GDJE SU VAŠE PARE
Otkako su naši ratovi ušli u istoriju, u kavane, u uspomene i postali junački, herojski i agresorski, na hiljade puta je ubogi strani zvaničnik, a poneka i domaća budala, izjavio da je potrebno još samo ovo pa da se dogodi veliki prasak stranih investicija. Ako ga prihvatite u aprilu onda će stići strana ulaganja, ako ga prihvatite u Butmiru, dolaze strane investicije i vi idete u EU, ako primite Reformu Policije, doživjećete pravu navalu stranih investcija i ostvarićete ono što građani od vas traže. I tako bez reda i kraja. Ohaerovi genitalci su svakog stranca brifovali tim jalovim pričama samo da bi potencirali neku svoju akciju na koju primoravaju domaće političke snage. Stranci, koji u svojoj zemlji ne mogu uticati na kupnju kašike za čaj, ovdje su se razlagali obećanjima o stranim investicijama. Sada vidimo da je upravo u tom času svjetski finansijski kostur rasturan osteparozom, šupljim parama.
No, egzaktna stvar stoji gore od osteoporoze. U prošloj godini, strane investicije su bile zanemarive u najavećem broj zemalja koje se svrstavaju u tranzicijske. U Rusiju je stigla 41 mlrd dolara. Ali u u prvu sljedeću, Poljsku, samo 9,7 mlrd $. Češka 6,8; Ukrajina 6,5; Rumunija 3,6; Mađarska 2,4; Bugarska 2,2; Srbija 1,3; Albanija 1,1; Slovenija 0,8; Crna Gora 0,8; Hrvatska 0,6; Slovačka 0,5 mlrd $. Pa gdje je BiH, ta miljenica stranih demokratoljuba, ta obećana zemlja za strane investicije. BiH 0,06 mlrd $TJ.
Šta, dakle, zaključujemo. Investicije idu u geopolititčki zanimljive zemlje. Po Obodu Nacionalnog Interesa. Ovdje ta ulaganja nemaju nikakav razlog za lokaciju. Čak ni druge države, kao nekada takođe hit-zemlja, Mađarska, spale su Kvrganu za uši. Pogledajte Hrvatsku, zemlju koju je otcjepljivalo pola Evrope a ostala polovina vukla ispod šape mrskog agresora. Šest stotina miliona dolara. Pih.
Kada se pogleda struktura ulaganja, slika je temeljno katastrofalna. Radi se uglavnom o ulaganju u finansjski sektor, telekome i slično. Niko ne ulaže u stabilnu i dugoročnu produkciju i radna mjesta. Ko vam je kriv kad ste dopustili da umre Boris Kidrič, Edvard Kardelj a otjerali ste Antu Markovića.
Naseobina nikada neće ući u Evropsku uniju. Jer će prije toga da ode u Tripl M. Ali, da uđe, šta može očekivati. Hrvatska ima realne prognoze da će u trećoj godini za ruralnu politiku dobiti 352 miliona eura ali tek u trećoj godini članstva. Ko zna kakva će treća godina biti u slučaju BiH. Ili, primjer Slovenije. Ušla je tamo, mnogo spremnija, čistog donjeg veša, pa se sada osvrće poko sebe ko vjetrokaz na Triglavu. Ni na Balkan, ni preko Alpi. Nisam primijetio da su strane investicije premrežile slovenščino.
Šta BiH može očekivati. Ništa. Može dobiti kredite, da vječno bude zadužena, da neke protuve uzmu provizije i bonuse, da strane banke kupe ovdašnje profite i da malo cirkulišu prljavim novcem. Sanadermanya.
Ovdašnja ekonomija, mislim prije svega na Republiku Srpsku, ostalo kako zna, mora se okrenuti vlastitom radu i stvaranju radnih mjesta, makar ona bila neproduktivna, makar nadnice i plate bile niske, makar to sve služilo za zadovoljavanje vlastitih potreba. Najveći resurs je u neobrađenoj zemlji oko i između gradova, u voćarstvu, stočarstvu, u cvjećarstvu. Treba samo riješiti jednu sitnicu.
Početi sa radom, ne čekati strane investicije.
