2042.
JEDAN
OD DVA RAJKA
 

Cijenim Rajka Dukića. Ali ne samo zbog toga što je on jedan od dva Rajka koji su, u toku rata, imali hrabrosti da najgorem Karadžiću kažu Ne seri Rašo, to što radiš pogrešno je. S tim što je on to rekao Radovanu direktno i uživo. A ja sam mu rekao u rovu, na Savi. I, s tim da Rašo nije bio u rovu. Ja sam bio kao oni Bugari iz Varšavskog pakta, u vicu, koji, kad vide Ruse, u uniformi, popišaju ih. Ali ne vade ga. Sila prilika, šta ćeš.

Cijenim Dukića. Jer je napravio opštinu Milići, koja sada ima bazen. A Vlasenica, gdje su prije bili Milići, ima samo Miću. Jer je od Boksita načinio kompaniju koja u odnosu na prije deset godina kopa pet puta više otkrivke a prodaje tonu po istoj cijeni. I ne propada. To može samo komunistički stari kadar. Ovi novi pušačiuskasi, bili u Fabrici Duvana ili u Glinici Birač, ili u Pedepeu, čegagod se uhvate, osuši se ko ona stvar kod Pradeda Milojice.

Prema ideji koja je zahtijevala da ostane moja, Država Srpska treba da preuzme Birač i postavi Rajka Dukića za direktora.

A prema informacijama koje nastoje da još ne izađu na vidjelo dana, Boksiti Milići je ponudio da kupi, od Države Srpske, Birač za jedan euro.

Štagod uradi Vlada, neće biti greška. Mada sam ja, kao stari dobri ortodoksni komunist, uvijek za Državu.

Birač su mogli da upropaste samo Ivanić, Mikerević i Lopoviuskasi. Jer. Kada se sve sabere mjesečna dobit je izvjesna. 14 miliona maraka se dobije za glinicu, hidrat i zeolit. Kupci za 20 hiljada tona glinice postoje. Kao i za ostala dva nusproizvoda. Kada se boksit plati 3,33 miliona KM, lužina, 3,37 miliona, ugalj, 1,28, gas 1,86, struja 0,32, radna snaga 1,4 miliona KM, refa se podvuče na 12 miliona KM.

Eto šta kaže teka i olovka.

Zato Vlada treba stvar rješavati što prije. A, usput, pohapsiti sve koji su dostupni. Pa nek se peru. Volj lužinom, volj zeolitom.

2041.
ČESTITKE
ISARAJEVU
NA KONAČNOM
OSLOBOĐENJU
 

Prije zadnjeg fašističkog rata protiv Nas, Sarajevo je bilo multikulturalno jezgro i nukleus Evrope, raskrsnica kultura i religija. A onda su otišli Srbi i Sarajevo je postalo još raskrsnutije, multikulturalnije i multikonfesionalnije.

Sad kad imamo Slobodan Grad, moramo raditi na tome da ga razvijamo. Rekao je izvjesni Zeljković. Kantonalni premijer. Vezir Sandžaka Isarajevo.

Mada ovo Slobodan malo asocira na Mrski Četnički Istok. Riječ Slobodan se ne bi trebala upotrebljavati u Isarajevu, ni kao pridjev. Ne treba ići tako daleko. Dovoljno je reći Rahat Ćaršija.

Sarajevo je osnovao Isa Beg. A danas njegovim putem ide Iba Kir Beg Ishetbegović. Kolikogod Avaz izdio na tu činjenicu.

Poslije je u njemu Gavrilo Prinćipe, Talijan četničkog porijekla, ubio austrougarskog nadvojvodu. To nije bila borba za Slobodana. To je bila mrlja u istoriji Raskrsnice.

Onda su došli Itlerovci i okupirali. Slobodan nije smio da prdne. Valter je samo ponekad zalazio u Raskrsnicu, odozgo, sa Četničkih Položaja.

Titovi Partizani, Vojska Komunističke Partije, oslobodila je Raskrsnicu malo prije kapitulacije Itlera. Uviđavni Partizani su sačekali da u Raskrsnicu prva uđe Muslimanska Brigada. Nisu htjeli da prva uđe Romanijska. Kod Konačnog Oslobođenja, Raskrsničari su uradili obrnuto. Prvi su izašli Srbi.

Lijepo je kad je neka Raskrsnica Slobodan. Slobodna a bez Videonadzora. U njoj je nastala i Slobodan Bosna.

Samo što ne postoji Konačna Sloboda ako ona samo ponekad proključa. Jebeš Slobodu koja kvrkolji. Kako nije bilo Slobode kada je u toj kotlini, dok nisu stigli Partizani, život izgubilo skoro deset hiljada Jevreja. A ostali nestali netragom.

Osobina vijekova nije samo da prolaze. Osobina vijekova je i da se talože.

A u tim isarajevskim talozima nešto su mi tanki slojevi Slobode. Ove vaše sadašnje, nema ni na mikroskopu.

Ipak. Čestitam.

Čestitam i na tome što je Isarajevo jedinstvena raskrsnica na svijetu.

Jednosmjerna Raskrsnica. STJ.

 

 

 

 

 

 

 

PRIČA O JEDNOJ
FOTOGRAFIJI
Nosio me tata na izložbu pa sam se malo zacuclala i zakunjala. Onda sam narasla i udala se pa se tata rastužio i malo plakao u mom ramenu. Svaki tata je malo P. Onda je tata u ateljeu napravio pet mozaika na temu naše fotke sa cuclanjem i sve stavio na jedan zid. tata je čudan. U romanu piše da čovjek na svijetu ima samo majku i kćerku. Ne znam. Sad i ja imam bebu. Isto cucla kao i ja na toj fotki. Sve se vrti u krugu. Ali ja ne mogu da pišem te teške romane kao tata i ne znam šta bih rekla šta svaka kćerka ima na svijetu. Osim tate i sina. Papa.

