GEORGIJ PLEHANOV LATINOVIČ
I KARL KOPANJA ULJANOV
Nije važno da li je socijaldemokratija crvena ili bijela, važno je da jede antisocijalne i protivdemokratske aždaje. A najvažnije je, Graždanine Latinoviču, da vlada. Jer ako ne vlada, onda je to mlatimudna socijaldemokratija, dupečešna socijaldemokratija, salonska socijaldemokratija. Ne budi primijenjeno.
Dakle, Đorđe Latinović je objavio putokaznu kolumnu u Nezavisnim, otkud baš u Nezavisnim, STJN, Nezavisno, o lijevim skretanjima i sretanjima a u povodu kaldrmlagumdžijske prodvale kako je Socijalistička internacionala, u Atini, na mjestu zločina, odlučila da Esenesdeu da posljednju opomenu pred crveni karton. Isključenje.
Da li da kažem šta mislim o SI ako su Lagumdžijini bjelogardejci njeni portparoli i vratari na Balkanu.
Uglavnom, u Eri Naručenih Tekstova, a takvi se ponekad nezavisno potkradu Nezavisnim, i ovaj mi se učinio takvim. Ako izostavim opšte Latinovićeve teorije o članstvima u velikm asocijacijama, o tome da su prije dva mandata vladali pa će možda i opet, o tome kako Jedinstvena Rusija ne može da zamijeni Socijalističku internacionalu, a ni Lagumdžija Abramoviča, dodajem ja, ono što ima veze sa Savezom nezavisnih socijaldemokrata jeste taksativni katastar zamjerki koje ovdje Graždanin Latinovič ispostavlja predsjedniku SNSD i Socijaldodikratiji uopšte. Kaže:
• Neprimjerene verbalne prijetnje novinarima
• Minimiziranje i relativizacija genocida u Srebrenici
• Delikatan odnos sa optuženima ili osuđenima za ratne zločine
• Uvredljivi komentari na račun sudija bošnjačke nacionalnosti
• Neodlučnost da se obračuna sa korupcijom i kriminalom u vlastitim redovima
• Socijalna neosjetljivost nekih mjera Vlade
Baš da je Graždanin Latinovič u svim ovim tačkama optužnice u pravu, ni jedna od tih stvari nema veze sa socijaldemokratijom. Ta salonska, knjižna, papirnata i intelektualisana socijaldemokratija ne može da ostane u sedlu. Dok ona bogalja šumom, problemi svijeta, vijeka, ekonomije, socijale i kapitalaždaje, jure autostradama.
Socijaldemokratija je način upravljanja društvom. Socijaldemokratija nije ukrasna kutijica za nakit, sa namirisanom roza mašnicom. Socijaldemokratija, Moj Graždanine Latinoviču, mora da ima odgovor na sva pitanja a ne samo na lijepe žurnalističke, ekološke i deklaracijske podupite.
Pri tome, nema više radničke klase. Postoje samo osiromašene iskapitaljene, otuđene, ponižene široke narodne mase. To je problem socijaldemokratije danas. Ona mora stvoriti državu koja će socijalno upravljati kapitalom i tržištem, koja će se brinuti za svoje najšire podanike a ne za Mardoke, Soroše, Rokfelere...
Nije usrano novinarstvo problem socijaldemokratije. Novinari danas, u eri interneta, u eri moći kapitala, u eri privatizovanih medija, znače manje nego udruženja pčelara. Da znače više, ne bi dozvolili da im se ukine list star 17o godina. Ne bi podnosili naručivanje tekstova i serijala, ne bi satanisali Srbe, Gadafija i Sadama. Kad zatreba nekome.
Novinari moraju da se izbore. Ili neka izgore.
Socijaldemokratija nije metar za genocid pa ni u Srebrenici. U Srebrenici se nije dogodio genocid.
Optuženi i osuđeni za ratne zločine. Kako se drugi odnose prema svojima tako i socijaldemokrati prema svojima. Uzgred, za vlasti Nezavisnih socijaldemokrata, više ih je dobrovoljno otišlo u Hag nego što su oni drugi svojih pitali za zdravlje. No, ništa od toga nije mjerilo za socijaldemorkatiju.
Uvredljivi komentari. To je problem nacionalnog pitanja, da ne kažem Otomanskog pitanja, u BiH, Kadija te tuži, Kadija ti sudi, a ne nacionalizma, fašizma ili rasizma kako to masovno etiketira socijaldemokratsko Sarajevo.
Obračun sa kriminalom i korupcijom u vlastitim redovima je slogan koji, Moj Graždanine Latinoviču, podsjeća na Kominternu. Ako sam krimilac, hoću da me sudi samo moja Partija. Da li. SNSD je stvorio uslove, instrumentarijum i okruženje da redovni nadležni organi rade svoj posao. Nema partijskih progona kriminalaca.
A socijalna neosjetljivost Vlade. Da vlade Esenesdea nisu socijalno osjetljive, ne bi dobile četiri posljednja kruga izbora. Za Nezavisnu socijaldemokratiju u Republici Srpskoj, i dijelom u BiH, glasaju samo socijalnoosjetljivi. Glasa sirotinja.
A na stranu sve što sam rekao. Vrednije od svega, pa i od članstva u SI, jeste činjenica da SNSD ima pet žena načelnica opština u BiH. I to je jedinih pet.
Mi gradimo Lijepu Socijaldemokratiju. Lagumdžija i SI neka grade kakvu žele. Naše žene su ljepše od njihovih (ovo je samo za još jednu nesocijaldemokratsku stavku iz bilježnice Graždanina Latinoviča).
