SRETAN ZATVORDAN
Po kišnom banjalučkom vremenu održana je Parada ponosa čiji je osnovni cilj bio da se u Hagu Caru Radovanu čestita rođendan. Javno, demonstrativno, koristeći pri tome kratko zaustavljanje kolone kamiona i automobila u centru grada da bi se rukovodstvo Čestitališta pomolilo bogu i uzelo blagoslov za svoju akciju.
Prva pogreška. U Hagu Car Radovan nije volio popove i crkvu. Smatrao ih je tek alatkom na svom putu, putu Čupavog Prosvjetitelja za Srbe.
Druga pogreška je što se još jednom svima u tom, inače Srbima izrazito i neskriveno naklonjenom svijetu, pruža dokaz o potpunoj iščašenosti zgloba u kome su povezani Srbi i Vrijeme.
Ali cijela ta parada koju je organizovao Srpski narodni pokret Izbor je naš i izvjesni Dane Čanković, nije inspirativna jer je to samo obična nataložina starog proteklog, proludjelog i probudalasanog vremena.
Stoga ću, kao i svaki pravi balkanoidni klasik, citirati sam sebe.
U knjizi BiH ne postoji, koju sam objavio u januaru 2006., napisao sam kratki tekstić o Blagu Cara Radovana. Dakle:
Radovan Karadžić ne treba da ide u Hag. Njemu bi Srbi trebali suditi ovdje i osuditi ga na smrt javnim strijeljanjem na Trgu iseljenih, prognanih, prevarenih i uništenih Srba.
Radovan Karadžić je usrao hiljadu godina poštene srpske istorije a kriv je, najmanje, za:
• Lakomisleno organizovanje rata, zajedno sa muslimanskim i hrvatskim radovanima, u kome su nepotrebno stradali Srbi i njihova imovina i u kome su počinili nezaboravljive zločine
• Oranizovanje kriminala i šverca, u toku i poslije rata, u kome je mali broj ljudi preoteo društvenu i privatnu imovinu
• Marginalizovanje ratnih i poratnih ustavnih institucija pri čemu je sebi, kao nikad izabranom lideru, prigrabio svu vlast i moć
• Poistovjećivanje SDS (tj. Njega i njegove uske klike) sa državnim institucijama
• Preporuku da članovi SDS-a ne idu u rat da bi imao ko vladati poslije rata
• Latentni sukob sa Vojskom Republike Srpske
• Formiranje lične nelegalne špijunsko-policijske organizacije koja nije nikome odgovorala osim njemu lično („Tajfun“)
• Prepuštanje ovdašnjih srpskih ustanvih poslova Slobodanu Miloševiću
• Sukobljavanje ovdašnjih Srba sa međunarodnom zajednicom
• Prodaju i predaju srpskih teritorija
• Pljačku filijala SDK i banaka pri kraju i po završetku rata...
Završen citat.

NOVA SRPSKA TRAGEDIJA: ODLAZI WAZ
Demokratizovana Srbija, pošto postoji mnogo vrsta Srbija, Vozi Miško Srbija, Zatravnjena i neobrađena Srbija, Munze Konza Srbija, Miško Beko Srbija, Rodoljubnosrbna Srbija, Kosovo Srbija, Srbija oko Moravu... digla se na noge pošto je Bodo Hombah napisao tiho pismo Predsjedniku od Kosova pa do Subotice ravne, u kome ga obavještava da njemački koncern WAZ, što nikako ne znači Wolksvagenov Avto Zavod, koga on, Bodo, jaše, povlači svoj kapital iz Srbije i moli da se to uradi proceduralno i tiho. I zahvaljuje. WAZ ima svoje kapitale u Politici i u Dnevniku, važnim novinama. Već devet godinica.
E , sad.
Bodo Hombah je član SDP. Bio je ministar privrede Sjeverne Rajne – Vestfalije. Šef biroa saveznog kancelara. I savezni ministar za posebne zadatke u prvoj vladi Gerharda Šredera, svoga prijatelja.
A 1999. odlazi u Brisel i preuzima funkciju koordinatora Pakta za stabilnost Jugoistočne Evrope. Pri čemu niko nje znao šta je JIE a ni sama JIE nije znala da joj treba koordinator i pakt. Na donatorskoj konferenciji za JIE, Bodo Hombah je skupio 4,6 mlrd eura. Dio tih eura, vjerovatno, sada, i već godinama, istražuju parlamentarne kurcomisije u BiH, u španskoj sapunici Donacije GdjeSteŠtaSte.
Dakle, vrlo je važno da je prvo bio Koordinator Pakta pa onda Šef koncerna WAZ. U mom selu se, uobičajeno, sa mjesta jahača velikog koncerna ide na mjesto jahača pakta. Nikada obrnuto, koliko pamti moj pradjed Toman.
Onda WAZ kupi udio u Politici, Beograd i u Dnevniku, Novi Sad. Onda apetit ide prema Večernjim Novostima, najtiražnijoj srbijanskoj novini, bre.
I tu stvar puca. Neda Manjo, hoće Beko, hoće Miško.
I da nije Bodo Hombah zatražio od Borisa da to bude tiho, jasno bi bilo da je sve sumnjivo. Očito je WAZ u Srbiji imao specijalne namjene. Očito je da je jedna faza specijalnih namjena prošla. Očito je da srbijansko, kao i svo balkansko novinarstvo i novinstvo, pojma nema o tome pod kojim specijalnim namjenama živi i radi u slobordarskom, nezavisnom demokratskom žurnalisanju.
Ali možda nikad neće biti jasno ni ko brani Novosti.bre za Srbiju ili od Srbije. I kakva je uloga koncerna BekoMiško.ko. I drugih.
Ne samo da ima mnogo Srbija. Nego i Srbija ima mnogo života.bre. Novinarski život Srbije, naprmjer. A u tom fajlu Život Ćuruvije. Život Tijanićteve. Život Manje Vukotića.
Vozi Miško.
Vozi Beko.
Wazi Bodo.

OBRAČUN KOD TOMPSONA
Balkanski primitivac, pjevatelj plastičnih kičnacionalnih pjesama, izvjesni Marko, u plemenima od Vukovara do Splita, poznat kao Tompson, izazvao je, opet, društvene potrese u Hrvatskoj.
Otkoncertisana je neakva pjevanja, pijevanj, festival, u dobrotvorne svrhe pod lirskim popnazivom Gotovina za Gotovinu. Skupljala se lova za HagGenerale. Pored Tompsona bili su tu i Tereza Nacionalsovija i Oliver Dragovoljević. Bilo je i određenih scenografskih ustašluka.
Onda su Ivo Josipović Ustavni i Kosorka Djevojka Izvršna, zajednički protestirali. Nakon što je protestirao diplomatski kor.
IJU je još, kao Vrhovništvo nad armijom, naložio istragu o učešću vojnog orkestra Sveti Juraj, na tom glazbovlju. To je kao kad bi kardinal došao u stanje da naloži istragu o pjevanju crkvenog zbora Haubica 110 milimetara.
Dovoljno ima uvoda da bih mogao da saopštim glavnu stvar.
Što zajebavaju Tompsona?
Kao što bi rekao moj drug Marks, Tompson se pojavio na određenom stupnju razvoja ustaških snaga i jednonacionalnih odnosa. Očito je da postoji veliki i debeo sloj življa u Hrvata koji rabi ustašoidne obloge glede svakodnevnog razmatranja nacionalnog pogleda na svijet. Očito je da se taj sloj, sa svojim potrebama, interesima, djelatima, efektima i artikulacijom, mora, zakonito, iskazivati u mikro i makro sredinama, u javnosti, politici, stvaralaštvu, poeziji, prozi i pjevanji.
Da se nije pojavio Balkanski Rambo Glazbenik Tompson, pojavio bi se neko drugi. Kakva je razlika između pjesama Jasenovac i Gradiška Stara i Kolji Srbe s puno žara.
Odnosno, kakve moralne integralnosti ima napadati Tompsona koji pjeva bezazlene, kroatoustašističkom puku uhUUgodne pjesmuljke, nakon što je protjerano, ubijeno ili otišlo 400.000 Srba iz Ustava Hrvatske.
Mislim na klapu Ivo-Kosor ali i na diplomate inostrane u Zagrebu.
Zabranom Tompsona neće se ništa riješiti. Ne može se zabraniti narod. Narodna svijest. Narodno poimanje zbilje.
Potreba zabrane revitalizacije fašizma ili divergentnih zbilja, ne ostvaruje se tako. Uzroci su mnogo dublji od Tompsona.
Zabranom Tompsona, određena klavijaturna i krompirsalatna gospoda pokazuju samo stid.
Smrad ostaje.

