PUN MJESEC NADAMNOM

A SRBI POBJEĐUJU

U SREBRENICI

Muslimanski glasovi odlučuju izbore u Francuskoj i u Beogradu a Srbi pobjeđuju u Srebrenici.

Nisam pročitao nepolitičkiju rečenicu.

Ogromna je konfuzija u javnim i političkim glavama bošnjačkog artikularijuma.

Na Mjesecu nema mogućnosti ni za kakav seks, za peting pogotovu, čak ni za liz, a mi se ovdje, na okrugloj zemljici pendrečimo ko mršava krmčad.

Takva je, približno, veza islamskih glasova u Francuskoj i srpskih u Srebrenici.

Tihić traži da se izbori u Srebrenici odgode. Ako ne mogu da glasaju svi koji su prije rata živjeli u toj opštini.

Mislim da bi trebalo ozakoniti da svi glasaju u svakoj opštini u kojoj su živjeli prije rata a od dolaska Turaka. Ne Davutoglua. Ne Bosni Naklonjenih. Nego onih Bosni Nakonjenih Turaka. Tako bi po dvije godine samo hodali po Vašoj Državi i glasali. Plus jedan glas za svakog poginulog koji se žrtvovao za mir. Plus jedan glas za rahmetli patriotske generale. Plus po jedan glas za Ejupa i Jovana.

U Srebrenici se, nane, sastale age stranačke, da o izborima zbore, da se dogovore, majke da umire, politiku da provode.

Neshvatljivo.

Barem bi Tihić trebao znati da je Srebrenica u Republici Srpskoj. A to je Druga Država. Nije Vaša Država. Samo što se ne zove Srbrenica. I izbori se odvijaju po zakonima te države, Srpske.

Možete, Tihiću odlagati izbore. Ali u Vašoj Državi.

Ispalo je potpuno nekonotrolisano.

Dok su se Srbi, većinom Esdeesovci, primirili u propagiranju dobijene države, kao što im je, po povratku iz Dejtona, priopćio Slobodan Milošević, Sarajevski Politički Krug se razmahao u tome. Umjesto da Srbi slave Državu koju su im priznali, počeli su Bošnjaci da slave Državu Koje Nema.

Sad otišli u Srebrenicu da vijećaju o odlaganju izbora.

Kao kad bih ja poveo svoje fudbalere na Brdo kod Kranja i vijećao o održavanju finala Lige Šampiona u Kalesiji.

DOBROPODMUKLA

Dobrovoljačka. Dobrokoljačka. Dobrovojnička. Dobrodivjačka. Nijedan od tih naziva nije dobar za tu tužnu ulicu muslimanske Žrtve Mira. Pravi naziv je Dobropodmukla. Gdje Dobro... ne znači Valjano... nego Mnogo...

Muslimansko tadašnje političko, patriotsko i ulično rukovodstvo, obogaćeno Srbinom Divjakom i Jugoslovenom Ejupom, na početku je rata, odmah, pokazalo svoj karakter. Podmukli karakter. Nikada frontalni napad. Uvijek iz šahta, iz zasjede, iza kontejnera. Nikada u ofanzivu, uvijek u žrtvenom obruču, uvijek ubij momka i curu snajperom na mostu a onda kaži da su to Srbi uradili. Ovo možda liči na vrijeđanje drugih naroda, Izvini Kopanja, ali nije. To su činjenice o Podmuklom Žrtvovanju Mira.

Niko ne traži da Sarajevo plače zbog stradanja u Dobrokoljačkoj. Ko se češe za mlade vojnike i starješine Jna.

Ali bi bio red da se prizna da je ta Podmukla Akcija smišljena kao i Srpski Svat. Da izazove Srbe. Da postanu agresori. Da se svete. Da genocidizuju. A ne da se sere po istoriografiji kako je to odbrana od velikosrpske agresije. Odbrana od pičkastog povlačenja Jedne Vojske. Ta strašna agresorska sila napravila je najveću grešku što je pristala na dogovor sa onima koji se dogovora nikada nisu držali. Ako nisu imali nikakvo bolje rješenje za proboj, trebli su umrijeti u jednom danu. Dvije protivtenkovske trojke i jedan upaljač. A ne pružiti priliku Divjaku i divljacima da budu kontejnertske patriote i šehidi. I da poslije dvadeset godina, porodicama pobijenih skandiraju Ubice, Ubice.

