1871.
OLIMPIJSKA
OBMANA
 

Odnekud iz Evrope, Vinko Radovanović, gradonačelnik područja Istočno Sarajevo, odaslao je vijest kako će Srpsko Sarajevo i Samo Sarajevo, 2017. zajedno organizovati Olimpijski festival mladih.

Ne znam koga je Vinkonačelnik pitao za to Srbovanje po Evropi, i po Samom Sarajevu, ali građane nije. Bilo bi logično da je na tome neko dobio izbore u Gradu Srpsko Sarajevo.

Nisu ništa bolji ni Same Sarajlije. I oni su, u lokalnim izborima, ubili sve oko sebe pričom, spotovima i bilbordima o organizovanju festivala sa Četnicima, Agresorima i Brdašima. Maskota omladinskog festivala biće Četko. Pošto je Vučko otišao u penziju i jebe ga prostata.

Znajući marketinške, propagandne, piarovske i javnosne potencijale Grada Srpsko Sarajevo, i ta manifestacija, koju je Srpskom Sarajevu i Samom Sarajevu prepustila neka turska selendra, povukli su se u korist olimpijskog iskustva tih Sarajevova, biće održana u Sarajevu. Istočno Sarajevo neće niko ni pomenuti. A Srpsko Sarajevo pogotovu.

Radi se o još jednom samozalagivanju prigradskih Srba, kako su ih Sarajlije zvale dok ih nisu prozvali Četnicima, Agresorima i Granaterima Opkoljenog Sarajeva. Niko u toj Evropi nije pomenuo Srpsko Sarajevo već je to iskorišteno, kao što će biti iskorišteno i 2017., kao još jedna maska unitarizacije, pomirenja i Olimpijske Države Bosne.

Istočni Vinko je, dabome, pitao. Gdje treba. I Vinkovi.

Nepotrebna kooperativnost na vlastitu štetu. Ili je to priprema i promocija novih partnera Sarajeva i Međunarodne Srpske Zajednice.

1870.
JAD I BIJEDA
SINDIKATA
 

Kad vidim Silne Sindikalne Vođe u Republici Srpskoj, odmah pomislim kako bi, onako izvorno, folklorno smotani, mogli glatko biti ministri. Umjesto nekih u Vladi. Mada bi neki voljeli da kažem Umjesto Mnogih.

Sad stiže genijalna vijest da će poslodavci ići u zatvor ako ne isplaćuju plate. Pet godina robije.

Kažu da je to predloženo na insistiranje sindikata. STJ.

Sindikat se tako stavlja u ulogu Generalnog Menadžera SOUR Poslodavci Privatnog Sektora. Pošto se ne može izboriti sa Vladinim smanjenjem plata u javnom sektoru, odlučio je da hapsi privatnike.

Mada Sindikat nije kriv. Vlada, u stvari nema politiku rada i zapošljavanja. Na vrijeme sam rekao da je, na ovim prostorima i u ovim vremenima, a nije u boljoj situaciji ni mala Amerika, glavna ekonomska politika Svakog trena boriti se za još jedno radno mjesto. Samo za još jedno.

Umjesto da Vlada, i društvo, ko malo vode na dlanu drži male poslodavce koji imaju prijavljene radnike i da ih svakog dana pita šta mogu učiniti da zaposle još nekog, Sindikat, kobiva, KMVND drži radnike. Praveći od njih međede u Titovom lovištu u Bugojnu. Onomad. Sad nema ni Tita ni Međeda. A i Bugojno pripalo Bošnjacima.

Posljedica ovakve zakonske regule može samo biti povećanje rada na crno, povećanje otpuštanja radnika i povećanje kratkoročnog regulisanja radnih odnosa raznim ugovorima o djelu i nedjelu i slično.

Ovakve regule nije moguće usvajati samostalne i pojedinačno. Cijeli sistem je potreban da bi ovo imalo smisla. Turci iz UIO odmah naplaćuju Pedeve, ne pitajući kad će faktura biti plaćena. To nije porez na dodatu vrijednost, to je porez na izdatu fakturu, porez na postojanje firme. Svakodnevni porez na to što je država dala dozvou za radnju ili preduzeće.

Ne možete zatvarati onoga ko ne isplati platu i doprinose a onome ko ne plaća fakture za preuzete robu i usluge, titrati mudanca noćima u bijelom satenu.

Tamo gdje vam Sindikat upravlja radnim odnosima, tamo caruje Anarhija.

Predlažem da se doda amandman. U slučaju odvođenja poslodavca na robiju za vede vlasnika i direktora imenuje se Ranka Mišić.

 

1869.
SINBA KIR
I OMČA REFERENDUMA
 

Sinba Kir, donedavno rezervni bošnjački Član P a odnedavno Član ispred boraca protiv Referenduma, Agresije i Retorike, očito je u velikoj ofanzivi, skoro Ćopićevskoj Osmoj, na mjesto predsjednika Esdea.

Dok se Sulejman Tihić bori za Državu, za Budžet, za Ministre, Bakir Sin se bori da preuzme kormilo Stranke za žrtvovanje mira.

U tu svrhu je obznanio i svoje stavove u tiražnim Danima.

Biće Svilen Kongres. Koštogledamočima.

Bakir Izetbegović, u skladu sa najboljom praksom Sulejmana Veličanstvenog, želi da određuje ko šta smije govoriti u Carstvu. U tu svrhu je izdao i par kratkih uputa Tomislavu Nikoliću. Želi da kaduje i suduje. Svi Miloševićevi ljudi su krivi. Želi da demokratuje, a skraćene hlačice i bradica su mu reference. Referenedum mora da bude samo i isključivo cjelovit, državni i patriotski. Mi, u Saraju, raspisujemo referendum. Kad se nama digne. I kad veliki vezir rekne. Nema refereneduma po narodima. Jer nema ni naroda. A nacija posve jok. Ni po kantonima. Da se tamo neko ne šahovniči.

Vrhunac vanvremenosti, neistoričnosti i nerealnosti Sinba Kira jeste u tome što želi da Bošnjake, muslimane, poistovjeti sa Jevrejima. Veli, kako Jevreji stalno ponavljaju da su žrtve tako moramo i Mi.