2039.
OPET JA
MEĐU PEDERIMA

Jutros se na mom laptopu upalilo crveno rotaciono svjetlo. Instralirao sam taj program samo za dva slučaja. Ako Island napadne Bugarsku. I ako Nezavisne pomenu moje ime i prezime. Bunovnog me oblije znoj. Gdje će opet na Bugare, MIJ. Kad, laptop kaže da je sajt Nezavisnih izvor uzbune.

Uglavnom, negdje je bila neka diskusija, u sklopu Byke, ili nekog drugog buvljaka, o LGBT populaciji. LGBT je, pričao mi je o tome Toman, populacija koja ima malu onu stvar ili je nema nikako pa se na seksilištu snalazi priručnim sredstvima.

Neki je diskutant vrli tamo rekao kako mu je teško živjeti ako ga svaki dan neko smatra nenormalnim. Kao što rajkovasić pokušava da bude smiješan, duhovit, kad kaže da nije htio da bude peder u pozadini već Strašni Rambo na Prvoj Liniji.

Dobro, to jesam napisao na svom blogu. To priznanje ne zanči da priznajem Sud Pedera. Momak Diskutant ima malo problema sa jezikom. Ako mislim da je homoseksualnost bolest, ne mislim da su ljudi nenormalni. A ako kažem Peder, govorim o karakternoj osobini. Zna se šta su najraširenije karakterološke skupine Novih Balkanskih Demokratija. Pederi i Pizde.

Osim toga, ako se radi o Nenormalnosti, osobno sam već žezdeset godina nenormalan pa se nisam nikome žalio. Naročito ne Elgebeterima.

I nemojte da me privlačite toj populaciji. To što vi tražite ja nemam. A i da imam ne bih vam ga dao.

Umjesto plaćene kunjave po sesijama, trgovima i forumima, zašto ne formirate Stranku LBGT, sa sloganom Lezi, boga ti, i ne idete na izbore. To je ravnopravnost koja ne košta ništa. Nema ravnopravnosti na tacni. Kao što je nema ni na šljemu ni u pozadini.

2038.
JVK

Ad hoc priopćiteljstvo u sastavu Misija OSCE u BiH, STJ, Predstavnica OSCE za  Slobodu Medija, KTJ, Delegacija EU, LJTJ, AmAmb i OHR, TTJ, izdalo je saopštenje Za Slobodu Raka. To je nama naša borba dala.

Saopštenje nisu objavile Nezavisne na prvih sedam stranica. Dalje nisam gledao. To govori o rejtingu Ad hoc Priopćiteljstva.

A u saopštenju se kaže, komunističkim jezikom:

·         Medijske Sloboe u BiH ostaju jedan od važnih prioriteta

·         Profesionalni, nezavisni i nepristrasni mediji su jedan od najvažnijih aspekata uspješnog demokratskog društva. Bljuc i alternativni nisu pomenuti.

·         Snažno podstičemo članove komisije. Peting, STJ.

·         Regulatorna uloga Raka je od ključne važnosti za nezavisnost i Slobodu Medija u BiH. A i šire.

Krv Ti Jebem, kako nam to prije ne reče.

Dakle, akteri sa spiska Ad hoc Priopćiteljstva samo su dio onih koji su u BiH doveli novinarstvo dotle da medijima spadne za uši. Usrali su, u oblasti medija, i šefa i stanicu. Kao i u ostalim oblastima. Cijelo bosanskohercegovačko medijstvo je pretvoreno u tehnologiju Mome Joksimovića. Neko će platiti da se objavi a neko će platiti da se ne objavi.

Bez obzira šta mislim o akterima Ad hoc priopćiteljstva, mislim da im je Ispodniženja da se zalažu za Rak i ovakve medije kakve su ih okarakterisali. Jer, ne samo da su ih takvim izlegli, nego se i dalje sakate, njima, i drugima, naočigled.

Pred njihovim očima čitavu deceniju traje Kemodijaliza medija.

JVK. Jebo Vas Kemo.

2037.
U CARA IVANIĆA
BIRAČKE UŠI
 

Kako Pedepe i Ivanić, i njegov Mikerević, i njegovi Borenovići, i Crnadak, čovjek sa nevjerovatno odgovarajućim prezimenom briselskopanjkaškog tipa, zna sa biračima, tako je znao i sa Biračem.

Sada Ivanić, povodom Glinice Birač i kriminogeniziovane politike njegovih ugovornih partnera, popuje javnosti i Esenesdeu o tome kako SNSD traži Pedra koji će da visi kako bi se prikrila loša politika te stranke. Nas.

Jedan jedini Pedro, u pogledu izdaje Republike Srpske, njenih pedeve para, banaka, pa i konkretne Glinice, koji bi trebao da visi jeste Pedro Ivanić. Za Čavića sam već dao pravni lijek.

Samo što guzice nije dao Sarajevu. A sve što je prodao prodao je lopovima. Od Mandarića do Tandaramandarauskasa.

Da mi je biti prijesednik države, Srpske, samo dva časa, formirao bih Državni Ekonomski Institut, Ekonomsku Novinsku Agenciju i Ekonomski Ekspertski Portal, STJ, i unutra trajno i doživotno imenovao Milojevića i Ivanića. Da svaki dan mogu da seru narodu u skladu sa svojim znanjima, zvanjima i saznanjima.

Glinicu Birač je prodao Mladen Ivanić. On je, za vrijeme dok je bio premijer, potpisao ugovor sa ukletom UKIO grupom, ili kako se već zove. Cijena je bila kao i cijena banaka koje je Ivanić prodao. Po cijeni lubenica na kraju ljeta. Veliki Ekspert iz Velike Bukovice, Mikerević, kad je došao za premijera, pošto je Ivanić otišao da pravi karijeru u Sarajevu, kod Terzića, dolio je ulje na budzašto prodaju. Litvanouskasi, kad su vidjeli s kakvim blentovima imaju posla, počeli su da pljačkaju. O tome postoje i knjige i tužbe i sudski procesi. Samo se Ivanić pravi budala. Onda su počeli Srpsku neprestano da ucjenjuju sa Hiljadu Radnika. I uzimali još para. Za struju. Za investiciju. Za Pizdu Maternu. A jebo ih i onaj ko im je davao.

