MIRKAT PAŠA PEJANOVIĆ
Poturčavanje je na sadašnjim međunarodno priznatim prostorijama između Srbije i Hrvatske toliko bila raširena pojava i toliko utemeljena u izvitoperenu ljudsku svijest da je poprimila univerzalnija značenja i može se smatrati da, kad se kaže Poturčavanje, da se govori o pojavi koja znači i posrbljavanje i pohrvaćenje. Takođe, Poturčavanje može da označava i nasilno primanje vjere ili ga, koje su izvodili pripadnici konzorcijuma Handžarlije & Sabljadžije, kao i dobrovoljno prihvatanje istog ili e.
Može se razumijeti Poturčavanje kao način da jedinki, insanu, bude bolje bez škode za nekog drugog. Jednako i kao način da kolektivitetu bude bolje bez škode za pojedince.
Ali se teško može razumjeti Poturčavanje da bi Turcima bilo bolje.
Upravo to su izveli neki nesretnici koji su ostali u službi Sarajske borbe za Bosnu Jedne Bosne. A da to niko od njih nije tražio. Pri tome mislim na one koji imaju javnu težinu. Ne govorim o običnim ljudima koji su bili u rovovima takozvane Armije BiH, pa i HVO i VRS a ne pripadaju tom pripadništvu. Ti ljudi su imali svoj interes, radili to u skladu sa svojim pogledima i nisu od toga pravili javnu estradu i nametali to kao obrazac ponašanja drugima. Nakon rata su se opet vratili u svoju ponosnu inokosnost, ne tražeći ni zlatne krstove ni zlatne dukate ni zlatne ljiljane, za svoje rovovanje. Svakom takvom borcu, na svim stranama, dao bih najzlatniji orden ljudskosti i hrabrosti, nevezan ni za koga, čak ni za geografiju, vezan samo za njih.
Ali, oni koji su svjesno pošli u Poturčavanje sa namjerom da sebi pribave javnu, državnu ili materijalnu korist, treba da ponesu i javnu proskribu kao ljudi koji pokušavaju da Vrijeme Okrenu Naizvrat.
Posljedica takvih inokosnih poteza nije samo uperena protiv vlastite Nacije, jebo Naciju koju će da devastiraju Pejanovići, Markešići i Komšići, nego je uperena protiv vrijednosnog toka jednog vremena, protiv činjenica koje treba da se uklešu u istoriju. Oni te činjenice pokušavaju da speru još dok su svježe uklesane.
Fra Neki Markešić iz Udruge Bosfor, STJ, veli u prigodnoj izjavi za medije i dimije, kako su Hrvati u BiH nastali nakon Ahdname. Ahdnama je sačuvala katolike a onda su katolici postali Hrvati. Taj Markešić je dao repliku Ahdname Fra Mirkešiću, Mirkat Paši Pejanoviću i tepao joj Magna Karta, Magna Karta Libertatum. Velika Povelja Slobode. SJJS. Slobodno.
Nisam evidentirao šta je umilozvučio i razdragano vrtirepio Mirko Pejanović. Bilo bi, u skladu sa velikom Voljom Za Poturčavanje, da jednako i odbije takvo poniženje kojim se prekraja istorija i preimenuje jedna od najvećih klanica milenijuma, najezda radi ukrvljenja vjere. Licemjerno ahdnamovanje, tada, samo je bio taktički potez ulizivanja, tako svojestven otomanskoj stabilnosti, kojim bi se malo počeškala mudanca Vatikana. Dajemo vam slobodu. Fišek jedan, fildžan.
Danas je to podsmijavanje, ponovno poturčavanje. I čin Pejanovićevog priznanja nepostojeće Zlatne Sobode i Otomanske Darodajnosti, u krvi, zulumu i imperijalnom šićaru.