1880.
UNITED COLORS OF SEFER

Pedeset nijansi zelene. Fašističke. To je ofarbani Sefer Halilović, kurčev general kurčeve armije bIh.  Džamijska zelena, balijska zelena, sokačka zelena, osmanlijska zelena, sepet zelena, fes zelena, nesrpska zelena, seferska zelena, dudaković zelena, alijina zelena, BMK zelena...

Farbani Sefer Halilović, vođa autistične političke stranke, iskoristio je iskonstruisanu presudu generalu Tolimiru za neke genocide, genocid u Žepi, u Žepi je, inače, bilo sedamnaest miliona življa pa je sve istrijebljeno osim krava prvotelki i nešto kokošiju, da objavi kako je Republika Srpska udružena zločinačka republika i kako neće moći da opstane pod tim imenom.

Što mi se, Sefere, ne pojavi na krst-končanici. Pa da vidiš šta je genocid. PTM.

Nakon konačne presude onoj Plaćenoj Gotovini i onom Mrkaču, Krkaču, kako li, Haški sud ne postoji.

Samo je pitanje dana kada će Republika Srpska i Srbija proglasiti nevažećim Haški tribunal, Haški Trabunjal, i poništiti priznanje njegovih presuda.

Zajaši se, u međudobu, Blek Sefere, sa Dudakovićem. I orgijajte kao Pravi Patrioti. Jebo vas onaj koji je za BiH žrtvovao mir.

 

 

1879.
MA, KOME SONG

Nepostojeća Usrana Behaerte izdala saopštenje da ove godine BiH neće ići na Eurosong. A onda digitalnom brzinom Erteeres razaslala još saopštenije. Mi imamo i para, i muzike i pameti da idemo u Oslo, gdje li, da pokažemo kvalitet melosa i predstavljamo Banjaluku, Bosnu i Hercegovinu, Bivšu Jugoslaviju. Malu Aziju, Srednju Aziju, Veliku Aziju, Filipine, Antile, Grenland i Azore.

Sve samo ne Republiku Srpsku.

Zašto Erteres ne smije pomenuti Republiku Srpsku.

I zašto bi RTRS, Radio Televizija Republike Srpske, predstavljala Bosnu i Hercegovinu. Kad BiH nigdje i niučemu ne predstavlja Republiku Srpsku.

Zašto bi Erteeres igrala humanu bh ulogu kad su ovi sa Državne RTV, STJ, jedva dočekali da ne idu. Jakako, kad su na redu srpski pjevači, čini mi se. Da je na redu neki Al Džino ili Džin Alo, išli bi.

Dobro je da Beha Erta, nedejtonska i neustavna javna kuća, ne ide na Eurosong. Što se manje BiH pominje kraći će još život biti.

Neki mediji, neki političari i stranke i mnogi zaposlenici u takozvanim zajedničkim institucijama teško shvataju da svakog jutra, i prije pišanja, moraju znati da je Samostalnost Srpske trajna politička i nacionalna orijentacija. Samostalnost koja je propisana u Dejtonu i zapisana u Ustavu te Dejtonije. Ispred svih kancelarija u zajedničkim organima, ispod prozora, trebalo bi da razglašivači sa dobošima, svakodnevno i više puta, čitaju deset dejtonskih nadležnosti BiH. Jer ih nema više. I jer ih svi trebaju znati naizust. Ako Očenaš, već, ne znaju.

A ne u Zajedničke institucije, na nivou BiH, trpati sve od turizma do farme picajzli.

Zašto Republika Srpska učestvuje u biranju jednog predsjednika fudbalskog saveza, najboljeg sportiste BiH, podržava razne reprezentacije BiH u kojima je zastupljenost Republike Srpske mikroskopska, plaća diplomatsku mrežu koja radi protiv Republike Srpske, trpi BHRT koja ovdje ima dopisništvo kao i u Sanskom Mostu, trpi Sud BiH koji je gori od Haškog, A Naš, JMM, trpi Ustavni Sud BiH... Trpi Vašu Državu.

Sve su to pitanja jednako važna kao i pitanje Zašto bi Banjaluka pjevala za BiH, kad BiH nikad neće umjeti da pjeva o njoj.

 

 

 

rađa se nova skulptura (drvo, bijeli grab) pod radnim
nazivom Trio pande

1878.
KOLIKO PARE
SMIJU BITI BLIZU

Para kvari ljude. Para kvari čak i smrad. Jer, para je svemoćna. Ona može da učini da gospodar pozove slugu i zadavi ga. Ali. Ona može da učini da sluga pozove gospodara i, takođe, pridavi ga.

Upravo to se dogodilo Delta Miškoviću. Toman mi je govorio Ako te ikad ostavi lijepa žena, ne samo ona koja je prosto ljepša od tebe, to je loš božiji znak. Nađi manastir u stijenama i zamonaši se. Ili skoči s njih.

Niko nije htio da kaže da je Mišković Gospodar Serbije. Ali su mu tepali. Najbogatiji Srbin. Zapošljava sto hiljada radnika. Ili koliko već. Pričali da mijenja vlade i predsjednike Serbije ko Milka lajbiće.

Već odavno sam rekao da je Srbija jedina zemlja na svijetu u kojoj se nije dogodio klasični mafijaško-kriminalni sindrom da kriminalci pokušavaju da se približe državi i vlasti, već se dogodilo ono što nigdje nije. Da država i vlast nastoje da se približe kriminalcima i infiltriraju se među njih. I uspjeli su.

Proizvod tog simbioznog  političkog sistema jeste i Mišković. Da je baš i pošten do zadnjeg evra.

Između ostalog, i za to je trebalo, u Beogradu, suditi Miloševiću.

U normalnim društvima, za politiku, vlast, državu i političku artikulaciju, stranke i partije, uvijek je glavno pitanje Koliko blizu treba pustiti kobru vlastitoj vratnoj žili. Koliko blizu treba pustiti pare.