Sada Republika Srpska ima priliku da preuzme Glinicu, na osnovu hipoteka, i da pokaže da je zaista Država. Da može da upravlja svojim privrednim gigantima i resursima. Glinica može da posluje pozitivno svakog mjeseca. I to će se pokazati.

Samo treba držati dalje od nje Litvanouskase i Ivanikljusad.   

2036.
BiH NIJE
DRŽAVA
 

Ne zato što nema Državnu Asocijaciju Prostitutki i Državnog regulatora za provjeravanje oralno-voljnih osobina korisnika usluga. Niti zato što se Bosna i Hercegovina u Dejtonskom sporazumu, svom porodilištu, pominje tako malo puta.

Nije Država jer nije sposobna da čuva svoje stare puške. Toliko dragocjene relikvije kojima smo se ubijali četiri duge godine. I još bi, da nije došao šumar.

Zato je logična vijest koja je stigla odmah poslije prvog aprila. Eufor preuzima kontrolu vojnih skladišta. Logična je i zato što nijedno Međunarodno Sranije nije moguće bez stranaca. Pa da to, barem, bude zvanično. Kažu oružje iz Hrvatske prodavano u Siriju. Kako je to moguće. Onako kako je i došlo u Hrvatsku. Hrvatska je, tada, putem ovlaštenog Špegelja, bila samo evidentičar.

U BiH su Bratski Građani, pripadnici Oružanih Snaga, STJ, BiH, htjeli i nešto više. Htjeli su da naprave Samoposlugu. Uzmi eksploziva i pušaka prema željama a ostavi u skladištu prema svojim zaslugama. A one su minimalne ili nikakve.

Taj oružani i minskoeksplozivni komunizam nije moguć bez sadejstva stranih oružanih, civilnih, špijunskih i obavještajnih snaga. Faktora.

Šta da se radi.

Potrebno je raspisati javni tender za pedeset buradi benzina. Transparentno izabrati dobavljača, ne koji je najjevtiniji nego ko ima najtemeljnije izgorljiv benzin, formirati specijalnu jedinicu Šeme koja će paziti da neko ne ukrade benzin na putu do Ministarstva odbrane BiH, formirati Podjelbenu Skupinu kojom će rukovoditi Lijanović, u uniformi CZ, koja će svakom djelatniku Minnistarstva Odbrambenih Djela uručiti količinu benzina po koeficijentu Tjelesna Težina podijeljeno sa dva jednako je litara benzina. Uključujući i Ministra. Da se samozapale.

Kad već niko neće da podnese ostavku.

Napomena: sve protivpožarne aparate u krugu od osam kilometara oko sjedišta Ministarstva, preventivno zavariti za želejzne ograde i armature.

Onemogućiti one Zlajine da se motaju sa crnim tašnama. U krugu od osamdeset kilometara.

UKROĆENI BODLJARI

 

 

 

 

2034.
PRVOMARTAŠI
SU AGRESIJA NA
REPUBLIKU SRPSKU
 

Totalitarna politička koalicija Prvi mart koju vodi Emir Suljagić nije ni građanska, ni nevladina, ni demokratska, već je eksperimentalno osmanska, nevidljivo finansirana, tortura većinske nacije u nastajanju i opredjeljivanju, Bošnjaci ili Bosanci, nad svima ostalim u BiH. A naročito nad Srbima.

Lažne pripovijetke po svijetu o tome kako se Prvomartaši bore za osnovna ljudska prava izbora prebivališta i za povratak odbjeglih, raseljenih i razjurenih, samo su dobro pokriće iz arsenala Srbi Divljaci jedu žive Dobre Bošnjane Muslimane. Hrvate za užinu.

Radi se o tome da se oni koji su nekada živjeli na području Republike Srpske a koji su odbili da se vrate ili su našli bolja prebivališta Među Svojima, ili, pak u Evropi, lažno, autobusno i jednokratno prijavljuju radi glasanja i tako stvaranja vještačke nacionalne većine na pojedinim područjima. Ali, i više, o tome da se bilo ko lažno prijavi na nepostojećoj adresi i glasa, jednako kao i onaj jadnik koji se vratio, kao i onaj jadnik Srbin koji tu živi u bijedi i nemaštini sa drugima. Preciznije. Radi poraza Srba na izborima u Republici Srpskoj.

Dabome. Iznošenje ovakve argumentacije Šuljevagić, Smuljagić, Gulagić, naziva fašizmom.

Radi se o neoosmanlijskom receptu osvajanja prostora. Sjediš u Stambolu a vladaš Srbljem i Sirotinjom Rajom.

Ko je želio da se vrati vratio se. Ko se nije vratio i ko ne živi u Republici Srpskoj, ne može glasati na izborima. To je, valjda, jasno za svaku božiju zemlju u kojoj postoje izbori.

Taj bivši ministar prosvjete u sarajevskom kantonu treba da odgovori na čuveno pitanje iz filma Valter Brani Sarajevo. Ko Te Šalje.

A ne da laže kako je njegov put u Ameriku koštao dvije hiljade dolara.

I ne da samo napada na Republiku Srpsku svojim Fiktivnim Boravišnim Jednokratnim Glasačkim Divizijama. Ne mora Federaciju, neka sa Prvomartovskim Jednokratnim Boravišnim Srbima napadne Sarajevo. Kad je toliko ograđanisan i demokratizovan. Moj Emire.

Prodavanje otomanskog anarhijskog repertoara, u dvadesetprvom vijeku, u Evropi, jednako je kao i sranje iz serije Sule Pičastveni. Sviraju violinu, recituju pjesme, pišu poeme. A kad ih zabole ruke od umjetnosti, onda kolju, od učkura pa do bijelog grla.

Suljagića i Prvomartaše zaboljele obje ruke od silne demorkatske i građanske umjetnosti. Pa bi sad da cijelu Republiku Srpsku pretvore u Srebrernicu.

jedan prvoaprilski poklon za rv fotos fankl i malu grupu pedera i pederica (u šta ne ubrajam dete paulinče)

2032.
ESDEESOVA
VLADA IZA ŽIVICE
 

Esdees je održao skupštinu u Rodnom Gradu Predsjednika Bosića.

