LCA LIGAMENTICOSI - ZOTOVIĆ 4 : 2
Bila je utakmica.
Utakmica koja će ući u istoriju sporta i medicine.
Nikad niko u svijetu nije sačinio ekipu sa istom dijagnozom a naročito od igrača koji su imali isti operativni zahvat i vratili se sportu. Mi, koji smo operisali prednji ukršteni ligament - LCA - Ligamentum cruciatum anterior - u banjalučkom kliničko-rehabilitacionom centru "Zotović", okupili smo se u ekipu da odigramo utakmicu protiv fudbalske selekcije samog "Zotovića" i da im se na taj način zahvalimo za sve što su učinili za nas.
Ljudi koji nisu iz svijeta sporta ne znaju da je u mnogim sredinama, i na Balkanu i u Evropi, povreda koljena sa rupturom prednjeg ukrštenog ligamenta nerješiv problem i da je teško obezbijediti povratak čak i rekreativnom sportu. U ekipi LCA ima momaka koji su se vratili aktivnom drugoligaškom fudbalu a od više od tri stotine operisanih u "Zotoviću" bezboroj je onih koji igraju fudbal, rukomet ili košarku, to su sportovi iz kojih najčešće dolaze povrijeđeni. Skijanje šalje rekreativce na operacioni stol.
To su nesumnjivi uspjesi "Zotovića" u evropskim razmjerima. Njihova prednost je u tome što su savladali operativnu tehniku bez mesarskih rezova koljena i bravarskih radova ali i u tome što su operativni zahvat produžili kontrolisanim rehabilitacionim periodom koji za aktivne sportiste obuhvata tri mjeseca, uključujući i vrijeme od operacije. U tom dobu se postigne potpuno savijanje i ispružanje koljena a pacijenti onda individualno nastavljaju pet, šest mjeseci u teretani. Svi iz ekipe LCA vratili su se fudbalu na velikom terenu nakon osam ili devet mjeseci od operacije.
Sve ovo pokušavam stručno da objasnim da bih nekako odložio priču o rezultatu.
Pobijedili smo.
Previše dobro su nam uradili koljena.
A i morali smo da ih pobijedimo da ih ubijedimo da rade evropski. Jer, mislim da su previše skromni i tihi, nenametljivi javnosti. Međutim, u našem zdravstvu i u našim uslovima "Zotović" je apsolutno čudo kvaliteta, reda, znanja i organizacije.
Utakmica je počela odmjeravanjem snaga. 1 : 0, 1 : 1... ekipa LCA je igrala sa deset igrača jer je jedan igrač otkazao u zadnji čas a nismo htjeli da popunjavamo redove neoperisanim igračima. Ili nekim ko je operisao samo slijepo crijevo. Moram reći da su nas iznenadili kretanjem i postavkom na velikom terenu. Očekivao sam da će biti više onih koji nisu igrali veliki fudbal i da će se pogubiti na tom prostoru. No, kako je utakmica odmicala, preuzimali smo igru, zadržali snagu a protivnikova pluća su malo popuštala, možda su u prejakom tempu počeli prvih pola sata što ih je ispraznilo.
Među brojnim navijačima bili su i doktori i osoblje "Zotovića", na čelu sa načelnikom, direktoricom, glavnom sestrom i glavnom fizioterapeutkinjom. Navijali su za svoje. Ali su rekli da smo i mi njihovi.
Dogovorili smo da ovaj Ligament-kup postane tradicionalan. "Zotović" će pruzeti organizaciju sljedeće utakmice, na jesen ili na proljeće.
Fudbal je još jednom uljepšao život.
Mada sve teže izdržava pred naletima interneta, televizije, igrica, raznih društvenih poslastica i neaktivnog doba koje deformiše i rijelo i sportski duh.
*
Sa ekipom LCA, na snimci je i dr Bijeljac koji nas je operisao. On je izveo i početni udarac.
*
više fotografija objaviću danas ili sutra, nakon obrade.
