ide. Dva Bakira, nigd Hrvata nema.
Glavni razlog je Većinski Izborni Inženjering i Procent Poturčavanja.
SPK računa na većinsku mogućnost biranja tri vlastita člana Predsjedništva BiH, od kojih dva mogu biti rođena u hrvatskom ili srpskom zavičaju, ali je poželjno da budu rođeni što je moguće bliže Saraj Polju. Prošle godine im je to umalo uspjelo pošto su naredili Bošnjacima u Republici Srpskoj da glasaju za Mladena Džanum Ivanića.
Sa tom tehnologijom računaju još uspješnije u Parlamentarnoj skupštini. U Domu naroda je ona i demonstrirana a ako Esdepe nastavi sa proizvodnjom svojih Srba i Hrvata, Bošnjaci će moliti Zlatagana da ih, barem, uzme u ostale.
Glavni razlog je da se Srbima i Hrvatima dalje destruira političko biće. Hrvati su već dovedeni u položaj da se jedino na izborima evidentira da postoje a kod Srba bi se Republici Srpskoj onemogućilo da direktno participaciju u kolektivnom šefu Naseobine. Tako bi se Srbima Član predsjedništva birao u Sarajevu. I tako bi Srbi izgubili konstitutivnost. Jer samo Republika Srpska znači konstitutivnost. Ustav BiH, Ustavni sud, u tom segmentu, možete okačiti mačku o rep. Ili o Kalabićevu Mušku Sisu.
Jasno je da bi parlamentarnim manipulacijama SPK, odnosno Bošnjaci, uvijek bili u prednosti. Njihovo neosporno dostignuće je Parlamentarna Eliminacija Drugih Nacija. Još iz Sarajevske Skupštinske Noći. Bez Srba.
Druga prednost koju bi imao SPK, i Bošnjaci, jesu Ostali. Tako su imali Ejupa Ganića, Bogića i ostale ostale.
A cijeli projekt je u vezi sa uvođenjem Građanovštine na poliitčku scenu čime bi se defintivno potopile druge dvije Nacije, u stvari jedine dvije nacije u BiH. Pošto se vjere ne ubrajaju u nacije.
Hrvati se moraju izboriti za vlastiti izbor Hrvatskog Člana Predsjedništva, najbolje u zagrađenoj i izdvojenoj, precizno definisanoj izbornoj jedinici. Član Predsjedništva im, koliko, toliko, nadomješta Treći entitet. Republika Srpska, dok ima tri Srbina, treba neposredno birati Svog Predsjednika Republike i Člana Predsjedništva Naseobine. Time čuva Svoj Unos u Dejtonsku BiH.
Republika Srpska ne smije gubiti svoja državna obilježja jer Bosna i Hercegovina, nema unutrašnju budućnost. Greška je bila Reforma odbrane, greška totalna prodaja banaka, greška jedan račun za indirektne poreze... Prostora više nema.

DRŽAVNI DINO

MEĐU FAŠISTIMA
Da Beograd nije pička kao što jeste, što se nimalo ne uklapa u Patriotsku Istinu Saraj Polja, o kojoj su još bogumili klesali, o tome da je to Centar Genocida, Nukleus Agresije, Destabilizator Regije i još uvijek Teritorijalni Aspirator, nikada se onaj službeni Bosanski Pjevuljak ne bi pojavio na tamošnjoj sceni.
Meni u Beograd ne bi ušao niko iz tog Saraj Polja, uključujući i Pjevuljke. A šta tražite kod Agresora, u gradu gdje Otac Nacije Dobrica još uvijek postrojava kordone za Veliku Srbiju. Ne bi ušao ni Bakir, ni Tihić, ni Gulu, ni Zulu, ni Dvaputoglu.
Kao jevtini Propagandni Srbin, mogao bih sada da kažem kako Beograd i Srbi, gošćenjem Dine Merlina, pokazuju svoju panslavensku, mondijalističku, modernističku, dušu i toleranciju. Ma, nema veze. Beograd, taj koji je na koncertima, nema pojma o onome šta se događalo Ovdje i šta se događa. Oni ne znaju sačuvati ni Kosovo, na koje su Srbi došli prije onih Ćulapdžija, njih je Legija terorisao kao male mace, Sloba im zavrtao uši a Mira vadila Kvrgana na njih kadgod je htjela.
Taj Beograd je samo velegrad kojem treba zabava. I dvadeset hiljada ljudi ne znači neku brojku. Toliko će sutra onaj iz Napredikala da skupi na trgu. Bez pesmu i svirku.
Saraj Polje, pak, ima obraza kao junac neubalegane guzice. Već nedjeljama pjevaju svi mediji o tome kako je interes za Dinu ogroman, kako će to biti serija koncerata, kako je organizacija na visokom nivou, kako četiri fašista prijete bombardovanjem beograda, kako beograd troši milion evra na obezbjeđenje... bez imalo srama zbog toga što, kao i u prosjeku za ovo doba godine, mrzilački, pišu i govore za taj Četograd.
Pjevački i mladalački beograd nema zlih ili drugih namjera. Politički beograd, očito, ima. Regionalna Tolerancija. Samonud EU. Mi Se Izvinjajemo. Mlogo Se Izvinjajemo. Beograd je kriv za Zonu A i Zonu B, za Zločine na Blajburgu, za Šamaranje Slovenačkih Belih, za Zločine Tuđmanovih Kosovaca, za Vukovar, za Lipik, za Sarajevo, za Batka, za Rušenje Ferhadije, za dvije, tri Srebrenice...
Beogradu dobro dođe ta Mondijalistička ponuda. A Saraj Polju služi za dalju dogradnju Državnog Dine i ravnopravljenja sa beogradom.
No, suštinski problem ostaje. Kako da Propaganda Saraj Polja objasni svojoj javnosti toliku oduševljenost Fašista svojim Žrtvama. Ili žrtve nisu žrtve, ili fašisti nisu fašisti.
A za pjevače. Nema zime. Svi će oni, kad, tad, dospjeti u Grand Šou, Pink Šou, Saša Šou, Brena Bre Šou. Osim onog kojeg će istranžirati Arduana.