SVETI RED MILIJARDERA MILOSRDNICA
Kako je nekad rad stvarao ljude, područja i istoriju a kako je, danas, rad pogažen, pljačka uzvišena, rad oduzet ljudima a otimačina privilegovana.
Kako su nekada svećenici iz reda Trapista došli u Banjaluku, na rijeku Vrbas i radili, radili. Taj red je imao samo tri stvari na zadatku. Rad. Molitvu. Šutnju. Samo jedan u manastiru imao je pravo da priča. Svi ostali su radili. Trapisti su Banjaluci podarili govedarsku farmu, proizvodnju mlijeka, proizvodnju sira, čuveni sir trapist, proizvodnju električne energije i prvu sijalicu, mnogo prije nego u mnogim evropskim gradovima, pivaru... Taj red se danas jedva drži, nekolicina njih u samostanu Marija Zvijezda.
Ali danas svi, i u Banjaluci, imaju računare sa monopolističkim majkrsoftovim operativnim sistemima i programima. Od toga se obogatio Majkrogejts. Od muvanja na berzi, baloniranja, sofisticiranja, deriviranja, prevarantstva, obogatio se Bafet pa sada svemu svijetu dijeli lekcije pod serijalnim nazivljem Kako to radi Bafet. A prvi među otimačima bogatstva, izvjesni Meksikanac Salinas obogatio se na telekomu, televiziji, teleovoj, teleonoj...
Ima tu još sva sila njih. Svima je zajedničko da im prvi milion nije baš čist. A onda su se sljedeće milijarde dolara sticale sterilno, bezgrešnim začećem i genetski modifikovanim kriminalom. Potom su oni koji su radili kod tih protuva ostali i bez kuća, i bez radnih mjesta, i bez znoja.
Sada su se Majkrogejts, Bafet, Rokfeler i drugi, na tajnim intimnim večerinkama dogovorili da pola svog bogastva, otprilike 600 milijardi dolara, poklone u dobrotvorne svrhe.
Njima je, procjenjujem, dosadno. Ne znaju više šta da rade, pa će malo da poklanjaju. Neki su se i bukvalno povukli iz posla i upravljanja. Time su, kao Bil Gejts, pokazali da oni nisu zaslužni nizašta. Jer se bogatstvo i dalje, bez njih, vrtoglavo uveličava.
Ta protuvska bratija sa socijalnom svjetskom tragedijom pravi zajebanciju.
Najprije opljačkaju svijet pa onda poklanjaju.
Radi se o tome da ih se spriječi da pljačkaju.
Svijet će propasti pod najezdom tih skavaca i gubara. Pljačka ne razmišlja u smjeru opstanka, društvene svrsishodnosti, socijalne uravnoteženosti... pljačka razmilja uvijek jednosmjerno. Ajnbanštrase. Uanvejtiket.
Svijet je u velikoj opasnosti da propadne. Da ne opstane. Ali ne zbog nuklearnog oružja Irana ili bilo koga, zbog ceodva, zbog novih ekonomija u usponu. Nego zbog potpunog odustva socijalnog upravljanja radom, kapitalom i strukturama.
Doklegod se ljudima ne vrati pravo i dužnost rada, znojavog rada, i državno-socijalno-tržišna kontrola i raspodjela efekata, svijet je u opasnosti.
Svaku od ovih milijardi koje stiču i poklanjaju Bil, Bafet, Salinas... može se u bližoj budućnosti platiti milionom života. 1 bilion dolara – jedna mlrd života na zemljici kuglici.
Socijalizam i socijaldemokratija, lijeve ideologije, i političke stranke, ne mogu same da se izbore u ovoj krvožednoj utakmici. Ljevica više teško da i postoji. I teško da i može da postoji jer se društva raslojavaju na mali broj bogatih i na savostali broj siromašnih. Srednji slojevi na koje se danas, kao nekad na radništvo, kalemi ljevica, nestaju. Njemačka je, čak, najnoviji primjer.
Sa tim bogatašima i njihovim načinom upropaštavanja moraju se obračunati države i društva u najširem smislu.
Prisila.
Regulativa.

REKLAMNA AGENCIJA OPŠTE PROPASTI
Koalicij Zepede, Zajedno Protiv Dodika, konačno je, trojno, potvrdila moju tezu da nemaju političku platformu, programsku vertikalu i ideološku nit koja ih okuplja i koju nude biračima, građanima i javnosti.
Bržebolje su izašli na konferenciju za štampu i saopštili da će u narednim danima saopštiti svoje ekonomske programe a onda sjesti i od toga sačiniti Ujedinjeni Ekonomski Program i ponudiiti ga biračima.
Jad i bijeda opozicije. Sto dana prije izbora ne nudi se program i ne pravi od njega zajednički sataraš.
Srpski demokratisti, progresisti i novogradski radikali su ponovili svoje priče o opštoj propasti penzija, smanjenju plata prosvjeti i policiji čime žele da ljudima zagorčaju život i svakodnevicu učine neizvjesnom kako bi ti unesrećenici glasali za njih. Kao, ako je sve tako propalo i para nestalo, mudrijaši iz Esdesa, Pedepea i Mihajlica, imaju formulu kako napraviti pare.
Bljuzgaroši.
Naročito Ivanić i Pedepe nemaju kredibiliteta da pričaju o penzijama jer su deset punih godina upravljali penzionim fondom Republike Srpske. Ako je upropašten, onda su ga oni upropastili.
Koalicija zajedno se tako deklariše kao Reklamna agencija opšte propasti.
Suštinski, okupljeni su po principu sakupljanja sekundarnih sirovina. Tovari štagod nađeš. Recikliraj stare teme kao što je kriminal u Srebrenici. Laži o novom zapošljavanju, propseritetu poljoprivrede, kao što je to radio Pedepe u prvom mandatu. Dovedi Milicu Bisić, napadaj medije, naročito RTRS. Tako je činio i Čavić pa gdje je stigao.
Inače, toplo pozdravljam dvadesretodnevno uzdržavanje Koalaicije Zajedno od užitaka pojavljivanja na Erteeresu. Trebaju narod da ma,o odmore od svojih praznolikosti.

BUDUĆNOST EVROPE
Nakon što je zajebani slovenački ekonomist Jože Mencinger izjavio da se Hrvatska, nakon ulaska u EU, ne nada milionima, čak ni jednom jedinom euru moj indeks EURAJK, Rajkovo oduševljenje Evropskom unijom, pao je za 23%.
Ali, da se pravim da sam to znao.
Onda je Mencinger rekao da je jedina budućnost Evrope u postepenoj deglobalizaciji i povratku mnogih proizvodnji „iz Kine“ i tako se potpuno složio sa mnom.
Imao sam dosad stotine razgovora sa strancima. Pitali me šta mislim o povratku, o pomirenju, o povjerenju, o saradnji, ljubavi i seksu, prekograničnom, ne međutjelesnom, o socijaldemokratiji, o zločinima, oprostu, ispovijedanju, o zajedničkoj državi, o bogu ocu i boginji... uvijek sam im govorio da je sve to veoma dobro, da je mnogo bolje od mržnje u koju su došli ali da to neće riješiti našu ljubav. Zašto niko ne ulaže u BiH, pitao sam. FIAT došao u Srbiju, Reno u Rumuniju, iz BiH pobjegli i oni što su bili, pobjegli čak i Malezijci, hoće da se izvuku i Natron-Turci...
Zašto nam ne pomognete da radimo.
Oni me gledaju očim mrtvih riba.
Pa opet ispočetka: povratak, pomirenje, povjerenje...
Dabome, i mi smo se navukli. Dajte pare, jebeš rad.
E, sad je dogorjelo sokolu do muda a euru do Grčke.
Niski Sarkozi i bucmasta Merkel sami dogovaraju kako upravljati krizom. Evropski parlamentarci pište kao sokolići u gnijezdu.
Evropi se sveti halucinantni kolonijalizam. Kao i Americi. Preračunali su se da će drugi, Kinezi etc. rmpačiti a mi se bogatiti. Niko nije mogao da se sjeti da će Kinezi etc. početi da rmpače za sebe. Ta jevtina radna snaga donijela je Kini toliko živih para da može jednu sitnicu odviji i da otkupi skoro bilion dolara američkih obveznica. Američkog duga.
Neko će morati da počne da radi. Bez one stvari stvari neće ići.
Dok Evropa i Kacin, seru o uslovima Srbiji, Srbima i Bosni Ponosnoj, o biometrijskim pasošima, uslovima i uvjetima, njih 274.336,875 uslova i 456.789,657 uvjeta, a Kacin je nosilac ordena Zlatnog usranog sepeta sa srebrenim grančicama, drugi će se oznojiti i nešto proizvesti.
Kao što se nekad, u doba industrijskih dosjetki, govorilo da trebaš spavati sat manje jer će se za taj sat u svijetu neko nečega sjetiti, sada je došlo do toga da će za taj sat neko nešto uraditi.
Svaki dan evropskog proseravanja, dan je manje za trajanje EU.
Mencinger kaže da je njena, EU, sudbina kao sudbina SFRJ.
Da nam živi, živi rad. Ako nije kasno. Nove ekonomske ploče na zemljinoj kori već uveliku pucaju. Dok nama, i Evropi, puca dugme, puca puce, puca petarda, puca...