Ta Podmuklica Ulica obiljažava istoriju jednog političkog nacionalnog pokreta koji nikada na svjetlo dana nije jasno iznio svoj vjerski, nacionalni ili politički program. Nego je uvijek podmuklo jedno mislio, drugo lagao, treće radio.

Samo zbog toga se mora obilježavati dobrovoljačka. Svaka čast, dabome, poginulima. Taj događaj govori više o Sarajevu nego sva izmišljanja i stvarnosti o njegovoj Opsadi.

Kontejnerski Patriotizam traje i danas.

KAO I SEKS

I FRIDOM JE ZA OBOJE

Nije glavno pitanje da li će vlast i društvo promijeniti svoj odnos spram medija. Glavno pitanje je da li mediji mogu promijeniti svoj odnos prema vlasti i društvu.

Stoga Fridom Haus pojma nema. Nije Bosna i Hercegovina na 95. mjestu u svijetu po slobodi medija. Mediji u BiH su na tom mjestu.

Šta Vlast i Država imaju sa slobodom medija. Sloboda se ne daje. Sloboda nije rješenje o pravu preče kupnje. Ili si slobodan ili si konj.

A ovo što mediji sebi rade, i u BiH i u Republici Srpskoj, felacijski je fenomen ljudskih sloboda uopšte. Apsolutno Apsolutno. Nema te države koja će dati Slobodu onim pušačima iz Fetve. Ja samo mogu da primijetim da bi im bolje bilo u Gvanatanamu. Mada ovdje imaju jednu šarenu prednost. Misle da su novinari a ne zatvorenici. Oni su, dabome, zatvorenici kod Zlatagana. Nisu samo zaključani nego su i nabijeni.

To je jedna vrsta medija. Novinari Samoizjedajuće Slobode. Apsolutarci. Nije sloboda samo boriti se protiv Srpskog Agresora. Mnogo veća je sloboda boriti se protiv Zlatka Lagumdžije.

Druga vrsta medija i novinara su Državotvorci. Mi smo stvorili državu. Republiku Srpsku. Mi smo stvorili Vojsku Republike Srpske. I borce. Mi smo bili s vama kada je padala kiša, kada su bili smetovi i kad je Sienen vadio Kičicu na vas. Ti novinari i ti mediji, zarobljeni su u svojoj Slobodi Državotvornosti.

Treća vrsta su Plastičnjaci. Plastična kič i surogat verzija Pink Poseljačenja Srba. BN.

Četvrta vrsta su Alternativni Bioenergetski Novinari. I Mediji. Ateve. Televizija za Ulice i Štrajkove. Teve Dževrije.

Peta, skupna, vrsta su Parolisci. Niko tako ne maše repom kao novinari i mediji koji dobiju pare od Mrske Vlasti.

To je Sloboda Medija. Moj Fridome.

Nu. Ima i druga strana. Medija su se dograbili svakojaki džukci, dripci i gerilci. A pokušavaju da ih kupe, kao obične kurve, samo malo uglađeniji begovi, feudalci i lažni lideri.

Nisam primijetio da neki uposlenici kod tih džukaca, dripaca i gerilaca, izlaze na ulice i traže od Vlade da ih spasi, kao što to čine radnici koje su takođe kupili neki DŽ, D i G. Ratni profiteri, lopovi i polukrimosi.

Očito je da i u seksu u lancima i bodljikavoj žici, uživaju oboje. Oba.

UMIRU SIMBOLI

Svaka Epoha teško se rađa i teško umire. Mada više krvi i energije treba za njeno rađanje nego za umiranje. Na početku bijaše zanos, polet i sloboda. Na kraju ostaše ljušture, ambalaža i prazni simboli.