BOSNIĆ BOSNIĆEVIĆ
Jebeš čojeka, govorio pradjed Toman, ako ne znaš šta mu je ime a šta prezime.
A ni sam Bogić Bogićević ne zna šta hoće niti šta da kaže.
BB je redovna ukrasna jelka za Veliki Praznik Dana Državnosti Vaše Države. Kadgod zatreba Državi, potegnu Bogićabogićevića.
A sam Bogić je Politička Pička, izvorni proizvod dobrotvorne organizacije Tito & Ceka. Iz te garniture je i Azem Vlasi, Brane Miljuš i slično. No, dobro, ne mogu svijet premrežiti samo mudonje. Čovječanstvo bi izmurlo. Ne od nedostatka razmnožavanje nego od tuge za nekim, znate vi dobro kojim, zadovoljstvima.
BB je, kad je gorilo, glasao protiv ustavnih nadležnostui institucija Države SFRJ u čijem je Pčelarskom Društvu sjedio u ime Branka i Hamdije. Da je glasao Za nikada se Serija Masovnih Krvoprolića ne bi dogodila na području te SFRJ. Možda bi to bila i Vojna Hunta, Vojna Ditkatura, Državni Udar... ali ne bi izginulo toliko ljudi i ne bi došlo do uništavanja imovine koja je sticana i građena decenijama. I ne bi bilo etničkog čišćenja, kako mu u Saraju tepaju. I najgora Jnahunta bi morala ostaviti prostor da se dogovori miran razlaz po čeho-slovačkom sistemu. Ovako, bogićevština je proizvela Slobodana u Miloševića, trgovca Kninskim i ko zna kojim još Srbima, Tuđmana u Heroja, trgovca Vukovarem i još ko zna sve čim, Aliju u Oca Nacije i miniranog mezarja, Radovana u Karadžića Haškog ...
Zato je Pičić Pičićević.
Dabome, on je svijetli lik Sarajske propagande. Propadagande. Te oni nama, Narodu BiH, nikad nisu dali da sami odlučujemo o svojoj sudbini. Te u Berlinu, te u Versaju, te u Moskvi, te u Dejtonu. Bolje vam je što nisu dali. Da daju, niko ne bi ostao sa Sarajevom. Predlažem da se uvede Dan Versaja, Dan Berlina... pored Dana Državnosti, na dan 25. novembra. Tog dana je, kaže sarajpropaganda, spriječeno da se BiH pripoji Srbiji. A da se BiH ne pripoji Srbiji najprije su mnogi muslimani išli u ustaše i u handžarregimente. I nisu htjeli u partizane.
To vještačko Bosnarenje, taj vještački Teferič Državluk, popeo mi se, popeo mi se, ma, na takve nivoe da počinje da iritira i one koji su prema Naseobini ravnodušni. Davnobih i Bogićević svjetionici i orijentiri, međaši i ugaonici BiH.
Žalosna zemlja žalosnih protuva.

OSMA OFANZIVA
SARAJEVSKE
MULTIETNIČNOSTI
Svetozar Pudarić, Podbudimir Federacije BiH, Srpski Saraj Sin, jedan iz skupine srpskih funkcionera Esdepea, kojih ima nešto više nego srpskih glasača istog, kupi poene prinošenjem ljiljana na Kazane, jedno od brojnih srpskih stradališta u Patriotskom, Granatiranom, Opsadnutom, Slobodarskom Saraju.
Ta jevtina propagandna akcija Esdepea, dio je Naleta Multitničnosti koju je preduzela Esdepeova vlast kako bi potkrijepila svoju građanovštinu, svetu srpsko-hrvatsko-muslimansku trojnost i samooplodnu multinacionalnost. U tom sklopu su i hapšenja vezana za Logor Silos i ostala Srpska Ratna Izletišta. Dok nene, kone i patriotdžije ostaju zapanjeni. Tu su i privođenja i pretresanja drugih osvjedočenih patriota. Tu je i kahvenisanje Ejupa Ganića u tužilaštvu na temu Dobrokoljačka.
Očekujem dan kada će Lagumdžija negirati da je njegova Partija bošnjačka pošto su na čelu Federacije Srbin Živko i Srbin Svetozar. Jer, Živko i nije neko hrvatsko ime.
Pudarić je svoju multietničnost partijske provenijencije demonstrirao i u velikom intervjuu banjalučkom Pressu. Tu opisuje kako je na Kazane nosio Ljiljane što bih ja, i da sam mrtav u tim Kazanima, smatrao uvredom. Priča o tome kako se Erbih branila pod ljiljanima, pa su ih neki uprljali, pa ih sada ne mogu koristiti kao obilježje Vaše Države, pa ih je nosio na kazane jer su simbol ponovnog rađanja i nevine smrti. Kakve monstrozne mrtvozornike ima Esdepe.
Erbih se branila kao Država ali je u Saraju, tada, u njenom Glavnom Gradu, bilo stanje prelaza iz nevlasti u haos pa kriminalci nisu bili pod punom kontrolom i bilo je pojava da je neko namjerno, na zločine, okretao glavu i nije htio da zna. A u Dobrokoljačkoj se radilo o legitimnom vojnom cilju. Sud će to dokazati. Zadivljujuće kako to Esdepeovac zna. Analogija sa Koferom. Neko u Kazane, nešto u Kofere.
Stradanje Srba u Sarajevu ne može se dočarati samo Kazanima i Dobrovoljačkom. Dobrovoljačka je izraz čistog divljaštva muslimanske patriotske vlasti nad Jna. Kazani su samo mali uzorak torture, terorora i ubijanja kojeg su godinama trpjeli Srbi u Sarajevu. Muslimanski ulični i podzemni patrioti pod okriljem Esdea, ne imavši hrabrosti krenuti u proboj tog strašnog Četničkog Obruča, iživljavali su se nad nemoćnim srpskim civilima Sarajeva.
Postdejtonski Sarajevski Divjak, Svetozar, ne može izbrisati tu činjenicu. Jedino mu na ruku ide srpsko svojstvo da od svojih stradanje ne žrtveniše svaki božji dan kako to čine sarajevski mediji čineći da svakodnevni život Bošnjaka pretvaraju u morbidno ižrtvljavanje nad njima i latentnu repeticiju srpskih zločina.
A kad sve utihne, kad prođe dnevna potreba, sleći će se i Osma ofanziva Esdepeove multietničnosti. Niti će biti spomenika na Kazanima, niti ljiljana, niti će ko biti osuđen za Silose niti za Dobrovoljačku...