TIHIĆ U BEOGRADU
Dakle, izdajnik sa sajma šljivovice, otišao je u Beograd.
Tihić je poveo i zanimljivu delegaciju i imao razgovore sa Tadićem, predsjednikom Vlade Srbije i na drugim visokim nivoima.
Rasističko Sarajevo će reći da je to bošnjačka i islamska izdaja. Odlazak na noge agresoru, genocidašu, istrebljivaču.
Tihi, muslimanski živalj će slegnuti ramenima u hladu i pomisliti da se živjeti mora, sa onima iza ograde, preko rijeke, iza šume. Šta da se radi. Možda će i izreći nešto u tom smislu, nakon što se okrene oko sebe i vidi ko sluša.
Međunarodna zajednica, ako takvo živo biće uopšte postoji, pozdraviće regionalne kontakte, normalizaciju, povjerenje, pomirenje. Ali ne pretjerano.
Politički masturbacionisti će reći da su, nakon Čovića, Srbi proizveli još jednog četnika.
Aprilaši, rušitelji Aprilskog paketa, reći će da je oživio Prud koji je u stvari Dodikov tajni projekt rušenja dobre, jedinstvene, cjelovite i kompaktne zemlje BiH a na koji je Tihić pristao na neviđeno.
Sulejman Tihić, čijoj suštini i karakteru nevjerovanto, ispoljenom u mnogim političkim prilikama, odgovara prezime, mada bi nekad moglo da bude i Smutić, Mrljić, Trtić... ovim se dobro uklopio u regionalni paradni, celofanski i scenografski međuobilazak. Nakon Josipovićeve posjete Republici Srpskoj, ovo je jednako spektakularan potez mada je Tihić znatno manjeg državničkog značaja.
Tihić je tako ostao u trendu.
Ali je teško reći da će mu to donijeti neki probitak. Silajdžić je favorit za Druga Člana Predsjedništva. Tihić se barem bori, za razliku od Zlagumdžije koji je već više od tri mjeseca u reketu. Statičan i živi samo u sumnjivo naklonjenim istraživanjima javnog mnijenja.
Ono što je zanimljivo na bošnjačkoj političkoj sceni za Druga Člana ali i za parlamentarni kolač uopšte, jeste opšta jalovost.
Silajdžić traži potenciju Turske. I usput, ako može da ponizi Srbiju, ko biva izbavlja Jurišića, spašava Ganića... Tihić okuplja narodne stranake u Sarajevu, Kosorku Djevojku i Ivanića. Ide u Beograd šepureći svoju regionalnu važnost. SBB uništava Tihića kako bi zauzeo njegovo mjesto, ali ne na sajmu šljivovice. Lagumdžija se upužio, ušutio, ko da se usro u halje, u zadnjoj klupi.
Nema programa. Nema novog koncepta. Nema muda. Samo se šiš, pržun, okreće na drugu stranu. Ista kahva, isti toz, i izlizani fildžan.

IZDAJNIK NA SAJMU ŠLJIVOVICE
Noćni Avaz, jer tako mračna stvar se ne može dogoditi dnevnim novinama, objavio je tekst izvjesnog Muhameda Velića za kojeg je napomenuto da je „stalni saradnik glasila Islamske zajednice Preporod“, o Sulejmanu Tihiću, kojeg, tekst, ne mogu drukčije odrediti nego kao portretisanje đavola, izroda ili čudovišta.
Nema šta nije pobrojano kao manjkavost dotičnog Sulejmana, koga je Alija Izetbegović odredio za svog posinka na čelu Esdea i tako ga ubacio u kavez ćoravim lavovima sa kljovama od pedlja pa samo zbog ćoravosti dosad nije rastrgan i pojeden.
Sa nekim stavkama se može složiti. Sa nekim ne može. Ni jedno i drugo ne moraju da budu objektivne spoznaje.
Ali u posebnom prozoru je i posebna vrsta zamjerke Sulejmanu Tihiću: Sjetimo se da je gospodin Tihić i redovit gost na sajmovima šljivovice. Naslov tog prozora je: Uvođenje pive u stranku.
Ta stavka nije stvar slaganja ili neslaganja. Čak i iz ugla najtvrđeg vjernika i tumača vjere, islamske, koja ne dozvoljava konzumiranje alkohola.
Ta stavka je stvar pomračenog uma. Fašističke optužbe Jevreja, komunističke optužbe u staljinizmu, titoističke optužbe u vremenu informbiroa, smijuljice su u odnosu na optužbu da jedan političar posjećuje sajmove šljivovice.
Iz ovog teksta, ne samo na osnovu stavke o Sulejmanu na Sajmu, moguće je otkriti kakvo društvo projicira Islamska zajednica kad toleriše autore sposobne za ovakve dubinske analize ličnosti. I kakvo bi društvo nastalo na platformi tehnologije Jedan insan – Jedan avaz.
Ali ovaj primjer nam otvara oči. Sada javnost mora dobro da pazi. Ako neki političar posjeti fabriku cementa, može ga se odmah optužiti za kancerogene namjere prema svom narodu. Ako se nekog političara primijeti da vozi automobil, on je automatski krivac za propast zemaljske kugle pod staklenim zvonom globalnog otopljavanja. Ako, slučajno, neki političar kupi ogledalo to je pouzdan znak da njegova žena ne nosi ni zar ni feredžu. Ako, slučajno, neki političar, kao što je najavio Tihić, ode u Beograd, postaće Srbin. A ako postane Srbin, poklaće nas.

KAKO MERKEL MERKA MERAKLI TURSKU
Moja bliža rođaka, po shvatanju Evropske unije, finansijske discipline i prijema Turske u EU, Angela Merkel, iznijela je, odavno, stav Njemačke u pogledu mogućnosti prijema Turske u Zajednicu Evrope i cijele Grčke: Privilegovano partnerstvo je krajnji domet. Šlus. Turski zvaničnici su, kao i Klinton Nepušač onomad, govorili, molili i kumili, primite nas, tako bi Evropa dokazala da nije podneblje jedne vjere, da toleriše, da sokoli, da uvažava. Erdogan je nekidan, na sastanku ministara arapskih zemalja dogovorio da formira slobodnu zonu sa Sirijom i Jordanom. Mi smo braća iste familije, rekao je tada. Poznat je i Davutogluov pohod na Saraj i na arheološko iskopavaje Dobre Stare Naše Zajedničke Otomanske Stabilnosti. Evidentirana je nova politika Turske prema susjedima – budi dobar sa svima, naročito sa Sandžakom. I, na kraju ovog malog mozaika dvije iznimno važne stvari:
• Turska je „zaratovala“ sa Izraelom, blagougodivši, istodobno, Iranu. To je najava dugoročnije politike ili trenda. Ne treba biti naivan. Incidet na humanitarnom brodu dobro je planiran i organizovan ali i istorijski kontekstuiran. On je nešto kao Sarajevski atentat Gavrila Principa, kao Ubistvo srpskog svata na Baščaršiji, okidač, zlu ne trebalo.
• Robert Gejts, američki državni sekretar, rekao je novinarima u Londonu, iz koga, inače, izjave ne idu u svijet i nemaju nikakav odjek, da SAD i njeni saveznici u Evropi treba dobro da razmisle zašto je došlo do ove situacije (da se Turska okreće na istok a ne na zapad, prema EU). On misli da je to zbog odbijanja Evrope da Ankari omogući organsku vezu sa Zapadom (prvo je bila jataganska, sada bi trebala da bude organska – op. R. V.) koju ona traži.
Dobro.
Evropa jeste nekada bila i Zajedenica za ugalj i čelik ali nije nikada bila Zajendica jedne vjere. To joj se ne može imputirti. Zahtijevati sada, da se otvori i prema drugoj vjeri, prema Islamu, vjerska je najezda a ne integracija u EU. U Evropu se može doći, kako sam razumio, ali se moraju prihvatiti evropski zakoni, životi i obaveze. To znači da se ne mogu donositi, stvarati i instalirati svoji. Ne možete graditi džamije po Evropi ako ne gradite crkve po Turskoj. Ne možete, jeste to bilo onomad, Aja Sofiju prepraviti u džamiju a onda, kasnije, danas, tražiti nove džamije po Evropi, šerijatske zakone, maskirna obličja za žene i posebne kuhinje. Nema u Evropi: Mi smo braća, i rođaci.
A Gejts. I Američani uopšte. Očito je da se Evropa, i EU, koristi kao prirepak SAD i Nato pakta. Samo se zove Našim Evropskim Saveznicima. EU je učinila sebi mnogo zla primajući istočnoevropske bogalje u svoje okrilje, samo da bi ugodila teritorijalnim pretenzijama Natoa. Za to vrijeme je riješila bijede Rusiju pa je ova ojačala i sada se kurči prema Evropi. Te uštinuće je za guzu, te tražiće mlađu. Sada bi Nato da i Tursku utrapi Evropi. To je, dugoročno, ne samo propast EU nego i razaranje Zapada. Tako Tajni stratezi Američkog neoliberalnog hladnog kapitala shvataju vladanje nad Evropom. Uvijek željeno i nikad neodrečeno. To je kompleks sina otpadnika.
Evropa mora ostati čvrsta u svojoj kompaktnosti
Ne zbog uloge čuvara vjere. Vjera zna da se sačuva. Nego zbog Čuvara Zapada i kao garancija malim narodima i teritorijama. Sva ova piljež oko Francuske i Njemačke bi nestala u slučaju rasula Evrope, odnosno EU.
Angela Merkel, tako, više brine o ekonomskoj i civilizacijskoj budućnosti Evrope i Zapada uopšte, nego desetine drugih lidera.
U ovom vijeku zanijeće se Nove ekonomske ploče na zemljinoj kori ali one neće poništiti niti ublažiti granice civilizacija. One će ih ojačati. I ojačati same civilizacije. One civilizacije koje ne budu odgovorne prema sebi, doživjeće rimsku sudbinu.
Prema tome se ima odgovornoist a ne prema prijemu Turske, „koja teži Zapadu“. Organski?