Neosporno je da postoji prag čija opasnost prelaska je katastrofalna. Smakovita. Nažalost. Kriminalci i Paraši uvijek bolje znaju gdje je taj prag. I uvijek prije stignu do njega. Nakon toga oni pljačkaju državu i narod a mrvice daju politici, vlastima, državi i političkoj artikulaciji. Da mogu da žive i rade za njih.

Idealne pare postoje ali idealne demokratije nema. Ispočetka, vlast i pratnja nastoje da pomognu biznis, privredu i ekonomiju. I da to prikažu kao vlastiti uspjeh. Nakon samo nekoliko koraka Paraši počinju da poklapaju sve pod sobom. Kao mreža male majmune u kolonizovanoj Africi. Oni počinju da odlučuju o kadrovskom mozaiku. O tome ko može da radi a ko ne može da bude na tržištu. O tome koliko kome posla dati. Oni prave kandidate na izborima. Lideri im postaju privjesci. Mada ih oni oslovljavaju sa Šefe. Što je tipični mafijaški vokabular.

U nezavršenim i nekonsolidovanim demokratijama imate Paraše kakve imate. Svaka bijela petodinarka njihovog kapitala je usrana. Vi vladate, u stvari, procesom pretvaranja opljačkanog kapitala u legalnu finansijsku moć. I najšečće, kao vlast, država, politika i stranka, nemate izbora.

Ali. Postoje neka pravila.

Nikad ne proizvodite Paraše. Ni stranačke, ni državne, ni vlastite. Nema lanca sa kojeg se neće otkinuti. A njihova nestrpljivost, halapljivost i iskompleksiranost, vrlo brzo će zakoračiti u nezakonitosti svake vrste i povući oca i tvorca sa sobom.

Nikad ne podržavajte nove i najnovije. Podržavajte one koji su i prije vas radili neki posao.

Ali ne podržavajte nikog, ni rođenog brata, prije nego izgradite beskrupulozan ortodoksni kontrolni državni aparat.

I ne ulazite niušta ako nemate obavještajnu službu.

A prije svega, formirajte državne firme. Uvijek imate dovoljno stranačkih kadrova koji su željni dokazivanja i koji neće svoju reputaciju u stranci dovesti u pitanje kao što će eksterni skorojevići srljati u nezakonitost. I uvijek ih možete prodati. Ali ne prije nego što obezbijedite uslove sa regulama protiv monopola.

Nikad ne zaboravite da je u nestabilnim i nedefinisanim demokratijama privatni sektor uvijek kriminalni sektor.

Mišković je, ako je kriminalizovan, a u Serbiji je malo netakvih, ipak slučajno pao. I to za sitnicu. Jer se krupnice nikad neće otkriti. Zbog stvarnog nedostatka dokaza i zbog mnogo aktera i statista.

Pao je slučajno jer je ušao u nepovoljan raspored zvijezda na vlasti. Da su, na primjer, Jadikali na vlasti, umjesto Naprednjaka, a Šešelj umjesto Nikolića, bio bi miran. Ovako, Nikolić i Vučić predugo su bili autsajderi i opozicioni autisti pa su pod velikim pritiskom da pokažu šta mogu i šta znaju. Oni čak žele i Evropi da se prikažu i dodvore. Ali ne seljački naivno kao što je Čeda izveo Slobu. Ako Vučić ima nekih psiholoških poriva, pored svega, Dačić je na istim pozicijama ali sa iskustvenom ledenom mirnoćom i proračunima koliko će se okoristiti on i njegova partija. Svi oni znaju da iz ove situacije mogu izaći kao apsolutni dobitnici pred biračima i pred Srbijom. I jedino time mogu pokriti gubitak Kosova a da se Srbi Ne Dosete.

Ako Srbijanski Seljak vrati veru u Državu i politiku, Mišković i ostali, premala su cena.

Eto kolika je muka, koliko vlasti treba proliti i koliko mandata u vjetar baciti, koliko decenija dati, zbog jedne davne nepažnje i bezazlene podrške nekom Šiškoviću. Dođeš u situaciju da umjesto Miška, zavezanih očiju vozi Država.

1878.
MUKANOVIĆU,

MUKANOVIĆU

Ja, bogami, uživam da čitam gluposti. Neću da kažem da mi je Enisa, sa Islanda, javila da je Kukanović nešto pisao o mom tekstu.

Jer, ako ne kažeš svi misle da se slažeš.

Izbjegavao sam da govorim detaljnije o tom Kukanoviću Kandidatoviću. Jer, doista je to fenomen trebinjskih birača. Ali, kad se on turi u tintu, jebiga.

Za početak bi mogao, kao Nesuđeni Načelniković, malo da prošara po Povijesti Trebinja. Pa da vidi ko je uvrijeđen. Sa naznakom da glasači Kukanovića nisu isto što i Građani Trebinja. I da ne veže moj blog za nekog sekretara. Ja jasno razdvajam šta govorim kao Javni Djelovodnik a šta kako inokosni srpski seljak sa Trebave. A kome nedostaje vaspitanja, neka se vrati u neku ustanovu pa neka se opskrbi.

Obraz Kukanovića je sporan.

Kandidovati se kao novinar za načeličku funkciju u opštini koju je, godinama unazad, ispljuvao uzduž i poprijeko, zakonski je dopustivo. Kad može Duška Puška da jednom piški u Srebrenici, i dobije pravo glasa, može i Kukanović za Načelnika.

Ali nije moralno. Novinarski rad je ovdje zloupotrijebljen. Gledaoci  njegove televizije zloupotrijebljeni. Drugi kandidati su dovedeni u neravnopravan položaj. Novinarska profesija je upotrijebljena kao nakurnjak.

Trebalo je načiniti malu dramsku psihološku pauzu između novinara i političara. Ja se nisam htio vratiti u novinarstvo nakon tri, četiri godine u rovu. Ne možeš pucati na ljude a onda kao novinar propovijedati neke ljudske vrijednosti. Bio sam majstor za mašinom, pa sam nakon sedam, osam godina ušao u političku mješalicu.

A Kukanović srao kao novinar pa nastavio da sere kao političar. Sad, pak, pokušava da piše ozbiljno. Kasno, Kuko, kasno.