Kako to istorijski i epski zvuči.

Rođen u Brčkom. Ni Tamo Ni Vamo. Kako i vodi Esdees.

I povodom te sesije ostaje Damoklovo Pitanje. Da li je Esdees sposoban da preuzme vlast. Obzirom da nikad, u svojoj istoriji nije bio sposoban za to. A rezultati te nesposobnosti koštali su Srbe sve u Tripl.

Jedina svijetla tačka sadašnjeg Esdeesa je Stari Esdeesovac Drago Vuković. Čiji je laboratorijski nalaz o prisustvu sposobnih za vlast izrazito negativan. Nema infekcije.

A jedini argument poslije kojeg ne treba tražiti druge dokaze jeste Aleksis Milojević, samozvani ekspert za privredu i ekonomiju, kao što sam i ja specijalist za dresiranje anakondi i pitona, koji je ponovo otkrio suštinu Bivšeg Esdeesa koja kuca na vrata i sadašnjem. Dodika treba srušiti do Nove godine, Srpska Jesen, STJ, jer će prodati prirodnu geografiju, uzeti dvije milijarde i kupiti izbore.

Tipična Esdeesova tehnologija zbog koje je i propao. Kad su počeli da kupuju izbore otišli su sa političke scene. Umjesto da su se transformisali u političku stranku i izgradili stranačku organizaciju od dobrih domaćina na koje su tipovali.

Da i sada ne znaju ništa jasno je iz punktova njihove lokalne vlasti. U Višegradu. U Gradišci. U gdjegod su.

Vlast je jedan od rijetkih zanata koji ne izumire. Ali se, zato, najteže uči. Nikad ne znaš da li tije potrebna veća pamet ili muda. I u toj dilemi lipšeš a da je se nikad ne domogneš.

Sadašnji Esdees još uvijek nije politička stranka. Bela Knjiga je kao i Bela Lađa onog Šojića. Vlada U Sjeni je kao i Vlada Iza Živice. Politička stranka u opoziciji mora da ima sve ključne stavove o svim krucijalnim političkim pitanjima, u koje ne spada rušenje vlasti. I mora te stavove ponavljati godinama. Jer, birači ne leže na leđima, ne češkaju se po pupku i ne razmišljaju o tome šta li Esdees misli, npr, o ovom ili onome.

Nije stranka ni po tome što je to regionalni konglomerat self mejd lidera. O tome sam već pisao. Šarović. Obren. Mićo. Svako ima svog Miću. Kovač. Stoji stalno iza Bosića, ko Kosorka iza Sanadera, nebudipriminito. Dete Ogi.

U takvoj konstelaciji snošaja, Bosić mora da vodio računa o regionima, skoro kao Silajdžić u ustavnim promjenama. A o stranci i vlasti. Ko te pita.

 

 

2031.
KARDELJ
IZ BRISELA
 

Neki auropski marginalac, politička prišipelja, sagovornik koji je želio da ga ostave anonimnim, ispripovijedao je Avazu sve o Virtuelnim Elektroskim Izborima.

Mi smo više od 200 sati potrošli na sastancima o tome. STJ. Angela Merkel nije toliko potrošila da pojebe sve evropske bankare.

Uglavnom, sagovornik koji je ostavljen anoniman sere o tome kako nije baš prepisan pretpotopni američki sistem ali jeste bio polazište. Mi, kaže, ako se stranke slože, nećemo imati žive elektore nego samo virtuelne. Pored virtuelne države, virtuelne federacije, virtulenog dvomandatnog Komšića, sada dobijamo i virtelne elektore. Matematika je jebena, rekao je anonimni Avazu. Odlučuju birači ali odlučuju i premijum glasovi. Neko ide na izbore a onda njegovi glasovi idu pobjedniku kao premijum glasovi.

I ključni argument, od koga smo se svi upišali od sreće. To će podići nivo multietničnosti.

Pa. Podigni ga malo u Belgiji. To ti je mnogo bliže. A i civilizovanije. Multetničnost traži civilizaciju. Silu. Ili barem okrutni suprafinansijski kapitalizam.

Ako sam dobro hvatao bilješke za vrijeme Tomanovih predavanja, do svega i jeste dovela multietničnost. Savez Komunizama Jugoslavije razvijao je tu multetničnost od Vardara pa do Triglavot. A onda je nastala aždaja ne sa tri glave nego sa devet, deset. I još se pojavljuju.

I to Virtuelna Multietničnost. Baš kakva je i ova iz elektorskih izbora.

 

  

2030.
JEDINSTVEN
MATIČNI
BROJ
SRPSKE
 

Mada sam u skraćenici JMBS podrazumijevao Srba. Ali malo je pretjerano. Zavađa narode. Broj je broj. Šta broj zna šta su Srbi, šta Hrvati. Šta Bošnjaci, šta Bosanci. Kad statistika, kao nadgradnja brojki, ne zna, kako bi broj znao.

Ali Jedinstven Matični Broj Srpske nešto je drugo.

Republika Srpska je Država. To što je pokojni Holbi imao neke rezerve prema imenu, to ne mijenja stvar. Što se mene tiče mogla je u Dejtonu da dobije i neko drugo ime. Mala Srbija. Kad ih već toliko jebe Velika Srbija.

Država je. Mada nije bilo davno kad sam o tome jedini pričao javno. Nemoj sad da se citiram. Sad pričaju svi. To je samo zato što sam učio škole o tome. Nisam pao u političku mješalicu ko krmača u sevdah.

A, osim toga, sve lijepo piše u Dejtonskom sporazumu. Aneks Ustav BiH. Piše Državljanstvo Entiteta. Ono što ima Državljanstvo, ne može biti mjesna zajednica.

Age Sarajlije, SUPK, Sarajevski Unitaristički Politički Krug, odlaže sve što može, ako ne može to da iskoristi za unitarizaciju, koja je ovdje poetska inačica Podjarmljivanja Nacija, čekajući neku Vidjelicu kojoj će se ukazati Unitarna Država. I koja će imati silu da to provede.