IMOVINSKI KARTON NARODA
Političari su lopovi i imaju sve.
Narod zamire od gladi i nema ništa. Osim političara.
Cijelu adsku scenu, iz zatišja, zahlađa i zidina, posmatraju tajkuni, parorodice brzoručice i pljačkaši.
To je najnovija digitalna slika sirotinjske i bogataške Srbije. Ali ne razlikuje se ni u čemu od drugih država, zajednica i Naseobine, proniklih na tlu samoupravljanja, krvi i bivše Jugoslavije.
Osamstotina raznih srbijanskih političara i javnih obavljača posla objavilo je na internetu svoje kartone. Ankete kažu da su to lažni podaci. Šta oni pričaju o fijesti i o plati ispod 10.000 RSD, srbijanskih dinara, oni su sve pokrali i obezijedili se.
Dobro. Treba vjerovati anketama i razjarenom narodu. Lažu. Pederi. Gulikože. Drkadžije, bre. Bave se politikom na narodnoj grbači. Što ne uzmu motiku u ruke. Tolika Srbija neobrađena, bre. Nema ko ni travu da kosi.
I u Naseobini. Dodik lopov, znamo svi. Organizovani kriminal. To što je prije rata imao fabriku, nedobijenu na reketaškoj privatizaciji nego stvorenu od početka, to ništa. I svi sa njim lopovi. Samo Mihajlica pošten. Prazna glava, prazan džrep. Žalio se nekidan morski pas, koji je pojeo Mihajlicu, da nije zbog te praznine mogao da zaroni pet dana.
Dabome da mi ne pada na pamet da branim političare. Naročito ne one u Srbiji. Ne znam ih dobro. Ali pokušao bih da odbranim narod. Od pogrešnog shvatanja sebe, pljačke i društva.
Dakle, ovako.
Političari su lopovi čim se rode. Ma, i prije rođenja. Političara poznaješ još u porodilištu po tome što je babici ukrao grudnjak. Prvog dana pošto je ispao iz one stvari. Trećeg dana joj je već ukrao minđuše i ako mu niste tada otvorili imovinski karton, čupnuli ste mečku za plećku.
Mi, narod, mi smo pošteni, marljivi i znojni. Ako nešto i ukrademo, recimo par miliona elektromotora iz komunističkih fabrika, to nema veze. Nije milion motora isto što i miliom dolara. To je milijarda dolara, bog te jebo.
Mi, narod, kada biramo političare na izborima, biramo poštene. A čim ih izaberemo, vidimo da smo izabrali lopove.
A tajkuni, bogataši, gulikože? Beko, Delto, Draško... Imaju pare, bre, i treba da imaju. Ne mogu ovaj narod zapošljavati golokurani. Mi, narod, ne možemo da budemo političari, treba da budeš bezobrazan, stalno na oku javnosti, da pregovaraš, da znaš svašta, engleski, bre, da znaš, diplomata da budeš. A tajkuni, gulikože, taj je svaki jedan od nas, jedan koji je uspio. Bogataši, lopovi, gulikože su naše drugo ja, naša podsvjesna želja i ljubav.
Nema smisla da od njih tražimo imovinske kartone. Šta ima veze kako je stekao Beko, Miško, Draško, naš Vidović, sitnica. Ukrao Vidović a kada nemamo plate nećemo pred Vidovića kuću, nego pred Vladu.
Ne želim da branim političare. Ako ukrade marku, treba ga strpati u zatvor a u zatvoru iskopati bunar a na dnu bunara samicu a u samici da bude bez vode, a u bunaru, mamu mu jebem.
Želim da branim narod od njegove podsvijesti koja mu dozvoljava da mirno gleda kako trista ljudi pljačka naciju trista nedjelja, trista mjeseci, trista godina, trista mandata... a oni trče svi ko ludi da uštroje izrabljenog vola kome su pootpadali rogovi, papci i zubi.
Da ne može više da jebe narod.

IZBORI U BiHELGIJI
Sutra, u nedjelju koja prva dođe, izbori će biti u Belgiji, najsjevernijoj Bosni i Hercegovini savremene Evrope.
Izbori su vanredni pošto je pala vlada i propala još jedna etapa trulog zajedništva.
Tamo, u Belgiji, da podsjetim, postoje Valonci i Flamanci, dva entiteta koja se otpočetka nepodnošljivo dodiruju, slično kao i u BiH. Oni imaju EU insitucije i NATO sjedište, koji besplatno koristi belgijsku zemlju. To je sličnost sa našim, sarajevskim Ohaerom. A razlika je što EU i NATO nemaju okupatorske, bonske i protektorske nadležnosti, date i samoprigrabljene, kao Naš Ohaer.
Taj Nato, a i EU, ne mogu podijeljenu zemlju da dovedu do spasa. Njena ekonomija, zbog višedecenijskih podjela, zaostaje.
U nedjelju, izbori će biti nova stepenica raspada.
Bart de Vever, moj flamanski imenjak, zalaže se za raspad, Lajčakov rajsferšlus, formulu Srbija – Crna Gora.
Flamanci i Valonci imaju neku samoupravu, još od sedamdesete, u prostornom planiranju, okolini, poljodjelstvu, zapošljavanju, energiji, kulturi, sportu... ali Flamanci sada traže autonomiju i u pravosuđu, zdravstvenoj zaštiti, oporezivanju i u oblasti rada.
Flamanci su, stereotip je, konzervativni i vole slobodno tržište. Valonci su, stereoptip je, podložni uticaju socijalista i korupcije pa imaju lošu upravu. Flamanci godišnje prebaciju Valoncima 11,3 mlrd eura ali od tih para ne vide koristi.
Tu smo, dakle. Kao i mi. U pitanju su pare i karakterne osobine. Dotle se došlo.
Kada sam bio na ratištima Naseobine, mogao sam ne pitajući i ne gledajući puno iznad svoga nosa da ne buih vidio krovove i bogomolje, zaključiti u čijem sam opustjelom selu. Jedna sela smrde, jedna su urednih dvorišta, jedna su puna kafana. Sejdo i Finci nisu imali sela.
Dabome, da me nećete natjerati da kažem čija su koja a to što vi mislite, to su vaše predrasude a ne moje.
Ali ne pišem ovo zbog smrada, birtija i reda već zbog činjenice da u Srcu Evrope, u njenom Ujedinjenom jezgru, nije moguće održati jednu državu za koju će svaki poluuki školarac ili student sa Balkana, reći da je stara evropska država.
Zbog čega, dakle, upinjati se da se održi BiH. Kad ne može FiV.
Jedna od najboljih demokratija jeste da se demokratijama pusti na volju. Niko još nije iskolčio demokratiju, utorio je, obzidao je, pa je onda procvjetao. Demokratija, a pod demokrtijom ovdje podrazumijevam slobodnu volju Srba i Hrvata, ne voli saksije.
Izbori u FiV će biti korak ka rješenju. Izbori u BiH biće početak još jedne etape/mandata samomučenja. U kojoj, možda, možemo početi da razmišljamo realno.

LEŠINARI KRUŽE NAD SRBIMA
KACIN
Saopštenje koje je izdao potpredsjednik delegacije EP za JIE i izvjestilac za Srbiju, Jelko Kacin o tome da pozdravlja prvostepenu presudu Haškog suda genocid u Srebrenici, Beari i drugima, prelazi mjeru političke trpeljivosti i svrstava Kacina u profesionalnog političkog lešinara nad Srbima.
Presude suda se ne osporavaju ali se i ne reklamiraju niti pozdravljaju, to bi makar mogao da zna slovenački provincijalac i amaterski propagator rata za raspad Jugoslavije.
Pozdravljajući presudu, koja nije konačna, on u stvari vrši pritisak na sud i nastoji da održi i pojača pritisak na srpski narod, tovareći mu na leđa, po milioniti put, sumnjivi genocid u Srebenici. Jer genocide ne proglašava sud za ratne zločine i genocidima se ne mogu nazvati organizovana ubijanja ratnih zarobljenika, nedokazane izjave o tome da je neko saopštio da treba pobiti zarobljene niti se genocidom može kvalifikovati neidentifikovan broj žrtava za čiju likvidaciju nikad nije utvrđen stav, program, zakonska podloga ili odluka bilo kog organa vlasti.
Pri tome treba biti jasno da svakom ko je odgovoran za tragediju Srebrenice, treba dodijeliti maksimalno moguće zakonske kazne.
Jedino što se ne može prihvatiti jeste suđenje za genocid radi suđenja Srbima i likovanje nad genocidnim Srbima kao što čini lešinar Kacin.
BABIĆ
Ne znam šta je bilo onima u Nezavisnim da objavljuju proseravanja izvjesnog septembaraša, devedesetrećaša, Babića, o tome kako on vidi političku scenu, kako on za svoje sitne najamnike pravi sitna obavještajna izvješća, kako je cilj Međunarodne zajednice, kao da on zna šta je Međunarodna zajednica jer se bavi i boravi u Međusokačkoj zajednici, njegov domet su onaj propali baletan i špijunizirani Rafi, da sruši Dodika i tako da sruši Republiku Srpsku, i kako on to neće više da radi jer je bio zaveden, zabluđen i zajeban.
Biće da je nestalo para jer nestaje platiša.
Odlaze vam platiše, pizda vam materina.
Platiše koje su plaćale neartikulisane budalaste pojedince, egzibicioniste i autiste, samostalne medijske projektčiće, demokratske pizd-genijalce, nevladine organizacije, plaćali demokratski, kešom, iz ruke u ruku. Moj pradjed Toman mi je govorio da se samo ona stvar daje iz ruke u ruku.
Sad bi svi polako da se vrate, svi se predstavljaju prijateljima mrske vlasti, mrskih kriminalaca, mrske vladajuće klike.
Odlaze im platiše.
Tone im Titanik velikog ambasadorsko-garažno-ohaerovskog demokratskog projekta o udruživanju svakovrsnih političkih nakaza u plaćenički tor nazvan Demokratija sa predsobljem nazvanim Borba protiv kriminalaca koje je birao narod.
I Babić je jedan od lešinara nad srpskim narodom.
Za sitnu lovu.
Ne razumijem, ipak, zašto takvim protuvama davati prostor. Kad nije imalo učinka ni ono što je proseravao ni ovo što se, kobiva, kaje.