To neuviđavno korištenje Jevreja i višemilionskog stradanja u fašističkim i nacističkim zakonima i logorima, uvredljivo je.

Jevreji nisu ništa učinili da bi počeo Drugi svjetski rat niti su bilo čime doprinijeli da počne rat u tadašnjem Rajhu.

A Alija Babo Veličanstveni je žrtvovao Mir.

To su velike razlike. Da ne pominjem brojke. Koje se ne mogu povećati stalnim ponavljanjem laži o Genocidu, Agresiji i Srpskom Fašizmu.

 

 

 

 

 

točkovi hodaju po zidu

jest mima, STJ

1866.
MRŽNJA OSTAJE
VRHOVNI SUDIJA

Mislim da bi, radi pravde i ravnoteže, trebalo uvesti pravilo da se kod svake osude nekog Srbina u Hagu, ponovo donese odluka o oslobađanju Gotovine. Jednom Gotovine, drugiput Haradinaja.

To bi pomoglo pomirenju i balansiranju. A bilo bi ljekovito i za transparentnost i suočavanje sa činjenicom da su samo Srbi činili Genocid, činili Agresiju, činili Veliku Srbiju, činili Fašizam. A kad nisu imali na rasporedu časova ništa od toga, onda su silovali muslimanke.

Srbi su već nakupili dvanaest, trinaest vijekova zatvora. Pravosnažno su krivi za otcjepljenje Slovenije, Hrvatske i Usrane Bosne. Tu, jučer, izvjesni Lukić je osuđen na doživotni zatvor. Preizmenjak  mu dobio 27 godina. Što je skoro do kraja života. Idu vijekovi ko alva.

Ovu traumu bi ublažilo možda nešto govotovinski od Haradinaja. Da pozove Srbe da se vrate na Vukov spomenik. Tamo gdje su nekad Šiptari čekali na nadnice. Jer i on je Oslobodilac. Šta je Oslobodilac. Oslobodilac je Šiptar oslobođen u Hagu. Kao što je Ekspresionist Šiptar koji prodaje Ekspres Politiku.

Površni analitičari će reći da je ovo tipična antisrpska uzjebica, da će to ući u udžbenike istorije i da će budućim savremenicima srpske mladunčadi biti žalobno da gledaju potomke Haških Divljaka.

Ja, pak, mislim da su to istorijske oplaze i proserice.

Nikakva istorija neće nikoga zanimati. Propada sve što miriše na činjenicu. Propadaju novine. Propadaju televizije. Kako su Srbi prdnaja u čabar, propao i Sienen. Propadaju i one elektronske tabletske, ajped dnevne novine koje je pokrenuo Mardok. Kao, zradiće lovu. Budala.

Mrmci i balegari preuzimaju svijet.

A ovo što se događa Srbima, a i Hrvatima, Bošnjacima i Šiptarima, sa dvocifrenim vijekovima srpskog zatvaranja, prerašće ubrzo, u kolektivnom pamćenju, u Vrhovni Sud Mržnje.

Taj sud će opterećeivati i Srbe ali i druge. Gotovina uvijek zavarava. Ljudi misle da imaju bogatstvo u džepu. Ali, najčešće, to je samo zveket sitniša.

Da drugi, današnji Oslobodioci, imaju imalo brige za svoje buduće generacije, uzeli bi nešto tih vijekova, dobrovoljno, na sebe. A nekolicinu dali Genšeru i ostalima.

Idealist sam. Neka zveči sitniš.

1865.
OPET
SE POJAVIO
CRTEŽ
 

Mrtvaci u ofanzivi.

Mnogo se važnog faktora ovih dana dalo u odbranu lika i djela Ohaera i Vepea. Čak je i Topićka dobošarila o tome. Skoro da se stvara nova religija. Koja ima 5 + 2  božijih zapovijesti.

·         Nikada ne pomisli ništa protiv Ohaera jer ste svi prolazni a Ohaer je vječan.

·         Ne imaj drugih Ohaerova osim svoga Ohaera.

·         Odbaci sve druge idole osim Inckidola.

·         Ne nasijedaj na jeres podjela i ne imaj više teritorija osim jedne teritorije.

·         Poštuj ustav čak i kad ga Ohaer ne poštuje.

·         Prihvati pomirenje u Srebrenici tako što ćeš zaboravaiti da postoje Srbi kao što na stranici Svetog Ohaera nema srpskog jezika.

·         Nikada ne gledaj šta ne podržava Ruska Federacija.

A sudeći prema stavovima Neke Ambasade, Ohaer će ovdje ostati dok trava ne naraste. Vječno. Kao što će ostati i njegova samovolja koja je podržana od strane Pica. O slučaju Federacija Pic je samo Razgovarao. I pozvao vlasti da poštuju Ustav. To se ne odnosi na Incka jer on nije vlast.

Zato Incko danas, ispod Crteža, mesijanski izjavi da je Suspenzijom odluka Cika spriječio pravni haos u FBiH. Koliko razumijem Hrvati su Pravni Haos. Kaos. Kao i Srbi što su Jezički Haos. I Srebrenički Haos.

Zato se, vjerovatno, i Lagumdžija ozlajio pa poručuje Hoasiteljima da nema govora o tome da se formira ta Izborna jednica u Federaciji. Da se priča o Trećem. Ako će BiH imati više teritorija koje će imati regije, onda uredu.

Odaklegod da kreneš u Sarajevo, čekaju te Unitarne Multetničke Regije. Pošao kod Zlatagana, pošao kod Harija.

Uzimajući u obzir ukupnu situaciju, a to je, govorio je Toman, isto kao da lava uhvatiš za muda, još će mnogo dogovora proteći Bosnom, rijekom, ne državom, ali napretka biti neće.

Zato ja imam bolje božije zapovijesti:

·         Ne imaj svoga Ohaera jer se svaki Ohaer nastoji prometnuti u Upravu Bosnom i Hercegovinom kao što nas uči istorija, od Sulejmana do Kalaja.

·         Bez stida i srama iznesi svoj realan politički nacionalni interes.