Epoha Labora, Socijalizma i Slobode rođena je onog trenutka kada su kapitalisti pronašli način da iz miliona radničkih ruku izvuku profit koji danas, nakon toliko decenija uzleta, vlada svakom porom planete.

Ta kapitalistička industrija bila je prvi planetarni internet. Povezivao je profit ali je povezivao i radnike. Obični ljudi su to shvatili kao priliku da se povežu, spoje, združe. Taj zanosni kolektivizam, Proleteri Svih Zemalja Ujedinite Se, nikada više nije dobio tolike razmjere. Ljude u taka čvrstoj vezi i u tolikom broju nije držala ni kultura muzike i trave, ni seksualna revolucija, ni njena posestrima Sida, ni studentski protesti.

Prostodušnost tog Internacionalnog Poletarijata, Poleta Proletera, njegova iskrenost i njegova nezaprečljiovst nacijama, vjerama i rasama, meridijanima, paralelama i kontinentima, nije slutila na dobro. Izgledalo je previše idilično da bi bilo održivo.

Na Poletarijatu su nastale ideologije, partije, kulture, ekonomije, države i međunarodni savezi.

Ta Epoha skromne lične koristi i masovne bliskosti, imala je svoje Simbole. Interancionala. Če. Petokraka. Štrajk. Klara. Prvi Maj. Radnički Grah.

Ali, nestankom radništva, manuelnog, trosmjenskog ili četverobrigadnog radništva, masovne korporativne proizvodnje ruku i mašina, Epoha Poletarijata je umrla a da niko ni ne zna kad. Bez epitafa i spomenika.

Kada je počelo doba, to nije Epoha, sve skupljih proizvoda koji zahtijevaju sve manje radnika, doba usluga, informatike, devijantnog bankarstva, kokakolizacije, nebeske demokratije, Svijet i pojedinačna društva su se konglomeratizovali, usitnili, razdijelili. Od zrna sa klicom postali su prekrupa.

Niko više i nema potrebu za poletom, vezom i spajanjem. Internet Cucla je univerzalna jer daje trajnu iluziju da si dio nečega. A nisi ništa.

Danas su ostali da se raspadaju još samo Tužni Simboli Epohe. Prvi maj. U Splitu se Djeca Epohe, starine, grbine i rdotine, potukli za radnički grah. Osam časova rada, osam časova odmora i osam časova kulture pretvorilo se u Osam časova Manipulacije, osam časova Tuge i osam časova Kotejebe.

Tuga je golema. Simboli epohe najčešće postaju njeni spomenici. A Đurđevak ne zeleni. Ne ukazuje se Nova Epoha. Svakosebica je premrežila sve i postala najraširenija i najkorištenija društvena mreža.

Da nam živi, da nam živi. Šta bi moglo da se kaže umjesto Rada.

RAT SE VODI

RADI FORMIRANJA DRŽAVA

A NE RADI

POVRATKA IZBJEGLICA

Biskup Komarica je iznio podatak da je na području kojeg danas državi Republika Srpska prije rata živjelo 220.000 hiljada Hrvata. To mediji prezentuju kao da je na Području Republike Srpske živjelo toliko Hrvata i još više muslimana.

Mada Komarica to nije tako prezentovao.

Medijska i unitaristička prezentacija i presija da je na području Republike Srpske ovo ili ono, da je Republika Srpska odgovorna za izbjeglice i za ovo ili ono, nije u skladu sa činjenicama.

Kada su Veliki Majstori Krojači počinjali rat, a domaći sokački miševi se uključivali, kao Vrhunaravni Miš Alija koji je odlučio da za BiH, JGO, Ga Ona, žrtvuje mir, nije postojala Republika Srpska.

Republika Srpska je posljedica suludih ratova u koje su se uključili mnogi domaći imbecilarijum ne znajući na koji će bogaz izaći. Za razliku od Hrvata i Šiptara koji su znali. I Slovenaca.

