MOJE SAUČEŠĆE
POVODOM DEJTONSKOG
SPORAZUMA
Dabome da ne želim ni da popujem ni da hodžujem o tome kako bi i u Saraju trebali da slave Dan Dejtona kao dan u kojem je spašena BiH.
Dabome, da razumijem kad iz Saraja lansiraju tezu o Srbima kao agresorima, genocidašima i fašistima. Ono, Saraj, tako veliča sebe jer je opstalo pod takvom u istoriji neviđenoj nemani pošasti i opštim potopom.
Ne razumijem kad oni intelektauloidi iz Kružnog toka 99 tvrde da je Dejtonski sporazum samo jedna od faza u razvoju, genezi, usponu, BiH.
Niti kad izvjesni Ćazim Sadiković, profesor, unitarist, hegemonist, etnotamničar, tiho cvili kako Dejtondžije nisu bile naklonjene Bihi. I žali za Demokratskim Ustavom, JMM, Republike BiH, koji je, kaže, neobjašnjivo sklonjen a na njegovo mjesto došla Republika Srpska.
Nakon 16 godina, realnost bi trebala biti prisutnija.
Dejtonski sporazum je, na velikom i tužnom času anatomije, pacijenta, tu tada mnogoljubljenu BiH, današnju Naseobinu, nakon obimne, skoro četverogodišnje, obdukcije, na brzinu zašio i preparirao, da izgleda kao živa. Republika Srpska je primorana da uđe u sastav BiH i da potpiše Dejtonski sporazum i njegove Anekse. Hrvati su prevareni da uđu u Muslimansko-hrvatsku Federaciju.
Ta Takozvana Republika BiH, nije nestala u Dejtonu. Jer, nikada nije ni postojala. BiH Branka i Hamdije, i BiH u kratkom vremenu nakon prvih višenacionalnih demokratoidnih izbora, nestala je u čuvenoj Sarajevskoj Skupštinskoj Noći Bez Srba. Nakon toga Nije Bilo Ništa.
Sarajevska, muslimanska, alijaizirana, deklaracijska politička koncepcija unitarne i centralizovane političke nacionalne tamnice, izgubila je rat za BiH. Za BiH, zbog koje je Alija Izetbegović žrtvovao mir.
Taj gubitak rata ne može nadomjestiti bjesnilo optuživanja Srba za genocid, agresiju i fašizam i bjesomučno negiranje Republike Srpske kao genocidne nagrade Srbima koji su samo pokušali, i uspjeli, da opstanu na svojoj zemlji.
Uz moje iskreno saučešće, na vašem mjestu, mjestu vas sadikovića i sličnih, bio bih realniji u svojim pogledima. I mnogo bolji sa Republikom Srpskom. Jer je i ona mnogo bolja. Slavi dan kada je mrtvac skrpljen. Ona je, Republika Srpska, bila i prije toga dana. Što se za RBiH i BiH, ne bi moglo reći.
POVODOM DEJTONSKOG
SPORAZUMA
Dabome da ne želim ni da popujem ni da hodžujem o tome kako bi i u Saraju trebali da slave Dan Dejtona kao dan u kojem je spašena BiH.
Dabome, da razumijem kad iz Saraja lansiraju tezu o Srbima kao agresorima, genocidašima i fašistima. Ono, Saraj, tako veliča sebe jer je opstalo pod takvom u istoriji neviđenoj nemani pošasti i opštim potopom.
Ne razumijem kad oni intelektauloidi iz Kružnog toka 99 tvrde da je Dejtonski sporazum samo jedna od faza u razvoju, genezi, usponu, BiH.
Niti kad izvjesni Ćazim Sadiković, profesor, unitarist, hegemonist, etnotamničar, tiho cvili kako Dejtondžije nisu bile naklonjene Bihi. I žali za Demokratskim Ustavom, JMM, Republike BiH, koji je, kaže, neobjašnjivo sklonjen a na njegovo mjesto došla Republika Srpska.
Nakon 16 godina, realnost bi trebala biti prisutnija.
Dejtonski sporazum je, na velikom i tužnom času anatomije, pacijenta, tu tada mnogoljubljenu BiH, današnju Naseobinu, nakon obimne, skoro četverogodišnje, obdukcije, na brzinu zašio i preparirao, da izgleda kao živa. Republika Srpska je primorana da uđe u sastav BiH i da potpiše Dejtonski sporazum i njegove Anekse. Hrvati su prevareni da uđu u Muslimansko-hrvatsku Federaciju.
Ta Takozvana Republika BiH, nije nestala u Dejtonu. Jer, nikada nije ni postojala. BiH Branka i Hamdije, i BiH u kratkom vremenu nakon prvih višenacionalnih demokratoidnih izbora, nestala je u čuvenoj Sarajevskoj Skupštinskoj Noći Bez Srba. Nakon toga Nije Bilo Ništa.
Sarajevska, muslimanska, alijaizirana, deklaracijska politička koncepcija unitarne i centralizovane političke nacionalne tamnice, izgubila je rat za BiH. Za BiH, zbog koje je Alija Izetbegović žrtvovao mir.
Taj gubitak rata ne može nadomjestiti bjesnilo optuživanja Srba za genocid, agresiju i fašizam i bjesomučno negiranje Republike Srpske kao genocidne nagrade Srbima koji su samo pokušali, i uspjeli, da opstanu na svojoj zemlji.
Uz moje iskreno saučešće, na vašem mjestu, mjestu vas sadikovića i sličnih, bio bih realniji u svojim pogledima. I mnogo bolji sa Republikom Srpskom. Jer je i ona mnogo bolja. Slavi dan kada je mrtvac skrpljen. Ona je, Republika Srpska, bila i prije toga dana. Što se za RBiH i BiH, ne bi moglo reći.
