KO BOS PO REALNOSTI
Bosna i Hercegovina je na istorijskoj prekretnici.
Nakon sudara sa civilizacijama, s ove i s one strane civilizacije, nakon sudara sa monarhijama i imperijama, nakon sudara sa krvlju i sabljama, sada je došlo vrijeme da se susretne i sa realnošću.
Savjet EU pozdravio je progres. Na BiH su gledali kao na dio regiona. Nastoje da bezvizna dobrodošlica bude što prije odobrena za cijeli balkanski tor. Bajden, od koga je Sarajevo očekivalo da bude dželat, rekao je da trebamo ići u Evropsku uniju. Brisel dao do znanja da su Bonska Ovlaštenja mrtva, drže partijske sastanke o tome da se Ohaer isključi sa aparata za vještačko disanje, krvotok i dijalizu. Obznanjuju se glasovi da bi strani tužioci i sudije trebali otići a da ostanu samo u onom dijelu o ratnim zločinima, mada su i tu jednako neefikasni i nepravni.
To što uvrijeđeni novoizabrani predsjednik Esdea ne želi da razgovara u okviru Pruda, to što neki Lazović traži da OHR zaustavi Dodika, to što SDA traži od Solane da zaustavi Dodika... to su marginalne provincijalizacije na tom putu realnosti.
Realnost ide svojim tokom. Kolikogod vijesti o kamenu temeljcu za fabriku radijatora ili o aranžmanu sa Srbijom o prodaji automobila i namještaja uz pomoć vlada, izgledale socrealistički, to su vijesti realnosti.
Realnost je, dakle Novi evropski pogled na BiH.
Realnost je Republika Srpska.
Toj realanosti obavezni smo i mi dodati koji kamenčić u mozaiku, bez prizivanja paša, careva i diktatora.
Bosna i Hercegovina je, u ovom trenutku, umijeće mogućeg. Nikakve sile, flote i ekadrile, probano je i to, ne piju više vode. Ono što se na Balkanu htjelo postići silom, postignuto je. Barem za narednih pedeset godina.
Realnost za zapadni Balkan je da se instalira bezvizni režim. To je prva faza pristupanja Evropskoj uniji. Koliko će trajati, da li godinu, pet ili deset, do daljih koraka, zavisi od ekonomske krize i rješenja unutarevropskih problema. Ne treba biti optimist da će, nakon Hrvatske, uslijediti stampedo prema Evropskoj uniji. Prevelika je finansijska cijena integracija plaćena, i od strane same EU, i od strane pojedinih zemalja (bankrot Mađarske), da bi se sada ulazilo u još skupocjenije akvizicije drugorazrednih robnih maraka Balkana.
Sarajevski golovrati moraju konačno da se provedu ko bos po realnosti i da prestanu okretati glave, sad prema Briselu, sad prema Vašingtonu, sad prema islamskom svijetu.
Sada je, više nego ikad, potrebno okrenuti se nekome unutar BiH.
Bosna i Hercegovina je na istorijskoj prekretnici.
Nakon sudara sa civilizacijama, s ove i s one strane civilizacije, nakon sudara sa monarhijama i imperijama, nakon sudara sa krvlju i sabljama, sada je došlo vrijeme da se susretne i sa realnošću.
Savjet EU pozdravio je progres. Na BiH su gledali kao na dio regiona. Nastoje da bezvizna dobrodošlica bude što prije odobrena za cijeli balkanski tor. Bajden, od koga je Sarajevo očekivalo da bude dželat, rekao je da trebamo ići u Evropsku uniju. Brisel dao do znanja da su Bonska Ovlaštenja mrtva, drže partijske sastanke o tome da se Ohaer isključi sa aparata za vještačko disanje, krvotok i dijalizu. Obznanjuju se glasovi da bi strani tužioci i sudije trebali otići a da ostanu samo u onom dijelu o ratnim zločinima, mada su i tu jednako neefikasni i nepravni.
To što uvrijeđeni novoizabrani predsjednik Esdea ne želi da razgovara u okviru Pruda, to što neki Lazović traži da OHR zaustavi Dodika, to što SDA traži od Solane da zaustavi Dodika... to su marginalne provincijalizacije na tom putu realnosti.
Realnost ide svojim tokom. Kolikogod vijesti o kamenu temeljcu za fabriku radijatora ili o aranžmanu sa Srbijom o prodaji automobila i namještaja uz pomoć vlada, izgledale socrealistički, to su vijesti realnosti.
Realnost je, dakle Novi evropski pogled na BiH.
Realnost je Republika Srpska.
Toj realanosti obavezni smo i mi dodati koji kamenčić u mozaiku, bez prizivanja paša, careva i diktatora.
Bosna i Hercegovina je, u ovom trenutku, umijeće mogućeg. Nikakve sile, flote i ekadrile, probano je i to, ne piju više vode. Ono što se na Balkanu htjelo postići silom, postignuto je. Barem za narednih pedeset godina.
Realnost za zapadni Balkan je da se instalira bezvizni režim. To je prva faza pristupanja Evropskoj uniji. Koliko će trajati, da li godinu, pet ili deset, do daljih koraka, zavisi od ekonomske krize i rješenja unutarevropskih problema. Ne treba biti optimist da će, nakon Hrvatske, uslijediti stampedo prema Evropskoj uniji. Prevelika je finansijska cijena integracija plaćena, i od strane same EU, i od strane pojedinih zemalja (bankrot Mađarske), da bi se sada ulazilo u još skupocjenije akvizicije drugorazrednih robnih maraka Balkana.
Sarajevski golovrati moraju konačno da se provedu ko bos po realnosti i da prestanu okretati glave, sad prema Briselu, sad prema Vašingtonu, sad prema islamskom svijetu.
Sada je, više nego ikad, potrebno okrenuti se nekome unutar BiH.