Republika Srpska kao Država posljedica je tih ratova kao i izbjeglice.

Sljedstveno, Republika Srpska nije pokrenula niti je kriva za etničko čišćenje. Niko nije rekao da će za Republiku Srpsku žrtovati mir.

O posljedicama ratova se ne raspravlja. O tome se piše istorija. Možemo mi reći da su Hrvati, u Hrvatskoj, imali projekt eliminacije Srba. Ali se mora reći i da se Srbi nisu najbolje snašli. Da su muslimani imali projekt, samo u svojim glavama, da eliminišu Srbe, pa i Hrvate, ali se nisu nikako snašli. Da su Šiptari imali projekt da otmu Kosovo i da su se fenomenalno snašli. Da su ovi ili oni izbjegli, protejrani, ubijeni. Sve to neće pomoći. Istorija će samo jednog dana zapisati kratku fusnotu. Nakon rata koji je pokrenut da se razbije Jugoslavija, nastale su sljedeće Države: Slovenija, Hrvatska, Republika Srpska, Crna Gora i Kosovo.

A da li će neki student raditi seminarski na temu koliko je bilo Srba u Hrvatskoj, Hrvata u BiH, muslimana na današnjem području... imaće značaj kao i rad o tome koliko je stabala šljiva bilo po popisu tridesetdevete u Kraljevini Jugoslaviji.

Ratovi se, dakle, vode kako naslov kaže.

Samo mogu da se nadam da će neko, pred neki budući rat, da se sjeti mog naslova. JMM.

 

ČETIRI KAMENA BIĆA PRAPOČETKA

(INSTALACIJA U PRIRODI)

SKULPTURE I
INSTALACIJE

AUTOR: RAJKO VASIĆ

ZA JESEN PRIPREMAM IZLOŽBU SLIKA ALI SAM MISLIO DA JE OBOGATIM I NEKIM SKULPTURAMA, DA RAZBIJEM MONOTONIJU OKVIRA I PANOA. STOGA SAM PREDUZEO NEKE SKULPTORSKE PROJEKTE KOJE OVDJE DONOSIM, ZAJEDNO SA INSTALACIJAMA U PRIRODI KOJE SE NE MOGU POJAVITI NA IZLOŽBI ALI MOGU NA BLOGU.

 

ZMIJSKI POLJUBAC
U KAMENU I DRVETU
(KOMPAKT KAMEN DRVO)

 

BIVOL MRGUDALJ
(KOMPAKT DRVO KAMEN)

 

ZALJUBLJENI PAR
(KAMEN, INSTALACIJA U PRIRODI)

 

MULTIMEDIJALNI
ZID
(INSTALACIJA U PRIRODI)

 

KNJIGOCKA
(KNJIGA OD KOCKI ZA PALETE)

 

NAGORJELI
KRILAŠ
(INSTALACIJA U PRIRODI)

