VRATIO SAM SE! ROMEL.
Kada je Hitlerov tenkist Romel, feldmaršal i izdajnik, cijanidjadnik, krenuo da provodi arapsko proljeće, na Sjeveru Afrike, dabome, tamo gdje su nafte i naftna polja, bio je Tenkist Čudo. Osvojio je pustinju i tukao Ingleze ko rasadu. Iako je imao manje tenkova od njih. Ali je protviavionske topove velikog kalibra inovirao pa im spustio cijevi i tukao tenkove ubojitim osamdesetdvomilimetarskim granatama na veliku daljinu. Inglezi, pak, nisu znali šta će. Pa su promijenili trenera. Došao je Montgomeri. Romel je nešto pobolijevao pa se javio porodičnom ljekaru i uzeo bolovanje. Montgomeri je napravio veliki reljef cijelog sjevera Afrike, postavio makete i zastavice, linije i formacije i noćima hodao oko tog umanjenog bojišta. Kada je krenuo i načinio prve uspjehe, zaustavivši se u miniranom pijesku, Hitler je nazvao direktora Porodične medicine i rekao Ukini bolovanje Romelu. Romel je stigao u Afriku a njegova vojska je bila poljuljana u moralu.
Pošto su Nijemci bili tehnicisti, imali su i razrađen sistem veze pa je Romel znao da kampanja za pobjedu mora da ima slogan i da slogan mora da dođe do svakog birača. Pardon, vojnika. Uzeo je olovku i napisao Vratio sam se! Romel. Poruka je otišla do nekoliko desetina hiljada starješina i vojnika i izazvala nevjerovatan pozitivan efekt u moralno-voljnoj komponenti demokratske fašističke borbe za proljeće i naftu.
Nu. Bio je samo jedan detalj kojeg slogan nije mogao zamijeniti. Romel je imao mnogo manje tenkova nego Montgomeri. Onda je Montgomerijev kompozitor spjevao pjesmu Kad su Australijanci krenuli. I krenuli su sjeverom, obalom. Romel šalje esemes Hitleru Da se povučemo a Hitler njemu Da se ni pomakao nisi. Romel prebacuje tenkove na sjever, na obalu, da zaustavi Australijance, a Montgomeri mu ga dolazi u slabine južnije.
Uglavnom. Romelu je ostalo na kraju tridesetak, ili tako nekako, tenkova, zarobljeno je na desetine hiljada Nijemaca. Montgomeri postao Vitez, dugo komandovao Natom a Romel je uhvaćen u zavjeri protiv Hitlera i dobio demokratsku proceduru. Ili popij cijanid ili presuđujemo izdaju i vješamo za mudanca. Cijanid zer gut.
Romelov slogan ima veze sa izborima.
On je postupio kao političar koji ima stabilno biračko tijelo i kojeg su poljuljalji tamo neki usrani esksterni faktori i opozicionari. On je svom biračkom tijelu poslao konkretnu poruku. Baš onakvu kakvu su oni očekivali. Nije im poslo neka vaseljenska sranja. Za Kukasti Krst i slobodu nafte. NPR. Za Hitlera i pustinjski pijesak, Spremni. I pijesak i nafta. ISL.
Slogan Vratio sam se! Romel. genijalan je ali nije imao dovoljno terenske organizacije. Nije imao dovoljno tenkova.
I u izbornom ratu je skoro tako. Možeš imati i najbolji slogan ali ako nemaš dovoljno opštinskih odbora, a oni nemaju dovoljno mjesnih odbora, neki Montgomeri ti zađe s juga.
Pošto sam već odavno na Isturenom Izbornom Mjestu, poljski krevet, poljski telefon, zalihe mesnih narezaka i slično, obilazim neku noć oko Izbornog Reljefa. Vidim u nekoj šikarici makete Čavićevih. U nekom zukvištu, bujadištu, šta li je, skupilo se nešto Pedepeovaca. Nemaju ni tenk. Samo sjede na panjevima.
Znam da su izbori dobijeni. Ostalo je još samo da izgube oni koji ne znaju ko je pobijedio.
A sa nekog zvučnika mog prislušnog sistema čujem slogan iz Srbije. Dobro za sve. Nekako mi poznato. Pogledam na zid ispred sebe. A na njemu plakat Esenesdea iz 2004. Dobro za sve.