I KUČAN VIDI RJEŠENJE
Bivši slovenački komunist, a kasnije i Predsjednik Dežele, izjavio je u Sarajevu da Srbi i Hrvati, osim Komšića, još BiH smatraju privremenom tvorevinom pa je treba urediti kao federaciju ali da je njena budućnost u EU, samo ne navarat-nanos da bi se zataškali problemi, i u građanskoj državi.
Sve skupa, klasični bezmudi slovenački komunist. Onakav kakve nikad nisam volio. Il si komunist, il si pička.
Ipak, sa udivlenijem, čitam to o federaciji. Još 2006. sam i ja govorio o tome.
Ali sa uzeblenijem se pitam da li je prošlo vrijeme za federaciju.
Jer, nastupilo je vrijeme raspada po više koordinata.
Država je počela da se otima sa entitetima za pare. EU i NATO izbjegavaju zagrljaje sa BiH. Sam Incko, inače uvijek ljigavo optimističan, kaže da se ne treba nadati EU deset godina. A za deset godina ni Grčka neće stati na noge. Turska se umiješala. Ustavne promjene padaju ko trule petrovnjače. Sejdić i Finci neće, kako je zapelo, ući ni u Veselu svesku a kamo li u Ustav.
Ako jedan narod, znate vi dobro koji, ponovo izabere dva člana Predsjedništva, BiH će se raspuknuti sa one a ne sa ove strane. Republika Srpska može mirno da posmatra procese.
Da je EU htjela jedinstvenu i cjelovitu BiH, ona bi je primila kroz prste, kao i Bugarsku i Rumuniju. Ali ona je drži izvan tora, kao Tursku. Time EU daje znak, prvo, da je BiH ne zanima, drugo, da može da se raspadne, rascijepi, raspoluti, rastroluti. Turska može pomoći. Ako osokoli Bošnjake i progura Silajdžića za doživotnog predsjednika Prvog entiteta, bošnjačkog, Srbija bi mogla pristati da taj entitet na Balkanu da Turskoj. Bolje nego Sandžak. Hrvatska bi, takođe, mogla pristati a da zauzvrat dobije Treći entitet za Hrvate. EU bi, tako, imala dvije turske kandidature pred vratima, ali to joj je manji problem od neprestane bezbjedonosne bombe na pragu.
Možda bi nešto pomoglo, u miroljubivoj federalizaciji i smanjenju tenzija, kada bi Komšić odustao od kandidature. Ali, pošto je on ektremno ljiljaniziran, to se ne može desiti.
U svakom slučaju, federalizacija, umilno, ili raspad, okrutno rečeno, kucaju na prozor.

INCKO ĆE BRANITI SRBE
U nekoj od emisija bijeljinske sojenice Esdeesa i mračnjačke manipulativne tevetvorine, nastale u srpskoj borbi za svijetle Srbe i mutne pare, kao blještav primjer Kriminalizovane Odbrane Srpstva, Been televizije, pred zmijskim očima Suzane Puls, siroma Valentin Incko, u semberskom narodu, a i šire, poznat kao Vicko Navijač, saopštio je umiljato i ljigavo kako Republika Srpska nije ugrožena i kako, kada bi se to dogodilo Srbima, i on bi branio Srbe.
Nejasno mu je kako ga napadaju kada je on samo malo koristio Bonska ovlaštenja, kod produženja mandata stranim sudijama. Sitnica. I kada je pred Savjetom bezbjednosti, učestvujući zajedno sa Harisom Istambulskim, pohvalio Republiku Srpsku.
To isto, o neugroženosti Republike Srpske, povodom stalne Esenesdeove primjene Entitetskog glasanja, pričao je i Mladen Ivanić. Samo se nije tako smijuljio kao Vicko.
Stoga nije slučajno Navijač došao u emisiju Been teve.
Navijač je, u stvari, želio da poruči gledaocima tog ravničarskog medija, da vlast u Republici Srpskoj pogrešno radi kada provodi svoj program odbrane i zaštite Republike Srpske na osnovama Dejtonskog sporazuma a od raznih Ovlaštenja koja nisu utemeljena na tom sporazumu niti u ustavu BiH.
Vicko Navijač se tako svrstao u opoziciju u Republici Srpskoj. Samo još nije rekao kojem bloku ili kojoj samostalnoj političkoj radnji će se pridružiti.
I red je da to saopšti na tom svijetlom mediju.
Našta su spali Srbi u BiH. Da ih brani Valentin Incko.