·         Ne uznosi kao idole miksere, mješalice i druge ćevape.

·         Ne uzdaj se u Lisabonske Dogovore.

·         Ne nasijedaj na Inckove pamflete da je na strani građana jer Građani od Incka nikad neće vidjeti Ustav.

·         Podijeli, pravedno i po Dejtonskim Granicama, sve što se može podijeliti.

1864.
GRADIŠKA U AMBROZIJI,
TUTE GRAĐANIMA
 

U Gradišci, na sjeveru Srpske, stari ne zna šta je slogan, novi ne zna šta je budžet.

Gradiška baš nema sreće.

Izvjesni Zoran Latinović, Esdesovac, a Mlađi Čojek, inače, koliko sam primijetio u kampanji, eskpert za Žeravicu i slične lokalne regione, izabran je za načelnika Gradiške. Neću da kažem da sam znao. Ali bilo mi je sumnjivo što onoliko priča, ko Komšinica Mara. Ljudi koji mnogo pričaju nemaju vremena da misle.

Sada se pokazuje da je moja neiskazana skeptičnost bila opravdana.

Latinović je izašao sa izjavama i dijagnozama od kojih se ledi krv u žilama. Ako to pročita Obama, sam će tražiti Pičiment, kako se to izgovara na srpskom.

Gradiška je prezadužena. Skoro 36 miliona maraka. Svaki dan stižu neke fakture. A poznato je da u Esdeesovom političkom sistemu nema faktura. To je pronašao još Gojko Kličković u svom patentu Gepek Budžet. Moramo obustaviti gradnju kanalizacije i vrtića u Topoli. Tamo gdje Kragulj nije dobro prošao. Umjesto da to bude trijumfalna zadužbina Pobjednika Latinovića. Obustavićemo i gradnju Sportske dvorane. Kad sve male opštine imaju dvorane, šta će Gradišci. Iz opštinske administracije ćemo otpustiti  Sto Radnika.

Moguće je i da budale dobiju izbore.

Moram do kraja da znam da nikad neću sve da znam o izborima.

Latinović je trebao sve ovo da razumije i prije izbora. Trebao je da građanima kaže da će černobilizovati Dvoranu. Da im kaže da kupuju tute pošto će kanaklizacija stati. Ili će im iz budžeta pokupovati tute. Ta Koalicija Zobnica, kako li, sposobna je za svašta. Samo bi nevladine organizacijd trebale na vrijeme da traže rostrfrajne tute, Rđa Fraj, a ne da im uvale plastične pa da se higijena nikako ne može uspostaviti. A poznato je da Esdees skoro patološki pati od higijene. To je Špirke davno rekao, odmah pošto je otišao od njih. Od Gradova prave Sela.

Imam ja još prijedloga za Latinovića i Koaliciju Zobnica. Tamo na završetku autoputa, treba organizovati radnu akciju, omladinsko-esdeesovsku, i iskopati veliku rupu. Sve što krene u Gradišku neka propadne u bezdan. A građane dići na proteste protiv mosta prema Hrvatskoj sa glavnim parolama Jebo Vas Gotovina. U Dupe Kockasto.

Nu. Takva je inače cjelokupna nova kamarila koja je pobijedila za načelnička mjesta. S koca i konopca. Od zla oca i gore matere. Od Vučura na jugu, do Latina na sjeveru.

Latinović, čini mi se, pominje pomoć od Države. Ne lipši magarče dok trava ne naraste. Čujem je da je za savjetnika angažovan izvjesni propali autistični radikal. Mlađi Esdeesovac i Protruli Raadikal. Kombinacija smrti za Gradišku.

A za besplatnu pouku mogu da mu kažem da je budžet kontinuiran proces. To nije refa u kartama. Budžetska godina je samo inventura, popis, prebrojavanje. Budžet je tok. A onaj ko očekuje da na kraju jedne godine ne bude nikome ništa dužan, taj je zalutao u javne poslove i politiku. On ima zobnicu i na očima. Mislim, na mozgu.

 

1863.
CIRKUS MURINJO

Čelzi je dokumentarni film o tome kako propadaju klubovi koji se drogiraju Murinjom.

Real Madrid, da imalo ima oči, sutra bi se riješio Cirkusinja i počeo da gradi tim za sezonu 2014-2015. Jer i ova i sljedeća mu je propala. Dabome da od toga neće biti ništa jer tim, klub, koji se riješio Del Boskea, kao neatraktivnog za Real, neće još dugo shvatiti u čemu je grm a u čemu je zec.

Murinjov teatralni izlazak na teren, prije utakmice sa Atletikom, mnogo više je od cirkusa. To je znak krajnjeg mračnog i nihilističkog egocentrizma i narcisoidnosti pred kojom bi pocrvenio i sam Narcis.

Čelzi je iza Murinja ostao ka izvrsna ekipa. Ali. To je samo naizgled. Jednako tako je ostao i Inter. Najbolje je prošao Porto jer tamo gazde nisu tretirale Murinja na način da se od kluba stvara Cirkus Kolumbija.

Nakupovani timovi i amatarski vlasnici, Sitija, Peesžea itd, samo uništavaju fudbal i druge timove. Kupuju igrače koej budale ne umiju iskoristiti pa oni propadaju u tim bogataškim trezorima kao i njihovi bivši timovi. Arsenal.

Kada je otišao Mu, Čelzi je doveo onog Riđobradog. Pa ga otjerao. Pa ostavio Di Matea. Pa ga otjerao. Pa doveo Bebiniteta. Pa se zajebao. Ta istorija pokazuje koliko se Abramovič razumije u fudbal. Kao i ja u klasični ruski balet.

Ali govori i o tome da je Murinjo ostavio tim bez mogućnosti dalje gradnje. Kad ode Drogba onda propast.

Tako će proći i Real. Cirkus sa Modrićem je zabrinjavajući. A fajn sam mu govorio da nema šta tražiti u Realu.

S tim što će krah Reala biti mnogo tragičniji nego Čelzija. Čelzi prije Murinja nije bio nešto a Real je bio Real.