 

1876.
AMAMB IMA
NOVI KOMPAS

Ohoho. Ne ide se više Kod Panja. Sad se ide kod Vlade Trišića. Beenteve. Nacionalni interes sjebo kompas. Ili je neki AmAmb analitičar važno zaključio da je to Načelnička Televizija. Svaka priluda s nje može da se kandiduje za načelnika. Kao onaj Kukanović. I dobije četiri i po hiljade glasova.  Mada to nema veze sa Kukanovićem. To ima veze sa Trebinjcima. Oni su u stanju za noć da prijeđu na katoličanstvo. I da se vrate.

Strah me je da Amb ne zahtijeva da se i drugi sa Beenteve kandiduju. Molim te, Suzana, pazi da te ne zapadne Doboj. Suzana me jednom pozvala u emisiju. A nije morala.

Nu. Šalu na stranu. Na sceni je nova medijska strategija u Republici Srpskoj. Apostrof, Respekt, Ateve, Beenteve. Ajd u kolo, Rado. Ostali kaskaju. Odgovorno1 Bljuc Presing. To je poznata medijska strategija Mome Krajišnika. Sve mi uzmite, samo mi ostavite medije. Hag nije pominjao.

Kako je krenulo, Amb će posjetiti i Respekt, takorekuć Novi Prst. Dok se Momo prevrće u Smederevu. A morebit i Vikom, STJ.

Nije problem što su se pojavili nerespektabilni i nereciklirani otpadi i što su narečeni medijumi antiprotivni. Elementi jedni. Problem je što je ljestvica spala kurcuzauši. Što nema ni N od novinarstva. Da ga ima, tada bi nivo apostrofiranog respekta bio uočljiviji i alarmantniji. Ovako, i to je u prosjeku.

Dobro mi reče Toman. Dobro pogledaj gazde i urednike, znaćeš kakva im je štala, ne moraš ni ići tamo. Da ne staneš u balegu.

1875.
BRIGA ZA KINU

Kinu se ne može razumjeti zapadnim civilizacijskim razumom.

Zato je svaka briga za Kinu geopolitičkih namjera.

Kineski rast i problemi koje ima u posljednje tri, četiri godine, sa njegovim usporavanjem kao i drugim ekonomskim dijagnozama, Zapadni Nobelovci Ekonomije mikroskopizuju sa neskrivenom namjerom da pronađu neku ćeliju raka. Ta zapadnjačka bolest Neograničenog Održivog Rasta nema lijeka ni u jednoj ekonomiji a kamoli u Kineskoj gdje sve starta sa velikih brojeva. Pa je 8% rasta bidipija jednako kao negdje stoposto. Mada ni to nije dovoljno jer su zahtjevi društva veliki a količine jedva dovoljne. Tek nedavno je Kina uspjela da obezbijedi jedan obrok dnevno svakom stanovniku.

Zapadnjačke zlurade analize prenose se i na neke kineske aktere. Ju Jongding, član mnogih važnih kineskih tijela, napisao je tekst pod naslovom Sljedećih pet godina ključno za budućnost Kine.

Nakon hiljada godina njene istorije, bilo kojih pet godina ne znači apsolutno ništa.

Ju očito ima potrebu da govori zapadnjačkim jezikom. Pominje starenje stanovništva, opasnost od tehološkog udara u zid kada će stići kriza kreativnosti, moguću propast američkih obveznica u koje je investirala Kina, opasnost od manjka električne energije za skorašnji i budući kineski rast...

Kinu ne treba analizirati tako.

Kina je najuspješnija ekonomija u istoriji čovječanstva.

Ono što su drugi postigli kolonijlaizmom, pljačkom naroda i kontinenata, istrebljenjem stanovništva, svakojakim istorijskim i geografskim monopolima, Kina je postigla komunizmom i znojem vlastitog naroda. Kina nije pljačkala svijet pomoću finansijskih mreža koje su monstruozno raširene i povezane. Njen omjer javnog duga i bidipija je još uvijek ispod 60%.

Kina je obrazac kako svijet može uspjeti. Kina pokazuje i kako svijet, dukčijim ponašanjem, može propasti. Zapadnjačka ekomomija i filozofija kapitalizma dostigla je svoj kraj. Sve nakon toga može biti samo krv.

Kod Kine treba cijeniti, za budućnost civilizacije uopšte, nekoliko bitnih stvari:

·         Sistematsku društvenu borbu protiv siromaštva

·         Kontrolu prirasta stanovništva

·         Brz tehnološki skok

·         Ogromnu važnost živog ljudskog rada

·         Patriotski nacionalni kolektivizam

·         Ličnu odanost Kini svakog njenog stanovnika

·         Uvažavanje važnosti teškog rada od strane bilo koga ko radi, ili kod države ili kod privatnika

Ta iskustva treba analizirati. Umjesto proseravanja o ljudskim pravima, pokušaja vojnog opkoljavanja Kine i nastojanja da se društvo destruizira kako bi Američki Finansijaši uletjeli i zaposjeli prebogate jasle profita.

Zapad i kapitalizam odavno ne znaju o čemu se ovdje radi. Njihov kult Rasta, Supraprofita i Topmenadžerstva, kao prikriće anticivilizacijske pljačke, odavno je prebrisao vrijednosti o kojima govorim.

Civilizacija može opstati samo primjenom iskustava Kine. I pomenutih i onih koje nisam pomenuo. Mada znam da nisu sve nacije, kontinenti i civilizacije sposobne da ih prihvate i primijene. Pa će mnogima biti bolno ono što je Kina uradila bezbolno.

1873.
NIJE SVAČIJE
MASLO ZA OSLO

Nobelova nagrada za mir jeste Oslobađajuća Presuda za EU.

Jasno. Radi se o političkoj odluci. Kao što je i Sud u Hagu Politički Sud. Kao što je onomad, davno, na pjesmi Evrovizije pobijedio Domeniko Mudonja. Junajt, junajt, Jurop.

Vrijednost ove nagrade, EU Za Mir, STJ, jednaka je kao da ju je dobio Čeda Jovanović ili Ante Gotovina.

