PRAVLJENA ZEMLJA
Ima nešto komediozno u genetskoj tragediji Države.ba.
Predradnik Državne policije, koja je postala državna policija samo zato što je preimenovana iz Državne Granične Službe koja je nametnuta Srbima i Republici Srpskoj pa imenovana tom pjesničkom sintagmom kako bi se uljepšali prvi teški dani nakon porođaja Velike Službe koja će spasiti Državu, kaže da nema uvid ko prelazi granicu i da nije dužan da ima uvid. To je povodom aktulenog glavašenja na zapadnoj strani .ba. Iz toga zaključujem da je Granična policija ili ogranaičena ili je doista to služba koja u tom nekom pojasu iza granice treba da vodi računa o tome ko baca plastične kese, ko balansira gume a nema prijavljene radnike i ko prevozi pčelinjake preko granice.
Ministar bezbjednosti u Savjetu ministara, telefonom je zvao jednog drugog dužnosnika i rekao mu, prevodim: kakvo sranje pravite sa tim hapšenjima mudžahedina, koga si pito, daj mi spisak svih koji to rade da im ja pomenem porodično stablo...
GlavonoutužujućiDržavniTužilac iznio svoj ljudski, karakterni i poetski stav da strani tužioci treba da ostanu u BiH. Iz čega zaključujem da on ne traba da radi ništa.
Hrvati su sjeli i poredali piljke u SuduTužiteljstvuSudskojpolicijiVisokomsudskotužiteljskomvijeću, sve BiH, i shvatili da tamo ima više stranaca nego Hrvata. Ja vidim da su, u tim institucijama Države.ba, pojeidnačno, Srbi ili Hrvati, uvijek opkoljeni.
Mogao bi ovaj čas anatomije da traje do kraja spiska državnih institucija. Dijagnoza bi se samo betonirala.
Nije, dakle, problem ove zemlje politička elita, koja je, uzgred, izabrana na izborima, nisu problem politički lideri, nije problem retorika, nije problem nacionalistička vizura... Problem je u državnim institucijama koje su pravljene u trku i priručno, samo da bi gospođa Država mislila da doista postoji.
Iako ću biti ismijan, tvrdim da političari funkcionišu fenomenalno, kakvim su sve baruštinama i septičkim jamama okruženi a koje se nazivaju državnim, zajedničkim, krovnim institucijama.
Ima nešto komediozno u genetskoj tragediji Države.ba.
Predradnik Državne policije, koja je postala državna policija samo zato što je preimenovana iz Državne Granične Službe koja je nametnuta Srbima i Republici Srpskoj pa imenovana tom pjesničkom sintagmom kako bi se uljepšali prvi teški dani nakon porođaja Velike Službe koja će spasiti Državu, kaže da nema uvid ko prelazi granicu i da nije dužan da ima uvid. To je povodom aktulenog glavašenja na zapadnoj strani .ba. Iz toga zaključujem da je Granična policija ili ogranaičena ili je doista to služba koja u tom nekom pojasu iza granice treba da vodi računa o tome ko baca plastične kese, ko balansira gume a nema prijavljene radnike i ko prevozi pčelinjake preko granice.
Ministar bezbjednosti u Savjetu ministara, telefonom je zvao jednog drugog dužnosnika i rekao mu, prevodim: kakvo sranje pravite sa tim hapšenjima mudžahedina, koga si pito, daj mi spisak svih koji to rade da im ja pomenem porodično stablo...
GlavonoutužujućiDržavniTužilac iznio svoj ljudski, karakterni i poetski stav da strani tužioci treba da ostanu u BiH. Iz čega zaključujem da on ne traba da radi ništa.
Hrvati su sjeli i poredali piljke u SuduTužiteljstvuSudskojpolicijiVisokomsudskotužiteljskomvijeću, sve BiH, i shvatili da tamo ima više stranaca nego Hrvata. Ja vidim da su, u tim institucijama Države.ba, pojeidnačno, Srbi ili Hrvati, uvijek opkoljeni.
Mogao bi ovaj čas anatomije da traje do kraja spiska državnih institucija. Dijagnoza bi se samo betonirala.
Nije, dakle, problem ove zemlje politička elita, koja je, uzgred, izabrana na izborima, nisu problem politički lideri, nije problem retorika, nije problem nacionalistička vizura... Problem je u državnim institucijama koje su pravljene u trku i priručno, samo da bi gospođa Država mislila da doista postoji.
Iako ću biti ismijan, tvrdim da političari funkcionišu fenomenalno, kakvim su sve baruštinama i septičkim jamama okruženi a koje se nazivaju državnim, zajedničkim, krovnim institucijama.