BOHSANSKI JEHZIK
Iako Bakir Izetbegović i Sulejman Tihić sve više govore Lagumdžijinim jezikom, i taj jezik se širi i na garaže Nekih Ambasada, tiho forsiranje Bosanskog Jezika se nastavlja i u institucionalnom, službenom smislu, i u javnom segmentu, i u internetskom saobraćaju, i u profesorskoj i akademskoj zajednici. Postoji Institut za jezik Sarajevo, postoje rječnici Bosanskog Jezika.
Tako jezik postiže ono što Bošnjaci nikako ne uspijevaju. Postaje Jezik Bosne, kako mnogi pokušavaju da imenuju Bosnu i Hercegovinu. Ako to uspiju, onda će samo iz unutrašnjeg džepa izvući Bosanski Jezik i Bosance. A Hercegovina će postati neki geografski pojam, neživ, kao Ljuta Krajina, na primjer.
U tom promovisanju Bosanskog Jezika koriste se sva moguća propagandna sredstva sienen i amanpurovskog tipa. Citira se Aleksandar Belić ili Isidora Sekulić, kako se dive tom Svebeharaisvecvjeta jeziku. Citira se i neimenovana buhdala iz lista Bošnjak, štampanog 1891. godine, koja kaže Mi se ponosimo time da je upravo naš jezik iz naše otadžbine uzet za osnovu književnog jezika naših komšija Srba i Hrvata.
Kao što se Arapin ili Turčin ne postaje miropoturčavanjem, tako se ni jezik ne stvara ako mu dodaš Naše H.
Sve što ovdje ispovijeda islamsku vjeru, govori srpskim jezikom. Tako je bilo i prije dolaska islama na konju i na sablji.
Stručna javnost Republike Srpske, akademijska, profesorska, književnička, šuti dok Bohsanska Kahravana Prohlazi. Ne može biti odšućeno to što neko proizvodi vještački jezik i rasplašćuje ga diljem BiH, mijenjajući tako i njenu nacionalnu, i jezičku, i geografsku stvarnost. Pravo da svako svoj jezik nazove kako hoće, završava se na njegovim bogazima. Niko nema pravo da svoju jezičku prljavštinu i taložinu iz prošlosti, mislim na turcizme, nameće drugima. Naročito ne Srbima i Republici Srpskoj.
Pomenuta javnost Republike Srpske mora odmah da pokrene projekt Srpski Jezik u Bosni i Hercegovini. Nije dovoljno estradno razmašćivanje o tome Kako se kaže i kako je pravilno. Nastavnici i profesori Srpskog jezika su, ovako, ostavljeni bez orijentira. Mi se ne možemo osloniti na Matice, Tamo Daleko. Njih ne znanima Naš Srpski Jezik. Oni imaju svojih briga.
Nepokretanjem tog projekta, mi Srpski jezik prepuštamo drugima da ga razvlače i svojataju, koristeći ga u borbi za Bosnu, zemlju jednog glasa, jednog naroda, jedne vjere i jednog jezika.
Oni na Univerzitetu u Banjaluci, najodgovorniji su da se formira Institut za jezik, a ima još instituta koje treba formirati, zajedno sa Univerzitetom u Istočnom Sarajevu, i da se okupe stručnjaci koji mogu sačiniti jedno takvo djelo. I cijeli projekt održavati u životu jer je to trajna i nikad nezavršena djelatnost.
Umjesto da u njedrima gaje razne đeriće. Dok oni u vladi imenuje direktorice Narodne i univerzitetske biblioteke u mrežastim čarapama, dok Srpsko prosvjetno i kulturno društvo Prosvjeta nema ni za poštansku marku, dok je Narodno pozorište Republike Srpske devastirano kao Srbi na Kosovu i trebaće jedno sto Novakovića da ga reanimiraju, dok neke manifestacije crtanog filma troše stotine hiljada maraka, dok se organizuje tradicionalni Jednominikadviše Filmski Festival, dok mediji troše milione nezavisnih donacija...

NE SKRNAVITE MI GODIŠNJICU
DANA DRŽAVNOSTI
I NASEOBINSTVA
Po nalogu Tužilaštva BiH, bez Barašina, uhapšen je određen broj lica koje se sumnjiči da su počinili ratne zločine protiv civilnog stanovništva.
Ovaj put Civilno stanovništvo su jedinke srpske i hrvatske nacionalnosti. Civili su podišli pod zločine u Silosu u Tarčinu, u Osmoljetki 9. maj u Pazariću i u magacinu kasarne Krupa, koliko razumijem sve u Autonomnoj Patriotskoj Oblasti Hadžića.
Izvršeni su i pretresi raznih lokacija.
Prvo. Petnaest godina je Tužilaštu trebalo za nalog. Ili su se osumnjičeni skrivali kao Radovan Karadžić.
Drugo. Efikasnost pretresa, nakon tih petnaest godina, na visini je istraživanja tragova lanjskog snijega i služi samo da navodnoj aktivnosti Tužilaštva, u jeku i praskozorje Strukturalnog dijaloga, da izvjesni obol ozbiljnosti.
Treće. Najvažnije. Nemojte mi sada, kada Vaša Zemlja BiH slavi taj dan državnosti, taj DAVNOBiH, šta li, kaljati Svijetlu Patriotsku Istoriju, nekakvim zločinima nad civilnim stanovništvom povlaka Srbima i Hrvatima.
A ni obrazloženje ne umijete napisati.
Osumnjičene se tereti za ratne zločine nad osobama srpske i hrvatske nacionalnosti koje su bile u protupravnom zatočenju na navedenim lokacijama i izložene nečovječnom postupanju, mučenju, namjernom nanošenju snažnog tjelesnog ili duševnog bola ili patnje, nanošenju velikih patnji i povreda tjelesnog integriteta ili zdravlja, oduzimanju prava na pravično suđenje i prisiljavanje na prinudni rad.
Pa, šta će im pravično suđenje ako su protupravno zatvoreni.
I još jedno važno pitanje. Imate li, u Vašoj Zemlji, neku Biljanu Plavšić. Nisu valjda osumnjičeni pod dejstvom Nare i Tonika, jedne večeri kraj pionirske logorske vatre, odlučili da pozatvaraju, protupravno, nešto civila, slučajno, mrske i krvatske nacionalnosti. Ko je bio tada iznad, u nekom važnom Organu.
Strukturalni ste u 3LPM.

KO JE AUTOR
GRČKOG SCENARIJA
ZA REPUBLIKU SRPSKU
Nastranu to što je sinoć ATV Kad lišće pada, ponižavala Predsjednika Republike puštanjem poluminutne, vjerovatno Srnine, audi izjave da bi nakon toga desetak minuta prostora dala Mladenu Ivaniću, glasovnom i izbornom marginalcu kojeg je u životu održao Zlatagan Lagzumdžija izabravši ga u Dom naroda, mada ovaj spada u Dom Nenaroda, i što jadnom Rakulju, ta Ateve, grkljan vadi, Kad će penzioneri na ulice, Kad će nejač u proteste, po ovoj smrzlici, nebili ih desetkovalo, udarna politička detonacija bilo je Ivanićevo pominjanje Grčkog scenarija koji čeka Republiku Srpsku.
Negdje je ta sintagma skovana i podmetnuta prvo Presingu pod kojom je najavljivan što je prije emisije stornirano. Sada je taj isti scenario oživio Mladen Ivanić, za prsa bolji ekonomist od Svetlane Cenić i Alekse Milojevića. A teškom mukom se izborio u njihovu skupinu.
Mladen Ivanić je, uz Dragana Čavića, jedan od rodonačelnika reda Potopnici i Nudiguzi. Pošto je za ponudu ostalo malo, nakon izbornog kraha, Potopništvo je jedina ideološka i politička matrica sa koje djeluju.
Izgubili smo Fabriku Duvana, Glas Srpske, Mljekaru, Fabriku alatnih mašina Jelšingrad, a sada ćemo, veli Ivanić, izgleda i Kosmos.
Za neupućene ekonomiste, sve su to kompanije koje su ostvarivale ekstraprofit tako da je, onomad, Srbija, kad je kupila Telekom, za one pare, za koje bi se od Ivanića moglo kupiti pola miliona banaka, i kad je vidjela kako je promašila, nudila Republici Srpskoj da joj vrati Telekom Srpske a da uzme samo Kosmos i Mljekaru.
Najjača ekonomska teza Mldena Ivanića, kakva teza, takva i televizija, jeste ona: Ma, mogu oni pričati što oće (Vlada, kobiva), sljedeće godine stižu anuiteti na otplatu, 300 miliona maraka.
I to je podloga Grčkom scenariju za Republiku Srpsku.
Istraživao sam izbore, trećinu svog života time se bavim. Još nigdje nisam našao slučaj da ih je neko dobio proklamujući sutrašnji potop. Zna to i Ivanić. Ali bi trebao da objasni ko mu je servirao Grčki scenario.
Barem kad se vrati iz Engleske gdje je otišao na neki Think tank, grupnu terapiju. Ili na dodatne upute.