Ta EU je, zarad dvije članice, u stvari, zarad članice i po, krenula u razbijanje Jugoslavije i tako postala jedan od direktnih krivaca za 150.000, ili već koliko, žrtava koji prije toga nisu imali namjeru da izgube život niti da ga nekom drugom uzmu.

Ta EU nije smjela da prdne na obzanu Hansa Ditriha Genšera da će Njemačka priznati Hrvatsku i Sloveniju bez obzira na stav drugih vlada. Pogledaj, cilj svoj, sad, Genšere.

Ta EU je odobrila i učestvovala u Bombardovanju Beograda. To joj nije uspjelo u Drugom svjetskom ratu, izgleda, samo zato što nije postojala.

Ta EU je proširila laž o Sadamovom oružju za masovno uništenje i podržala i učestvovala u razaranju suverenog Iraka.

Ta EU je podržala, učestvovala i mirno gledala kako se Libija, takođe suverena zemlja, pretvara u haos i razara.

Ta EU je sada saučesnik u rušenju Sirije i beskonačnom ubijanju. Njemački masteršef tajne službe daje političke procjene u vezi sa Sirijom. STJ. To nije radio ni Puder Huver.

Ta EU je Mrtvoladno pogazila svoj Helsinki o nepromjenjivim granicama što je omogućilo svakom drkadžiji, koji naiđe, da ga digne na neku naciju. I Državu.

Zasad, samo zasad, na Balkanu.

 

1872.
TURSKI OOUR
NA BALKANU
 

U Bosnamanetu nije sa nekom naročitom pažnjom proživljena tvrdnja Reisa IZS da Turska već nekoliko godina radi na stvaranju Balkanske Islamske Unije.

Zilkić je još rekao da ta ideja datira unazad nekoliko decenija ali da se IZS bori protiv toga, da je za nezavisnost IZS koja treba da štiti svoju zemlju, Srbiju, i njene granice.

Rekao je i da Turska to želi da ostvari preko IZ BiH.

Radi se, dakle, o integraciji moćne islamske vjerske strukture na Balkanu. Mada Unija asocira na teritoriju.

Ali od vjere do teritorije, put je veoma kratak. I krvav. Kako znamo odavno.

Zilkićev tipični socrealistički stav o Zemlji Srbiji otkriva suštinu cijele akcije Turske.

Turska zna da u islamskoj vjeri postoji granica kada njena moć nadvlada moć država i teritorija. Stoga je unijaćenje muslimana sa Dna Srbije istovremeno i znak da je Srbija izgubila tu teritoriju.

Različiti su putevi desuverenizacije neke zemlje. Albanci su na Kosovu i na Jugu Srbije to radili umnožavanjem, kupovinom imovine i protjerivanjem Srba. Turska to pokušava da učini okupljanjem vjere i njenim postavljanjem na pijedestal moćnika koji ima legitimitet da  odlučuje o teritorijama i područjima.

U tu svrhu se igra na vjersku organizaciju najjače Teritorije. BiH je Teritorija. A IZBiH je Osnovna Organizacija Udruženog Rada Turske.

IUB je samo jedan od procesa Nezavršenog Raspada Jugoslavije. A ima ih mnogo. Velika Albanija. Ekonomska propast Odzemljica SFRJ i novih članica EU.

Svi ti procesi sinhronizovano će uticati na dalju destrukciju Balkana. Naročito prostora bivše SFRJ. U kombinaciji sa Slomom Grčke, stagnacijom Bugarske i Rumunije i okolnom ekonomskom krizom uopšte, Balkan je zakoračio u Smak Svijeta koji će ovdje trajati nekoliko decenija.

Jedini lijek bi bio što brži završetak tih procesa i rješavanje detonatorskih pitanja kao što su Jug Srbije, Sever Kosova, BJRM, Raspad BiH...

Ali.

Maje nisu predvidjele Raspad Juge. I Smrt Druga Tita.

1871.
OLIMPIJSKA
OBMANA
 

Odnekud iz Evrope, Vinko Radovanović, gradonačelnik područja Istočno Sarajevo, odaslao je vijest kako će Srpsko Sarajevo i Samo Sarajevo, 2017. zajedno organizovati Olimpijski festival mladih.

Ne znam koga je Vinkonačelnik pitao za to Srbovanje po Evropi, i po Samom Sarajevu, ali građane nije. Bilo bi logično da je na tome neko dobio izbore u Gradu Srpsko Sarajevo.

Nisu ništa bolji ni Same Sarajlije. I oni su, u lokalnim izborima, ubili sve oko sebe pričom, spotovima i bilbordima o organizovanju festivala sa Četnicima, Agresorima i Brdašima. Maskota omladinskog festivala biće Četko. Pošto je Vučko otišao u penziju i jebe ga prostata.

Znajući marketinške, propagandne, piarovske i javnosne potencijale Grada Srpsko Sarajevo, i ta manifestacija, koju je Srpskom Sarajevu i Samom Sarajevu prepustila neka turska selendra, povukli su se u korist olimpijskog iskustva tih Sarajevova, biće održana u Sarajevu. Istočno Sarajevo neće niko ni pomenuti. A Srpsko Sarajevo pogotovu.

Radi se o još jednom samozalagivanju prigradskih Srba, kako su ih Sarajlije zvale dok ih nisu prozvali Četnicima, Agresorima i Granaterima Opkoljenog Sarajeva. Niko u toj Evropi nije pomenuo Srpsko Sarajevo već je to iskorišteno, kao što će biti iskorišteno i 2017., kao još jedna maska unitarizacije, pomirenja i Olimpijske Države Bosne.

Istočni Vinko je, dabome, pitao. Gdje treba. I Vinkovi.

Nepotrebna kooperativnost na vlastitu štetu. Ili je to priprema i promocija novih partnera Sarajeva i Međunarodne Srpske Zajednice.

1870.
JAD I BIJEDA
SINDIKATA
 

Kad vidim Silne Sindikalne Vođe u Republici Srpskoj, odmah pomislim kako bi, onako izvorno, folklorno smotani, mogli glatko biti ministri. Umjesto nekih u Vladi. Mada bi neki voljeli da kažem Umjesto Mnogih.

