петак, 8. мај 2009.

CECA KOMŠIĆ
Član Predsjedništva BiH, ne znam ispred koga, vjerovatno ipred Zlatka Lagumdžije, Željko Komšić, postao estradna zvijezda, kao Ceca.
Najprofitabilniji novokomponovani hit u BiH je „Šaljem, šaljem Dodika na sud“ pa je razumljivo što se svaka šuša, buša i bakiruša isporbava u tome ali što se dura te pjesme veselice uhvatio i član Predsjedništva Jedne Države, to je u sferi ozbiljnijih trauma, provincioidnosti i iskompleksiranosti.
Dodik je rekao da poziva Srbe, članove učesničke delegacije u vježbi NATOa u Gruziji, da ne idu tamo. Rekao je da BiH nema potrebe da to radi.
Na to je Komšić uputio javni poziv „državnom tužiocu“ da po članu a u vezi člana, pokrene krivični postupak i pozvao Incka, Visokog Predstavnika, da i on, brže-bolje, smijeni Dodika, zabrani mu rad, oduzme rodni list i stavi ga u kućni pritvor.
Postupak Željka Komšića moguće je svrstati u nekoliko političkih ladica:
· Neiskusan, mlad, zelen, nepremazan
· Provincijalan bez širokougaonih optičkih pomagala
· Iskompleksiran jer nema glasačku, nacionalnu i političku etablaciju kao druga dva člana Predsjedništva
· Dodvornički, ljiljanizirani, podanički, carigradski, univerzalno-ćaršijski sindrom
Ali se mora detektovati da je to, prije svega, odnos prema instituciji u koju je, nažalost, izravno, izglasovan. Komšić privatizuje Predsjedništvo BiH i stavlja se u situaciju tužioca nad tužiocima kao i u situaciju direktnog poziva na oduzimanje suverenosti BiH. To što Komšić traži od Incka je poziva na visokopredstavnički državni udar u BiH.
Mora se detektovati i Komšićev odnos prema Državi BiH. Dodik je rekao da misli da to ne treba BiH. I drugi, pa čak i uvaženi intelektualci, imaju slična mišljenja. Ne vidim da je problem transparencije mišljenja o tome šta je dobro a šta nije dobro za BiH.
Treba biti tolerantan prema političkom mišljenju.
Kao što sam ja tolerantan kada kažem da je za BiH dobro što ima Željka Komšića.