Otkako su naši ratovi ušli u istoriju, u kavane, u uspomene i postali junački, herojski i agresorski, na hiljade puta je ubogi strani zvaničnik, a poneka i domaća budala, izjavio da je potrebno još samo ovo pa da se dogodi veliki prasak stranih investicija. Ako ga prihvatite u aprilu onda će stići strana ulaganja, ako ga prihvatite u Butmiru, dolaze strane investicije i vi idete u EU, ako primite Reformu Policije, doživjećete pravu navalu stranih investcija i ostvarićete ono što građani od vas traže. I tako bez reda i kraja. Ohaerovi genitalci su svakog stranca brifovali tim jalovim pričama samo da bi potencirali neku svoju akciju na koju primoravaju domaće političke snage. Stranci, koji u svojoj zemlji ne mogu uticati na kupnju kašike za čaj, ovdje su se razlagali obećanjima o stranim investicijama. Sada vidimo da je upravo u tom času svjetski finansijski kostur rasturan osteparozom, šupljim parama.
No, egzaktna stvar stoji gore od osteoporoze. U prošloj godini, strane investicije su bile zanemarive u najavećem broj zemalja koje se svrstavaju u tranzicijske. U Rusiju je stigla 41 mlrd dolara. Ali u u prvu sljedeću, Poljsku, samo 9,7 mlrd $. Češka 6,8; Ukrajina 6,5; Rumunija 3,6; Mađarska 2,4; Bugarska 2,2; Srbija 1,3; Albanija 1,1; Slovenija 0,8; Crna Gora 0,8; Hrvatska 0,6; Slovačka 0,5 mlrd $. Pa gdje je BiH, ta miljenica stranih demokratoljuba, ta obećana zemlja za strane investicije. BiH 0,06 mlrd $TJ.
Šta, dakle, zaključujemo. Investicije idu u geopolititčki zanimljive zemlje. Po Obodu Nacionalnog Interesa. Ovdje ta ulaganja nemaju nikakav razlog za lokaciju. Čak ni druge države, kao nekada takođe hit-zemlja, Mađarska, spale su Kvrganu za uši. Pogledajte Hrvatsku, zemlju koju je otcjepljivalo pola Evrope a ostala polovina vukla ispod šape mrskog agresora. Šest stotina miliona dolara. Pih.
Kada se pogleda struktura ulaganja, slika je temeljno katastrofalna. Radi se uglavnom o ulaganju u finansjski sektor, telekome i slično. Niko ne ulaže u stabilnu i dugoročnu produkciju i radna mjesta. Ko vam je kriv kad ste dopustili da umre Boris Kidrič, Edvard Kardelj a otjerali ste Antu Markovića.
Naseobina nikada neće ući u Evropsku uniju. Jer će prije toga da ode u Tripl M. Ali, da uđe, šta može očekivati. Hrvatska ima realne prognoze da će u trećoj godini za ruralnu politiku dobiti 352 miliona eura ali tek u trećoj godini članstva. Ko zna kakva će treća godina biti u slučaju BiH. Ili, primjer Slovenije. Ušla je tamo, mnogo spremnija, čistog donjeg veša, pa se sada osvrće poko sebe ko vjetrokaz na Triglavu. Ni na Balkan, ni preko Alpi. Nisam primijetio da su strane investicije premrežile slovenščino.
Šta BiH može očekivati. Ništa. Može dobiti kredite, da vječno bude zadužena, da neke protuve uzmu provizije i bonuse, da strane banke kupe ovdašnje profite i da malo cirkulišu prljavim novcem. Sanadermanya.
Ovdašnja ekonomija, mislim prije svega na Republiku Srpsku, ostalo kako zna, mora se okrenuti vlastitom radu i stvaranju radnih mjesta, makar ona bila neproduktivna, makar nadnice i plate bile niske, makar to sve služilo za zadovoljavanje vlastitih potreba. Najveći resurs je u neobrađenoj zemlji oko i između gradova, u voćarstvu, stočarstvu, u cvjećarstvu. Treba samo riješiti jednu sitnicu.
Početi sa radom, ne čekati strane investicije.