KONFERENCIJA ZA MEDIJE
SKICA NASTUPA
OPOZICIJA SUDNJEG DANA I OPŠTE PROPASTI

TAKTIČKI SMO IH NADMUDRILI. OBZNANILI SMO SLOGAN SRPSKA ZAUVIJEK ŠTO JE OPOZICIJA SHVATILA KAO POČETAK KAMPANJE PA JE POŽURILA SA SPORAZUMIMA, DOGOVORIMA, NASTUPIMA U JAVNOSTI I U NEDOSTATKU KONCEPTA, SLOGE I PROGRAMA JEDNOSTAVNO IZDUVALA KAO AMERIČKI FINANSIJSKI BALON. KADA NISU SPOSOBNI DA SHVATE JEDNOSTAVNU TAKTIČKU IGRU, KAKO BI SE TEK SNALAZILI U VOĐENJU DRUŠTVA. VEĆ SE TADA VIDJELO DA SU IM IZGLEDI MALI I DA JE LJESTVICA PREVISOKO POSTAVLJENA.
• OPOZICIONA SCENA, ČETIRI MJESECA PRIJE IZBORA NE POSTOJI. RAZBIJENA JE U JEDNU SKRPLJENU KOALICIJU, SDS-PDP-RADIKALI NOVOG GRADA, JEDAN DRINSKI SPORAZUM POLITIČKIH EGZIBICIONISTA BAJIĆA I KRSMANOVIĆA, MEDIJSKI OPOZICIONI BLOK ATV-BNTV-BLIC I NEKOLIKO SAMOSTALNIH OPOZICIONIH ZANATSKIH RADNJI U VLASNIŠTVU ČAVIĆA, KALINIĆA I SLIČNO.
• SADA JE JASNO DA NEMA NI POLITIČKOG PROGRAMA KOJI BI OKUPIO OPOZICIJU. NJIHOV JEDINI CILJ JE DA SE SRUŠI POSTOJEĆA VLAST ŠTO JE JEDNAKO TEŽNJI OBIČNOG KRTIČNJAKA DA POSTANE VULKAN. U TAKO USITNJENOJ I RAZNORODNOJ OPOZICIJI NEMOGUĆE JE PRONAĆI OKUPLJAJUĆI POLITIČKI PROGRAM. SRPSKA DEMOKRATSKA STRANKA KAO JEDINA OZBILJNA OPOZICIONA STRANKA, NIJE PONUDILA NIŠTA, MADA JE NAJODGOVORNIJA ZA TO. NJEN POLITIČKI PROGRAM JE VIŠEGODIŠNJE PONAVLJANJE TAČAKA U KOJE VIŠE NIKO NE VJERUJE. NEKIDAN SU IZAŠLI SA NABRAJANJEM PREŽVAKANIH STVARI KOJE SU KORISTILI I ZA LOKALNE IZBORE I IZGUBILI 20 OPŠTINA. POLITIČKI PROGRAM ESDEESA IDENTIČAN JE JEVTINOJ PROPAGANDI CENTRA CIVILNIH INICIJATIVA I TRANSPARENCI INTERNEŠNELA.
• KRAJNJI REZULTAT OVAKVE OPOZICIONE SCENE BIĆE GUBITAK PODRŠKE KOJU JOŠ IMA SDS. ONI SU SE NEOPREZNO UDRUŽILI SA GUBITNICIMA I TO ĆE BITI VELIKI UDAR NA NJIHOVO BIRAČKO TIJELO I NA NJIHOV UGLED. SVI OKOLNI IGRAČI, LAŽNO SE PREDSTAVLJAJUĆI KAO KVALITETNI OPOZICIONARI, NASTOJE DA UGRABE NEKO MJESTO U SKUPŠTINI I TAKO SE UHLJEBE NA RAČUN PORESKIH OBAVEZNIKA I LAŽNOG PLAŠTA OPOZICIJE. TA MJESTA MOGU DA UZMU SAMO OD SDS-a.
• SUŠTINSKI, U GLAVNOM OPOZICIONOM BLOKU NEMA SLOGE OKO PODRŠKE KANDIDATIMA, TADIĆU I IVANIĆU. NI CIJELI SDS NE PODRŽAVA TADIĆA A NAJVEĆI DIO SDS NE ŽELI DA PODRŽI IVANIĆA JER JE OBEĆAO PRIHVATITI BUTMIR I REZOLUCIJU O GENOCIDU U SREBRENICI. S DRUGE STRANE, PDP POKUŠAVA PONOVO DA NASAMARI SRPSKU DEMOKRATSKU STRANKU I PREKO NJIHOVE PODRŠKE DOMOGNE SE MJESTA ČLANA PREDSJEDNIŠTVA BiH ŠTO JE GLAVNI CILJ IVANIĆA I NJEGOVIH STRANIH MENTORA. STRANI INŽENJERCI RAČUNAJU DA ĆE PREKO IVANIĆA OSTVARITI MAKAR DIO UNITARIZACIJE A PREKO INSTALIRANJA, NA PRIMJER, KRSMANOVIĆA I OBRENA PETROVIĆA U PARLAMENTARNU SKUPŠTINU BiH ANULIRATI ENTITETSKO GLASANJE OKUPLJAJUĆI PET GLASAČA IZ ENTITETA KOJI BI PRIHVATALI UNITARISTIČKE ZAKONE. PREMA INFORMACIJAMA SA TERENA, OČEKUJE SE DA ZA KRSMANOVIĆA I PETROVIĆA GLASAJU BOŠNJACI. STRANCI SU ODNJEGOVALI GUJU KRSMANOVIĆA A SDS SAM, IZGLEDAM GAJI SVOJU GUJU U NJEDRIMA.
• OPOZICIJA NE POSTOJI NI PROGRAMSKI ALI NI IDEOLOŠKI. NIKO OD NJIH NEMA HRABORSTI DA SE POZICIONIRA NA POLITIČKOJ LEPEZI I DA KAŽE DA JE DESNICA ILI CENTAR. SVRSTAVANJE U NARODNE STRANKE JE ZA OVDAŠNJE PRILIKE UOPŠTENA I NERAZUMLJIVA PODJELA JER SU SDA I PDP ZAJEDNO U NEKOM ČUDNOM BLOKU NARODNIH STRANAKA.
• PO PORIJEKLU, OSIM SDS-a, SVE OSTALE STRANKE I U BLOKOVIMA I SAMOSTALNO, U STVARI SU NADNIČARI KOD MEĐUNARODNIH TAJNIH I POLUJAVNIH POSLODAVACA. TO SE VIDI PO TOME ŠTO UPOTREBLJAVAJU ISTE FORMULACIJE KAO I ANALITIČARI IZ ERGELE GREGORIJANA I MUTNOG KRILA OHR-a. IVANIĆ, ČAVIĆ, KRSMANOVIĆ, BAJIĆ DIREKTNI SU NADNIČARI KOD STRANACA.
• POJEDINAČNO: IVANIĆ JE DRESIRAN DA PRIHVATI BUTMIRSKU UNITARIZACIJU I REZOLUCIJU O GENOCIDU U SREBRENICI ŠTO BI ZANAVIJEK POKOPALO REPUBLIKU SRPSKU. ČAVIĆ JE INSTRUISAN DA GOVORI O REŽIMU KOJI VLADA U REPUBLICI SRPSKOJ ČIME PONIŽAVA BIRAČE I GRAĐANE JER IH JE 50 % GLASALO ZA SNSD A NA LOKALNIM IZBORIMA I U VIŠE OD 50% OPŠTINA NAČELNIČKU VLAST SU BIRAČI DALI SNSD-u. ON NAROD NAZIVA REŽIMOM. BIO BI EFIKASNIJI KAO KOMERCIJALAIST KOD MRVE PRSTOJEVIĆA NEGO U POLITICI. ČAVIĆ JOŠ IMA ZADATAK DA SPREČAVA BILO KOGA OD OPOZICIJE DA POSLIJE IZBORA SARAĐUJE SA SNSD-om. KRSMANOVIĆ LAŽE O OPŠTINSKOJ DECENTRALIZACIJI DA BI PRODAO UNITARIZACIJU I UKIDANJE ENTITETA. BAJIĆ, SPLAVAR IZ OKOLINE VIŠEGRADA, I NJEGOVA STRANKA,PROPALI SU U FEDERACIJI PA PREUSMJERENI U REPUBLIKU SRPSKU.
• OPOZICIJA NEPRESTANO GRADI SVOJ JAVNI NASTUP NA LAŽIMA O OPŠTOJ KRIMINALIZACIJI, O MAFIJI U ŠUMAMA, O MAFIJI U FARMAKOLOGIJI, O MAFIJI U JAVNIM NABAVKAMA, O MAFIJI U GRAĐEVINARSTVU... ZABORAVLJAJUĆI DA SU SAMI, U SADEJSTVU SA STRANCIMA, STVORILI DOSAD NEVIĐENU OPOZICIONU MAFIJU KOJA IMA RAZRAĐENU MREŽU ALI JE BORBA JEDINO OKO TOGA KO SU KUMOVI. LAŽI OPOZICIJE SU U TOME DA ZA PENZIJE IMA PARA SAMO DO KRAJA GODINE, DA JE BUDŽET U KOLAPSU, DA PROPADAJU VELIKI VLADINI PROJEKTI KAO ŠTO JE RAFINERIJA, DA ĆE VLADA RASPRODATI HIDROELEKTRANE, DA ĆE ZA DVA MJESECA SVI IZGUBITI POSAO. OPOZICIJA U REPUBLICI SRPSKOJ POKUŠAVA DA U JAVNOSTI I KOD BIRAČA RAŠIRI PESIMIZAM, DEPRESIJU I BEZIZLAZ RAČUNAJUĆI DA ĆE TAKO SLUĐEN I IZLAGAN NAROD KAO HIPNOTIZIRAN GLASATI ZA NJIH. ONI SU OPOZICIJA SUDNJEG DANA I OPŠTEG POTOPA. NE VIDIM KAKO BI NEKO GLASAO ZA ONE KOJI REKLAMIRAJU PROPAST A NE ZA ONE KOJI RADE I STVARAJU.
• JEDINI SPAS ZA OPOZICIJU JE DA JOŠ NEKO STAKLO NEGDJE PUKNE ILI DA NE PRORADI FONTANA NA ULAZU U BANJALUKU.
• MI IDEMO NA NAJMANJE 300.000 GLASOVA ZA NARODNU SKUPŠTINU I JOŠ VIŠE ZA POJEDINAČNE KANDIDATE. IMAMO BLIZU 150.000 ČLANOVA.

DRŽAVA INCKA I AMBASADORA
Bilo bi lijepo da se BiH prozove Ambasadorija. Ili Inckonija. Savezna država Ambasadorija. Republika Inckonija. Toliko se taj kor miješa u unutrašnje stvari ove Naseobine da je došlo vrijeme da se normativno stanje privede realnosti, izjednački sa faktičkim stanjem. Ili da im uzvratimo. Pa da se Država Naseobina počne miješati u poslove ambasada. Da im, na primjer, počnemo kositi travu ili zahtijevati da mi, Država i Entiteti, postavljamo portire ili higinijeničare u ambasadama.
Ambasadori PIC-a i Incko Navijač, počeli su kampanju za povećanje budžeta Savezne Države koja se „razvija“, „ima nove zadatke“ i „njene funkcije se proširuju“. Za početak traže 200 miliona maraka više za slijedeću godinu. Vojska, prisjetimo se, smatra da je 350 miliona maraka malo koliko troše za izigravanje oružanih snaga sastavlajenih od satnija i domobrana, priučenih odjeljenskih generala i načelnika štabova sa činovima koje im dodjeljuju neidentifikovani punktovi.
Pare, takozvanu državinu, moraju da daju entiteti. Nema ko drugi. A entiteti ne daju pare. Jadnici iz Federacije i ovako samo što nisu postali Grci a ako bi im još otkinuli iz duvankese, mogu da zatvore cirkus. Ukidanje entiteta. Republika Srpska se drži stabilno ali to i jest najveći problem. Treba je iznuriti. Ako ne možeš srušiti Dodika, uzmi joj pare. Naseobina ima nove zadatake, njene funckije se proširuju. Zemlje u okruženju propadaju, Američani puše, nestale su velike banke, samo Naseobina cvjeta i behara.
Kao i, onomad, Kardelj, imam ideju.
Entiteti treba da raspišu tender, a može i pozivno nadmetanje, za obavljanje poslova iz oblasti: sjednice Savjeta ministara i pripadajuće plate, sjednice Parlamentarne skupštine BiH i plate, razgovori o bezviznom režimu, tuzemno i inozemno, državne sahrane, po potrebi, sendviči, sokovi i obojena pića za strane goste, Lot jedan, lot dva... pa neka se Naseobina, Država, Državni budžet, jave na tender i ponude cijene. Za tu svrhu se može osnovati Regulatorna agencija za Državu i njene poslove. Nezavisni regulator. Funkcije se proširuju.
Ambasadori i Incko, iz sorte mlatipara i ljudi koji nikad nisu nešto privrijedili da bi znali cijeniti dinar i paru, neukusno shvataju svoj posao u Naseobini.
Neki politikolog bi im trebao objasniti da se djeca ne prave srednjim prstom, ni država nametnutim budžetom.