MIRKAT PAŠA PEJANOVIĆ
Poturčavanje je na sadašnjim međunarodno priznatim prostorijama između Srbije i Hrvatske toliko bila raširena pojava i toliko utemeljena u izvitoperenu ljudsku svijest da je poprimila univerzalnija značenja i može se smatrati da, kad se kaže Poturčavanje, da se govori o pojavi koja znači i posrbljavanje i pohrvaćenje. Takođe, Poturčavanje može da označava i nasilno primanje vjere ili ga, koje su izvodili pripadnici konzorcijuma Handžarlije & Sabljadžije, kao i dobrovoljno prihvatanje istog ili e.
Može se razumijeti Poturčavanje kao način da jedinki, insanu, bude bolje bez škode za nekog drugog. Jednako i kao način da kolektivitetu bude bolje bez škode za pojedince.
Ali se teško može razumjeti Poturčavanje da bi Turcima bilo bolje.
Upravo to su izveli neki nesretnici koji su ostali u službi Sarajske borbe za Bosnu Jedne Bosne. A da to niko od njih nije tražio. Pri tome mislim na one koji imaju javnu težinu. Ne govorim o običnim ljudima koji su bili u rovovima takozvane Armije BiH, pa i HVO i VRS a ne pripadaju tom pripadništvu. Ti ljudi su imali svoj interes, radili to u skladu sa svojim pogledima i nisu od toga pravili javnu estradu i nametali to kao obrazac ponašanja drugima. Nakon rata su se opet vratili u svoju ponosnu inokosnost, ne tražeći ni zlatne krstove ni zlatne dukate ni zlatne ljiljane, za svoje rovovanje. Svakom takvom borcu, na svim stranama, dao bih najzlatniji orden ljudskosti i hrabrosti, nevezan ni za koga, čak ni za geografiju, vezan samo za njih.
Ali, oni koji su svjesno pošli u Poturčavanje sa namjerom da sebi pribave javnu, državnu ili materijalnu korist, treba da ponesu i javnu proskribu kao ljudi koji pokušavaju da Vrijeme Okrenu Naizvrat.
Posljedica takvih inokosnih poteza nije samo uperena protiv vlastite Nacije, jebo Naciju koju će da devastiraju Pejanovići, Markešići i Komšići, nego je uperena protiv vrijednosnog toka jednog vremena, protiv činjenica koje treba da se uklešu u istoriju. Oni te činjenice pokušavaju da speru još dok su svježe uklesane.
Fra Neki Markešić iz Udruge Bosfor, STJ, veli u prigodnoj izjavi za medije i dimije, kako su Hrvati u BiH nastali nakon Ahdname. Ahdnama je sačuvala katolike a onda su katolici postali Hrvati. Taj Markešić je dao repliku Ahdname Fra Mirkešiću, Mirkat Paši Pejanoviću i tepao joj Magna Karta, Magna Karta Libertatum. Velika Povelja Slobode. SJJS. Slobodno.
Nisam evidentirao šta je umilozvučio i razdragano vrtirepio Mirko Pejanović. Bilo bi, u skladu sa velikom Voljom Za Poturčavanje, da jednako i odbije takvo poniženje kojim se prekraja istorija i preimenuje jedna od najvećih klanica milenijuma, najezda radi ukrvljenja vjere. Licemjerno ahdnamovanje, tada, samo je bio taktički potez ulizivanja, tako svojestven otomanskoj stabilnosti, kojim bi se malo počeškala mudanca Vatikana. Dajemo vam slobodu. Fišek jedan, fildžan.
Danas je to podsmijavanje, ponovno poturčavanje. I čin Pejanovićevog priznanja nepostojeće Zlatne Sobode i Otomanske Darodajnosti, u krvi, zulumu i imperijalnom šićaru.

MOJE SAUČEŠĆE
POVODOM DEJTONSKOG
SPORAZUMA
Dabome da ne želim ni da popujem ni da hodžujem o tome kako bi i u Saraju trebali da slave Dan Dejtona kao dan u kojem je spašena BiH.
Dabome, da razumijem kad iz Saraja lansiraju tezu o Srbima kao agresorima, genocidašima i fašistima. Ono, Saraj, tako veliča sebe jer je opstalo pod takvom u istoriji neviđenoj nemani pošasti i opštim potopom.
Ne razumijem kad oni intelektauloidi iz Kružnog toka 99 tvrde da je Dejtonski sporazum samo jedna od faza u razvoju, genezi, usponu, BiH.
Niti kad izvjesni Ćazim Sadiković, profesor, unitarist, hegemonist, etnotamničar, tiho cvili kako Dejtondžije nisu bile naklonjene Bihi. I žali za Demokratskim Ustavom, JMM, Republike BiH, koji je, kaže, neobjašnjivo sklonjen a na njegovo mjesto došla Republika Srpska.
Nakon 16 godina, realnost bi trebala biti prisutnija.
Dejtonski sporazum je, na velikom i tužnom času anatomije, pacijenta, tu tada mnogoljubljenu BiH, današnju Naseobinu, nakon obimne, skoro četverogodišnje, obdukcije, na brzinu zašio i preparirao, da izgleda kao živa. Republika Srpska je primorana da uđe u sastav BiH i da potpiše Dejtonski sporazum i njegove Anekse. Hrvati su prevareni da uđu u Muslimansko-hrvatsku Federaciju.
Ta Takozvana Republika BiH, nije nestala u Dejtonu. Jer, nikada nije ni postojala. BiH Branka i Hamdije, i BiH u kratkom vremenu nakon prvih višenacionalnih demokratoidnih izbora, nestala je u čuvenoj Sarajevskoj Skupštinskoj Noći Bez Srba. Nakon toga Nije Bilo Ništa.
Sarajevska, muslimanska, alijaizirana, deklaracijska politička koncepcija unitarne i centralizovane političke nacionalne tamnice, izgubila je rat za BiH. Za BiH, zbog koje je Alija Izetbegović žrtvovao mir.
Taj gubitak rata ne može nadomjestiti bjesnilo optuživanja Srba za genocid, agresiju i fašizam i bjesomučno negiranje Republike Srpske kao genocidne nagrade Srbima koji su samo pokušali, i uspjeli, da opstanu na svojoj zemlji.
Uz moje iskreno saučešće, na vašem mjestu, mjestu vas sadikovića i sličnih, bio bih realniji u svojim pogledima. I mnogo bolji sa Republikom Srpskom. Jer je i ona mnogo bolja. Slavi dan kada je mrtvac skrpljen. Ona je, Republika Srpska, bila i prije toga dana. Što se za RBiH i BiH, ne bi moglo reći.