1862.
I BIT ĆE PJESMA
NA UKOPU BOSNE

Razlijegaće se brdusinama i sevdalinke. Pjevaće i Bošnjaci, muslimani i Najbolji Bošnjani.

Do ukopa neće dovesti Mrski Agresori, Genocidni Srbi, Republika Srpska, niti Treći Hrvatski, već Otomanske Deformacije Dejtona.
To je sindrom Nesvjesnog Puta Suicida.
Nijedan samoubica ne može da shvati da se njegov život, kojeg i on kreira, godinama ranije, precizno kreće putem koji će ga dovesti do omče, do sljepočnice ili do posljednjeg poljupca trotoara s nebodera.
Tako ni Bosna, Otomanska varijanta BiH, Dejtonski Kancerogeni Deformitet, ne može da shvati da insistiranjem na reformama, unitarizaciji, državizaciji i jednoj adresi, a to je samo dio repertoara, precizno ide Putem Suicida.
Ne mogu to da shvate ni bošnjačke, sarajevske, intelektualije.
Jer, DKD je već proizveo svoju suicidnu djecu.
Pa tako i izvjesni profesor FPN u Sarajevu, Suad Dejtonćehajić, doktorirao na temu Dejtonskog sporazuma, STJ, u Danima, otpatku nekadašnjeg Svijetlog Sarajevskog Dejtonizma, Dejtonizam je, inače, posebna vrsta sljepila koja ne vidi samo tri stvari prilikom patološkog unitarizma, Srbe, Hrvate i Propast Bosne, ne shvata jednostvnu činjenicu – da je Dejton trebao da bude drukčiji, bio bi. Jer Buldozerbruk i Am mogli su tada šta su htjeli.
Ne misli, valjda, Dejtonćehajić da Ameri nisu vidjeli ono što drkahvedžije i SPK vide još od povratka Alije iz Dejtona. Da Dejton treba mijenjati tako da nestane Srba. I Hrvata.
Njegovo neshvatanje Dejtona i neuviđanje opasnosti koje nosi Deformacija, a to nije samo njegova osobina u Sarajevu, jer zbog toga su propali mnogi dragocjeni umovi i političari, uključiv i Prljavog Harija, svoje korijene ima u mržnji prema Srbima. Reći ću civilizovano U neprihvatanju Srba kao čeljadi ovog prostora. A to je direktno nasljeđe Otomanske imperije. Samo čekam kad će neki vrli um predložiti da se mladi Srbi sepetima dopremaju u Sarajevo. Koridor SepetC.
Otuda i njegovo, njihovo, ustrašenije Memorandumom Sanu. I aktuelno priviđenje opšte opasnosti od Memoranduma Rsanu. Kako su vidjeli analizu koju su Dodik i Mitrović napisali za raspravu o godišnjici Dejtona u okviru ANURS.
Amatersko obrazloženje Člana 3, stava 5a Dejtonskog sporazuma, koje nudi Drsuad Kurtćehajić, takvo je da ga ne vrijedi ovdje ni citirati niti sa njim polemisati.
Republika Srpska i Federacija složili su se samo o tri stavri koje su prenešene na nivo BiH. Sve ostalo je kosovizirano. Oteto.
Dabogda vam stalo u grlu.
Ali na nešto još moram skrenuti pažnju.
I Dejtonćehajić priča o istorjskoj minoriji. U svojoj mržnji prema Srbima. O Velikoj Ofanzivi Armije BiH i Hrvatskog Vijeća Obrane prema Banjaluci.
Radi se o ostacima regimente koja je ušla u Mrkonjić Grad i tamo izvršila pokolj civila i devastirala cijeli grad puštajući vodu u stanove, pri odlasku, kako bi smrzavanje razorilo zgrade, koja se nije mogla imenovati Armijom BiH. To je bila Vojska Republike Hrvatske, dijelom i HVO a USAR BiH, Usrana Armija, bila je zauzeta paljenjem Srpskih kuća od Bihaća naovamo.
U taj kanjon ne može stati ni cijela brigada i neki avanturisti su doista prošli klisuru koju niko nije ni branio.
Hrvatska, Država Hrvatska, vratila je svoje Redarstvene Dželate, kako propuštate da to ocijenite Agresijom Lijepe Njihove na Gizdavu Vašu, ali ne zato što je to htio Holbruk ili neko drugi. Već zato što bi ulazak jedne čizme u Banjaluku bio i ulazak Srbije u rat. U tom ratu bi muslimani sigurno doživjeli Rašino Proročanstvo. Ne bi ih stigli spasiti Nato i hravtski šverc oružja. A pitanje je šta bi bilo i sa Hrvatskom.
Bez obzira što Sarajevski Drpuk nastoji Srbiju prikazati agresorom, Srbija se zajebavala u međunacionalnim ratovima u BiH i nju su predstavljali neki dobrovoljni idioti pod nazivom Cecini Tigrovi ili Šešeljeve Šubare. Da je Srbija izvršila agresiju na BiH, i Istra bi još danas bila u govnima.
Dabome, da bi u rat ušao i Nato. Dotad je Nato u BiH, a i u Hrvatskoj, bio na pikniku kod Fate. Koja ju je, za svaki slućaj, plahnula.
Dabome i da bi taj rat zahvatio i druge zemlje.
Zato se Vaša Slavna Armija vratila kanjonom Vrbasa.
Ne zanosite se, intelekuralci, propuštenom šansom da tada nestane Srpska.
Jer i Vojska Republike Srpske je tada, u sastavu samo Prvog Korpusa, imala stotinu dvadeset hiljada ljudi u rovovima. Banjaluka bi, da ste ušli, bila vaš Staljingrad.
To što pričate, od Mate Granića do komentatora po blogovima i portalima, to je kako Mali Mujica i Mali Ivica shvataju rat.
Predlažem Dejtonćehajiću i drugim Kurcćehajićima, da još jednom, ali paaaaaažljivo, pročitaju Memorandum DM.
Spremte se, spremte, za Pogreb.

1861.
SEDI DI SI,
NI ZA TO,
DI SI, NISI
 

Ispod Zgrade Vlade Srpske, i ispod kišobrana, protestvovali su službenici i jaslari Države. Srpske, dabome.