Republika Srpska mora promijeniti taktiku. Potrebno je da donosi zakone iz svoje dejtonske nadležnosti, ne čekajući ni Federaciju, ni Sarajevo, ni Brisel, ni Boga Oca.

Jasno je da je svako dijete koje se rađa na području Republike Srpske, državljanin Srpske. Jasno je da državljanin treba da ima taj JMBG. Jasno je da Republika Srpska o tome treba da ima zakon. A ostali, Federacija, BiH, neka se prilagođavaju toj činjenici. A i ne moraju nikada ni donijeti zakon. Nek se rađaju kao ilegalci. Kad odrastu neka im istresu vreće brojeva na pod pa neka uzima ko koji hoće.

Ne može Republika Srpska da bude žrtva Federalnih Frustracija. Preciznije, bošnjačkih. Svi treba da imaju popisne traume zbog toga što su sludili muslimane pa ne znaju jesu li Bosanci ili Bošnjaci.

Sad žele da ih slude i brojevima. Da se ne zna gdje su se rodili. U Federaciji, brate. Zar je to toliko gadljiva tvorevina da ni brojem ne može da se obilježi.

2029.
KAKO SE
RIJEŠITI KOMŠIĆA
 

Otkako je otišao Keljmendi, Sarajevom ne vlada niko.

Čim je Esdeu Ivo Komšić izabran za načelnika Saraj Grada, pored toliko jakih igrača, kao što su Apsolutno Partija, Esbe Akcija i Esbebe, jasno je da niko nema dovoljno jaku polugu u rukama.

Ali. Izbor Ive Komšića znak je da Grad funkcioniše i bez gradonačelnika. I sam Old Betmen bio je pokazatelj te činjenice. Jer, ne vrijeđajući treću dob i četvrtu kob, logično je da na mjestu GGG, Gradonačelnika Glavnog Grada bude mlađa i energičnija aždaja, u odnosu na isluženike, trećepozivce, i vremenske i političke.

To funkcionisanje podvlasti u Saraju na osnovama je prljave, eksterne moći, moći izvan regularne i demokratske izborne i stranačke tehnologije.

A to nije dobro. U Državi BiH, gdje je sve sjajno, zlatno i beharovito, kao što su Federacija, Mostar, i Distrikt, nelogično je da Sarajevo ima Apsolutno Apsolutno nevidljivu vlast.

Nu. Što reče Palmin sugrađanin Joca Sifon, ZabolemeK za Sarajevo.

Ivo Komšić mi je zapao za prst na obaraču zato što je u praskozorje svog izbora važno izjavio kako je njegova strateška orijentacija saradnja i integracija sa Istočnim Sarajevom.

Sarajevo je nepresušno leglo političkih folera i multietničkih šibicara. Sve Komšić do Komšića. Moj do Mojega.

Nakon usjajene saradnje sa svojom nacijom, Komšić širi gornje horizonte i sarađivaće sa Srbima. JMM. Koliko znam, i on je jedan od usrećitelja Sarajevskih Srba. Imali su ih u Sarajevu pa su sarađivali snjima u 3LPM. Preko Sienena.

Tako imamo, u Gradu Saraju, na sceni jak Prosrpski Dvojac. Pudarić obilježava Kazane a Komšić obilježava Izvansarajevske Srbe. Istočne Srbe. Srbe koji su istekli iz Sarajeva.

Vidi ti, Brate Ivo, neku unutrašnju saradnju i integraciju. Sarajevsku Kućnu Radinost. Gora Romanija, u ovom slučaju, razgovora nema.

 

2028.
TOLE,
NEDOZVOLJEN
SASTOJAK
PLJESKAVICE
 

Sutra bih potpisao ulazak u Evropsku uniju, samo da ima poglavlje o iskorjenjivanju Budala Iz Fudbala.

Jer, samo iskonska budala može, nakon onog kaljužanja u Novom Sadu izjaviti da će Srbija za sedam, osam, godina imati najbolju Reprezentaciju u Evropi. I nikom ništa.

A to je izjavio čuveni Tole. Predsjednik Fudbalskog Saveza Srbije. STJ.

Kao da je pobjeda nad 66. reprezentacijom nešto. Kad navijaju u suknjama, možeš misliti kako tek igraju. Sreća da se nisam zadesio u Neo Planti, Siniša bi i mene uzeo u reprezentaciju. Niži je kriterijum nego nekad za uvojsku.

Ni po jada što je Tole lupio. Nego što mu je to hipoteka za ostanak na mjestu Prvog Čovjeka Srpskog Fudbala. STJ.

Sad će svi u Srbiji da sa Toletom drhte i prreživljavaju svaku tren u tih sedam, osam, godina, dok konačno ne sjebu Reprezentacije Petice.

Prije toga Tole je takođe lupio. Da je Srbija u grupi sa BiH već bi bila u Brazilu. Takva manipulacija javnošću samo govori mnogo o panonskoj ravnici srbijanske javnosti a ne o Toletu. Ova Fudbalija Srbije ne može pobijediti Reprezentaciju Zenice ni uz pomoć S-300.

Ali. To nije sve. Jebe ih Tole u zdrav mozak. Veli Srbija nema boljeg od mene.

Nemam komentara osim što znam da je to poruka Mihajloviću da visi o Tankom Toletu.

2027.
POMIRENJE
GRAĐANSKOG
I NACIONALNOG
 

Kao i pomirenje Kiše i Govana.

Toman me upozorio, u našim dugim noćima razgovora o odnosu geostrategije, nacionalnog pitanja i nasilne suprakapitalističke globalizacije. Ti ćeš tada biti živ. Jebo me svako ako Kosovo ikad bude tražilo Nezavisnost Građanskog Kosova.

U Dubodolinama i Brdusinama, Bosni i Hercegovini, u njenom sarajevsko-bošnjačkom dijelu, sve češće se čuje iznimno invalidna politička sintagma Pomirenje građanskog i nacionalnog.