Republika Srpska

Banjaluka
Trg Dejtonske samostalnosti 1

MOLIMO GORNJI NASLOV

U skladu sa davno potpisanim Dejtonskim sporazumom, što je prema istorijskim izvorima, uslijedilo kada Smo izgubili i rat i mir za BiH, predlažemo da Vaša Država i Naši Ostaci potpišu Sporazum, kako je to predviđeno Opštim Okvirnim Sporazumom Za Mir, član taj i taj, i da se uspostavi Fleksibilna Unija koju bi činile Hrvatske Zemlje, u daljem tekstu HZ, Vaša Presvijetla Republika Srpska, u daljem tekstu JPE, Jedini Pravi Entitet, i Naši Ostaci a koja bi se zvala Kako Vi Kažete.
Ovakvo pismo će jednog dana stići u Banjaluku.
Samo se bojim da će i za to pismo biti aktulna pjesma Drumovi će poželjet Turaka al Turaka niđe biti neće.
Jednog dana, kad propadnu svi projekti stvaranja Vaše Države na razvalinama Manjeg Beha Entiteta.
Dabome. Postoje i druge varijante. Stvaranje islamske države u Evropi. Okokotlinskog tipa. Neki unitarni teoretičari i intelekuralci to priječe tezom da Svijet neće dozvoliti stvaranje islamske države u Srcu Evrope. Kako neće. I Kosovo je islamsko.
Zatim, Nova Međunarodna Konferencija, koju predlaže Onaj Kacin. Da. Svu kožu sa guzice poderaše češući se za BiH. Prije će biti međunarodna konferencija o povratku Slovenije u Jugoslaviju.
Milorad Dodik bio, nekidan, u Beogradu i okolno Srblje malo uputio u stanje Razvaline. Izrekao par stavova o stanju stvari koje vide i Huso, njegova nena i njena kona. A Patriote, Međunarodni Zajedničari, Kotlinski Mediji i slično, digli vatrogasnu paniku. Dodik upotrebljava ratnohuškački jezik. Kao da im je rekao da je džamijska boja plava.
Dijagnoza da je BiH neodrživa, da mnoge druge konstrukcije u BiH nisu održive a da je samo održiva Republika Srpska, posljedica je petnaestogodišnjeg eksperimentisanja sa unitarizacijom tipa Uradi Sam. U stvari, šiljenja Onog Stvora na Srbe i Hrvate.
Obavještavam Donji Naslov, Molioca, da se dotle došlo u provođenju Patriotizma kao vrhunaravne ideologije za stvaranje Državne Države i podjele agresorski, genocidnih i četničkih žutih traka, poznatih kao A-trake, G-trake i Č-trake.
Eksperimenti sa Konstitutivnošću Svih I Svuda, Mog Na Svom i Svog Na Mom, sa razmožavanjem Savjeta ministara štakorskom produktivnošću, vađenjem zakona iz ohaerovskih bisaga, otimanjem para za Državni Budžet, stvaranjem državnih gubar-agencija, butmirizacijom i slično, ojačali su Manji Beha Entitet do političke samosvijesti koja je prepoznala gornju dijagnozu.
Pominjanje teritorijalnog integriteta kao protivotrova stavovima o neodrživosti BiH argument je isti kao i tvrdnja da kruška nije jabuka. Pošto su Međunarodne Kuronje na kurac nabile Helsinšku deklaraciju o nepromjenjivosti granica u Evropi, Teritorijalni Integritet je Mačkov Rep, Kumova Sama i Lanjski Snijeg.
Uostalom, svi su bili, pa i Američani, za očuvanje granica i teritorijalnog integriteta Jugoslavije. Pa šta bi.
Bosna i Hercegovina i nema teritorijalni integritet. Nema čak ni teritorijalni kontinuitet.
Teritorijalni integritet podrazumijeva vlast i vladu koja ima ustavne i sve druge, zakonodavne, sudske, vojne, policijske i ekonomske nadležnosti nad odnosnom teritorijom i podanicima.
Šta od toga ima BiH. Počevši od Vlade. Nema ništa a i to što ima niko ne zarezuje. Sve to može da se NNK.
Da mene pitaju Age Kotlinske, kraj Miljacke, vode mutne, kao što je i sama BiH Kao Država, predložio bih im, prvo, da se potpiše Sporazum o regulisanju Saobraćaja između Entiteta.
Čini mi se da to Stari Dejtonski Zavjet pominje a nikad nije urađeno.   

 

OPET IGRA DESNICA KOJOJ JE OPERISAN LCA
Deset mjeseci nakon operacije desnog koljena i prednjeg ukrštenog ligamenta, koju su izveli i koljeno rehabilitovali mađioničari iz Klinike i Rehabilitacionog centra Zotović u Banjaluci, zaigrao sam na velikom terenu u ekipi mog prijatelja i selektora Nikole Nikića.
Osamdeseti dan od operacije sa mogao da čučnem sa obje noge a stoti dan sam trčao oko stadiona. Teretana je malo dosadna ali izdržalo se. Tek u skladu sa svojim fudbalskim nadimkom, Rajkula, učinio sam
i jedan klizeći start. Ukratko, noga igra kao da ništa nije bilo.