OKUPIRAJTE POVRŠINU KRIZE
Okupatori Vol Strita i drugih teritorija, velika je vojska bez zemlje i armada bez oružja i gaća. To je, u stvari, žalosni indikator potpunog neshvatanja kuda ide ekonomski svijet i priručnog lutkarskog pozorišta kojeg su članovi i okupatori koje policija rastjetuje i lišava ih strašnog oružja, malih kamperskih šatora vrijednih 15 dolara.
U to neznanje i nesnalaženje uključuju se i veliki umovi Harvarda. Džefri Saks, legendarni jahač rodea za krotitelje hiperinflacije, sada uprosječeno zaboravljen, podržao je okupatore i priključio im se. Džozef Štiglic odavno kritikuje Sistem Jedan odsto.
Ali, Sistem Jedan Odsto je samo površina. Kao što je kampovanje po svjetskim tačkama okupacije takođe površina.
Jedan Odsto je tek jedna od pojava, na jednom dijelu Ekonomske kugle i jedna od posljedica. Proces se treba gledati cjelokupno. Sjeća li se iko trenutka kad je propao Leman Braders. A tada se mislilo da je to ključni trenutak i da se došlo do dna.
Finansijaši i Saksari, ne, dakle, samo Jedan Odsto Bogataša, doveli su, svojom nekonotrolisanom igrom, do podjele svijeta po novim mjerilima. Svijet nije podijeljen Berlinskim zidom, paktovima, štitnim zonama ili pustinjama i žitnicama. Svijet je sada podijeljeniji nego što je to bio u doba kolonija i istrebljenja Indijanaca i domorodaca Južne Amerike.
Finansijaši i Saksari su, sada, u trci za tim novim svijetom. Neko će u toj trci plaćati glavom, neko novcem a najviše njih plaćat če teritorijama. Višedecenijskom nepažnjom i njihovim oskudnim znanjem o tome kuda ide svijet, jer su svo vrijeme i svu pamet trošili na tokove ne novca već virtuelnih finansija, došlo se do podjela Eekonomske Zemljine Kore i do formiranja Novih Ekonomskih Kontinenata. Neki od tih kontinenata, Rusija, Kina, Brazil, prevarili su analitičare u toma da će se to sve raspasti pod pritiskom Ljudskih prava i ostalih Demokratskih Kurčevina i sami pasti u pregršt i krilo Finasijaša i Saksara.
Pojava se sada prikazuje potpuno drukčijom. Rusija gradi gasni krvotok oko Evrope, perforiše jednom oteti joj teritorijalni prsten oko sebe i bezobrazno je nezadužena, u odnosu na Evropu i Zapad. Kina je Prva Ekonomska Sila. Samo još nije objavljena rang lista. Brazil je takođe u usponu mada običan posmatrač odavde nema ni jedan posto podataka o tome. Šta je zajedničko za ova tri nova kontinenta. Teritorije. Velike Neosvojive Teritorije.
Dabome, ostalo je još neosvojenih teritorija i to se sada ubrzano obavlja. Afričko proljeće je jedna od najvećih nezauzetih teritorija. Sirija se još drži.
Evropske okrajine su uglavnom zaposjednute. Soroš, jedan od Usranih Finansijaša koji se proseruckario svojim Otvorenim društvom, došao je na Kosovo i uložio u rude. Tu je i bivši Rio Tinto, sa novim imenom, tu su i drugi bušotinarci. Samo Rudnici Trepča imaju, po procjenama, 425.000 tona olova, 415.000 tona cinka, 185.000 tona nikla, 800 tona srebra. Zato su hiljade vojnika Nato najprije upale u Trepču i radnike istjerale na ulice. Ni toga se više niko ne sjeća. Sad je u modi Sjever Kosova. Kosmetski lignit je procijenjen na 300 mlrd dolara. Baš to hoće da eksploatišu Soroševe Otvorene Ralje. Soroš je tako postao Autonomna pokrajina Srbije.
Ova kriza, dakle, nije suštinska pojava. To što će u njoj stradati po koja zemlja, nešto naroda, nekakvi diktatori i šačica banaka, to nema veze ni sa čim.
Finansijaši i Saksari shvataju da su u finansijskom ratu izgubili teritorije i sada ih se na sve načine nastoje domoći. Već odavno se u toj bici vode i ratovi. I vodiće ih se još više. Stalno je otvoren konkurs za Gavrila Prinicipa, ili na regionalnom ili na svjetskom planu.
Nije uputno dirati Kinu i Rusiju, Brazil i Australija su još Tamo Daleko, pa se Evropa čini najranjivijom. Pošto se smatra da će Proljetni Dio Afrike šaptom pasti. Nije moguće očekivati bojevu municiju u Evropi, odnosno ratove. Ali, zar Grčka nije u totalnom ratu i zar nije kapitulirala. Sada je u toku sanacija bojišta.
Evropa je pod dvostrukim ili trostrujkim udarom. Finasijaši i Saksari, i Amerika, Obama stalno alarmira svijet o kolapsu Eurozone, Rusija, a i Kina, čekaju pogodne trenutke da uskoče, priskoče, zauzmu pozicije. Možda je plan o Zdravom Jezgru Evrope, sačinjen i za takve prilike ili pod tim pritiskom.
Za to vijeme policija po Americi rastjeruje Okupatore koji su, od nekadašnje Djece Cvijeća, postali Djeca Bez Gaća.