Kad nije prošla unitarna građanska priča, iza koje stoji Efendija Cerke, i ostali iz SPK, sa svojom tezom da je nepravedno što njegova nacija nije dobila svoju građansku državu, kao što su je dobili Slovenci, Hrvati i cetera, prešlo se na priručna sredstva na neprijateljskoj teritoriji. Pomirićemo Građansko i nacionalno dok posve.ba ne razgologuzimo Nacionalno i onda će Većinski Narod biti Nacionalno a svi ostali Nacionalne Manjine povlaka građani.

U tu svrhu su upotrijebljena i dvojica iz Bosanske Hlebinske Škole Crtanja, Sejdić i Finci, Naučna Fantastika, pa se uživjeli u priču o kandidovanju i biranju Ostalih.

Međutim. Stvar se izrodila u ono što i jest glavni problem. Problem Nacionalnog. U Hrvata. I u cijeloj BiH. Da bi o bilo čemu pričali, mora se riješiti Nacionalno Pitanje. Svake od tri nacije. Ne postoji ništa u svijetu, u smislu države, ekonomije, kulture, ljudskih prava, ravnopravnosti, autonomije, integriteta, suvereniteta i c. a da prethodno, u istoriji, nije riješeno Nacionalno Pitanje. A u Postistoriji glavnu ulogu će igrati Nacionalna Država pa je to pitanje naprosto pitanje svih pitanja. Sin bez kog se ne može.

Dakle. I S&F, i naučna fantastika međunarodne zajednice, i Efcerke, i SPK, treba da imaju na umu da nema ravnopravnosti ni Manjina ni Ostalih dok se ne riješe Tri Nacionalna Pitanja u BiH. Dejton je to lijepo počeo da rješava, postavio temelje, uzeo stvari u obzir. Lijepo nacrtao da je Federacija Muslimansko Hrvatska. Ali svi su se trudili da je pretvore u Sarajevsko Bošnjačku. I dobrim dijelom uspjeli.

Za ostale ne znam, ali rješenje Srpskog Nacionalnog Pitanja u Dubodolinama u Brdusinama znači Republika Srpska sa dejtonskim državnim obilježjima zapeta nadležnostima i trajno zaštićenim unutrašnjim položajem u toj nedosljednoj konfederaciji. Kada se to riješi, može, u Repubklici Srpskoj da se bira ko hoće. Ali u zajedničkim organima mora i dalje da se bira samo Srbin.

Fenomen Građanskog, koji ima istorijsko utemeljenje na ovim prostorima kao i one fekalije s početka, nakon obilne višednevne kiše, način je atomizacije zajednica. I nacionalnih i državnih i ekonomskih. To je izmišljeno kao i kokakola, kao lijek protiv zavisnosti o morfijumu. Pa je postala instrument suprakapitalizma. Tako je i Građansko lijek protiv nacionalnih kolektiviteta. Jer za Nacionalnu Zajednicu veže se i tradicija i kultura i jezik i pismo i vjera. A prva kapitalna zapovijest je Ne imaj svoje tradicije, svoje vjere, svoje kulture, svojih para osim naših kredita, svog jezika, svog pisma, svog matičnog broja, PTM. Ti materna.

Mada nisam, još, za to da se ustanovi JMBS.

 

2026.
ASIMETRIČNI
TIHIĆ
 

Istorijsko autistično nasljeđe invalidizuje bošnjačku političku artikulaciju u mjeri u kojoj je ona potpuno nekompatibilna sa modernim evropskim političkim trendovima, koji se na ovom prostoru nisu pojavili jučer, pa, dakle, nisu ni novina na koju se balkanski tradicionalizam, sa okusom otomanštine, teško privikava.

Nemam energije da ovo dublje obrazlažem. Dovoljno je, međutim, za ocjenu Dobrih Stražara Socijaldemokratije, otkad je milost ušla u koprive, STJ, da zvađam narode i lidere. Zanemariću i složiću se. Mada su oni, i narodi i lideri, zavađeni odmah, čim im je pupak svezan.

Taj autizam bošnjačke političke artikulacije ne bi bio opasan da u autizam ne gura i cijeli bošnjački, muslimanski, narod. Ali. to je izvan mojih moći. Gura ga, na silu, i u vječnu Poziciju Žrtve. Ta pozicija im je potrebna upravo kao hraniteljica političkog autizma. Tako jedna hranilica hrani drugu hranilicu. I stalno ućavrndiju.

Najnoviji autizam lansirao je Sulejman Tihić. Osnovao je Pokret Za Simetriju.

Energično je protiv asimetričnih rješenja u BiH i Esdea, radioaktivno jezgro pokreta, razmatra mogućnost da tuži Evropsku Uniju.

Razmišljam da se priključim. I da osnujem neevropsku nevladinu organizaciju Planparlelna Bosna ili Refrakcija Nikad – Simetrija Vazdan.

Viđen je, na ovim prostorima, dabome, i Srpski Autizam. Jeben štomorebit. Ali bošnjački autizam je latentan i konstantan. Najčešće politički nelogičan, sumanut, jednako kao i srpski što je bio kontraproduktivan.

Zahtijevanje simetrije u politici najveći su dometi analfabetizovane klijentele komunističkih školovanja četrdesetšeste, sedme, osme. A o simetriji u političkom sistemu da ne zborim. O simetriji u BiH nije moguće ni halucinirati.

Bosna i Hercegovina je sva asimetrična. U samoj svojoj suštini. U svom biću. Jedino je na taj način mogla biti i skrpljena u Dejtonu. A i bez oznake BiH, ovaj prostor je tokom cijele svoje postojanosti, bio asimetričan. BiH je sočivo koje je na jednoj strani konkavno a na drugoj kvrgavokonveksno. Na jednoj strani, dakle, uđe zraka a na drugoj izađe mraka.

Sve što je nastajalo na ovim prostorima, nastajalo je asimetrično. I vjere, i nacije. Neke još nastaju. I putevi. I drumovi. I kaldrme i ćuprije. Pa čak i klanja su bila potpuno asimetrična. I Silajdžićeva Silovanja. Ma, čegagod se sjetim.

