REIS I CERIĆ,
SARAJEVO I BAŠČARŠIJA,
BOŠNJACI I OSTALI
Davutoglu, mali turski profesor i inodjelnik, naprosto je smiješan sa svojim izljevima ljubavi prema Saraju, Otomanskoj Stabilnosti i važnosti Bosne za tursku politiku Nula problema sa susjedima. U usporedbi sa izvjesnom geoprotuvom poznatom kao Reisoglu.
Reis Cerić, Posttraumatski Reisni Sindrom, ispričao je u nekim novinama zanimljivu priču o Hrvatskoj, Srbiji i Bosni. Nakon što im je otkrio u kakvoj su sramoti, Hrvatska i Srbija su se hitno sastale da razmotre opcije svog samoukidanja. Zasada se najveći spor vodi oko toga da li i jedna i druga zemlja da pristupe Austrougarskoj ili da se zapute Putinu.
Reisul kaže da je posve prirodno za Srbiju reći Srbija i Sandžak, za Hrvatsku Hrvatska i Dalmacija ali za Bosnu i Hercegovinu reći Bosna i Hercegovina potpuno je rogobatno, negeografski i antibošnjački.
Hercegovina je pokrajina a Bosna je Država, veli Reisoglu. Hercegovina je nula, velim ja. Kad tamo nema Bošnjaka. Odnosno, Bosanaca.
Reisoglu kuka dalje. Bošnjaci danas nisu ničiji. Bošnjaci u Bugarskoj, u Rumuniji, dobro, tamo ih nema, greška, Bošnjaci na Kosovu, Bošnjaci u Crnoj Gori, Bošnjaci u Makedoniji. A i ovi ovdje nemaju svoju državu kao što je ima Danska i Kopenhagen. Usuđujem se reći. Doklegod imaju Aliju, Harisa, Zlatagana, Reisoglua, neće imati državu.
Muslimani, dobri ljudi i vjernici, previše dugo kroz istoriju dopuštaju da sokačka elita vodi kalkulativnu politiku samo u svojim uskim, sokačkim, čaršijskim interesima. Vremena, obično, odu na neku drugu stranu. Kasno je sada da Valter postane musliman a Alija Partizan. Bakir Zvezda.
Ta kalkulativna politika je koštala muslimane rata i velikih žrtava Nizašta. Samo zato što je bolesni Alija htio da ostvari svoju Deklaraciju a prateća kamarila u tome vidjela priliku da postane društvena, patriotska i državna krema. O muslimanima kao naciji i dalje niko nije vodio računa. Preimenovanjem u Bošnjake, nije se dobila nacija. A državu, pak, ne može dobiti niko osim nacije.
Ovo što priča, a vjerovatno i radi, i propagira Reisoglu, samo je potcjenjivanje muslimana. Njima se opet nudi krajputica u vidu Bosne za Bošnjake a u pokrajini Hercegovini može da ostane nešto sirotinje raje koja Bosnu smatra svojom željom, težnjom i čežnjom.
Vjerujem da Reisoglu shvata da se to sa Bosnom za Bošnjake i pokrajisanje Hercegovine, ne može ostvariti dernekom. A ni ratom. Zato je opasnost njegove teorije i teritorije mnogo veća.
Taman je toliko lud da i njega kandidujemo za Predsidetelja Serbije. Kud svi turbani tu i reisulov.
SARAJEVO I BAŠČARŠIJA,
BOŠNJACI I OSTALI
Davutoglu, mali turski profesor i inodjelnik, naprosto je smiješan sa svojim izljevima ljubavi prema Saraju, Otomanskoj Stabilnosti i važnosti Bosne za tursku politiku Nula problema sa susjedima. U usporedbi sa izvjesnom geoprotuvom poznatom kao Reisoglu.
Reis Cerić, Posttraumatski Reisni Sindrom, ispričao je u nekim novinama zanimljivu priču o Hrvatskoj, Srbiji i Bosni. Nakon što im je otkrio u kakvoj su sramoti, Hrvatska i Srbija su se hitno sastale da razmotre opcije svog samoukidanja. Zasada se najveći spor vodi oko toga da li i jedna i druga zemlja da pristupe Austrougarskoj ili da se zapute Putinu.
Reisul kaže da je posve prirodno za Srbiju reći Srbija i Sandžak, za Hrvatsku Hrvatska i Dalmacija ali za Bosnu i Hercegovinu reći Bosna i Hercegovina potpuno je rogobatno, negeografski i antibošnjački.
Hercegovina je pokrajina a Bosna je Država, veli Reisoglu. Hercegovina je nula, velim ja. Kad tamo nema Bošnjaka. Odnosno, Bosanaca.
Reisoglu kuka dalje. Bošnjaci danas nisu ničiji. Bošnjaci u Bugarskoj, u Rumuniji, dobro, tamo ih nema, greška, Bošnjaci na Kosovu, Bošnjaci u Crnoj Gori, Bošnjaci u Makedoniji. A i ovi ovdje nemaju svoju državu kao što je ima Danska i Kopenhagen. Usuđujem se reći. Doklegod imaju Aliju, Harisa, Zlatagana, Reisoglua, neće imati državu.
Muslimani, dobri ljudi i vjernici, previše dugo kroz istoriju dopuštaju da sokačka elita vodi kalkulativnu politiku samo u svojim uskim, sokačkim, čaršijskim interesima. Vremena, obično, odu na neku drugu stranu. Kasno je sada da Valter postane musliman a Alija Partizan. Bakir Zvezda.
Ta kalkulativna politika je koštala muslimane rata i velikih žrtava Nizašta. Samo zato što je bolesni Alija htio da ostvari svoju Deklaraciju a prateća kamarila u tome vidjela priliku da postane društvena, patriotska i državna krema. O muslimanima kao naciji i dalje niko nije vodio računa. Preimenovanjem u Bošnjake, nije se dobila nacija. A državu, pak, ne može dobiti niko osim nacije.
Ovo što priča, a vjerovatno i radi, i propagira Reisoglu, samo je potcjenjivanje muslimana. Njima se opet nudi krajputica u vidu Bosne za Bošnjake a u pokrajini Hercegovini može da ostane nešto sirotinje raje koja Bosnu smatra svojom željom, težnjom i čežnjom.
Vjerujem da Reisoglu shvata da se to sa Bosnom za Bošnjake i pokrajisanje Hercegovine, ne može ostvariti dernekom. A ni ratom. Zato je opasnost njegove teorije i teritorije mnogo veća.
Taman je toliko lud da i njega kandidujemo za Predsidetelja Serbije. Kud svi turbani tu i reisulov.