ŽIV LI JE ALI-PAŠA?
Oktobra 25. 1815. leta, Miloš Obrenović je, nakon ustanka u Regiji Takovo Serbs Lajon, sklopio usmeni dogovor sa Ali-pašom o mešovitoj srpsko-turskoj upravi u Beogradskom pašaluku. Bio je to Ferman o razumevanju, koji je Serbiji doneo nekoliko povlastica.
Knez Miloš nije birao načine, kažu istoripedije, da utvrdi svoj položaj i izbori autonomiju za Serbiju. Turke je potkupljivao a političke protivnike ubijao. Karađorđa naročito. Leta 1830. Miloš je dobio Ferman o razumevanju delimične unutrašnje samouprave i o slobodnoj školi, u narodu poznat kao Hatišerif.
Leta 2010. a juna 7., u sandžačkom listu Danas koji izlazi u Beogradu, u naročitom intervju koji je vodila Teta Safeta, ambasador Turske u Beogradu, Umar, Ahmet Suha, obelodanjuje da Serbija ne treba da dobije Hatišerif o učenju turskog jezika jer Serbi već znaju osam hiljada turskih reči a stalno koriste tri hiljade.
No, seksuališe mi se za serbsko-fermansko-sandžačke odnose.
Sve dok ne pročitah naslov ovog intervjua, na naslovnoj strani: Dodik je sve izolovaniji.
Dodik je, da podsetim Miloša Obrenovića i Ali-pašu, prime popečitelj Republike Srpske koja je izvan Pašaluka a ambasador Umar je ambasador u Serbiji i celom Sandžaku.
Šta, dakle, ambasador Turske u Beogradu ima sa Dodikom? Jer kad kaže Dodik, on misli na Republiku Srpsku, a kad misli na Republiku Srpsku, svrbe ga Srbi u BiH.
Da li je, dakle, njegov Ali-paša sklopio usmeni dogovor sa Milošem Obrenovićem o izloaciji Srba u BiH.
I zašto u tom intervjuu Teta Safeti, ambasador Umar nudi susret ambasadoru Turske u BiH i Miloradu Dodiku, prvom popečitelju. Šta on ima s tim. Savremena diplomatija bi to nazvala mešanje u nutarnja dela druge zemlje. Ali-pašina i Miloševa diplomatija bi to nazvala fermanskom ponudom.
Serbija je, međutim, naivna, za razliku od Republike Srpske. Izvesna autonomija, usmena, koja je obećana od strane Turske i još od kojekude, za izgradnju obilaznice oko Dodika, Republike Srpske i Srba u BiH, mala je dobit za stvarne namere Turske u Serbiji zemlji. Ambasador Umar sa pesničkim oduševljenjem i kolonijalnim udivlenijem, govori o izgradnji puta kroz Sandžak, kojeg će na turskom kreditu graditi, očekuje, turske kompanije, kao i o autoputu Beograd – Monte Negro, opet kroz Sandžak, pa onda i o investicijama koje će doći, turske su već najavaljene, a u stvari, najavljuje tursku vlast u delu Serbije. Kada za to dođe vreme, dabome.
Angažman Turske u BiH i na Balkanu može samo da nosi krv, kolikogod to sada dobronamerno, autoputno i sandžački izgledalo.
Njegova ekselencija sere o tome da Turska ne želi samostalno da uređuje odnose na Balkanu i u BiH. A šta je izolacija Republike Srpske. Jedne nacionalne trećine i jedne teritorijalne polovine BiH.
I suštinsko pitanje:
Koja je osnova angažmana Turske na Balkanu, u Serbiji i u BiH. Da li je to Teritorijalna Otomanska Stabilnost. Da. Da li je to zaštita Turaka, nacionalne manjine u BiH i u Serbiji. Ne. Jer Turaka ovdje nema. Mada bi ih Sarajčaršija i Sandžakčakija uskoro mogle poželeti. Osnov je vjerski. Jer ovdje nema Turaka ali ima muslimana.
A angažman na osnovama vjere, uvek kroz celu istoriju, donosi jednu raspevanost, devojačke ljubavne uzdahe, umilnost, blagougodnost, posvemašnji artizam i nadrelizam u slikarstvu, poeziji i arhitekturi. I u krvi.

OVI IZ ERESA
"Ovi iz RS-a neće prihvatiti izmjene i dopune Statuta. To je sigurno, a zbog toga će Savez da bude drastično kažnjen. Nema načina da se spasimo, jedino da poslušamo ljude iz FIFA-e i UEFA-e", siguran je Muhidin Raščić, član IO NSBiH.
A cilj promjena Statuta je da Fudbalski savez BiH ima jednog predsjednika i da nacionalna blokada ne može da se primjenjuje. To znači da bi, da pojednostavim, najbolje bilo da predsjednik uvijek bude Bošnjak.
Jer, u fudbalskoj reprezentaciji BiH igraju sve sami Hrvati i Srbi, toliko su navalili na reprezentaciju da je i rezervna klupa srpsko-hrvatska, oružar, maser i kondicioni trener su srpsko-hrvatski, čudo živo, nigdje Bošnjaka, kao Engleza u Arsenalu, pa je red da Bošnjak uvijek bude predsjednik.
Fudbalski-nogometni savez BiH je unitarizovana institucija, oktroisano zajedništvo. Institucija i savez bez ikakve logike i osnove. Da nije tako, ne bi u reprezentaciji igrali sami Bošnjaci a Srbi i Hrvati bježali od nje ko đavo od krsta. Čak i da je sve idealno, reprezentacija BiH ne može pomaknuti fudbalski sport ni za travku naprijed. Nema konkurencije, nema struke, nema para, nema profesionalizma… onda je najbolje fudbal prepustiti nacionalnim savezima. Neka svako ima svoju reprezentaciju, neka svako uređuje fudbal kako hoće, a neka se jednom godišnje odigra neki turnir ili neki mini kup koji će dati predstavnika BiH u tim evropskim takmičenjima.
Mnogo je poštenije nego ovako glumiti zajedništvo, bratstvo i loptaštvo, organizaciju, članstvo u UEFA i FIFA…
Reprezentacija BiH ne služi ničemu. Služi samo bolesnicima da razvijaju iluziju o postojanju Države Bosne. Kao da se država pravi preko UIO, RAKa, FS/NS… onoj jadnoj ženici, koni, koja zove Dodika u emisiju Beenteve, da kaže kako BiH vodi protiv Njemačke 1:0. Sirotica. Ćiri da pravi cirkus od svih nas i od reprezentacije. I lopovima koji maznu koju lovicu izigravajući važne i kurčevite face u Bosanskoj Kući Fudbala. Ej.
Stoga Republika Srpska ne smije pristati na bilo kakve izmjene Statuta.
Po cijenu povlačenja iz tog oktroida. Jednom je pristala, pod pritiskom. I šta je to donijelo dobro srpskim loptašima. Da li se i jedan srpski fudbalist dobro prodao igrajući u repreztentaciji. Da barem jedna sirotan vidi koristi od te reprezentacije. Ni jedan.
Srbi, a i Hrvati, služe samo kao pokriće za bošnjačenje reprezentacije kao i svega u ovoj usranoj zemlji.
Doklegod taj izvjesni, i hiljde drugih u Sarajčaršiji, Muhidin Raščić komunicira s nama sa “Ovi iz Eres…” nema tu providnog dana.
Rastanak je mio pa makar i fudbalski bio.

