TI MENI BOSNU,
JA TEBI PODJELU
Bakir javno popuje i pismuje Dodiku, a znate koju bi riječ najradije upotrijebio, da pomogne Bosni, jer svako voli zemlju gdje je rođen. Ma nemoj. Ja je, na primjer ne volim. Toliko da ne bih volio da se, od Hrvatske, Turske, BiH i Portugala, ni jedna turska kvalifikuje za evropsko prvenstvo u fudbalu. I ovako živi ne možemo ostati od Džeke i Mervane.
A, Bakir, sam može da pomogne svojoj Bosni, kad već svako voli zemlju u kojoj mu je babo bio u tvorza, i kad mu je Bosna pod nosom.
Samo treba neke stvari uraditi na vrijeme.
Na primjer taj brigadni drkadžija Dudaković. Mogao je biti uhapšen odmah poslije rata. Jebali ga Srbi i pojedine Tajne službe što nisu htjele i nisu dale da se pregazi Bihać. A on postao vojskovođa. Kad je Jna pravila vojskovođe. Takvih ta armija još ima po skladištima nerazduženih.
Pa, onda, sav pošten dunjaluk se uzibihuzurio što je tamo neka Sipa pretresla Zagijev stan. Ko je Zagi, SMJ. Ništa nisu našli. Samo su u kesi odnijeli svoj fotoaparat, koji su i donijeli da bi slikali dokaze.
I Sipa je čudo. Dvadeset godina ne bi ni prilude iz sokolačke psihijatirije čuvali dokaze u svom stanu.
Kao što to ne bi radili u kasarni u Bihaću.
Zato vrijeme Mladić je zločinac a Dudaković vojskovođa. Tako opći sva javnost oko Bakira.
Moj, ba, ti, Bakire, ako si htio da svi volimo Bosnu, kao i ti, još jedan od njih je morao da bude kod vas oslovljavan sa vojskovođa. Ili još jedan kao zločinac. Sad je kasno.
A to što ti pismuješ Dodiku da ti pomogne u izgradnji Bosne, to je isto kao kad bih ja tebe pozivao da mi pomogneš u podjeli Bosne. Znaš da to najviše volim. Ti Bosnu, ja Podjelu.
Ali i iz ovoga ima neka dobrota. Neko iskustvo. Ako želiš da praviš zločine, pravi ih u Saraju. Dvadeset godina si miran. Dok formiraju Sipu, dok nađu fotoaparat, dok obrade Barašina, dok okreče Meddžidu, dok prođe Jašar, dok propadne reforma policije. Ih. I to najbolje u pedesetoj. Neće te stići živa.
Bakir javno popuje i pismuje Dodiku, a znate koju bi riječ najradije upotrijebio, da pomogne Bosni, jer svako voli zemlju gdje je rođen. Ma nemoj. Ja je, na primjer ne volim. Toliko da ne bih volio da se, od Hrvatske, Turske, BiH i Portugala, ni jedna turska kvalifikuje za evropsko prvenstvo u fudbalu. I ovako živi ne možemo ostati od Džeke i Mervane.
A, Bakir, sam može da pomogne svojoj Bosni, kad već svako voli zemlju u kojoj mu je babo bio u tvorza, i kad mu je Bosna pod nosom.
Samo treba neke stvari uraditi na vrijeme.
Na primjer taj brigadni drkadžija Dudaković. Mogao je biti uhapšen odmah poslije rata. Jebali ga Srbi i pojedine Tajne službe što nisu htjele i nisu dale da se pregazi Bihać. A on postao vojskovođa. Kad je Jna pravila vojskovođe. Takvih ta armija još ima po skladištima nerazduženih.
Pa, onda, sav pošten dunjaluk se uzibihuzurio što je tamo neka Sipa pretresla Zagijev stan. Ko je Zagi, SMJ. Ništa nisu našli. Samo su u kesi odnijeli svoj fotoaparat, koji su i donijeli da bi slikali dokaze.
I Sipa je čudo. Dvadeset godina ne bi ni prilude iz sokolačke psihijatirije čuvali dokaze u svom stanu.
Kao što to ne bi radili u kasarni u Bihaću.
Zato vrijeme Mladić je zločinac a Dudaković vojskovođa. Tako opći sva javnost oko Bakira.
Moj, ba, ti, Bakire, ako si htio da svi volimo Bosnu, kao i ti, još jedan od njih je morao da bude kod vas oslovljavan sa vojskovođa. Ili još jedan kao zločinac. Sad je kasno.
A to što ti pismuješ Dodiku da ti pomogne u izgradnji Bosne, to je isto kao kad bih ja tebe pozivao da mi pomogneš u podjeli Bosne. Znaš da to najviše volim. Ti Bosnu, ja Podjelu.
Ali i iz ovoga ima neka dobrota. Neko iskustvo. Ako želiš da praviš zločine, pravi ih u Saraju. Dvadeset godina si miran. Dok formiraju Sipu, dok nađu fotoaparat, dok obrade Barašina, dok okreče Meddžidu, dok prođe Jašar, dok propadne reforma policije. Ih. I to najbolje u pedesetoj. Neće te stići živa.