Sad stiže genijalna vijest da će poslodavci ići u zatvor ako ne isplaćuju plate. Pet godina robije.

Kažu da je to predloženo na insistiranje sindikata. STJ.

Sindikat se tako stavlja u ulogu Generalnog Menadžera SOUR Poslodavci Privatnog Sektora. Pošto se ne može izboriti sa Vladinim smanjenjem plata u javnom sektoru, odlučio je da hapsi privatnike.

Mada Sindikat nije kriv. Vlada, u stvari nema politiku rada i zapošljavanja. Na vrijeme sam rekao da je, na ovim prostorima i u ovim vremenima, a nije u boljoj situaciji ni mala Amerika, glavna ekonomska politika Svakog trena boriti se za još jedno radno mjesto. Samo za još jedno.

Umjesto da Vlada, i društvo, ko malo vode na dlanu drži male poslodavce koji imaju prijavljene radnike i da ih svakog dana pita šta mogu učiniti da zaposle još nekog, Sindikat, kobiva, KMVND drži radnike. Praveći od njih međede u Titovom lovištu u Bugojnu. Onomad. Sad nema ni Tita ni Međeda. A i Bugojno pripalo Bošnjacima.

Posljedica ovakve zakonske regule može samo biti povećanje rada na crno, povećanje otpuštanja radnika i povećanje kratkoročnog regulisanja radnih odnosa raznim ugovorima o djelu i nedjelu i slično.

Ovakve regule nije moguće usvajati samostalne i pojedinačno. Cijeli sistem je potreban da bi ovo imalo smisla. Turci iz UIO odmah naplaćuju Pedeve, ne pitajući kad će faktura biti plaćena. To nije porez na dodatu vrijednost, to je porez na izdatu fakturu, porez na postojanje firme. Svakodnevni porez na to što je država dala dozvou za radnju ili preduzeće.

Ne možete zatvarati onoga ko ne isplati platu i doprinose a onome ko ne plaća fakture za preuzete robu i usluge, titrati mudanca noćima u bijelom satenu.

Tamo gdje vam Sindikat upravlja radnim odnosima, tamo caruje Anarhija.

Predlažem da se doda amandman. U slučaju odvođenja poslodavca na robiju za vede vlasnika i direktora imenuje se Ranka Mišić.

 

1869.
SINBA KIR
I OMČA REFERENDUMA
 

Sinba Kir, donedavno rezervni bošnjački Član P a odnedavno Član ispred boraca protiv Referenduma, Agresije i Retorike, očito je u velikoj ofanzivi, skoro Ćopićevskoj Osmoj, na mjesto predsjednika Esdea.

Dok se Sulejman Tihić bori za Državu, za Budžet, za Ministre, Bakir Sin se bori da preuzme kormilo Stranke za žrtvovanje mira.

U tu svrhu je obznanio i svoje stavove u tiražnim Danima.

Biće Svilen Kongres. Koštogledamočima.

Bakir Izetbegović, u skladu sa najboljom praksom Sulejmana Veličanstvenog, želi da određuje ko šta smije govoriti u Carstvu. U tu svrhu je izdao i par kratkih uputa Tomislavu Nikoliću. Želi da kaduje i suduje. Svi Miloševićevi ljudi su krivi. Želi da demokratuje, a skraćene hlačice i bradica su mu reference. Referenedum mora da bude samo i isključivo cjelovit, državni i patriotski. Mi, u Saraju, raspisujemo referendum. Kad se nama digne. I kad veliki vezir rekne. Nema refereneduma po narodima. Jer nema ni naroda. A nacija posve jok. Ni po kantonima. Da se tamo neko ne šahovniči.

Vrhunac vanvremenosti, neistoričnosti i nerealnosti Sinba Kira jeste u tome što želi da Bošnjake, muslimane, poistovjeti sa Jevrejima. Veli, kako Jevreji stalno ponavljaju da su žrtve tako moramo i Mi.

To neuviđavno korištenje Jevreja i višemilionskog stradanja u fašističkim i nacističkim zakonima i logorima, uvredljivo je.

Jevreji nisu ništa učinili da bi počeo Drugi svjetski rat niti su bilo čime doprinijeli da počne rat u tadašnjem Rajhu.

A Alija Babo Veličanstveni je žrtvovao Mir.

To su velike razlike. Da ne pominjem brojke. Koje se ne mogu povećati stalnim ponavljanjem laži o Genocidu, Agresiji i Srpskom Fašizmu.

 

 

 

 

 

točkovi hodaju po zidu

jest mima, STJ

1866.
MRŽNJA OSTAJE
VRHOVNI SUDIJA

Mislim da bi, radi pravde i ravnoteže, trebalo uvesti pravilo da se kod svake osude nekog Srbina u Hagu, ponovo donese odluka o oslobađanju Gotovine. Jednom Gotovine, drugiput Haradinaja.

To bi pomoglo pomirenju i balansiranju. A bilo bi ljekovito i za transparentnost i suočavanje sa činjenicom da su samo Srbi činili Genocid, činili Agresiju, činili Veliku Srbiju, činili Fašizam. A kad nisu imali na rasporedu časova ništa od toga, onda su silovali muslimanke.

Srbi su već nakupili dvanaest, trinaest vijekova zatvora. Pravosnažno su krivi za otcjepljenje Slovenije, Hrvatske i Usrane Bosne. Tu, jučer, izvjesni Lukić je osuđen na doživotni zatvor. Preizmenjak  mu dobio 27 godina. Što je skoro do kraja života. Idu vijekovi ko alva.

Ovu traumu bi ublažilo možda nešto govotovinski od Haradinaja. Da pozove Srbe da se vrate na Vukov spomenik. Tamo gdje su nekad Šiptari čekali na nadnice. Jer i on je Oslobodilac. Šta je Oslobodilac. Oslobodilac je Šiptar oslobođen u Hagu. Kao što je Ekspresionist Šiptar koji prodaje Ekspres Politiku.

