REISOVA POTVRDA O MJESTU BORAVKA
Najučeniji među ulemom, reisul Cerić, obznanio je nekidan da Srbe niko nije istjerao iz Sarajeva i da su sada muslimani u većini jer su, zbog protjerivanja, iseljavanja i ratnih migracija, svi došli u Sarajevo. I Sandžaklije, koje su takođe protjerane, dodajem, da se ne zaboravi.
Reisulova teza ima dvojaku namjeru.
Treba svakodevno umivati vlastitu bezgrešnost, da bi se potpunije održavao oreol žrtve.
Treba stranjane fokusirati na Srbe. Te izvršili su agresiju, i sami na sebe, te genocidni su, te sami su se odselili, baš kad smo mi skuvali dva ibrika kave i donijeli šećer u kocki koga tada nigdje nije bilo. Te nevaljaju im zakjljučci.
Zanimljivo je da su se svi upeli, i sranjci stranjani, da Srbe počiste iz onih područja na koja su se razbježali pred turskom invazijom na Balkan, Beč, Beograd i Bosilevgrad. Tako su prošli i u Hrvatskoj. I tamo se neprestano plasira teza da su Srbi sam otišli iz balvanrevolucionarnog područja oluja i maestrala.
Dabome, znam da je propasti Srba, što znači i iseljavanju u traktorskim kolonama, kao i po snijegu iz Sarajeva, doprinio stanovnik groblja u Požarevcu, kao i njegovi koljenaši slugani u Esdeesu te razni Martići, Babići... ali se ne može sakriti tortura i teror koji su Srbi preživjeli u okupiranom Sarajevu. Niti broj logora i utamničenja pa onda i kazanovanja koje su preživjeli, ili nisu, u toj nekadašnjoj konjušnici na turskom putu. Što znači da se nije moglo očekivati da, nakon svega, svi se bratski zagrle, povedu kozaračko i zapjevaju: Koliko je na Igmanu vrba, toliko nam treba Srba...
Još od tog vremena, kada se radilo o karavan-saraju, svaki aber i avaz odu u svijet i sve se o Sarajevu zna, kao i o drugima, te će svaka činjenica sačekati svoj istorijski dvočas.
No, najmanje je reisulovo da o tome zbori.
Mada znam da je teško prikriti teritorijalne pretenzije koje su ugrađene u same gene islama na ovom području.
Zbog tih teritorijalnih pretenzija reisul je išao u Sandžak. Inače bi sjedio s mirom. Imaju tamo islamsku vjersku organizaciju ali je toeritorijalno okrenuta Beogradu pa se to, po cijenu rata, kao i sa Babom Kladuškim, mora promijeniti.
U toj teritorijalnoj propovijedi Srbi iz Sarajeva, su sitnica. Ali, nemojte da bude da smo ih mi otjerali, veli reisul.
Najučeniji među ulemom, reisul Cerić, obznanio je nekidan da Srbe niko nije istjerao iz Sarajeva i da su sada muslimani u većini jer su, zbog protjerivanja, iseljavanja i ratnih migracija, svi došli u Sarajevo. I Sandžaklije, koje su takođe protjerane, dodajem, da se ne zaboravi.
Reisulova teza ima dvojaku namjeru.
Treba svakodevno umivati vlastitu bezgrešnost, da bi se potpunije održavao oreol žrtve.
Treba stranjane fokusirati na Srbe. Te izvršili su agresiju, i sami na sebe, te genocidni su, te sami su se odselili, baš kad smo mi skuvali dva ibrika kave i donijeli šećer u kocki koga tada nigdje nije bilo. Te nevaljaju im zakjljučci.
Zanimljivo je da su se svi upeli, i sranjci stranjani, da Srbe počiste iz onih područja na koja su se razbježali pred turskom invazijom na Balkan, Beč, Beograd i Bosilevgrad. Tako su prošli i u Hrvatskoj. I tamo se neprestano plasira teza da su Srbi sam otišli iz balvanrevolucionarnog područja oluja i maestrala.
Dabome, znam da je propasti Srba, što znači i iseljavanju u traktorskim kolonama, kao i po snijegu iz Sarajeva, doprinio stanovnik groblja u Požarevcu, kao i njegovi koljenaši slugani u Esdeesu te razni Martići, Babići... ali se ne može sakriti tortura i teror koji su Srbi preživjeli u okupiranom Sarajevu. Niti broj logora i utamničenja pa onda i kazanovanja koje su preživjeli, ili nisu, u toj nekadašnjoj konjušnici na turskom putu. Što znači da se nije moglo očekivati da, nakon svega, svi se bratski zagrle, povedu kozaračko i zapjevaju: Koliko je na Igmanu vrba, toliko nam treba Srba...
Još od tog vremena, kada se radilo o karavan-saraju, svaki aber i avaz odu u svijet i sve se o Sarajevu zna, kao i o drugima, te će svaka činjenica sačekati svoj istorijski dvočas.
No, najmanje je reisulovo da o tome zbori.
Mada znam da je teško prikriti teritorijalne pretenzije koje su ugrađene u same gene islama na ovom području.
Zbog tih teritorijalnih pretenzija reisul je išao u Sandžak. Inače bi sjedio s mirom. Imaju tamo islamsku vjersku organizaciju ali je toeritorijalno okrenuta Beogradu pa se to, po cijenu rata, kao i sa Babom Kladuškim, mora promijeniti.
U toj teritorijalnoj propovijedi Srbi iz Sarajeva, su sitnica. Ali, nemojte da bude da smo ih mi otjerali, veli reisul.