DVIJE NOVE PRILIKE
ZA SRPSKI
SAMOKANIBALIZAM
e-govnine, stanoviti internetski prosral koji zalazi u Saraju a izvire među najnižim nacionalnim talogom estradnog plaćeništva, potkazivaštva i samonametnutog hajvanluka na način pametovanja – proseravanja o Srbima i Srbiji, u Beogradu, izvjesnog Zlukovića, slobodarskog prvotuženika, inače umjetnika u pronalaženju svojih neprijatelja, kao što pokušava da svojim neprijateljem promoviše i Kusturicu a Kusturicu boli Crvendrva Čakija Kustura za Zlukovićem, imao je ovih dana dvoejakulatnu priliku za istovremeni egzorcizam i ekstazu. Godišnjica Vukovara i godišnjica SANU.
Jedna od onih srbijanskih paražena, izvjesna Zajović, i još poneko, organizovali su performans povodom pada Vukovara. Oni su, inače, strašna umjetnička grupa koja je specijalizovana za organizovanje performansa. Njihovi poznati dosezi su Peformans povodom pada Knina, Performans za Srbe Bilogore, Performans povodom pada Titove Korenice, Performans povodom pada GGD, Glamoč, Grahovo, Drvar. I drugi performansi. Ovaj put su u tami velegrada, samom srcu Srpske Tme performansirali zbog Vukovara. Vukovar je, inače, jedna uobičajena ratna stradalnička kota, kakvih na prostoru nastalom nasilnim raspadom Jugoslavije SFR, ima mnogo.
Performanijaci su, pak, izabrali jedan od najupečatljivijih punktova propagande Hrvatske u kojoj nije važno 400.000 Srba i njihovo pročišćenje sa tisućvjekovne horvateške zemlje, nego Razaranje Vukovara. Izabrali, da bi ga natovarili Beogradu na vrat. I Srbima. Kao što Srbima tovare i JNA. Jugoslovensku narodnu armiju. Performans je imao zadatak da podsjeti na Vukovar kao sramnu prošlost Beograda.
Multišizofrena svijest primitivca sa margina, toliko opsjednutog ulogom važnog učesnika u matici događaja na velikoj sceni, izrodila je ovakve perfomonstrume koji uživaju u stvaranju truleži vlastitog tkiva, u sladostrasnom samojedu svojih udova i zglobova, svoje svijesti i kolektivnog bića. Stvorila je posebnu vrstu među nacionalnim destruktivcima – samokanibale. Ljude koji jedu sami sebe.
Takva sorta slijepaca je zadužena da javnosti servira vlastitu mrčninu zjenice u kojoj je Srbija, i Srbi, izvršila agresiju na SFRJ, pa se ona, SFRJ, u tuđoj, bez kapi srpske, krvi raspala. A ne da su se Slovenija, Hrvatska i usrana BiH, uz pomoć raznih Danke Dojčland Solomahera, na silu otcijepile od zemlje, mimo njenog ustava i demokratskih procedura. Otcjepljenje Kosova je Ustavna Bokvica spram onog što su uradile te tri zemljice.
U tom svjetlu su e-govnine obilježile i neku godišnjicu Srpske akadmije nauka i umjetnosti, serući obilato o Memorandumu, o Isakoviću, o Dobrici, koji nije potpisao ali je postao Otac nacije. O tome kako je Memorandum bio Generalštab Srpske Agresije na SFRJ a SANU Istureno Komandno Mjesto.
Taj Memorandum, kao i SANU, takođe su estrad-punkotvi hrvatske i muslimanske propagande protiv Srba a u korist njihove agresivnosti, genocidnosti, etnočistilaštva, fašizacije i istrebljivaštva. Tokom cijele svoje istorije taj Memorandum, među Srbima ima domete Kurca U Ladnoj Vodi. Niti koga zanima, niti ko zna za njega, osim što su, mjestimično, pjane grupe pisaca i pričaca, samoželjnih zvanja književnika, po upišanim kafanama, trabunjali o tome i o srpstvu, videći od konobaričinih sisa vime.
Ali je ta 170. godišnjica tog Srpskog Zla, dobra prilika da se Beogradu, Srbiji i Srbima još jednom zaokrene gužva napravljena od muda im.
Pišač, Piše: Bojan Tončić, starog srpskog prezimena, prejaglao je sto citata, činjenica i nečinjenica u tekst o tome kako je SANU, i njena zgrada, Inkubator Zla. Akademici su Banda koja je formulisala Poziv u ratni pohod. I to je najintelektualniji domet tog teksta i tih teza o nebulozama i o rekla-kazala. Utrpano je tu sve, od Miloševića, koji ispod suknje Mire Marković, glavu dajem, nije ni znao da postoji neka SANU, do Latinke Perović, koja je čula kako je Isaković, njoj, rekao da nema veze što će poginuti 80.000 ljudi. Uglavom, rat nije došao iznenada. Njega je dugo, dugo, čitavih 170 godina, pripremala Srpska akademija nauka i umjetnosti.
Taj Tončić, Zluković, e-govnine... u službi su antisrpske histerije kao i poturčeni Komšićari, kom šićar, kome šićare, koji podižu tužbe protiv Dobrice zbog agresije na BiH ili zbog opsade Sarajeva, čega li. A niti je bilo Agresije na Bihu, niti jer bilo Opsade Sarajeva. Kao ni Markala, ni Tuzlanske kapije, ni Genocida u Srebrenici.
Zato što svega toga nije bilo, zato danas ima e-govnina, kandišica, zajovkuša, zlukovića, srbljanica... sve redom Miloševićevog proizvoda do proizvoda. Da nije on, Sloba Sloboda, JIO, stupio na beogradsku scenu, ovaj, i drugi, ovdje nepomenuti, šljam, nikada ne bi ispunoglavčio i promovisao se u javnosno i društveno važno posuđe truleži i izmetništva.
Analizitajte malo Slobu, Voju i Vuka. Ostavite se Srpskih Zločina Tamo Daleko. Vi ne znate o tome ništa. Vi mislite da je Beodrkanje jednako Srbovanju u rasejanju. JVR. U Dupe.