KOTLOKRPI I SEKUNDARCI
ili: storija o protoku vremena

Tada dječaci, koji su kao jevtina radna snaga čuvali krave, krmke i guske ili kupili sijeno, skupljali tikve i mlatili šljive za rakiju, u sve široj dolini Bosne, na ravnicama u koje je upadala Trebava sa svojom Dugom Njivom, u vrijeme prije privredne reforme Borisa Kidriča o kojoj nisu imali pojma, oko šezdesete godine Titovog vijeka, selom Osječani Gornji uveliko je tutnjao voz na pruzi Šamac-Sarajevo. Rijeka Bosna je bila daleko preko pruge a između pruge i tucaničke ceste po kojoj su bosi dječaci prošli više kilometara nego vojska Džingis Kana i Aleksandra Makedonskog, bile su ničije livade, busenovače i zukvišta na kojoj je sirotinja, bez svojih pašnjaka, napasala i pripinjala krave.
I tu su se, u tom pojasu, zaustavljali Cigani Čergari. Po nekoliko dana. Prve večeri kada dođu, pročuje se odmah po selu. Majke zagužvaju vratnice na dvorištima i sa dudovim prutom stjeraju djecu u drugi kraj. Da se niste mrdali bliže cesti. Cigani će vas ukrasti i skuvati u kazanima pa napraviti sapun. Jel za veš. Marš tamo.
Sutradan ujutro po dva tri muška čergara idu po selu i zaseocima. Krpimo lonci, šerpe i kazane, kalajišemo, bakrene i željezne kotlove, krpimo lonci, šerpe... žene iznose prošupljeno sirotinjsko aluminijsko i rijetko emajlirano posuđe a Cigani na ulazu u dvorište, jer ih niko ne pušta unutra, na koljenima nituju rupe u loncima u kojima će se nastaviti posni grah, šerpe za pitu tikvušu i tanjire izgrebane borbom kašika gladne čeljadi. Djeca izviruju na Cigane iza kamenih i drvenih zgradica drhteći od straha da ih se ne dočepaju i potope u kipuću vodu. Strah je bio ogroman, kameni, iako se nikada nije desilo da je neko dijete nestalo. Čak ni u mutnoj širokoj rijeci Bosni a kamo li u kolima Cigana Čergara.
Krpimo lonci, šerpe, kazani kalajišemo, kupimo stare stvari gvožđane, bakrene, luminijske...
Žene su plaćale komadom kruva, kilom graha, kilom krompira, kilom pšenice... luminijske petodinarke rijetko je ko imao a papirnu paru ima samo otac na njivi ili neko ko radi u Doboju.
Ako iznesu stare limene lavore, izgorjele ostatke šporeta fijakera ili kakvu polomljenu lopatu, ne plaćaju hranom ili parama. A Cigani nose sve od tog otpada koji ne može u stajsko đubre da se utrpa i istrune za jesenje ili proljetno gnojenje.
Za posljednjih pedeset godina desile su se velike promjene. Dječurlija iz sela pod Trebavom, koja se bojala da će završiti u sapunu, odrasla su, dobila holesterol, izgubila i posljednju ljubavnicu, preživjeli rat i imaju šerpe, lonci, kazani, i plastični i rostfrajni i porcelanski, za bacanje. Cigani Čergari se preselili u pjesmu Zdravka Čolića, golokurani, njihova djeca, koja su se bosa igrala oko čergi i vatri, odavno poumirali jer ne žive više od trideset, tridesetpet godina, Cigani kao narod bez ičega, preživjeli su, samo je umro Šaban Bajramović, a na scenu su stupili Sakupljači Sekundarnih Sirovina.
Na konjskim kolima, sa jednopregom ragom, hrpom trave na kraju kolskog platoa i pocrnjelim Ciganinom sa megafonom: Iznesite sekundarne sirovine, odnosimo veš mašine, bojlere, šporete, staro željezo, bakar i drugi metali, iznesite sekundarne sirovine...
U Srbiji, zemlji svakojakog otpada, kao i na cijelom Balkanu, osim Slovenije koja je imala sreću da prva otpadne, ove godine je organizovano takmičenje sakupljača sekundarnih sirovina, Otpadovizija rekao bi moj cinični, potcjenjivački, zli duhopis. Učestvovalo je više o četiri hiljade kandidata – sakupljača.
Pobijedio je Rahim Šerifi. Nije pouzdano ustanovljeno da li je Šiptar ili Ciganin. Iz Bujanovca je. Rekao bih Šiptar. Da gljedam vako. Imam dece komada tri. I žena. Motokuljtivator da gljedaš. Mnogo teško pizda materna. Gljadna usta gljeda u mene svako veče. Ja sam šef sekundarni region Bujanovac, Vranje, Preševo i drugi region na sever, Leskovac, Niš pizda materna da gljedaš. Ne gljedam Srbovi i drugi, samo kupim, sve po redu, da gljedaš, u prošlja godina triespet tona staro gožđe, šesnes tona limovi, iljadudvesto kila aluminijum, cela tona mesinga, malo mamu mu jebem, koliko se pucalo, sedamsto kila bakrena, iljadu akumuljatori...
Rahim Šerifi zauzeo prvo mjesto. Primarni sekundarac. Svjedok tehnološkog napretka balkanske civilizacije. I sam žrtva napretka. Ima i sliku u novinama. U boji. Ne ide više u Vojvodinu da trga kuruze, kupi blatnjavu repu i maklja topole kraj Tise dok mu komarci piju krv. Vratio se jugu i porodici. Deca, komada tri. I žena.
Rahim je znak da je cela Srbija, kao i lijepa Hrvatska, bratoubilačka BiH, bezavisno Kosovo, održavljena Crna Gora, neznana Makedonija, postala jedna velika čerga. Zajednica koja više baca nego što stvara, više odbacuje nego što čuva, više uništava nego što popravlja. Iako se svima čini da napredak juri nezadrživo, čak i za saobračajnu policiju i njene radare, kamere i rotacije. U BiH, zemlji grobova, grobnica i kosturnica, rijeke pune plastičnih kesa boca i gajbi, zagađene su, po obalama ljudima i neljudima koji su, koljući se međusobno, u ratu i mirnodopski, zaboravili na prirodu. I zabaoravili da Bog i priroda nisu i neće, izmislite Cigane Čergare za plastične kese.
Sa otpadom, sve više bacamo i odbacujemo i ljude.
Rahim Šerifi je prošle godine, za koju je dobio nagradu, novine ne kažu koliku, sastavio kraj sa krajem. A Srbija je na izvozu sekundarnih sirovina zaradila 150 miliona eura. Sirotinja skuplja trulež, država i tajkuni skupljaju eure. To je evropski put zemalja zapadnog Balkana. Sekundarne integracije.
Da li ćemo i mi ovdje organizovati takimičenje za naše Rahime. Ili ćemo zabraniti plastičnu ambalažu, uvesti kazne i, umjesto oružanih snaga, zaposliti inspektore, redare i čuvare da nas čuvaju od prljavih rijeka i zagađene okoline.
Jug Srbije je siromašan, bre, jedva naljazim otpada, pizda materna. Mora Rahim da krene dalje od Niš, na sever. I dva starija deca sa menom.

JELKO KACIN,
FRUSTRIRANA SLOVENAČKA NATAŠA KANDIĆ
Nasilni raspad Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, mimo volje njenih građana, bratskih naroda i narodnosti, mimo volje, jer su se oni, razmrženi i komunizmom više nekontrolisani, razdvojili ali bi to, da se njih pitalo, učinili mirnim čehoslovačkim putem, izbacio je na površinu sav usrani plastični otpad koji se taloži po vrbacima, močvarcima i rukavcima naše istorije u posljednjih dvadeset godina.
Taj otpad je smrdljiva regionalizirana konglomeracija raznih protuva, neuništivih suicida i nosilaca svakojakih kompleksa koji se kao nakupina plastičnih vreća na smrdljivim vodotocima amonijačnog Balkana hvataju na topolike i vrbake a u stvarnosti na razne državoidne, regionalne, nevladine, plaćeničke, instrumentalizovane i evropske institucije. S tim šljamom države nastale raspadom ne znaju šta će. Oni su nesposobni da bilo šta kvalitetno rade, da učestvuju u nekoj političkoj stranci ili državnoj instituciji. Nesposobni jer su u pitanju autizirani individualisti koje je trenutak istorije ejakulirao u orbitu nečega za šta oni nisu ni znali da se događa nego su samo lajali ko psi na mjesečinu i stekli pedigree raznih mudžahedina za razne namjene.
Jelko Kacin. Ta slovenačka protuva grdeličkog kafanskog lika iz zagušljiovg polumraka ćoška u koji konobarica Ljubinka dotura kilo belog I sifon sodu drvenom čakljom dugom tri metra pošto je špricerizovana tjelesa, kada se približi, vaćare za pizdulju i dupe, izvraćajući svoja lica u ćorkanove osmijehe, je, tako, izjavio da je njegova refrenca u istoriji raspada Jugoslavije, nastojanje da se rat u Sloveniji što prije završi a da Dodik, koji mu je negdje usput jebo mater za sva sranja i baleganja koja mjesecima poduzima po BiH, Republici Srpskoj i Srbiji, u stvari po srpskom narodu, realizuje tamnu politiku prošlosti kojoj nema mjesta u ujedinjoj Evropi.
Ta europeizirana protuva ne umije, sa svojom praznom glavom tipa Mihajljica-X300, da shvati da ono što je on, i svi kordoni špegeljiziranih, janširanih, alijisanih, šešeljizovanih, slobičavih spodoba započeo u Raspadu, još uvijek traje i da je BiH, Kosovo i Makedonija, na kraju tog procesa.
Ta protuva nema uljudnosti da prizna da svako ima pravo na svoj što kraći završetak rata sa što manje žrtava, kao što je to imala Sloveneija jer se za to borio Jelko Kacin. Sunce ti jebem.
Ta protuva, Kacin, ne treba da nam sere o ujedinjenoj Evropi koju treba da čekamo pod čizmom i jataganom Turske.
Dodik je za njega Gospodin Dodik. Jer je predsjednik Vlade Republike Srpske, sutra možda Predsjednik Republike, dok je Kacin politički smetljaroš po briselskim parlamentarnim stubama, rezolucijaš strvinar, iz ogromnih korpusa koji se na ovom prostoru bave leševima, zločinima, pokoljima i od toga dobro žive a politički prosperiraju dok im Evropa, Unija, od koje primaju platu visoko u neskladu sa svojim potencijalima bilo šibicarske, bilo političke, bilo intelektualne sfere, propada, raspada se, članice bankrotiraju a u političku armature se ugrađuju neartikulisani pojedinci eštoniziranih i vanrampejskih skromnih kapaciteta.
Kacin je ponosan na Rezoluciju koju je predložio o Srebrenici.
Srebrenica je direktna posljedica i njegovih aktivnosti na raspadu Jugoslavije. Kacin od Srebrenice pravi strvilište i pretvara ga u politički kapital i za sebe i za sljedeće generacije strvinara, ubijajući tako ovim ljudima ovdje i volju i želju za bilo kakvim zajedničkim životom. A pri tome žrtvama ili njihovim bližim ne čini dobro i ne pomaže.
I glavno pitanje:
U ime koga i ispred koga to čini Jelko Kacin. Da li u ime briselskog parlamenta. I na osnovu koje usvojene zvanične politike. Da li u ime Slovenije, nezavisne dežele.
Nemoguće. Ni jedna zajednica takvog nivoa ozbiljnosti neće sebi dozvoliti da stane iz političarenja ćorkaniziranih lešinara kao što je Kacin.
Šteta što više ne postoje sekretarijati ONO i DSZ, komiteti NNNI, okruzi CZ, stručne službe SIZ-ova, SSRN… da tamo vratimo iz boce puštene te zloduhe upišane balkanske provincijalne provenijencije.