I KARL KOPANJA ULJANOV
Nije važno da li je socijaldemokratija crvena ili bijela, važno je da jede antisocijalne i protivdemokratske aždaje. A najvažnije je, Graždanine Latinoviču, da vlada. Jer ako ne vlada, onda je to mlatimudna socijaldemokratija, dupečešna socijaldemokratija, salonska socijaldemokratija. Ne budi primijenjeno.
Dakle, Đorđe Latinović je objavio putokaznu kolumnu u Nezavisnim, otkud baš u Nezavisnim, STJN, Nezavisno, o lijevim skretanjima i sretanjima a u povodu kaldrmlagumdžijske prodvale kako je Socijalistička internacionala, u Atini, na mjestu zločina, odlučila da Esenesdeu da posljednju opomenu pred crveni karton. Isključenje.
Da li da kažem šta mislim o SI ako su Lagumdžijini bjelogardejci njeni portparoli i vratari na Balkanu.
Uglavnom, u Eri Naručenih Tekstova, a takvi se ponekad nezavisno potkradu Nezavisnim, i ovaj mi se učinio takvim. Ako izostavim opšte Latinovićeve teorije o članstvima u velikm asocijacijama, o tome da su prije dva mandata vladali pa će možda i opet, o tome kako Jedinstvena Rusija ne može da zamijeni Socijalističku internacionalu, a ni Lagumdžija Abramoviča, dodajem ja, ono što ima veze sa Savezom nezavisnih socijaldemokrata jeste taksativni katastar zamjerki koje ovdje Graždanin Latinovič ispostavlja predsjedniku SNSD i Socijaldodikratiji uopšte. Kaže:
• Neprimjerene verbalne prijetnje novinarima
• Minimiziranje i relativizacija genocida u Srebrenici
• Delikatan odnos sa optuženima ili osuđenima za ratne zločine
• Uvredljivi komentari na račun sudija bošnjačke nacionalnosti
• Neodlučnost da se obračuna sa korupcijom i kriminalom u vlastitim redovima
• Socijalna neosjetljivost nekih mjera Vlade
Baš da je Graždanin Latinovič u svim ovim tačkama optužnice u pravu, ni jedna od tih stvari nema veze sa socijaldemokratijom. Ta salonska, knjižna, papirnata i intelektualisana socijaldemokratija ne može da ostane u sedlu. Dok ona bogalja šumom, problemi svijeta, vijeka, ekonomije, socijale i kapitalaždaje, jure autostradama.
Socijaldemokratija je način upravljanja društvom. Socijaldemokratija nije ukrasna kutijica za nakit, sa namirisanom roza mašnicom. Socijaldemokratija, Moj Graždanine Latinoviču, mora da ima odgovor na sva pitanja a ne samo na lijepe žurnalističke, ekološke i deklaracijske podupite.
Pri tome, nema više radničke klase. Postoje samo osiromašene iskapitaljene, otuđene, ponižene široke narodne mase. To je problem socijaldemokratije danas. Ona mora stvoriti državu koja će socijalno upravljati kapitalom i tržištem, koja će se brinuti za svoje najšire podanike a ne za Mardoke, Soroše, Rokfelere...
Nije usrano novinarstvo problem socijaldemokratije. Novinari danas, u eri interneta, u eri moći kapitala, u eri privatizovanih medija, znače manje nego udruženja pčelara. Da znače više, ne bi dozvolili da im se ukine list star 17o godina. Ne bi podnosili naručivanje tekstova i serijala, ne bi satanisali Srbe, Gadafija i Sadama. Kad zatreba nekome.
Novinari moraju da se izbore. Ili neka izgore.
Socijaldemokratija nije metar za genocid pa ni u Srebrenici. U Srebrenici se nije dogodio genocid.
Optuženi i osuđeni za ratne zločine. Kako se drugi odnose prema svojima tako i socijaldemokrati prema svojima. Uzgred, za vlasti Nezavisnih socijaldemokrata, više ih je dobrovoljno otišlo u Hag nego što su oni drugi svojih pitali za zdravlje. No, ništa od toga nije mjerilo za socijaldemorkatiju.
Uvredljivi komentari. To je problem nacionalnog pitanja, da ne kažem Otomanskog pitanja, u BiH, Kadija te tuži, Kadija ti sudi, a ne nacionalizma, fašizma ili rasizma kako to masovno etiketira socijaldemokratsko Sarajevo.
Obračun sa kriminalom i korupcijom u vlastitim redovima je slogan koji, Moj Graždanine Latinoviču, podsjeća na Kominternu. Ako sam krimilac, hoću da me sudi samo moja Partija. Da li. SNSD je stvorio uslove, instrumentarijum i okruženje da redovni nadležni organi rade svoj posao. Nema partijskih progona kriminalaca.
A socijalna neosjetljivost Vlade. Da vlade Esenesdea nisu socijalno osjetljive, ne bi dobile četiri posljednja kruga izbora. Za Nezavisnu socijaldemokratiju u Republici Srpskoj, i dijelom u BiH, glasaju samo socijalnoosjetljivi. Glasa sirotinja.
A na stranu sve što sam rekao. Vrednije od svega, pa i od članstva u SI, jeste činjenica da SNSD ima pet žena načelnica opština u BiH. I to je jedinih pet.
Mi gradimo Lijepu Socijaldemokratiju. Lagumdžija i SI neka grade kakvu žele. Naše žene su ljepše od njihovih (ovo je samo za još jednu nesocijaldemokratsku stavku iz bilježnice Graždanina Latinoviča).