 

 

 

USREALI SE

I šta sad. A. Galaktikosi. Vasionasikosi. Dijamanti. Sve Džeko do Džeke. Real. Španska Vlada rješava dugove. Nakupovana ergela fudbalera vrhunskih predispozicija. Od kojih neki rđaju u garažama ili malo igraju, neki su slabog čojstva i vitešta, a neki su, iako znaju taj Fuc, primjereniji Teti Moiri Orfei nego Igri. Mislim, spadaju u Cirkus.

Nu. Onda se pojave potomci Bizmarka. Los. Igraju pošteno, otvoreno, napadaju. Nisu pičke ko Pičkelzi. Parkirali autobus na gol, iskopali dva reda rovova, jedan u šesnaest, drugi izvan, i kažu nadmudrili Barselonu. Dobro reče onaj Talijan sa puć puć usnama, ko da su silikonske, Ma kakva taktika, nosilo nas.
Taj Bajern je imao takođe šansu da se usere u gaće pred Realom, da ih dobro podveže i da se zabunkeriše. Kao Pičkelzi ili kao Kurinjov Inter onomad. Sveti Helenio Herera i Katenačo.
Ali nisu, igrali su napadački, pokazali bolju igru, pokazali kompaktnost uprkos mnogo slabijim i neiskusnijim igračima na pojedinim mjestima u timu. Uprkos punom stadionu.
Da Pare igraju fudbal, sve bi one svjetske banke, što još propale nisu, imale svoje timove.
Pozitivno je za Igru to što je Real otpao. Kao što je pogubno što je Čelzi prošao. Nije tolika šteta što je Barselona otpala jer je ona svoju Igru promovisala dovoljno, problem je što malo ko može sada da je prati, kolika je šteta što su prošli oni Drogbovi i Tores koji je posljednji puta dao gol kad je Marko Kraljević ukopao Vranca.
I sad ga dade Barseloni. Sramota.

ODNOSE SA AGRESORIMA

NE POPRAVLJAJU PUTARI

Sladunjavi Bakir Izetbegović, SOS, oca svog, ne prestaje da vabi Srbe, dajući sladunjave izjave o tome kako ih 4.000 komada radi u Sarajkotlini i kako se niko nije žalio da ih neko poprijekiše ili teroriše. I Mevlid nije pucao na Srbe nego na Američku Ambasadu, dodajem. To je velika pažnja i počast za Srbe.

A Bakir onda dolijeva. Mnogi su poslije rata sami palili svoje stanove i odlazili jer nisu htjeli da žive u Alijinoj državi. Nije ih, kaže, tih Srba, bilo nikada 150.000 u Sarajevu nego 31% kad je Sarajevo imalo 350.000 stanovnika. Šta dijete zna šta je trećina.
Ako ne bih znao da je Bakir SOS, znao bih po tome kako slatkasto laže. Isto njegov babo. Tako je Alija, poslije rata preštampao predratni telefonski imenik Sarajeva i poturao pod nos strancima. Evo, ba, svi se Srbi vratili, imaju i telefone, uredno podnosili ćage sa zahtjevom.
Ali finalni uzlet Bakir postiže konstatacijom, u razgovoru koji je snimljen za jedinu tursku televiziju u Republici Srpskoj, znate vi dobro koju, da ća autoput Petce i autoput Banjaluka - Doboj, popraviti odnose između Banjaluke i Sarajeva.
Svaka čast svakom zanimanju. Ali, putari ne mogu da poprave odnose između Patriota i Agresora, Genocidaša, Koljača i Četnika, kako Srbe svakodnevno časti sarajevska javnost. Nisu se u tim odnosima pojavile rupe. Pojavili su se kanjoni.
Nedavno je neko pucao na neku bošnjačku kuću ili bogomolju blizu Teslića. Mediji u Sarajevu odmah naslovili Četnici pucali na džamiju. Ako su Četnici pucali onda su pucali na Turke. A odnose između Turaka i Četnika je teško popraviti autoputevima, čak ni ćuprijama.
Bakir Izetbegović zašećerenim izjavama kupuje vrijeme. Čeka neku bolju priliku za unitarizaciju. Ili ostvarenje ratnog cilja mulimanskog političkog vođstva. Država kao Deklaracija.
Treba otvoreno reći da je tih današnjih 4.000 sarajevskih Srba ratni cilj Alije i Bratije. Za druga mjesta ta brojka je 400, 40 ili 4. Što je u Federciji i ostvareno.

