ČAVA PISMO GLAVA
Za pametne ljude opozicija je božija pozicija. Imaš platformu sa koje lansiraš svoje stavove a nemaš odgovornost. Imaš vremena da razvijaš stranačku strukturu na terenu. Imaš slobodu da profilišeš politički program bez uticaja štrajkova, parkova i reformi.
Za nezdrav ljudski materijal opoziciono stanje može da znači postepenu deformaciju psihičke konstrukcije. Ambicioznost, predstava o nerealnoj veličini, narcisoidnost i politička važnost pumpana sa strane, zbog nesklada sa stvarnošću, proizvodi deformitete pod kojima političar gubi kompas i ništa od gore pobrojanog ne uspijeva da postigne. Sve više od drveta ne vidi šumu, svakodnevno se Bavi politikom u uvjerenju da radi važan posao. A sa strane se, u stvari, samo vidi da skakuće u mjestu.
Stoga se iz opozicije malo ko vraća. Skoro kao sa Bara. Političari koji se ne vrate iz opozcije treba da budu odloženi na neki otpad. Nisu nizašta.
Svaki političar, kad postane predsjednik Republike, kolikagod je Republika je, ima istorijsku šansu da uradi nešto za narod i Republiku. Ali to zahtijeva posjedovanje svijesti o koordinatama. I vlastite sposobnosti i položaja i mogućnosti republike. Na tom položaju političar može da izraste u diva. Ili može da postane miš. Ako je iz opozcije ponio ono Političko skakutanje, onda će na mjestu predsjednika klati vola za Kilu Mesa. Dati Republiku za Srebrenicu.
Dabome da razumijem da nije lako biti Bivši Predsjednik Republike. Nije lako biti Mesić, npr. Nije lako biti ni Čavić.
E, a kad sam pomenuo Čavića, taj je. Taj je pokušao dati Republiku za Srebrenicu. Da bi ga u Saraj Polju hvalili kao Velikog Poturicu. I da bi neki strančići dali par izjava o humanosti, mondijalizmu i europejstvu jednog Čokornjaka. Moć, Žica, Čavica. Dao bi on i Policiju Republike Srpske, samo da je imao priliku.
I umjesto da bude Gospodin Bivši Predsjednik, Čavić je osnovao strančicu, prethodno izgubivši i mjesto Predsjednika Esdeesa. Tako je postao Politička Raja sa Krsmanovićem, Ivanićem, Mihajlicom. Sve perspektiva do perspektive.
Sada je počeo da piše na blogu Onog Vaskovića, otkrivajući svoje spisateljske ambicije i sav morbidarijum septiciziranog opozicionog uma. Upropastili su dobrog momka Čavu iz nekadašnje Fabrike duvana. Doduše, nadmašio je malo Ispuhala sa Furuntala ali, svejedno, ne priliči predsjedniku jedne stranke, a naročito bivšem Predsjedniku Republike, da se bavi takvim provincijalnim mrakoumom, baleganjem, samogletovanjem fekalijama, bez imalo pokazanog razuma, analize, iskustva i koncepta. Barem u pokušaju.
Za pametne ljude opozicija je božija pozicija. Imaš platformu sa koje lansiraš svoje stavove a nemaš odgovornost. Imaš vremena da razvijaš stranačku strukturu na terenu. Imaš slobodu da profilišeš politički program bez uticaja štrajkova, parkova i reformi.
Za nezdrav ljudski materijal opoziciono stanje može da znači postepenu deformaciju psihičke konstrukcije. Ambicioznost, predstava o nerealnoj veličini, narcisoidnost i politička važnost pumpana sa strane, zbog nesklada sa stvarnošću, proizvodi deformitete pod kojima političar gubi kompas i ništa od gore pobrojanog ne uspijeva da postigne. Sve više od drveta ne vidi šumu, svakodnevno se Bavi politikom u uvjerenju da radi važan posao. A sa strane se, u stvari, samo vidi da skakuće u mjestu.
Stoga se iz opozicije malo ko vraća. Skoro kao sa Bara. Političari koji se ne vrate iz opozcije treba da budu odloženi na neki otpad. Nisu nizašta.
Svaki političar, kad postane predsjednik Republike, kolikagod je Republika je, ima istorijsku šansu da uradi nešto za narod i Republiku. Ali to zahtijeva posjedovanje svijesti o koordinatama. I vlastite sposobnosti i položaja i mogućnosti republike. Na tom položaju političar može da izraste u diva. Ili može da postane miš. Ako je iz opozcije ponio ono Političko skakutanje, onda će na mjestu predsjednika klati vola za Kilu Mesa. Dati Republiku za Srebrenicu.
Dabome da razumijem da nije lako biti Bivši Predsjednik Republike. Nije lako biti Mesić, npr. Nije lako biti ni Čavić.
E, a kad sam pomenuo Čavića, taj je. Taj je pokušao dati Republiku za Srebrenicu. Da bi ga u Saraj Polju hvalili kao Velikog Poturicu. I da bi neki strančići dali par izjava o humanosti, mondijalizmu i europejstvu jednog Čokornjaka. Moć, Žica, Čavica. Dao bi on i Policiju Republike Srpske, samo da je imao priliku.
I umjesto da bude Gospodin Bivši Predsjednik, Čavić je osnovao strančicu, prethodno izgubivši i mjesto Predsjednika Esdeesa. Tako je postao Politička Raja sa Krsmanovićem, Ivanićem, Mihajlicom. Sve perspektiva do perspektive.
Sada je počeo da piše na blogu Onog Vaskovića, otkrivajući svoje spisateljske ambicije i sav morbidarijum septiciziranog opozicionog uma. Upropastili su dobrog momka Čavu iz nekadašnje Fabrike duvana. Doduše, nadmašio je malo Ispuhala sa Furuntala ali, svejedno, ne priliči predsjedniku jedne stranke, a naročito bivšem Predsjedniku Republike, da se bavi takvim provincijalnim mrakoumom, baleganjem, samogletovanjem fekalijama, bez imalo pokazanog razuma, analize, iskustva i koncepta. Barem u pokušaju.