To su oni koji primaju plate iz budžeta.

Razumijem da sit gladnom ne vjeruje. Siti su ovi što šetaju. Nu, doista je deplasirano protestvovati zbog smanjenja plata dok se vodi grčevita borba, ne samo u Srpskoj, da se otvori desetak novih, kvalitetnih, radnih mjesta. Deplasirano je da se picparikuju zaposleni dok oni nezaposleni šute i trpe.

Deplasirano je i da protestvuju oni koji su radno-pravno zaštićeni Ko Međedi. Oni koji su do radnog mjesta došli, uglavnom preko veze. Od pomoćnika ministara pa do daftilografa. Sa obrazovanjem dovoljnim samo za to f. Oni koji su došli do radnog mjesta preko Famelije. Oni koji su zapošljavani iako je i tada bilo viška radnika. Mislim na one u Zgradi Vlade i spletenim administralijama. Ali takvih ima i u prosvjeti, i u policiji i dalje.

Zbog te neosjetljivosti na vrijeme, ambijent i konstelaciju, tim sindikalnim vođama treba malo uvrnuti mudanca, izuzev Ranke Mišić, iz objektivnih razloga, da bi shvatili da treba da budu zahvalni za radna mjesta u kojima se lagano češkaju mudanca i griju međunožja u prostorima iz Ratova Zvijezda, dok obućari, tekstilaši, građevinci, kod privatnika, nemaju vremena ni da glođu mudanca. Od muke, teškog rada, niske i neredovne plate.

Protestvuju oni koji ne znaju šta znače svete riječi rada. Norma. Produktivnost, Traka, Ladan Doručak, Vršenje Procesa Velike Nužde Napolju.

Protestvuju oni među kojima su mnogi neadekvatnog obrazovanja za te državne administrativne poslove. Koji su važni i odgovorni i na kojima počiva državna proceduralnost i po kojima se poznaje da je nešto Država.

Kad ih vidim kako hodaju, kad izađu s posla u Zgradi Vlade, jasno mi je da su im diplome sumnjive gramature papira. A o kvalitetu obrazovanja za državni posao da ne govorim.

1861.
ČEŠKA
I SLOVAČKA,
SRPSKA
I BOŠNJAČKA

U čemu je problem.

Samo u tome što jedna od ove četiri ima problem sa Hrvatima.

Ali jeste veliki problem kad svi u selu vide ono što vi ne vidite u svojoj kući. To je pouzdan znak da vam je kuća propala.

Gašparevič je u Banjaluci pozitivno govorio za Bosnu i Hercegovinu. Sugerisao je da se živi u političkom i kulturalnom miru. Kao što je bio slučaj sa Češkom i Slovačkom u okviru Čehoslovačke a i nakon razdvajanja. A Bakir Član pozvao ambasadora Mojžitu da izrazi nezadovoljstvo. Otkud mu pravo, nije on Predsjedništvo. Niti je BiH njegova.

Treba li da podsjećam da ni jedna od njih, Češka i Slovačka, nije žrtvovala mir za Čehoslovačku. Kao što je to uradio Babo Mu. Za Bošnjačkosarajevsku.

Politički i civilizacijski mudrac iz Srednje Evrope poručio je, u stvari, Otomanskom Sarajevu, da treba da se ugleda na Civilizovanu Srednju Evropu. Na Srce Evrope.

Jer izjava Bakira Sina da je Republika Srpska entitet u okviru BiH i da ništa više ne može dobiti niti ima moralno pravo tražiti mirno izdvajanje, pošto je nastala na etničkom ćišćenju, tipična je Otomanska Vojna Naredba.

Republika Srpska je nastala na Žrtvi Mira Tvog Ćaće.

Nastala je Prirodnim Pravom Srba i Nacionalnom Voljom da se jednom počne samostalan život bez samozavaravanja o Miomirisu Multietničke Ćenife. U tome je pomogla Izetbegovićeva žrtva mira.

A Bakira Sina treba podsjetiti da je BiH prije Dejtona bila Češka i Slovačka. I da je Srpska na silu natjerana da uđe u BiH. Ušla je, dakle, u BiH, kao država. A da pri tome BiH prije toga nije bilo. Ona u toku rata nije imala svoju teritoriju niti vlast nad njom, nije imala svoje podanike, narod, niti vlast nad njim, niti je taj narod validno iznio volju da je Republika BiH njegova država. I formalno je RBiH prestala da postoji formiranjem Muslimansko Hrvatske Federacije.

Od tog trenutka, simbolično, imamo ovdje Češku i Slovačku. Da smo bogdom tako i suštinski nastavili. Danas bi Hrvati bili barem ravnopravni u MHF. Ne bi imali konstitutivnost svakog svuda, ne bi se ubijali Unitarnim Reformama i Sanitarnim Čvorovima u liku zajedničkih a nedejtonskih i neustavnih institucija.

Otići ćemo, Sine, otići ćemo.

Samo ti olakotno mogu obećati da ću se zalagati da vi, iz Vaše Države, možete u Republiku Srpsku prelaziti samo sa ličnom kartom.

1860.
AMAMBARI

I NAPLAĆENI
NACIONALIZAM

Pitao, tu skoro, u Bijeljini u policiji, pitac neki vrli, kako si, zašto si, sučim si, zbog koje uzvišenosti si, Emire Suljagiću, organizovao Nesrebreničku Izbornu Organizaciju Glasaću Za Srebrenicu i, tako Srebrenicu, u izbornom smislu, pretvorio u Sjebernicu.

Vrli Pitac je, u stvari, oblasni, okružni, regionalni, tužilac u Bijeljini. A pitanja su se odnosila na kriminalnu izbornu djelatnost te grupe iza koje stoje Nastrane Obavještajne Službe, Sarajevski Politički Krug i polulegalne udruge kojima je cilj rušenje ustava BiH, uništenje Republike Srpske na najraznovrsnije načine, devastiranje jednog međunarodnog sporazuma i ugovora na klasični osmanlijski način. Njima svima je Srebrenica što i Osmanlijama Smederevo.