Sva klanja i ratovi, koji su ovdje priređivani, skoro kao obredi, redovno i porodično, vođeni su za simetriju. Pa nije postignuto ništa.

Potpuno nebulozno Tihićevo objašnjenje da je neprihvatljiva asimetrija u izboru ČlanaP, gdje je Republika Srpska Republika Srpska a Federacija Federacija deset izbornih jedinica, ima težinu kao i neprihvatanje činjenice da je zemlja okrugla. I malo spljoštena.

Da ne bi prihvatili činjenicu da u Federaciji postoje Hrvati, stari ratni partneri, Bošnjački Politički Krug je spreman na sve. Da zarad simetrije sruši i ovo malo što se drži na asimetriji.

Podržavam autizam Tihića i SPK. Srušite Spodobu. Da Srpska jednom dane dušom.

 

 

2025.
KO JE
BOŠNJAČKI LIDER
U FEDERACIJI
 

Bošnjački lideri Sarajevskog Političkog Kruga, u spasu Patriotizovane Bosne i BiH, sve više imaju uspjeha kao Srbija u Severizovanju Kosova.

To je dobro. Za Republiku Srpsku.

Pri tome su bitne dvije činjenice.

Sarajevski Politički Krug izgubio je generalnu, transparentnu i nepodijeljenu podršku Meze, Međunarodne zajednice. To je proizvelo drugu činjenicu. Nastala je krvoločna borba u zlatnom kavezu moći. Jer, svaki politički lider u Bošnjaka misli da je Sarajevska moć presudna za moć u BiH, a naročito nad Tuzlom, Zenicom, Mostarom i Bihaćem.

Krvoločna borba je dovela do pat pozicije, čak i unutar Esdea. Ali je presudnija ukupna mrtva trka četverca ZBRT. Zlatko. Bakir. Radončić. Tihić.

Meni je, dabome, najžalije Bosne i Hercegovine. Jer. U ovakvom nestanju u Saraju, moja draga BiH gubi korak u ulasku u unitarizaciju. Mislio sam u EU. Propadaju i zadnje mogućnosti da se promijeni Ustav i Država unitarizuje. Ostaje još šansa za ustavne promjene povodom regulisanja prskanja protiv komaraca. Sve ostale mogućnosti su propale. Skandalozno je da na ličnim kartama ima državljanstvo entiteta.

Ali i bošnjačka politička artikulacija ide u nepovratan proces. Nešto kao fudbalska reprezentacija Srbije. Nove stranke nemaju šansu da poprave situaciju. Nema više prostora ni na lepezi ni u džepu. To što Komšić osniva Frontu to je kao ponuda ribama u zaleđenom Bajkalu, da uzmu besplatne šubare, na revers, do proljeća.

Unutar tog ZBRT kruga, najbolje stoji SBA. Sulejman Bakir Akcija. Ako dođu do pakta Meni Stranka Tebi Predsjedništvo. Proći će i u P a kao stranka će dobiti zadovoljavajući broj glasova.

SLA, Stranka Lagumdžijine Akcije, ima šanse za PUČ. U Čabar. Odlaskom Komšića, glavnog perspektivnog lidera u Bošnjaka, koga ne mogu zamijeniti SDP Junoščiki, ali i poniženje Esdepea u promjenama Vlade F, ograđivanjem MZ od istog i njegovo bezočno foteljašenje, samo da ostane u MIP Sedlu, sada je, doduše u Indiji ali mu to neće koristiti na izborima, čak ni kad bi i samu Iču doveo za ruku u Bosnu, Esdepe značajno gubi rejting na stranačkom tromeču u Federaciji. Trebalo bi dobro analizirati koliko je Komšićeva kandidatura namakla glasova Esdepeu. Onda bi se dobio stvarni rejting stranke. Kojeg treba umanjivati za pomenute i nepomenute faktore.

Lagumdžija može zaustaviti pad Esdepea na izborima samo svojom kandidaturom u P. Ali on nema hrabrosti za to. Jer će imati dva nepobjediva protivkandidata. Bakira i Fahrudina.

U toj konstelaciji, najstabilniji je Esbebe. Zadržaće ili pojačati izborne pozicije. Pošto Fahrudin radi na dva profitabilna imidža, Gradim i Kriminalcima Dušu Vadim.

Stanje u bošnjačkom liderstvu u F, direktno jača Čovića i hrvatsku političku artikulaciju. Vi znate da ja mislim i na Treći Entitet.

A znate i da je teško prognozirati ko će od ZBRT da se odvoji na vrhu tabele. Z, B i T su imali svoje šanse. I skoro su ih potpuno upropastili. Kao Čavić. Radončić ima najviše izgleda. Ako ga Oslobođenje uskoro ne uhapsi.  

 

 

 

 

 

2024.
DODVORICE
DOLAZE
SA JUGA
 

Oni u Strazburu su se malo zajebali. Trebali su donijeti presudu, kako slijedi. Članovi Predsjedništva BiH biraju se: Jedan iz Republike Srpske, a da nije Čavić, dva iz Federacije, a da ni jedan nije Komšić, po jedan predstavnik  Sejdića i Fincija i Blažo Stevović.

Blažo Stevović je predsjednik neke alternativne medicine iz Trebinja. I dobro popunjava mozaik čudnih Likova Sa Juga. Gradonačelnik. Bukanović. Sorajić. STJ.

Kad je pobijedila fudbalska reprezentacija Vaše Države, u Zenici, on je, S Juga, odaslao čestitiku Našoj Reprezentaciji. Napisao im je i o patriotizmu. Oni su razduševili sve Patriote. Oni su pokazali kako se bori za Našu Zemlju, kako se ujedinjuju sve nacije i vjere. Čini mi se da je Zukorlić igrao zadnjeg veznog. Oni su održali očiglednu nastavu političarima. Ponosno je bilo biti Bosanac i Hercegovac. Dok Naši igradju u Zenici.

Da je bilo koji otomansku sultan imao takve dodvorice, Otomanska Imperija nikad ne bi propala.