Površni analitičari će reći da je ovo tipična antisrpska uzjebica, da će to ući u udžbenike istorije i da će budućim savremenicima srpske mladunčadi biti žalobno da gledaju potomke Haških Divljaka.

Ja, pak, mislim da su to istorijske oplaze i proserice.

Nikakva istorija neće nikoga zanimati. Propada sve što miriše na činjenicu. Propadaju novine. Propadaju televizije. Kako su Srbi prdnaja u čabar, propao i Sienen. Propadaju i one elektronske tabletske, ajped dnevne novine koje je pokrenuo Mardok. Kao, zradiće lovu. Budala.

Mrmci i balegari preuzimaju svijet.

A ovo što se događa Srbima, a i Hrvatima, Bošnjacima i Šiptarima, sa dvocifrenim vijekovima srpskog zatvaranja, prerašće ubrzo, u kolektivnom pamćenju, u Vrhovni Sud Mržnje.

Taj sud će opterećeivati i Srbe ali i druge. Gotovina uvijek zavarava. Ljudi misle da imaju bogatstvo u džepu. Ali, najčešće, to je samo zveket sitniša.

Da drugi, današnji Oslobodioci, imaju imalo brige za svoje buduće generacije, uzeli bi nešto tih vijekova, dobrovoljno, na sebe. A nekolicinu dali Genšeru i ostalima.

Idealist sam. Neka zveči sitniš.

1865.
OPET
SE POJAVIO
CRTEŽ
 

Mrtvaci u ofanzivi.

Mnogo se važnog faktora ovih dana dalo u odbranu lika i djela Ohaera i Vepea. Čak je i Topićka dobošarila o tome. Skoro da se stvara nova religija. Koja ima 5 + 2  božijih zapovijesti.

·         Nikada ne pomisli ništa protiv Ohaera jer ste svi prolazni a Ohaer je vječan.

·         Ne imaj drugih Ohaerova osim svoga Ohaera.

·         Odbaci sve druge idole osim Inckidola.

·         Ne nasijedaj na jeres podjela i ne imaj više teritorija osim jedne teritorije.

·         Poštuj ustav čak i kad ga Ohaer ne poštuje.

·         Prihvati pomirenje u Srebrenici tako što ćeš zaboravaiti da postoje Srbi kao što na stranici Svetog Ohaera nema srpskog jezika.

·         Nikada ne gledaj šta ne podržava Ruska Federacija.

A sudeći prema stavovima Neke Ambasade, Ohaer će ovdje ostati dok trava ne naraste. Vječno. Kao što će ostati i njegova samovolja koja je podržana od strane Pica. O slučaju Federacija Pic je samo Razgovarao. I pozvao vlasti da poštuju Ustav. To se ne odnosi na Incka jer on nije vlast.

Zato Incko danas, ispod Crteža, mesijanski izjavi da je Suspenzijom odluka Cika spriječio pravni haos u FBiH. Koliko razumijem Hrvati su Pravni Haos. Kaos. Kao i Srbi što su Jezički Haos. I Srebrenički Haos.

Zato se, vjerovatno, i Lagumdžija ozlajio pa poručuje Hoasiteljima da nema govora o tome da se formira ta Izborna jednica u Federaciji. Da se priča o Trećem. Ako će BiH imati više teritorija koje će imati regije, onda uredu.

Odaklegod da kreneš u Sarajevo, čekaju te Unitarne Multetničke Regije. Pošao kod Zlatagana, pošao kod Harija.

Uzimajući u obzir ukupnu situaciju, a to je, govorio je Toman, isto kao da lava uhvatiš za muda, još će mnogo dogovora proteći Bosnom, rijekom, ne državom, ali napretka biti neće.

Zato ja imam bolje božije zapovijesti:

·         Ne imaj svoga Ohaera jer se svaki Ohaer nastoji prometnuti u Upravu Bosnom i Hercegovinom kao što nas uči istorija, od Sulejmana do Kalaja.

·         Bez stida i srama iznesi svoj realan politički nacionalni interes.

·         Ne uznosi kao idole miksere, mješalice i druge ćevape.

·         Ne uzdaj se u Lisabonske Dogovore.

·         Ne nasijedaj na Inckove pamflete da je na strani građana jer Građani od Incka nikad neće vidjeti Ustav.

·         Podijeli, pravedno i po Dejtonskim Granicama, sve što se može podijeliti.

1864.
GRADIŠKA U AMBROZIJI,
TUTE GRAĐANIMA
 

U Gradišci, na sjeveru Srpske, stari ne zna šta je slogan, novi ne zna šta je budžet.

Gradiška baš nema sreće.

Izvjesni Zoran Latinović, Esdesovac, a Mlađi Čojek, inače, koliko sam primijetio u kampanji, eskpert za Žeravicu i slične lokalne regione, izabran je za načelnika Gradiške. Neću da kažem da sam znao. Ali bilo mi je sumnjivo što onoliko priča, ko Komšinica Mara. Ljudi koji mnogo pričaju nemaju vremena da misle.

Sada se pokazuje da je moja neiskazana skeptičnost bila opravdana.

Latinović je izašao sa izjavama i dijagnozama od kojih se ledi krv u žilama. Ako to pročita Obama, sam će tražiti Pičiment, kako se to izgovara na srpskom.

Gradiška je prezadužena. Skoro 36 miliona maraka. Svaki dan stižu neke fakture. A poznato je da u Esdeesovom političkom sistemu nema faktura. To je pronašao još Gojko Kličković u svom patentu Gepek Budžet. Moramo obustaviti gradnju kanalizacije i vrtića u Topoli. Tamo gdje Kragulj nije dobro prošao. Umjesto da to bude trijumfalna zadužbina Pobjednika Latinovića. Obustavićemo i gradnju Sportske dvorane. Kad sve male opštine imaju dvorane, šta će Gradišci. Iz opštinske administracije ćemo otpustiti  Sto Radnika.

Moguće je i da budale dobiju izbore.

Moram do kraja da znam da nikad neću sve da znam o izborima.