Sve ovo je poznato. A temom se bavim zato što je danas, nakon propitivanja Suljagića o tome Ko Te šalje, Ko Te Plaća, Kome Plaćate, reagovala AmAmbarija saopštenjem da se neće tolerisati nasilje iz Republike Srpske prema finim građanskim, demokratskim i izborokratskim insanima. Tako nekako.

Ne razumijem zašto AmAmbariji treba da se petlja u odnose u zemlji koja je u opštem haosu, rizikujući da se sama ublati, i da štiti nelegalne procedure i neregularne proceduraliste.

Jer, izuzev bolesnih teatralista, kao što su Duška Puška i Muazuki, koji su se prijavili na pišanje u Srebrenici, i usput glasali, svi ostali su došli za pare, moja draga AmAmb.

Ovdje se nacionalizma naplaćuje.

A Glasaću Za Srebrenicu je Klasični Nacionalizma. Da nam ne bi, ne bi Srbi vladali Srebrenicom.

Svi, oni, dakle, došli su po pare. Ako nisu uzeli kesu za tkanicu, neko im je morao obezbijediti put Tamo I Vamo. I tako nekoliko puta. Prijava, Glasanja, Pišanje, Odjava. Pa takse za prijavu. Odakle lova. Sa kojeg računa. Kojim porezom je, sestro Amb, okićena ta mutna, ta teška, ta prljava lova. Da prostiš.

A šta misliš, sestro Amb, da je Tamo, vrli elektor neki dobio lovu da ga da Obami, umjesto po volji birače iz zemljice njegove.

Ili misliš, sestro Amb, da je sve bilo demokratski. Pa je neko od tih Prijavljivaša, glasao za Vesnu a neko za Onog.

JMM.

1858.

NEVINARI

Vidim, u Italiji, novinari zakazali veliki štrajk jer je nekom palo na pamet da unese u zakone odredbu po kojoj novinar može dobiti kaznu zatvora za klevetu.

Teško mi je odgonetnuti zašto svaki novinar, u zemlji koja propada, misli da je Mona Liza, STJ.

Kao što mi je teško odgonetnuti zašto se kod nas toliko ljudi lažno predstavlja kao Novinar. I, što je još gore, kad je sam sa sobom, to iskreno i misli.

Besmisleno je da novinari traže apsolutnu slobodu. To ne postoji u društvu uopšte. Ni za jednu društvenu grupu koja nema nikakvu odgovornost. A kamoli za grupe koje imaju velike javne odgovornosti. Kakva je odgovornost za rasprostrtu riječ u današnjem javnom suprafrekventnom mehanizmu.

A ovdje, naročito je besmisleno da novinari traže slobodu, toleranciju, krozprstašenje, pijedestal i nedodirljivost a unutar svojih najamnih jasala, obora i torova, tolerišu neslobodu, cenzuru, selekciju, plaćeništvo, infokamatarenje i bjesomučni odstrel. I u tome udarnički učestvuju. Mnogi svojim urednicima i gazdama, svako jutro, čistim rukavima, i ko zna čime još, glancaju Algijase. Visoki Sjaj Bijede.

Pošto je ovdašnje doba još uvijek iza talijanskog novinarskog vremena, ovdje bi trebalo uvesti zakonske odredbe za mnogo detaljnija novinarska sranija. Ali prvo kažnjavati urednike i gazde. Pa onda, u nedostatku dokaza, one koji su napisali i potpisali tekst.

A ti detalji su raznovrsni. Od netačnosti do sugestivnih kvalifikacija. Bojim se da bi po tim odredbama mnoge redakcije pretvorili u zatvore.

Indikativna je slučaj srbijanskog Pressa. Otišao Miško, otišle novine.

Nad tom činjenicom bi se mnogi kleti i važni novinar morao zamisliti. Koliko je produktivno sluganstvo.

Mada niko neće. Znam.

 

1857.

MITAR

BRANI
BOSNU

 

Kao nekad Valter Sarajevo.

Bolesnici Bosanske Državnosti, iskopali su negdje vijećnika Zavnobiha iz dobojskog okruga, izvjesnog Mitra Subotića, koji ima 99  godina, i koji važno, u duhu najboljeg komunizma, izjavi Kome je tijesno u Bosni, neka ide.

O Mitre, Mitre, jebo te Đuro Pucar Stari. Što te stvori.

Mitar je na Zavnobihu, u Varcar Vakufu, kaže, predstavljao Težake. Drugi Tito, Koča Popović i Moša Pijade su imali taj koncept  pluralističke artikulacije pa su na Zavnobih i Avnoju bili prisutni i Soroševi iz Civilne Kucanje, Dženderaši, LDTN populacije, Lezi Da Te Naguzim, Liberali Žileta Živanovića i Čede Jovanovića, Kurconoše, Mlatimudi i Pizdopalji. Subotić predstavljao Težake. Odrastao sam potpuno na sisi komunizma a ne sjećam se da je neko za nešto u toj istoriji jebavao Težake. Mitre, Mitre, JTĐ.

Radnici, Seljaci i Poštena Inteligencija. Danas bi Drug Tito morao da okupi Neradnike, Medije i Poštene Bizmismene.

U BASHOV, Bosansko Antisrpskohrvatsko Okupaciono  Vijeće. Takvo je vrijeme došlo. Vakat. Zeman.

Kada mene, za tridesetosam godina, kao Mitra danas, budu pitali Sjećate li se Čiča Rajo, kako je propala Bosna. Kako se ne sjećam. Nekima je postalo tijesno sa Srbima i Hrvatima i pukla ko tanke gaćičice na debeloj guzici. Ja sam na tom Kongresu Rasprsnuća predstavljao Podjelaše. Takozvane AOR, Aktiviste Ostavinske Rasprave. Imao sam samo zamolbu, da se Kongres ne održi oko Krmokolja, da se izbjegnu Konotacije.

A sjećate li se ko je bio za očuvanje Bosne. Niko, dijete, niko. Bosna je bila veća laž od Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine.