Dobro. Tad smo radili sa agencijama. Dok nisam rekao da stranka koja sama sebi ne zna da skuje slogan, ne treba da se bavi tim dodatnim izbornim djelatnostima pod šifrom Pobjeda. Od 2006. imamo svoje slogane. Moja kuća, Srpska. I mrežu odbora. Pet hiljada mjesnih odbora. Njima, javnosti i biračima, poslaćemo i ove godine Našu Poruku. Naš Slogan. Univerzalizacija tipa Dobro za sve, nije dobro ni za koga. Šta ako Radikali, Naprednjaci i Koštuninci imaju više tenkova.
Čizna tebra, osnovni slogan je Organizacija, organizacija, organizacija a može i originalan slogan.
Pošto su Nijemci bili tehnicisti, imali su i razrađen sistem veze pa je Romel znao da kampanja za pobjedu mora da ima slogan i da slogan mora da dođe do svakog birača. Pardon, vojnika. Uzeo je olovku i napisao Vratio sam se! Romel. Poruka je otišla do nekoliko desetina hiljada starješina i vojnika i izazvala nevjerovatan pozitivan efekt u moralno-voljnoj komponenti demokratske fašističke borbe za proljeće i naftu.
Nu. Bio je samo jedan detalj kojeg slogan nije mogao zamijeniti. Romel je imao mnogo manje tenkova nego Montgomeri. Onda je Montgomerijev kompozitor spjevao pjesmu Kad su Australijanci krenuli. I krenuli su sjeverom, obalom. Romel šalje esemes Hitleru Da se povučemo a Hitler njemu Da se ni pomakao nisi. Romel prebacuje tenkove na sjever, na obalu, da zaustavi Australijance, a Montgomeri mu ga dolazi u slabine južnije.
Uglavnom. Romelu je ostalo na kraju tridesetak, ili tako nekako, tenkova, zarobljeno je na desetine hiljada Nijemaca. Montgomeri postao Vitez, dugo komandovao Natom a Romel je uhvaćen u zavjeri protiv Hitlera i dobio demokratsku proceduru. Ili popij cijanid ili presuđujemo izdaju i vješamo za mudanca. Cijanid zer gut.
Romelov slogan ima veze sa izborima.
On je postupio kao političar koji ima stabilno biračko tijelo i kojeg su poljuljalji tamo neki usrani esksterni faktori i opozicionari. On je svom biračkom tijelu poslao konkretnu poruku. Baš onakvu kakvu su oni očekivali. Nije im poslo neka vaseljenska sranja. Za Kukasti Krst i slobodu nafte. NPR. Za Hitlera i pustinjski pijesak, Spremni. I pijesak i nafta. ISL.
Slogan Vratio sam se! Romel. genijalan je ali nije imao dovoljno terenske organizacije. Nije imao dovoljno tenkova.
I u izbornom ratu je skoro tako. Možeš imati i najbolji slogan ali ako nemaš dovoljno opštinskih odbora, a oni nemaju dovoljno mjesnih odbora, neki Montgomeri ti zađe s juga.
Pošto sam već odavno na Isturenom Izbornom Mjestu, poljski krevet, poljski telefon, zalihe mesnih narezaka i slično, obilazim neku noć oko Izbornog Reljefa. Vidim u nekoj šikarici makete Čavićevih. U nekom zukvištu, bujadištu, šta li je, skupilo se nešto Pedepeovaca. Nemaju ni tenk. Samo sjede na panjevima.
Znam da su izbori dobijeni. Ostalo je još samo da izgube oni koji ne znaju ko je pobijedio.
A sa nekog zvučnika mog prislušnog sistema čujem slogan iz Srbije. Dobro za sve. Nekako mi poznato. Pogledam na zid ispred sebe. A na njemu plakat Esenesdea iz 2004. Dobro za sve.
Dobro. Tad smo radili sa agencijama. Dok nisam rekao da stranka koja sama sebi ne zna da skuje slogan, ne treba da se bavi tim dodatnim izbornim djelatnostima pod šifrom Pobjeda. Od 2006. imamo svoje slogane. Moja kuća, Srpska. I mrežu odbora. Pet hiljada mjesnih odbora. Njima, javnosti i biračima, poslaćemo i ove godine Našu Poruku. Naš Slogan. Univerzalizacija tipa Dobro za sve, nije dobro ni za koga. Šta ako Radikali, Naprednjaci i Koštuninci imaju više tenkova.
Čizna tebra, osnovni slogan je Organizacija, organizacija, organizacija a može i originalan slogan.