REPUBLIKA SRPSKA

I JEST DRŽAVA

Ministar turizma Izraela, rekao je u Banjaluci, došavši u zvaničnu i prijateljsku posjetu, povodom obilježavanja dana proboja logoraša iz Jasenovca, u Republiku Srpsku, da je zadovoljan saradnjom dviju država.

Mislio je na Izrael i na Republiku Srpsku.

Sarajevski mediji se pitaju zašto ne reaguje ministar inostranih poslova.

Čiji ministar. Čega ministar.

Stvar se može obrnuti. Ministar jedne tako važne zemlje kao što je Izrael ne dolazi u zvaničnu i prijateljsku posjetu mjesnim zajednicama. Nego državama.

Republika Srpska je Država samim međunarodnim imenom. U Dejtonskom sporazumu su velike sile propisale da se srpska kuća u BiH zove Republika Srpska. Nisu rekle Udruženje Građana, nisu rekle Ljubitelji Bosne. Nisu rekle Zajednica Bosanskih Srba. Potpisali su i da je Federacija Država. Samo što je nekim tamošnjim ukućanima to malo. Pa hoće Državu Za Čovjeka.

Tri stvari pokazuju i određuju Republiku Srpsku Državom.

Prvo.

U Dejtonski proces, i u sve prethodne mirovne, koje muslimansko rukovodstvo nije prihvatilo ili je okačilo mačku za rep ili nabilo na Onu Stvar, Republika Srpska je ušla kao Država. Imala je svoju kontrolisanu teritoriju, svoje podanike, svoju valutu, svoju vojsku, svoju policiju, svoj zakonodavni, sudski i izvršni sistem.

Drugo.

Nakon potpisivanja Dejtona, Republika Srpska je nastavila da postoji kao Država. Opet je imala sve svoje što joj pripada kao državi. To što je BiH dobila u Dejtonu kao Država Država, to je neophodni minimum da bi Međunarodno Priznati Prostor između Srbije i Hrvatske nekako mogao da se zavede u međunarodne tabele.

Treće.

BiH je samo u trenutku potpisivanja sporazuma u Dejtonu bila Država. I nikad više. Čim je potpisan Dejton u kome piše Federacija i Republika Srpska, BiH je nestala. Prestala. Kao što nije bila ni prije ni poslije. U Dejton su stigle dvije države. Iz Dejtona su izašle dvije države i jedna Naseobina. Labava Unija. Labava Konfuzija.

U međudobu su sarajevski Čadoraši, Čador Političari, hajte, ba u Čador Butmir, u saradnji sa internacionalnim plaćenicima za unitarizaciju, deratizaciju i deagresorizaciju, prigrabili za Naseobinu mnoge neustavne funkcije. U te spada i Ministasrtvo inostranih poslova.

Dakle. Na šta bi moglo da reaguje neustavno ministarstvo.

Mogu ja da budem i mračni beton. Inače sam bokvica, majčina dušica i opšti melem, poznato je. S kim su Jevreji ubijani u Jasenovcu. Ta prirodna veza Srba i Jevreja, kratkotrajno pomućena Titinim drkanjima sa Jaserima Arapima, dovela je do niza veza Izraela i Srpske.

Bilo bi neučtivo i nediplomatski iznijasirano ako bih rekao da je Izrael prva Država koja je priznala Državu Srpsku. Ali sve ove relacije koje se pažljivo grade, jednog dana će, kada dođe vrijeme, biti ugrađene i u taj čin.

Dakle. Država je. Dabome.