Kako ste se prebacivali na Kogres Rasprsnuća. Poznato je da su vijećnici Zavnobiha i Avnobiha, pardon, Avnoja, morali ilegalno kretati preko okupiranih teritorija. Nisam imao problema. Kretao sam se slobodno Četničkim Teritorijama i Ustaškim Područjima ali sam zakasnio pa sam učestvovao u Esemes zasijedanju.

Šta je poslije bilo. Poslije je bilo sve kao i prije samo Bosne nije bilo. A mi smo nadživjeli sve Unitariste, Kolaborcioniste, Domaće Izdajnike, Političke Nakurnjake, Podrepaše, Nudiguze i Onog Cerića, Onog Izetbegovića, Onog Lagumdžiju i Onog Tihića.

1856.

ZAGORKA,

BEOGRADSKA VEŠTICA

 

Ubjedljivo najgora kombinacija za tvorbu srpskog intelektualca jeste Starost, Liberalizam i Slepoća.

Zagorka Golubović je u autorskom tekstu u Ninu ostala dosljedna Liberalizaciji Svega Postojećeg. Zagorka je, inače, poznata iz Male Istorije KPJ, kasnije preimenovane i liberalizirajuće ime i prezime, Savez Komunista Jugoslavije, u jednočinki pod nazivom Ko se rano usere u gnezdo neće doći u priliku da ujutro kukurikne pre vremena. Zagorka je, kao i Đilas Stari, i Maspok Proljetni, jedna od onih koja se prerano usrala u gnezdo koje je odgnezdilo. Niko od njih, s manje ili više inteligencije, manje ili više mržnje, manje ili više dobrih namjera, nije shvatio da Politički Sistem Socijalističkog Samoupravljanja ne može da se transformiše. Već samo da propadne. Jer, u odnosu na istoriju, ortodoksiju, monolit i Kapeesesblok, bio je transformisan i demokratizovan do krajnjih granica. To ga je i koštalo propasti. Demokratija se ne demokratizuje. Reče Toman, bacivši napuklu hrastovu dugu za kacu.

Zagorka Liberalka, u Ninu, poučava da Srbija treba da se okrene delovanju civilnog društva, rehabilituje vrednosti Demokratske stranke i zaustavi nizbrdicu udesno na kojoj se našla nakon definitivnog oslobađanja Hrvatske za svakovrsno a naročito za posljednje iskorjenjivanje Srbalja.

Zagorka nije shvatila da događaji na prostoru bivše SFRJ nisu počeli Miloševićevim ekspanzionizmom i željom nekog Beograda da izvrši agresiju na sve osim na Sloveniju. Usput, ona pogrešno okrivljuje Miloševića za Nacionalizam. Milošević uopšte nije bio Nacionalist. On je bio kriminalac, perverznjak, bolesni nedoraslik i vođa amaterskih razmera. Događaji Raspada su počeli planom da se Srbi okrive za sve što će se smisliti i realizovati. Možemo misliti da su Teorije Zavjere na granici mentalnog zdravlja i bolesti ali se ne može zaobići činjenica da su Srbi jedini stradali na prostoru Bivše SFRJ i jedini okrivljeni kao apsolutni krivci. Da su u toj poziciji tako da izgleda da plaćaju cijenu Antifašizma, Poratnog Komunizma i Prosperitetnog Socijalizma. Da sudbina Srba i Srbije neodoljivo podsjeća na nacističko-fašističko presanje Srba i Srbije u okvire iz Drugog Svjetskog Rata.

A što se tiče Nacionalizma, Zagorka Golubović bi, kao antropolog,  trebala da zna je Nacionalizma latentno stanje prostora Bivše Jugoslavije. Uključujući i Sloveniju. Inače im se ne bi desilo ono brisanje svih koji nisu Slovenci. Što je propušteno da se označi kao Fašizam Žute Trake i što Hag i drugi Međunarodni Proseri nisu ni pomislili da procesuiraju.

Kolektivni trajni politički mentaliteti prostora Bivše SFRJ su jednako rašireni na sve njegove dijelove. To što je u nekoj od sastavnica, kao sada u Neovisnoj Hrvatskoj, na vlasti nekakav SDP, ili Tamo Daleko, a malopre, Tadić, to ne znači da je Hrvatska otišla ulijevo a Srbija, sada, klizi nizbrdicom nacionalizma. Hrvatska je puna nacionalizma. Kao šipak. Ortodoksija u slučaju Obožavanja Gotovine je tako očita da ne treba ni da se pominje a kamo li da se analizira.

Ovdje se ne radi o pomirenju, o demokratizaciji, o priznanju svojih zločina. Ovdje se radi o tome da se nacionalizmi razdvoje. Samo to može da ih, dugoročno, umanjuje.

Inače, moram nešto izravno da zamerim Zagorki. Čitava kolektivna istorija Hrvata u posljednjih osamdeset godina je Istorija Deratizacije Srba. U tom svetlu, slepovidno je predlagati Srbiji akcije civilnog društva i revitalizaciju Vrednosti Gole Guzice Demokratske stranke. Ne znam kojim metrom mjeri Zagorka. Ali i za Srbe i za Hrvate mora da bude isti. Po Zagorčanima, posebnoj vrsti Srbijanskih Srba koji umeju o Demokratiji da seru tako kako ona nikada sama o sebi neće umeti, Milošević je Nacionalist iako je uspeo da uništi sve srpske kolektivitete diljem Samoupravnog Socijalizma, osim Republike Srpske. A Hrvatska je demokratska i europejska jer se očistila od svega Nehrvatstvenog. A naročito od Srba. Jebem ti metar koji ti ne može stati nu u glavu ni u guzicu.

Ne može Srbija, i Srbi, da bude nakurnjak za svaku erekciju.
Ovo je Vek Nacionalizma. Ne trebate biti rođen 1930., kao Zagorka, da bi to prepoznali.

 

1855. 

JOSIPOVIĆ

TALAC GOTOVINE

 

Srbijanska i Hrvaćanska povijest se baš nadskakuju, kao dvije loptice skočice. Kao što je Cela Srbija bila talac RR, tako je, sada Cjelovita Hrvatska talac Gotovine.