Latinović je trebao sve ovo da razumije i prije izbora. Trebao je da građanima kaže da će černobilizovati Dvoranu. Da im kaže da kupuju tute pošto će kanaklizacija stati. Ili će im iz budžeta pokupovati tute. Ta Koalicija Zobnica, kako li, sposobna je za svašta. Samo bi nevladine organizacijd trebale na vrijeme da traže rostrfrajne tute, Rđa Fraj, a ne da im uvale plastične pa da se higijena nikako ne može uspostaviti. A poznato je da Esdees skoro patološki pati od higijene. To je Špirke davno rekao, odmah pošto je otišao od njih. Od Gradova prave Sela.

Imam ja još prijedloga za Latinovića i Koaliciju Zobnica. Tamo na završetku autoputa, treba organizovati radnu akciju, omladinsko-esdeesovsku, i iskopati veliku rupu. Sve što krene u Gradišku neka propadne u bezdan. A građane dići na proteste protiv mosta prema Hrvatskoj sa glavnim parolama Jebo Vas Gotovina. U Dupe Kockasto.

Nu. Takva je inače cjelokupna nova kamarila koja je pobijedila za načelnička mjesta. S koca i konopca. Od zla oca i gore matere. Od Vučura na jugu, do Latina na sjeveru.

Latinović, čini mi se, pominje pomoć od Države. Ne lipši magarče dok trava ne naraste. Čujem je da je za savjetnika angažovan izvjesni propali autistični radikal. Mlađi Esdeesovac i Protruli Raadikal. Kombinacija smrti za Gradišku.

A za besplatnu pouku mogu da mu kažem da je budžet kontinuiran proces. To nije refa u kartama. Budžetska godina je samo inventura, popis, prebrojavanje. Budžet je tok. A onaj ko očekuje da na kraju jedne godine ne bude nikome ništa dužan, taj je zalutao u javne poslove i politiku. On ima zobnicu i na očima. Mislim, na mozgu.

 

1863.
CIRKUS MURINJO

Čelzi je dokumentarni film o tome kako propadaju klubovi koji se drogiraju Murinjom.

Real Madrid, da imalo ima oči, sutra bi se riješio Cirkusinja i počeo da gradi tim za sezonu 2014-2015. Jer i ova i sljedeća mu je propala. Dabome da od toga neće biti ništa jer tim, klub, koji se riješio Del Boskea, kao neatraktivnog za Real, neće još dugo shvatiti u čemu je grm a u čemu je zec.

Murinjov teatralni izlazak na teren, prije utakmice sa Atletikom, mnogo više je od cirkusa. To je znak krajnjeg mračnog i nihilističkog egocentrizma i narcisoidnosti pred kojom bi pocrvenio i sam Narcis.

Čelzi je iza Murinja ostao ka izvrsna ekipa. Ali. To je samo naizgled. Jednako tako je ostao i Inter. Najbolje je prošao Porto jer tamo gazde nisu tretirale Murinja na način da se od kluba stvara Cirkus Kolumbija.

Nakupovani timovi i amatarski vlasnici, Sitija, Peesžea itd, samo uništavaju fudbal i druge timove. Kupuju igrače koej budale ne umiju iskoristiti pa oni propadaju u tim bogataškim trezorima kao i njihovi bivši timovi. Arsenal.

Kada je otišao Mu, Čelzi je doveo onog Riđobradog. Pa ga otjerao. Pa ostavio Di Matea. Pa ga otjerao. Pa doveo Bebiniteta. Pa se zajebao. Ta istorija pokazuje koliko se Abramovič razumije u fudbal. Kao i ja u klasični ruski balet.

Ali govori i o tome da je Murinjo ostavio tim bez mogućnosti dalje gradnje. Kad ode Drogba onda propast.

Tako će proći i Real. Cirkus sa Modrićem je zabrinjavajući. A fajn sam mu govorio da nema šta tražiti u Realu.

S tim što će krah Reala biti mnogo tragičniji nego Čelzija. Čelzi prije Murinja nije bio nešto a Real je bio Real.

1862.
I BIT ĆE PJESMA
NA UKOPU BOSNE

Razlijegaće se brdusinama i sevdalinke. Pjevaće i Bošnjaci, muslimani i Najbolji Bošnjani.

