MADRIDSKI REAL – SLIKA SVJETSKE EKONOMSKE PROPASTI
Ponašanje madridskog fudbalskog kluba Real, naročito otkako je predsjednik kluba ponovo postao stari predsjednik Florentino Perez, nema nikakve sportske, fudbalske niti ekonomske logike.
Real je, tako, zaostala slika propasti starog koncepta manijakalnog potrošačkog društva u kome nije bitno koliko vrijediš, jer toliko proizvodiš, već je bitno kako masovno i dobro mogu da te prodam. U realovoj konkretizaciji: bitno je da se prodaju dresovi sa imenovm ovog ili onog, da se uzme profit a koliko će taj ovaj ili onaj dati na samo fudbalskom terenu, to nije bitno. Nije bitno, pri tome, ni kako će se milioni ljudi opljačkati za tih po sto eura koliko košta originalni dres sa imenom Ronalda ili Kake.
Identično se ponašaju, i ponašale su se decenijama, američke kompanije, banke i silicijski divovi. Majkrosoft, na primjer. Svoje bogatstvo nije stvorio produktivnim proizvodnjama sa niskim troškovima nego monopolima na svjetskom tržištu i na tržištima svake zemlje ponaosob. Real nije kupio Ronalda. Kupio je monopol na korištenje njegovog imena.
Što se fudbalske stvari tiče, Real će možda ove godine i osvojiti prvenstvo Šapnije i Ligu pravaka. Kako je fudbalska igra odavno iznijansirana i ujednačena, i po tehnici i znanju i po fizičkoj spremnosti, nekoliko sitnih odluka sudija tokom jedne ili druge lige mogu da donesu prednost od šest, devet ili dvanaest bodova što, već prije polovine prvenstva, postaje nedostižno. Te sitne odluke, za najveći dio publike i igrača, pa i za mnoge sudije, nevidljive su kao nepravda.
Ali, ako logika fudbalske igre i takmičarska procedura ne budu ometane, Real teško može osvojiti bila šta od tih titula. Plaćajući Ronalda, Kaku i drugih šest igrača u ovom prelaznom roku, pokazao je da ga više zanima finansijka balonizacija i opsjena, jer većom plaćenom svotom za jednog ili drugog igrača, povećava i cijenu svake pojedinačne prodaje obilježja sa markom igrača, nego kvalitet igre. Ako neko ne vjeruje da je prenaduvana cijena Ronalda ili Kake, onda treba da konstatuje da se dosadašnji realovi igrači prodaju mnogo jevtinije, samo nakon sedam, osam mjeseci, nego što su kupljeni. To ne znači da su zaboravili da igraju fudbal nego da su plaćeni previše, kako bi se opsjenili potrošačka publika, fudbalska javnost i sudska organizacija.
Drugo, Real kupuje igrače koji su dostigli svoj zenit, ili ga prešli, i koji o sebi imaju mišljenje na mnogo većoj ljestvici od realne. Real tako radi neprestano. Tako je kupljen Bekam, kada je MUTD, iskoristio sve od njegovog znanja. Poslije toga Bekam nije pokazao nigdje ništa. Takav slučaj je sada sa Ronaldom i Kakom. Mada su karakterno to različiti igrači. Vjernik je različit od cirkusanta, ali je prošao zenit.
Da bi osvajao titule, jedan fudbalski tim mora imati igru, sinhronizovanu kolektivnu volju za pobjedom, utemeljenu na pojedinačnoj volji i mora godinama njegovati stil koji će, ako se sve to sklopi, postati stil pobjedničke igre. Da pare osvajaju titule onda bi AIG-ovi menadžeri bili fudbalski tim, i pobjeđivali. A na dresovima bi se reklamirao MUTD.
Ili Real.
Pare igri ne donose dušu.
Pare uzimaju dušu.
Ponašanje madridskog fudbalskog kluba Real, naročito otkako je predsjednik kluba ponovo postao stari predsjednik Florentino Perez, nema nikakve sportske, fudbalske niti ekonomske logike.
Real je, tako, zaostala slika propasti starog koncepta manijakalnog potrošačkog društva u kome nije bitno koliko vrijediš, jer toliko proizvodiš, već je bitno kako masovno i dobro mogu da te prodam. U realovoj konkretizaciji: bitno je da se prodaju dresovi sa imenovm ovog ili onog, da se uzme profit a koliko će taj ovaj ili onaj dati na samo fudbalskom terenu, to nije bitno. Nije bitno, pri tome, ni kako će se milioni ljudi opljačkati za tih po sto eura koliko košta originalni dres sa imenom Ronalda ili Kake.
Identično se ponašaju, i ponašale su se decenijama, američke kompanije, banke i silicijski divovi. Majkrosoft, na primjer. Svoje bogatstvo nije stvorio produktivnim proizvodnjama sa niskim troškovima nego monopolima na svjetskom tržištu i na tržištima svake zemlje ponaosob. Real nije kupio Ronalda. Kupio je monopol na korištenje njegovog imena.
Što se fudbalske stvari tiče, Real će možda ove godine i osvojiti prvenstvo Šapnije i Ligu pravaka. Kako je fudbalska igra odavno iznijansirana i ujednačena, i po tehnici i znanju i po fizičkoj spremnosti, nekoliko sitnih odluka sudija tokom jedne ili druge lige mogu da donesu prednost od šest, devet ili dvanaest bodova što, već prije polovine prvenstva, postaje nedostižno. Te sitne odluke, za najveći dio publike i igrača, pa i za mnoge sudije, nevidljive su kao nepravda.
Ali, ako logika fudbalske igre i takmičarska procedura ne budu ometane, Real teško može osvojiti bila šta od tih titula. Plaćajući Ronalda, Kaku i drugih šest igrača u ovom prelaznom roku, pokazao je da ga više zanima finansijka balonizacija i opsjena, jer većom plaćenom svotom za jednog ili drugog igrača, povećava i cijenu svake pojedinačne prodaje obilježja sa markom igrača, nego kvalitet igre. Ako neko ne vjeruje da je prenaduvana cijena Ronalda ili Kake, onda treba da konstatuje da se dosadašnji realovi igrači prodaju mnogo jevtinije, samo nakon sedam, osam mjeseci, nego što su kupljeni. To ne znači da su zaboravili da igraju fudbal nego da su plaćeni previše, kako bi se opsjenili potrošačka publika, fudbalska javnost i sudska organizacija.
Drugo, Real kupuje igrače koji su dostigli svoj zenit, ili ga prešli, i koji o sebi imaju mišljenje na mnogo većoj ljestvici od realne. Real tako radi neprestano. Tako je kupljen Bekam, kada je MUTD, iskoristio sve od njegovog znanja. Poslije toga Bekam nije pokazao nigdje ništa. Takav slučaj je sada sa Ronaldom i Kakom. Mada su karakterno to različiti igrači. Vjernik je različit od cirkusanta, ali je prošao zenit.
Da bi osvajao titule, jedan fudbalski tim mora imati igru, sinhronizovanu kolektivnu volju za pobjedom, utemeljenu na pojedinačnoj volji i mora godinama njegovati stil koji će, ako se sve to sklopi, postati stil pobjedničke igre. Da pare osvajaju titule onda bi AIG-ovi menadžeri bili fudbalski tim, i pobjeđivali. A na dresovima bi se reklamirao MUTD.
Ili Real.
Pare igri ne donose dušu.
Pare uzimaju dušu.
