INCKO NA LJUTOJ VATRI
Izgleda da je Incko postao arheolog. ČitavBon je prekopao kako bi pronašao Bonska ovlaštenja protiv referenduma. Ali tamo se, pouzdano znamo, ne govori ništa o Referendumu. Jer kada su donošena Bonska ovlaštenja, u vlasti Republike Srpske niko nije smio ni da prdne protiv međunarodne zajednice i nije bilo ni pomisli na takav ohaerohulni čin. A ni u Federaciji. Inače bi oni podržali te slobodarske težnje Manjeg Dijela BiH i usprotivili se Antireferendum ovlaštenjima. Federaciji i Sarajaciji Referendum je u krvi.
Zna to i Incko, bez obzira što ga izvjesni faktori pune visokim naponom naizmjenične struje, sad protiv Republike, sad protiv Srpske. Stoga i nekako bojažljivo prijeti. Te, kad dođe Lajčak, te kad ode u Brisel, te kad dođe Picko...
Bez obzira na haotičnost i jalovost Ohaera i njegovog Visokog osoblja, primjetne su faze u kupovini Antireferendumskog vremena. Očito je da Ohaer, Visoki predstavnik i Radikalni dio međunarodne zajednice, nemaju valjan, pravno i ustavno utemeljen, odgovor. Da imaju, Klub Bošnjaka bi tražio zaštitu vitalnog nacionalnog interesa pred Ustavnim sudom.
Incko & co kupuje vrijeme očekujući da će Republika Srpska načiniti neku balvansku antidejtonsku grešku pa da im se olakša posao.
Jasno je da i od PIK-a nije moguće očekivati čuda. Jer, ambasador Rusije je već izrekao svoj glas. Onda to viče nije PIK nego PIK Minus.
U prvoj fazi, Incko & co su lansirali tezu kako je ostalo još malo vremena, samo koji dan, da Oni u Republici Srpskoj povuku svoju odluku. Tako bi obraz Ohaera, Incka i drugih bio čist a Republika Srpska i Dodik bi potpisali trajnu kapitulaciju.
U drugoj fazi, prijetilo se sankcijama. Te, zabraniće putovanja. Te, blokiraće imovinu. Baš sam se prepao jer sva flota na Lamanšu je u mom većinskom vlasništvu. Ako blokiraju, propao sam.
U trećoj fazi, danas lansiranoj, zavrnuće uši i liderima stranaka koje podržavaju SNSD i Referendum. Tako bi se trebalo uzdrmati političko jedinstvo i pronaći neki mogući srpski Lijanović i Jurišić. Ivanić se već kandidovao. Predlaže da se svi malo povuku nazad. Svi. Kao da je Ohaer nekud išao. On može da se povuče samo u malo manju neustavnost.
To je tipičan poluamaterski scenario pokušaja razaranja javnog mnijenja i njegovog pretvaranja u amorfni konglomerat neopredijeljenosti, poljuljanosti i ravnodušnosti. U tome se koriste i domaći mediji kojima javnost vjeruje i na koje je navikla. Primjetno je da se izbjegavaju proskribovani crnotalasni sudnjedanski ekrani. Stvara se pritisak neprestanim pitanjima: Šta ako bude sankcija, Kako će SNSD reagovati, Kakvi će potezi uslijediti... Time se sankcije predstavljaju svršenim činom. I poništavanje odluke Narodne skupštine. Javnost treba da primi upravo takvu činjenicu i da sankcije koje bi, eventualno uslijedile, i poništavanje, budu primljene sa poluodobrenim očekivanjem, da se javnost nagrize sumnjom da od Akcije referendum nema ništa, Oni su jači, Znao sam ja da od toga nema ništa. Onda bi uslijedio pritisak Srba Ivanića i Čavića, sa pokličom: Jesam li rekao da Republika Srpska ne treba da se igra. Znamo svi šta javnost misli o referendumskom pitanju. Osim što smo Čavić i ja protiv i uzdržani.
To nismo znali, STJ.
Međutim, o Referendumu je sve rečeno. Nema nepreglednih krivina. Nema rezervnih poteza. Jasno je šta će biti potezi Republike Srpske.
Neki su naznačeni a neki su već demonstrirani.
Predlažem da neko, povremeno okrene Incka. Da ne pregori na toj vatri koju neprestano raspaljuje.