Do ukopa neće dovesti Mrski Agresori, Genocidni Srbi, Republika Srpska, niti Treći Hrvatski, već Otomanske Deformacije Dejtona.
To je sindrom Nesvjesnog Puta Suicida.
Nijedan samoubica ne može da shvati da se njegov život, kojeg i on kreira, godinama ranije, precizno kreće putem koji će ga dovesti do omče, do sljepočnice ili do posljednjeg poljupca trotoara s nebodera.
Tako ni Bosna, Otomanska varijanta BiH, Dejtonski Kancerogeni Deformitet, ne može da shvati da insistiranjem na reformama, unitarizaciji, državizaciji i jednoj adresi, a to je samo dio repertoara, precizno ide Putem Suicida.
Ne mogu to da shvate ni bošnjačke, sarajevske, intelektualije.
Jer, DKD je već proizveo svoju suicidnu djecu.
Pa tako i izvjesni profesor FPN u Sarajevu, Suad Dejtonćehajić, doktorirao na temu Dejtonskog sporazuma, STJ, u Danima, otpatku nekadašnjeg Svijetlog Sarajevskog Dejtonizma, Dejtonizam je, inače, posebna vrsta sljepila koja ne vidi samo tri stvari prilikom patološkog unitarizma, Srbe, Hrvate i Propast Bosne, ne shvata jednostvnu činjenicu – da je Dejton trebao da bude drukčiji, bio bi. Jer Buldozerbruk i Am mogli su tada šta su htjeli.
Ne misli, valjda, Dejtonćehajić da Ameri nisu vidjeli ono što drkahvedžije i SPK vide još od povratka Alije iz Dejtona. Da Dejton treba mijenjati tako da nestane Srba. I Hrvata.
Njegovo neshvatanje Dejtona i neuviđanje opasnosti koje nosi Deformacija, a to nije samo njegova osobina u Sarajevu, jer zbog toga su propali mnogi dragocjeni umovi i političari, uključiv i Prljavog Harija, svoje korijene ima u mržnji prema Srbima. Reći ću civilizovano U neprihvatanju Srba kao čeljadi ovog prostora. A to je direktno nasljeđe Otomanske imperije. Samo čekam kad će neki vrli um predložiti da se mladi Srbi sepetima dopremaju u Sarajevo. Koridor SepetC.
Otuda i njegovo, njihovo, ustrašenije Memorandumom Sanu. I aktuelno priviđenje opšte opasnosti od Memoranduma Rsanu. Kako su vidjeli analizu koju su Dodik i Mitrović napisali za raspravu o godišnjici Dejtona u okviru ANURS.
Amatersko obrazloženje Člana 3, stava 5a Dejtonskog sporazuma, koje nudi Drsuad Kurtćehajić, takvo je da ga ne vrijedi ovdje ni citirati niti sa njim polemisati.
Republika Srpska i Federacija složili su se samo o tri stavri koje su prenešene na nivo BiH. Sve ostalo je kosovizirano. Oteto.
Dabogda vam stalo u grlu.
Ali na nešto još moram skrenuti pažnju.
I Dejtonćehajić priča o istorjskoj minoriji. U svojoj mržnji prema Srbima. O Velikoj Ofanzivi Armije BiH i Hrvatskog Vijeća Obrane prema Banjaluci.
Radi se o ostacima regimente koja je ušla u Mrkonjić Grad i tamo izvršila pokolj civila i devastirala cijeli grad puštajući vodu u stanove, pri odlasku, kako bi smrzavanje razorilo zgrade, koja se nije mogla imenovati Armijom BiH. To je bila Vojska Republike Hrvatske, dijelom i HVO a USAR BiH, Usrana Armija, bila je zauzeta paljenjem Srpskih kuća od Bihaća naovamo.
U taj kanjon ne može stati ni cijela brigada i neki avanturisti su doista prošli klisuru koju niko nije ni branio.
Hrvatska, Država Hrvatska, vratila je svoje Redarstvene Dželate, kako propuštate da to ocijenite Agresijom Lijepe Njihove na Gizdavu Vašu, ali ne zato što je to htio Holbruk ili neko drugi. Već zato što bi ulazak jedne čizme u Banjaluku bio i ulazak Srbije u rat. U tom ratu bi muslimani sigurno doživjeli Rašino Proročanstvo. Ne bi ih stigli spasiti Nato i hravtski šverc oružja. A pitanje je šta bi bilo i sa Hrvatskom.
Bez obzira što Sarajevski Drpuk nastoji Srbiju prikazati agresorom, Srbija se zajebavala u međunacionalnim ratovima u BiH i nju su predstavljali neki dobrovoljni idioti pod nazivom Cecini Tigrovi ili Šešeljeve Šubare. Da je Srbija izvršila agresiju na BiH, i Istra bi još danas bila u govnima.
Dabome, da bi u rat ušao i Nato. Dotad je Nato u BiH, a i u Hrvatskoj, bio na pikniku kod Fate. Koja ju je, za svaki slućaj, plahnula.
Dabome i da bi taj rat zahvatio i druge zemlje.
Zato se Vaša Slavna Armija vratila kanjonom Vrbasa.
Ne zanosite se, intelekuralci, propuštenom šansom da tada nestane Srpska.
Jer i Vojska Republike Srpske je tada, u sastavu samo Prvog Korpusa, imala stotinu dvadeset hiljada ljudi u rovovima. Banjaluka bi, da ste ušli, bila vaš Staljingrad.
To što pričate, od Mate Granića do komentatora po blogovima i portalima, to je kako Mali Mujica i Mali Ivica shvataju rat.
Predlažem Dejtonćehajiću i drugim Kurcćehajićima, da još jednom, ali paaaaaažljivo, pročitaju Memorandum DM.
Spremte se, spremte, za Pogreb.

1861.
SEDI DI SI,
NI ZA TO,
DI SI, NISI
 

Ispod Zgrade Vlade Srpske, i ispod kišobrana, protestvovali su službenici i jaslari Države. Srpske, dabome.

To su oni koji primaju plate iz budžeta.

Razumijem da sit gladnom ne vjeruje. Siti su ovi što šetaju. Nu, doista je deplasirano protestvovati zbog smanjenja plata dok se vodi grčevita borba, ne samo u Srpskoj, da se otvori desetak novih, kvalitetnih, radnih mjesta. Deplasirano je da se picparikuju zaposleni dok oni nezaposleni šute i trpe.

Deplasirano je i da protestvuju oni koji su radno-pravno zaštićeni Ko Međedi. Oni koji su do radnog mjesta došli, uglavnom preko veze. Od pomoćnika ministara pa do daftilografa. Sa obrazovanjem dovoljnim samo za to f. Oni koji su došli do radnog mjesta preko Famelije. Oni koji su zapošljavani iako je i tada bilo viška radnika. Mislim na one u Zgradi Vlade i spletenim administralijama. Ali takvih ima i u prosvjeti, i u policiji i dalje.

Zbog te neosjetljivosti na vrijeme, ambijent i konstelaciju, tim sindikalnim vođama treba malo uvrnuti mudanca, izuzev Ranke Mišić, iz objektivnih razloga, da bi shvatili da treba da budu zahvalni za radna mjesta u kojima se lagano češkaju mudanca i griju međunožja u prostorima iz Ratova Zvijezda, dok obućari, tekstilaši, građevinci, kod privatnika, nemaju vremena ni da glođu mudanca. Od muke, teškog rada, niske i neredovne plate.

Protestvuju oni koji ne znaju šta znače svete riječi rada. Norma. Produktivnost, Traka, Ladan Doručak, Vršenje Procesa Velike Nužde Napolju.

Protestvuju oni među kojima su mnogi neadekvatnog obrazovanja za te državne administrativne poslove. Koji su važni i odgovorni i na kojima počiva državna proceduralnost i po kojima se poznaje da je nešto Država.

Kad ih vidim kako hodaju, kad izađu s posla u Zgradi Vlade, jasno mi je da su im diplome sumnjive gramature papira. A o kvalitetu obrazovanja za državni posao da ne govorim.