FINANSIJAŠI I SAKSARI

VLADAJU KRIZOM
Iako je juče, prekjuče, Antonio Borges podnio ostavku na mjesto glavnog čovjeka MMF za Regiju Evropa a naslijedio ga Reza Moghadam, zao znak Finacijaškog Kvarteta koji zavladava Evropom, odavno lebdi kao moćna tamna mrlja u mraku. Moćna ali nevidljiva. Kvadrat se ne završava sa tim imenima. Jer je Borges iz istih jasala, nekad je radio u Saksu. Dio kvarteta su još Mario Monti, novi talijanski premijer, Mario Dragi, novi predsjednik ECB, Evropske Centralne Banke i Lukas Papadimos, novi premijer Grčke.
Kvadrat se ne završava tim imenima jer je, naprimjer, u novoj italijanskoj vladi i superministar Korado Pasera, dosasdašnji čelnik najveće talijanske banke Inteza San Paolo.
Stvar postaje monstruoznija kada se zna da je Papadimos bio guverner grčke Nacionalne banke i sarađivao sa Goldman Saksom, jednim od finansijskih istrebljivača, u vrijeme preobražajsa Drahme u Euro. A Mario Dragi je do prije dvije godine bio zamjenik predsjednika Goldman Saks Internešnela. Moghadam je bio izvršni direktor podružnice Goldman S I u Londonu.
Ako svemu pridodamo nekoliko puta ponovljeno Obamino vatrogasno upozorenje da je situacija sa krizom u Eurozoni opasna po svjetske razmjere i da se mora hitno rješavati, kao i potpuno nejasan način odlaska Smiješnog Kikireza Apenina i Prirodno Nasljedničkog Premijera Grčke, kombinovan sa isto tako iznenadnim iskakanjem na površinu oba nova premijera, došla niotkud, nemoguće je odbaciti da cijelim procesom vlada ne nevidljiva nego vidljiva Finansijaška Mreža.
Došlo se u situaciju da Grčku i Italiju, i Eurozonu spašavaju isti oni koji su bili dio uništavajućeg mehanizma.
Ako se kriza bude odvijala tako da Eurozona propadne, moraću da aktiviram tezu da je kriza nekih zemalja Eurozone izazvana izvana, iz Grupacije Goldman Saks, što uključuje i druge banke kurvanjsko-bratskih imena, Brader, Meril... , da je neko u Americi znao za to pa je Država hitno pokrila gubitke čime je financijski cunami definitivno odbijem od obale i krenuo ka Evropi.
Da li se može dogoditi da Merkel Stil Frau spase Eurozonu po cijenu da Rusi i Kinezi priteknu u pomoć i tako steknu stvarne ili raboške posjede nad Evropom, nije još izvjesno. Kao što je još neizvjesnije odgonetanje da li je i to Tamo planirano ili je tek nusproizvod.
Sumnjiva je, međutim, sudbina Grčkog Referenduma. Samo kao demokratskog instituta. Jer, Referendum je besmislen pošto se narod nije pitao ni prilikom zaduživanja. Ko je naredio da se odustane od referenduma i da potpuno odustane Papandreu. Kao što je jednako nejasno kako su tako lako potonula dva premijera i isplivala dva druga, u premijersko-političkoj ravni, potpuno nepoznata.
Saksari vladaju dobrim dijelom Evrope. Ili su, bolje rečeno, opkolili još uvijek zdravo jezgro EU i Eurozone. Da li je zato Stari Francuski Otac govorio o Evropi sa nekoliko brzina i u nekoliko prstenova. Da li oni znaju ono što šira javnost ne zna. Da je upravo Banka Goldman Saks prikrila lošu finansijsku teku Grčke, pred njen ulazak u EU. I tako podmetnula Grkavičkije Jaje Evropi Jedne Evrope.
Vidjećemo kako će se stvari dalje odvijati. Ali je jasno da je na sceni poraz zapadne, makar ona bila i prijetvorna, pozorišna, vještačka, demokratije. Da su na sceni Saksari, u posljednjih šest decenija neosporno najveća sila, sakrivena iza Hladnog Rata i vještački forsirane borbe između Neoliberalizma i Komunizma.
Ali i kad sve to vidimo, nećemo vidjeti ni manji dio. Nego najmanji. Nikada se bilanse neće iščistiti i nikada neće izaći na vidjelo putevi kojim su u Mrkloj Nejavnosti, hodili Finansijaši i Saksari.
Ostaje nejasno i kako je došlo do tolikog zaduživanja Italije i Grčke. Uprkos parlamentima, izborima, demokratiji, zakonu o dostupnosti informacija, nezavisnom novinarstvu... Kurcu Palcu.
Kada bi neko to objelodanio, umjesto da nam Vikiliks potura izlizala, a nikad neće, otkrio bi se dobar dio mehanizama koji uništavaju Eurozonu.

VAŽNA OBAVIJEST
Umjetničke slike autora R. Vasića (možete pogledati u postu Galerija Vasić, od nekidan, i u humanističkoj kritici i opisima slika na internet prodrtalu e-novine) ponuđene su na prodaju. Radi se o uljima na kartonu formata 50 x 70 cm i minijaturama 9 x 13 cm. Cijene: 3.000 eura za velike formate a 1.000 eura za minijature, plus PDV. Autor od svake prodane slike, kao sadaku, mondijalističko-ćenifski posjetioci znaju o čemu se radi, 50% prihoda poklanja kao pomoć opstanku e-dnovina, ludovićeve antifašističke utvare.
Napomena: nemojte da vas obeshrabre komentari na tom prodrtalu jer ta publika koja pominje hajvane, ujedinjene boje izmeta i druge bliskoistočne intelektualuke, to je njihova stvarna publika, u Saraju, i šire, uz sokak i niz sokak, u kojeg oni šalju i jednomjesečnog visokog predstavnika, mada oni, ludovići, žive u uvjerenju da je to sve listom mondijalist, europejac, panmeridijanac i potomak višenacionalnih mama i mnogoetničkih tata. Jas ću im, e-govninama, pomenuti samo jednu mamu. Mamicu.

CIRKUS ZLAJE I NJEGOVE RAJE
Zlatagan Lagumdžija je, bogami, politička nastranost.
Izgleda da čeka da sve propadne pa da se on pojavi u Belom Odelu.
E. Sad je došlo vrijeme da ispričam davno obećanu priču Sve u govnima, a ja se pojavljujem u Belom odelu.
Došao jednog dana nesretnik pred veliki cirkus i traži direktora. Priča je iz Socrealizma. Nema direktora, ima vlasnik. Onda, vlasnik. Šta želite. Imam genijalnu ideju za cirkusku tačku. Ma, dajte, gospodine, kaže Vlasnik, možda je to bila i sama Moira Orfei, cirkusi postoje stotinama godina, sve je već izmišljeno osim da dživdžani plešu argentinski tango. Ako imate ideju za kraj predstave, tu, možda, ima prostora, onda se javite. Dobro Druže Vlasnik.
Sutradan, Drug opet pred cirkus. Vlasnik reko da dođem. Vlasnik vrati oči s potiljka. Kakav imaš kraj, mama mia. Osluškuj dobro. Završena predstava, aplauz se ori. Gase se velika svjetla, samo prigušena žmire. Spiker, bolje spikerica, najavljuje završni defile učesnika. Izlaze male životinje, srednje životinje, velike životinje povlaka slonovi, izlaze akrobatkinje, akrobati, žongleri, dreseri, patuljci, izlazite ti kao vlasnik, muzika se pojačava za tuš, svjetla se pale a portir povlači uže. Sa vrha šatora pljusne veliki kazan govana, takorekuć fekalija. I tuš. U govnima male životinje, srednje životinje, velike životinje povlaka slonovi, u govnima akrobatkinje, akrobati, žongleri, dreseri, patuljci, orkestar, u govnima publika, u govnima ti kao vlasnik. Svjetla se okreću na ulaz u arenu. Još jedan tuš. I ja se pojavljujem u Belom Odelu.
Ortopedu je trebalo tri dana da Vlasniku vrati vilicu, toliko je bio zinuo tokom izlaganja. Povlaka, elaboracije.
Tako i Zlatagan od nas pravi cirkus. A ima tačku za kraj. Čeka da neko od međunarodne zajednice zine ko peš i donese ovdje Privremene Mjere Državnog Udara. I tako formira Lagumdžiriju na teritoriji Naše Svijetle Majske, ne Majske, to je iz doba moje mladosti, Svijetle Multipraktik Jašar Naseobine.
Zlatagan Lagumdžija, stranačko-djevojačko, Hadžić Mašić Magazinović povlaka Pudarić, već neko vrijeme lansira pomirljivu tezu Pa, imamo Savjet ministara koji funkcioniše u tehničkom mandatu, šta mu fali.
To je pouzdan znak da igra na kartu odlaganja.
Namjera mu je da iscrpljuje Republiku Srpsku, a u tom sklopu i da politički, na sarajskoj internacionalnoj sceni, okrivljuje Srpski Blok SNSDSDS, da politički defloriše dva hadezea i da ih, da ne bi kod birača ispali mlitavci, tjera na radikalne i agresivne poteze, čekajući, opet, da Vlasnik Cirkusa zine.
Za to vrijeme on uzima vlast u Federaciji, pare i moć, čisti sve što nije jednopostotna multietničnost, ubija Tihića i njegovu SBA, Stranku Bakirove Akcije, pošto je Tihić postao samo Tihi Pratilac Zlataganov. A drži na kratkoj priuzi Esbebe, da im da malo vlasti, kasnije, ako im pjena pođe na usta a SBA potpuno PUČ. Prdne u čabar.
Majku mu jebem, ljudi zatrpali Černobil, ljudi riješili Fukušimu, ali Zračenje I Smrad Centralnog Komiteta Saveza Komunista Sarajevo, i dalje živi.