Izgleda da je Incko postao arheolog. ČitavBon je prekopao kako bi pronašao Bonska ovlaštenja protiv referenduma. Ali tamo se, pouzdano znamo, ne govori ništa o Referendumu. Jer kada su donošena Bonska ovlaštenja, u vlasti Republike Srpske niko nije smio ni da prdne protiv međunarodne zajednice i nije bilo ni pomisli na takav ohaerohulni čin. A ni u Federaciji. Inače bi oni podržali te slobodarske težnje Manjeg Dijela BiH i usprotivili se Antireferendum ovlaštenjima. Federaciji i Sarajaciji Referendum je u krvi.
Zna to i Incko, bez obzira što ga izvjesni faktori pune visokim naponom naizmjenične struje, sad protiv Republike, sad protiv Srpske. Stoga i nekako bojažljivo prijeti. Te, kad dođe Lajčak, te kad ode u Brisel, te kad dođe Picko...
Bez obzira na haotičnost i jalovost Ohaera i njegovog Visokog osoblja, primjetne su faze u kupovini Antireferendumskog vremena. Očito je da Ohaer, Visoki predstavnik i Radikalni dio međunarodne zajednice, nemaju valjan, pravno i ustavno utemeljen, odgovor. Da imaju, Klub Bošnjaka bi tražio zaštitu vitalnog nacionalnog interesa pred Ustavnim sudom.
Incko & co kupuje vrijeme očekujući da će Republika Srpska načiniti neku balvansku antidejtonsku grešku pa da im se olakša posao.
Jasno je da i od PIK-a nije moguće očekivati čuda. Jer, ambasador Rusije je već izrekao svoj glas. Onda to viče nije PIK nego PIK Minus.
U prvoj fazi, Incko & co su lansirali tezu kako je ostalo još malo vremena, samo koji dan, da Oni u Republici Srpskoj povuku svoju odluku. Tako bi obraz Ohaera, Incka i drugih bio čist a Republika Srpska i Dodik bi potpisali trajnu kapitulaciju.
U drugoj fazi, prijetilo se sankcijama. Te, zabraniće putovanja. Te, blokiraće imovinu. Baš sam se prepao jer sva flota na Lamanšu je u mom većinskom vlasništvu. Ako blokiraju, propao sam.
U trećoj fazi, danas lansiranoj, zavrnuće uši i liderima stranaka koje podržavaju SNSD i Referendum. Tako bi se trebalo uzdrmati političko jedinstvo i pronaći neki mogući srpski Lijanović i Jurišić. Ivanić se već kandidovao. Predlaže da se svi malo povuku nazad. Svi. Kao da je Ohaer nekud išao. On može da se povuče samo u malo manju neustavnost.
To je tipičan poluamaterski scenario pokušaja razaranja javnog mnijenja i njegovog pretvaranja u amorfni konglomerat neopredijeljenosti, poljuljanosti i ravnodušnosti. U tome se koriste i domaći mediji kojima javnost vjeruje i na koje je navikla. Primjetno je da se izbjegavaju proskribovani crnotalasni sudnjedanski ekrani. Stvara se pritisak neprestanim pitanjima: Šta ako bude sankcija, Kako će SNSD reagovati, Kakvi će potezi uslijediti... Time se sankcije predstavljaju svršenim činom. I poništavanje odluke Narodne skupštine. Javnost treba da primi upravo takvu činjenicu i da sankcije koje bi, eventualno uslijedile, i poništavanje, budu primljene sa poluodobrenim očekivanjem, da se javnost nagrize sumnjom da od Akcije referendum nema ništa, Oni su jači, Znao sam ja da od toga nema ništa. Onda bi uslijedio pritisak Srba Ivanića i Čavića, sa pokličom: Jesam li rekao da Republika Srpska ne treba da se igra. Znamo svi šta javnost misli o referendumskom pitanju. Osim što smo Čavić i ja protiv i uzdržani.
To nismo znali, STJ.
Međutim, o Referendumu je sve rečeno. Nema nepreglednih krivina. Nema rezervnih poteza. Jasno je šta će biti potezi Republike Srpske.
Neki su naznačeni a neki su već demonstrirani.
Predlažem da neko, povremeno okrene Incka. Da ne pregori na toj vatri koju neprestano raspaljuje.
