SARAJEVO, ČEGA ILI KOGA
Svi kandidati Hrvatske za predsjednika Republike, uključujući i predsjednika, aktualnoga, šilje svoje erektivne moždane vijuge na BiH pri čemu je njihova upućenost, suštinsko shvatanje, razumijevanje i dobra namjera, količinski obrnuta veličini predizborne brige.
Tako je Hebrang II rekao da Sarajevo nije glavni grad Hrvata u BiH pa je, kad se raščulo, demantirao i rekao da jeste.
Sarajevom se, kao glavnim gradom u BiH ne bavi niko.
Sarajevo je, jednostavno, tu, kao neka kućna potrepština koju s vremena na vrijeme neko upotrijebi i ostavi na dvorištu, avliji takorekuć, dok ne zatreba. Pošto se iz Sarajeva ne vidi BiH, pošto niko i ne želi da vidi BiH iz Sarajeva, ni BiH ne gleda u Sarajevo. Pošto je rejting Sarajeva u Evropi neevidentljiv, ni strani lideri i diplomati ne dolaze u Sarajevo. Izuzev sudskih i tužilačkih probisvijeta kad se vraćaju iz posjeta svojim zemljama. I Rena, koji dođe u Sarajevo da kaže da je prehlađen.
Dakle, Sarajevo ni po čemu nije glavni grad. I nikome.
Pogotovo nije Hrvatima u BiH.
Napadati endehatičnog Hebranga zbog izjave koja je konstatovala da voda teče nizbrdo, loša je tema čak i za ljetnje prazne stranice polunovina.
Sarajevo nije glavni grad ni Srbima u BiH.
Sarajevo je priručni glavni grad državozborcima, unitaristima i centralistima iz dvije bošnjačke stranake i treće u raspadu, načelniku Krsmanoviću, esdeesovskim paljanskim šumnjacima iz vremena od prije decenije i nešto i Jovanu Divjaku.
Hrvati, o kojima govori Hebrang, u situaciji su da su podstanari u Federaciji BiH, tako vedropostratovski nazvanoj muslimansko-hrvatska, i da se bore za Mostar strepeći da Neretva ne pomakne svoj tok na njihovu stranu pa da ostanu i bez to malo prostora. Hrvate valja obavijestiti da postoji BiH. U takvoj su situaciji.
Reći njima da im je Sarajevo glavni grad, jednako je kao Svazilend uputiti na Evropsku uniju.
No, proći će i izbori u Hrvatskoj. Sarajevo će opet utonuti u svoj karavan-san nepomične bosanske stvarnosti koju samo produkuje. A tako je lijepo bilo dok je u socijalističkim samoupravnim edicijama pisalo: politički, industrijski, finansijki, kulturni, olimpijski... centar Bosne i Hercegovine.
A onda je onaj kaznioničar, što je nedavno pod zemljom proslavio rođendan, žrtvovao mir.
Svi kandidati Hrvatske za predsjednika Republike, uključujući i predsjednika, aktualnoga, šilje svoje erektivne moždane vijuge na BiH pri čemu je njihova upućenost, suštinsko shvatanje, razumijevanje i dobra namjera, količinski obrnuta veličini predizborne brige.
Tako je Hebrang II rekao da Sarajevo nije glavni grad Hrvata u BiH pa je, kad se raščulo, demantirao i rekao da jeste.
Sarajevom se, kao glavnim gradom u BiH ne bavi niko.
Sarajevo je, jednostavno, tu, kao neka kućna potrepština koju s vremena na vrijeme neko upotrijebi i ostavi na dvorištu, avliji takorekuć, dok ne zatreba. Pošto se iz Sarajeva ne vidi BiH, pošto niko i ne želi da vidi BiH iz Sarajeva, ni BiH ne gleda u Sarajevo. Pošto je rejting Sarajeva u Evropi neevidentljiv, ni strani lideri i diplomati ne dolaze u Sarajevo. Izuzev sudskih i tužilačkih probisvijeta kad se vraćaju iz posjeta svojim zemljama. I Rena, koji dođe u Sarajevo da kaže da je prehlađen.
Dakle, Sarajevo ni po čemu nije glavni grad. I nikome.
Pogotovo nije Hrvatima u BiH.
Napadati endehatičnog Hebranga zbog izjave koja je konstatovala da voda teče nizbrdo, loša je tema čak i za ljetnje prazne stranice polunovina.
Sarajevo nije glavni grad ni Srbima u BiH.
Sarajevo je priručni glavni grad državozborcima, unitaristima i centralistima iz dvije bošnjačke stranake i treće u raspadu, načelniku Krsmanoviću, esdeesovskim paljanskim šumnjacima iz vremena od prije decenije i nešto i Jovanu Divjaku.
Hrvati, o kojima govori Hebrang, u situaciji su da su podstanari u Federaciji BiH, tako vedropostratovski nazvanoj muslimansko-hrvatska, i da se bore za Mostar strepeći da Neretva ne pomakne svoj tok na njihovu stranu pa da ostanu i bez to malo prostora. Hrvate valja obavijestiti da postoji BiH. U takvoj su situaciji.
Reći njima da im je Sarajevo glavni grad, jednako je kao Svazilend uputiti na Evropsku uniju.
No, proći će i izbori u Hrvatskoj. Sarajevo će opet utonuti u svoj karavan-san nepomične bosanske stvarnosti koju samo produkuje. A tako je lijepo bilo dok je u socijalističkim samoupravnim edicijama pisalo: politički, industrijski, finansijki, kulturni, olimpijski... centar Bosne i Hercegovine.
A onda je onaj kaznioničar, što je nedavno pod zemljom proslavio rođendan, žrtvovao mir.
