UMIRU SIMBOLI
Svaka Epoha teško se rađa i teško umire. Mada više
krvi i energije treba za njeno rađanje nego za umiranje. Na početku bijaše
zanos, polet i sloboda. Na kraju ostaše ljušture, ambalaža i prazni simboli.
Epoha Labora, Socijalizma i Slobode rođena je onog
trenutka kada su kapitalisti pronašli način da iz miliona radničkih ruku izvuku
profit koji danas, nakon toliko decenija uzleta, vlada svakom porom planete.
Ta kapitalistička industrija bila je prvi planetarni
internet. Povezivao je profit ali je povezivao i radnike. Obični ljudi su to
shvatili kao priliku da se povežu, spoje, združe. Taj zanosni kolektivizam,
Proleteri Svih Zemalja Ujedinite Se, nikada više nije dobio tolike razmjere. Ljude
u taka čvrstoj vezi i u tolikom broju nije držala ni kultura muzike i trave, ni
seksualna revolucija, ni njena posestrima Sida, ni studentski protesti.
Prostodušnost tog Internacionalnog Poletarijata, Poleta
Proletera, njegova iskrenost i njegova nezaprečljiovst nacijama, vjerama i
rasama, meridijanima, paralelama i kontinentima, nije slutila na dobro. Izgledalo
je previše idilično da bi bilo održivo.
Na Poletarijatu su nastale ideologije, partije,
kulture, ekonomije, države i međunarodni savezi.
Ta Epoha skromne lične koristi i masovne bliskosti,
imala je svoje Simbole. Interancionala. Če. Petokraka. Štrajk. Klara. Prvi Maj.
Radnički Grah.
Ali, nestankom radništva, manuelnog, trosmjenskog ili
četverobrigadnog radništva, masovne korporativne proizvodnje ruku i mašina,
Epoha Poletarijata je umrla a da niko ni ne zna kad. Bez epitafa i spomenika.
Kada je počelo doba, to nije Epoha, sve skupljih
proizvoda koji zahtijevaju sve manje radnika, doba usluga, informatike,
devijantnog bankarstva, kokakolizacije, nebeske demokratije, Svijet i
pojedinačna društva su se konglomeratizovali, usitnili, razdijelili. Od zrna sa
klicom postali su prekrupa.
Niko više i nema potrebu za poletom, vezom i
spajanjem. Internet Cucla je univerzalna jer daje trajnu iluziju da si dio
nečega. A nisi ništa.
Danas su ostali da se raspadaju još samo Tužni Simboli
Epohe. Prvi maj. U Splitu se Djeca Epohe, starine, grbine i rdotine, potukli za
radnički grah. Osam časova rada, osam časova odmora i osam časova kulture
pretvorilo se u Osam časova Manipulacije, osam časova Tuge i osam časova
Kotejebe.
Tuga je golema. Simboli epohe najčešće postaju njeni
spomenici. A Đurđevak ne zeleni. Ne ukazuje se Nova Epoha. Svakosebica je
premrežila sve i postala najraširenija i najkorištenija društvena mreža.
Da nam živi, da nam živi. Šta bi moglo da se kaže
umjesto Rada. 