KINA VEĆ KOD OKOLNIH MALIH
IZAZIVA KOMPLEKS
TVORA U KOKOŠINJCU
Zanimljivo je kako Juriko Koike, nekadašnja japanska ministrica odbrane objašnjava, u tekstu u sklopu Project syndicate, Neregulisan rast Kine i razne posljedice po okolne zemlje te kako govori o Strateškoj Agresivnosti Kine koja utiče da se Azijske demokratije, JMM, okreću poboljšanju odnosa sa SAD.
Juriko je očito ostatak Svjetskog Berlinskog Zida. Ona o Sjevernoj Koreji govori na stari, antisovjetski način, kroz posprdnu sintagmu Treće generacije Kim Ilova. Sjeverna Koreja i Kim Il Sindrom bitan je samo u totalitarnom pokoravanju svijeta na način Varšavskog Pakta ili na način Er Fors Demokratije.
Danas, i u ovom vijeku, na tom području, radi se o Kini koja je već postala Svjetionik i Sila. I o tome da će se male zemlje morati tome povinovati ili izabrati neki rizičniji put izolacionizma. Neće Kina ratovati po Aziji da bi ostvarila svoje interesne trgovačke i finansijske sfere. Neće, jer jednostavno za to nema potrebe.
Uskoro će, govorim o ovom vijeku, svijet voljeti petokraku više nego što je iko zamišljao. Uskoro će, govorim o ovom vijeku, svi u Kinu dolaziti ekonomski i tehnološki ponizno. Kina svijet drži poniznim jer moraš doći da bi prodao. I da bi proizveo. Svijet se divi Eplu ali i on mora doći u Kinu da bi za 134 eura proizveo svoj Ajfon for.
U tom kontekstu govoriti o Sjevernoj Koreji, deplasirano je.
Danas je najveća svjetska kontejnerska luka Šangajska. Sa prometom iznad 29 miliona kontejnera klase 20 stopa. Pa slijedi Singapur, skoro još toliko. Pa slijedi Hong Kong. Pa slijedi Šen-zen. Šta to govori. Kina. Među prvih deset kontejnerskih luka svijeta šest je Kina. Samo jedna evropska. Amerika je na kraju dvadeset najvećih svjetskih luka.
To što je Burma obustavila gradnju brane vrijedne 3.6 mlrd dolara, koju je gradila Kina, to je sporedan problem.
Juriko Koike je ostatak prošlovjekovnog Transam Intervencionizma jer poziva direktno Obamu da pokrene prve korake ka stvaranju okvira unutar kojeg se može pristupiti problemu kojeg je proizveo rast Kine.
Ne radi se o tome da Obama postavlja okvir. Radi se o tome da je okvir već postavljen.
To što Azija shvata da je problem i u Novoj Filozofiji Kine, Kine kao Središnjeg Kraljevstva, to neće poremetiti red poremećaja. U toj filozofiji sve male okoline su kineski vazali. Barem je to tako bilo u prijašnjosti. Ali u kakvom je odnosu Japan prema SAD. Južna Koreja.
Svijet se više ne uređuje na način Dvadesetog Vijeka. Ako neko želi biti nezavisan od Tvora u Kokošinjcu, mora sam proizvoditi Ajfon for. Ali za sto eura.

PLITKA JE KATARINA
ZA SRBINA
Izvjesna misica Hrvatske, Katarina Banić se izlupala u nekoj emisiji Mačkov Rep Karpet. O kršćanstvu. O zabrani djeci da budu pederi. O abortusu. I o tome da se nikad ne bi udala za Srbina.
Od tolikih nacija, ona našla Srbe.
Nakon toga se digla izvjesna medijska prašina. Mada nije jasno zašto. Jer, Katarina ima samo 21 godinu i sigurno nije učestvovala u etničkom demokratizovanju i etničkom europeiziranju Hrvatske.

Ako je intelektualno plitka, valjda je duboka gdje treba.
Ona je samo nova generacija jednonacionalnih čipova koji su izrađeni u sterilnijim uslovim nego što ih radi Intel. Situacija koju su proizveli bratočistački ratovi na području bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, stvari je potpuno iskristalisala. Katarina vjerovatno nije vidjela više od dva autobusa Srba, u životu, ali zna, samim odgojem, o obrazovanju nema vijesti, šta je zabranjeno. Kao što se djeci zabrani da budu pederi, tako im se, i ženskoj i muškoj, zabranjuje da razmišljaju o udaju za Srbina.
Katarina je, dabome, svejugoslovenska pojava. Još će mnogo vijekova proterći dok se ne pojavi kakav duo Boro i Ramiz. Uz napomenu da je i taj bio izmišljen i naduvan.
Zato ne treba okrivljivati Lijepu Katarinu. Ne bih se ni ja udao za Eskima.
Osim, toga, Katarina, odnosno, njena titula i nije nešto. Hrvatska je puna misica. Kerum. Kosor. Šeks... niko od njih se ne bi udao za Srbina. Ni Glavaš. A ni pokojni Račan.
To više nije moda u Hrvatskoj. Isfur. Katarina treba naći neku novu furku.