Naročito je njegov talac Predsidetelj Hrvatske.

Dok Plaćenik hoda okolo i gradi svoj imidž Tolerantnog Čistitelja, Intelektualnog Evropejca i Napaćenog Heroja, nastojivši, tako, u zaborav baciti činjenicu da je tolike godine bježao i skrivao se. Ili su ga skrivali Veliki Krojači. A bio nevin. Ili će biti da je znao za krivnju i čekao da Veliki Krojači skroje svoje.

Pa se, onda, teatralno našao u španskom restoranu i mirno se predao. Kao što je, unaprijed izrežirano, mirno čekao oslobađajuću presudu. Znajući za nju. Za razliku od Jutarnjeg.

Takav Gotovina nudi Srbima povratak. Ono što ne smije da kaže ni jedan Hrvatstvenih, on smije. Tolika mu je Golijatrija izgrađena u mrskom Hagu.

Predsidetelju Hrvatske ostalo je samo da trčkara okolo i daje opravdavajuće izjave, da nosi kanticu vode i gasi sitne požare. Da izvikuje, kao telalče u gromoglasnoj čaršiji Gospon Gotovinu oslobodio je nepristrani sud. On Hrvatsku doživljava kao demokratsku.

Kakav nepristrani sud, koja gora, Brate Ivo. Sudija Američanin, Jamajčanin i Turčin. A u maloj manjini Talijan i Maltržanin.

Ponižavajuće je za jednu Demokratsku Hrvatsku da aktere čišćenja cijele jedne nacije iz Tisućljetne Demokracije, brani i pravda Predsjednik. Državnik.

Sav svijet, ne samo Mrski Susjedi, uviđa farsu sa Gotovinom.

Mnogo produktivnija bi bila šutnja. Takozvano Pokriće Ušima.

 

1854.

PROMAJA U GLAVI

PITERA GALBRAJTA

 

Da je barem Oluja.

Ako je tačno da je dao intervju za neki Nedeljnik, onda je Piter Glabrajt za Haga prije nego onaj Plaćenik. Piter Galbrajt je bio Prvi Antisrpski Ambasador u Neovisnoj Hrvatskoj.

Galbrajt je lupao ko Maksim po diviziji i prije nego sam ga nazvao Konj Galbrajt. A sada je u tom intervjuu rekao da su on i Oni, valjda Američani, ko li, neka Nevladina Organizacija, STJ, dozvolili Hrvatima Oluju zato što je Ubica Ratko naredio kratko Pobiti Srebrenicu. A da nije bilo zločina u Oluji, Oni bi dozvolili da padne i Banjaluka. To ne bi bila Agresija, pravdam ih ja, to bi bio redarstveni izlet.

Da li je moguće da je ovakva budala bila ambasador Jedne Velike Sile.

A onda Konj Galbrajt začinjava. Fajnal Tač. Tuđman bi sigurno bio u Hagu suđen za Oluju. Samo da je poživio. On, Konj, bi svjedočio.

Ako su, dakle, Oni, i Galbrajt, dozvolili Oluju, u kojoj je bilo toliko zločina, pored Redarstvenog Rastjerivanja Srba, jasno je da postoji komandna odgovornost. Ja bih dao doprinos teoriji prava. Kad može Hag da se proserava u sudskim tehnologijama, mogu i drugi. Tu se radi o Dozovljivačkoj odgovornosti.

Razumijem da su Veliki Krojači, jedne večeri, uz Viski Baj Tenesi, i debele čađave Kubanke, odredili sudbinu Rakove Djece Socijalističke Federativne. Ali ne vjerujem da su Obične Budale imale pristup odlukama na terenu.

Oluja je bila dugo pripremama i bila je sastavni dio Hrvatskih Zločina u čišćenju Srba i Srpskih Budalaština u zaštiti kurčevog nacionalnog interesa. Ona nije imala nikakve veze sa Srebrenicom. Niti je Glabrajt, niti bilo ko, tada znao šta je bilo u Srebrenici. Genocid je konstruisan mnogo kasnije. A Galbrajtova ratnostrateška teorija o tome da je Mladić bio krenuo na Bihać pa da bi to bio još veći genocid, i zato je, takođe, morala nastupiti Oluja, ravna je vicu o tome kako je egipatska vojska, onomad, protiv Izraela, primijenila taktiku Kutuzova. Ukopala se u pijesak i čekala snijeg. Da krene u kontraofanzivu.

A ti Srbi u Beogradu, nisu baš potkovani kao ni Galbtrajt. Imaju li išta kvalitetnije da kažu o Oluji, Srbima i Hrvatskoj, od intervjua sa Konjom. Konjom a ne Konjem. Sirovije zvuči.

Nikola Nikić, Dino Pašalić, Rajko Vasić

FUDBAL
U KATALONIJI
Fudbalska ekspedicija Nikola Nikić, koja je obuhvatala četiri selekcije od pionira do fosila, iz Doboja, Laktaša, Lukavca, Modriče, Banjaluke... gostovala je sedam dana u Kataloniji, u Barseloni i okolini. Turneju Nikićevih beba organizovao je Dino Pašalić, fudbalski menadžer koji je prodavao mnoge velike zvijezde fudbala (zbog toga sam igrao sa pola snage) a realizovana je u četiri utakmice.
Rezultati su bili ovakvi: 2:1, 5:5, 2:5 i 0:6.
Ovo 6:0 je pobjeda kombinovne selekcije koju su sačinjavali stariji, iskusniji igrači.
Poslije te katastrofe Katalonci su nas molili da ostanemo još dva dana o njihovom trošku radi revanša. Ali naše internacionalne obaveze su bile neumoljive.
Dobio sam dva lična priznanja. Dino mi je rekao da sam mlađi, nije rekao "puno mlađi", možda greškom, prodao bih te za sekund. podjećaš me na Mileta Jovina. A dječica su pitala Čika Rajko, koliko zaista imate godina. Pa, vaše najstarije tetke bi mi mogle biti unuke.

Jedna od selekcija

druga od selekcija

Irfan Džindo, Nikić, Vasić

Pasi ovco!
Moja omiljena poruka poslije klizećeg.