MOJ JARANE, SULEJMANE
BiH počinje da plaća cijenu pobjede Sulejmana Tihića na Kongresu Esdea.
Pred „istorijski“ banjalučki sastanak trojke, koji se odvija u ozračju, obzorju i plavovidu vedrog neba nad pobjedom Zaključaka, koji su unuštili iščekivanja opozicije da će Vlada Republike Srpske, i omrznuti SNSD, ispušiti, zaledili stranke oko Murselovića u općenitoj iznenadbi kako se nijedan organ Bonskih Ovlaštenja nije digao, odveli VP na ugarsko mušičarenje, otišli u Službeni glasnik Republike Srpske da budu objavljeni, i na kome će Dodik predložiti da se usaglase da Ohaer treba da ode, kako bi BiH mogla aplicirati za EU i Nato, Sulejman Tihić izjavljuje, nakon što je Prudski proces koristio da dobije izbore nad Bakirom, kako je ovo posljednji sastanak u tom stastavu i kako prelo treba proširiti.
Na taj način, Tihić, pretvara nedjeljni sastanak u Banjaluci u igranje prstena pod priglavcima ili u mušičarenje.
Ali, što je mnogo važnije, najvaljuje zalaganje za podvođenje i ostalih jarana iz sarajevske političke sevdalinke. Pretpostavljam, Zlaje, koji odavno nije bio pod svjetlima političkih reflektora pa probijelio od muke kao proklijali krompir u magazi u aprilu, i Harisa, koji je takođe iz voza iskočio u Podlugovima, onomad u aprilu.
Podvođenjem Zlaje, Tihić bi ojačao u pregovaračkom smislu ali i u međubošnjačkom. A podovđenjem Harisa, oslabio bi Bakira i taj radikalni blok, što bi, opet, bilo njegovo jačanje.
Proširenje trojke nema nikakvog smisla, osim paradnog. To samo odlaže mogućnost dogovora. Proširenje je već omogućeno skupštinskom procedurom za razgovor o ustavnim promjenama. Prudskoj trojki su ostala praktična pitanja za koja nije potrebno uključivati svu bulumentu od kojih najveći dio njih nema ni vlasti ni odgovornosti.
BiH počinje da plaća cijenu pobjede Sulejmana Tihića na Kongresu Esdea.
Pred „istorijski“ banjalučki sastanak trojke, koji se odvija u ozračju, obzorju i plavovidu vedrog neba nad pobjedom Zaključaka, koji su unuštili iščekivanja opozicije da će Vlada Republike Srpske, i omrznuti SNSD, ispušiti, zaledili stranke oko Murselovića u općenitoj iznenadbi kako se nijedan organ Bonskih Ovlaštenja nije digao, odveli VP na ugarsko mušičarenje, otišli u Službeni glasnik Republike Srpske da budu objavljeni, i na kome će Dodik predložiti da se usaglase da Ohaer treba da ode, kako bi BiH mogla aplicirati za EU i Nato, Sulejman Tihić izjavljuje, nakon što je Prudski proces koristio da dobije izbore nad Bakirom, kako je ovo posljednji sastanak u tom stastavu i kako prelo treba proširiti.
Na taj način, Tihić, pretvara nedjeljni sastanak u Banjaluci u igranje prstena pod priglavcima ili u mušičarenje.
Ali, što je mnogo važnije, najvaljuje zalaganje za podvođenje i ostalih jarana iz sarajevske političke sevdalinke. Pretpostavljam, Zlaje, koji odavno nije bio pod svjetlima političkih reflektora pa probijelio od muke kao proklijali krompir u magazi u aprilu, i Harisa, koji je takođe iz voza iskočio u Podlugovima, onomad u aprilu.
Podvođenjem Zlaje, Tihić bi ojačao u pregovaračkom smislu ali i u međubošnjačkom. A podovđenjem Harisa, oslabio bi Bakira i taj radikalni blok, što bi, opet, bilo njegovo jačanje.
Proširenje trojke nema nikakvog smisla, osim paradnog. To samo odlaže mogućnost dogovora. Proširenje je već omogućeno skupštinskom procedurom za razgovor o ustavnim promjenama. Prudskoj trojki su ostala praktična pitanja za koja nije potrebno uključivati svu bulumentu od kojih najveći dio njih nema ni vlasti ni odgovornosti.