Nerazumljiva je ta vrsta ponašanja, dodvorništva izvan realiteta. Niko te ništa ne pita. Niko te ne sluša. Niko ništa ne traži. A ti se razgologuziš. Izvan svake relanosti. To je kao udvaranje Kipu Slobode.

Ta takozvana Reprezentacija BiH, jer je i BiH Takozvana, ne predstavlja Bosnu i Hercegovinu. Ne predstavlja Republiku Srpsku. Ne predstavlja Federaciju. Ne predstavlja Hrvate. Ne predstavlja Srbe. Ne predstavlja ni Bošnjake. Mada tako izgleda. Fudbalske reprezentacije ne spajaju nacije, vjere i navijače. One ne tvore države. One samo razbijaju i zavađaju.

Takozvana Reprezentacije BiH je u cijeloj Republici Srpskoj i Hrvatskoj Republici u Federaciji izazvala Ravnodušnost. To je reprezentacija koja se i ne mrzi. I ne ne voli. Niko nije zapalio zastavu BiH zbog reprezentacije. Ni u Banjaluci.

Takozvanu reprezentaciju BiH treba jednostavno pustiti da igra fudbal. Nisu igrači krivi što ne dolaze iz Naše Države.

Jebiga. Lopta je okrugla.

A Blažo. Blažo je ćoškast. Trapezoidoparalelopiped.

2023.
SRBIJANSKI
FUDBAL SE NEĆE
OPORAVITI
 

Istorijska atmosfera uticala je na reprezentativce i Hrvatske i Srbije. Kako sam i predvidio. Dabome, više i pogubnije na srbijansku reprezentaciju.

Kolika je bolest zahvatila hrvaćansko i srbijansko društvo vidljivo je po tome što se neprestano govorilo da igraju Srbi i Hrvati. I sad se govori kako su Srbi izgubili a kako su ih Hrvati zbrisali. Ja mislim da su igrale obične  reprezentacije u fudbalu. A to nikako ne mogu biti ni Srbi ni Hrvati.

Muljatori iz Fife i Uefe, kao da namiještaju žrijeb tako da jedna od te dvije reprezentacije ne ode. A izdvajaju ljubimicu BiH, da ode.

Nacionalističke utakmice nisu dobre za fudbal. A nisu dobre ni za nacionalizam. Jer, on je već tu i ne treba mu fudbal da ga se podgrijava. Nacionalizam i mržnja znaju to i sami da rade. Reprezentacije mržnje treba podijeliti u tri različite grupe pa nakon dvadeset godina vidjeti imali nekog efekta.

Nu. Svejedno. Srbijanski fudbal se neče oporaviti unutar tih dvadeset godina. On nije propao raspadom Jugoslavije. Propao je onog trenutka kad su u njega počeli ulaziti Arkani i Cece Šatoruše. Sada je stvar završena. Ako u srbijanskom fudbalu nema mjesta za Piksija ili za Prosinečkog, onda su stvari jasne. I Mihajlović će veoma brzo da ode.

Utakmica u Zagrebu je pokazala da reprezentacija Hrvatske nema igru. Čak ni na domaćem terenu. Štimac zna sve o fubalu na terenu, o linijama, potencijalima, šemama i formulama. Ali ne zna igru. Malo je takvih koji je znaju. Njegovi igrači, pak, malo su više nabijeniji nacionalnim testosteronom nego reprezentativci drugih zemalja i to im je dovoljno da se bore, da im nije svejedno. U Zgarebu nisu pokazali nikakvu nadmoć, ni u jednom dijelu utakmice. I na njih je, dabome, uticala istorijska atmosfera ali i kad se to uvaži, rezultat je mršav. Naprotiv, Srbijanci, kad su vidjeli da su izgubili, počeli su igrati i pritisli su ih dosta kvalitetno, ali je atmosfera spriječila da realizuju neke šanse koje su mogle popraviti utisak. Kao da su se prije utakmice bojali da ne izgube pa im je nakon dva gola, pao kamen sa koljena. Modrić i Mandžukić trenutno kotiraju kao zvijezde ali se to može prekinuti za sekundu, dolaskom Gvardiole i odlaskom Murinja. Sve ostalo je jednako sumorno.

Srbijanska reprezentacija je izgubila utakmicu zbog dvije greške dvojice najboljih igrača, od kojih se tako nešto ne očekuje. To govori koliko im je stalo do reprezentacije, podsvjesno, i koliko malo napora ulažu u koncentraciju u igri.

Mihajlović je trebao predvidjeti strah i ukočenost svojih reprezentativaca i postaviti blagi bunker unutar kojeg djeluje presing a ne čekanje i obična zatvorenost. Osinjak a ne katenačo. Reprezentacija domaćina ne bi tada mogla ostvariti bilo koju svoju zamisao i, uz uticaj istorijske atmosfere, hvatala bi ih panika i sramota pred svojim gledalištem. To bi davalo šansu za kontru i za njihovu grešku, kao što su je Srbijanci načinili dvije.

Ovako, obje reprezentacije su ušle u utakmicu nebulozno i otvoreno, kao da ih je neko probudio poslije ručka i rekao da idu da igraju utakmicu. Protiv koga. Ne znam, vidjećemo, ko bude na stadionu.

Mihajlović se ne može pouzdati u Kolarova i Baneta. Njihove misli, i džepovi su na drugoj strani. Brazil ne donosi nove ugovore. Ali, to samo znači da je politika nasilne obnove reprezetnacije, podmalađivanja, propala.

Inače je upitno podmlađivanje, stvaranje nove reprezentacije i slična sranja. Reprezentacije se najbolje stvaraju i obnavljaju ako se plasiraju na evropska i svjetska prvenstva. Proser tipa Imamo četiri godine, od Brazila pa dalje, da stvaramo novi tima a počećemo sada, samo su naslovi za jednodnevne novine.

Mihajloviću treba da bude kriterij ko hoće da se bori u utakmici i ko neće da stvara zlu krv u timu. Sve ostalo, godine, rasa, pa i pol, u drugom su planu.

Ali. Od svega toga nema ništa. Rupa nije u reprezentaciji. Rupa je u srbijanskom fudbalu. I u glavama.