1728.

STJ. AMBASADE PONOVO

POSTAJU POLITIČKE STRANKE

Sreća da se nisu registrovale za lokalne izbore, neke ne bi mogla pobijediti nijedna domaća koalicija. Zamišljam sa jezom. Ambasada ta i ta odnijela pobjedu u toj i toj opštini. Ima 21 vijećnika. I druge Ambapartije su dobro prošle i potukle domaće političke stranke koje su u 50 opština osvojile samo po jednog vijećnika pa će oni sa onim nesretnikom Manjincem da čine koaliciju. Dvokoaliciju. Jedino je Ambasada Hilondije loše prošla. U četiri opštine tek po jednog vijećnika. U Srebrenici ni jednog.

Glavna Ambasada čak razmišlja da na opštim izborima svog člana kandiduje za Člana Predsjedništva BiH.

Tako je AmAmb izdala izjavu u vidu Političkog Programa. Povodom izjava Milorada Dodika o Državi Srskoj i Nedržavi BiH.

Am Amb je nastupila kao klasična politička stranka. Iznijela svoj politički program. BiH je Država. I tačka. Entiteti nisu države. I zapeta. Oni su Unutrašnja Struktura. Tu su me ganuli u moje Nježno Srce Bosansko. Svakako sam joj nadijevao imena, poetska, od Naseobine do Bujadikovine. Ali nisam dosegao tu transparentnost Nebeske Demokratije. Struktura. Tačno BiH nije ni Državna zajednica. Ona je Struktura. Nešto kao oni krovovi na nekadašnjim graničnim prelazima po Evropi.

Ambasada Za Državu.  A Stranka bi se mogla zvati 100% AZD.

Izgledalo je da je vrijeme politikovanja izvan ambasada prošlo sa čabarli prdežom Pedija Prdija i sa nesviješću Butmirskog paketa ustavnih promjena. Ali AmAmb ponovo vraća to zlatno doba demokratije.

Čudi me samo nekoliko stvarčica.

Kako to da je izjava o Dodiku neuporedivo oštrija od izjave o terorističkom napadu Mevludina na tu istu Amb.

I kako to da se prije nisu sjetili nekih izjava a povoda im se podastiralo tu ispred nosa. Zar se toliko robe može kupiti jednom isporukom za Gvantanamo. Kako nisam bio neki ministar pa da makar Čavića pošaljem u Gvantanamo, imao bih sada neograničen prolaz. Ne bih bio pod cenzurom u cijelom tiražu od 3.768 prodatih primjeraka.

I drugo. Naš cilj je, veli Glavna Izjava, da BiH bude u EU i u Nato.

Ne znam da li je to i naš cilj. EU treba da nas uvjeri u integrativni rejting i da uvaži Unutrašnju Strukturu. I treba da se izjasni, makar nekom izjavu o prestanku fenomena Naguz Srba. Kako ćemo u te integracije naguženi. Osim toga, o tome se u BiH izjašnjavaju narodi. Ne znam šta će reći Srbi za ulazak u Nato. Ne znam čak ni šta će reći Srbija. Ne znam čak ni da li je cilj Nato pa EU ili Eu zbog Natoa.

AmAmb pominje milijardu i nešto dolara koliko je SAD uložila u BiH. Da li je tu uračunata i cijena municije i kerozina za bombardovanje mojih položaja na Doboju.

Treba cijeniti uložena sredstva i politički trud. Samo Dejton Srbe Spasava. Ali ta sredstva, pomenuta sa Nato Integracijom, u istoj, izjavi, govore, nekako transparentno, o cijeni teritorijalizacije BiH. Jevtina neka geopolija, SJJ.    

Nije BiH država. Šteta jupola.

1727.

BORBA AMERIKE

ZA PROPAST EVROPE

Nevjerovatna je propagandna mašinerija u svijetu pokrenuta kako bi se sakrila ekonomska propast Esadea i činjenica da je glavni generator svih kriza od 45. naovamo, SAD i Liberalni Zapad.

Čak i jedan Srbin, dr Branko Milanović, glavni analitičar Svjetske banke, ne može da proviri iz te totalitarne mješalice jednog mišljenja pa važno, u intervjuu Globusu, tvrdi da su se SAD bolje oduprle globalizaciji od Evrope. Kao da je globalizacija došla iz Zanzibara.

U Sjedinjenim Državama stagnacija je opšta. To je, u sistemu gdje je rast uzrok i cilj svega, ravno propasti.

Totem Rasta i Kult Potrošnje američki nobelovci neprestano nastoje da nametnu i drugima, Evropi, prije svega.

To nije slučajno i iz neznanja. Rast u Neoliberalizmu je nastavak moći Gospode Jedan Posto i slabljenje Gospođe Države. GJP dobro znaju da Jaka Država znači njihovo slabljenje i jačanje socijalnih davanja i zbrinjavanja širokih slojeva.

Jedna američka ekonomistica, čitao sam nedavno ali ne mogu se sjetiti detalja, najbolje opisuje Apsurd Stalnog Rasta. Imam sina koji ima osamnaest godina. Zadnje tri godine rastao je 12, 16 pa 14 cantimetara. Sada je njegov rast stao. Draga Saveta, dajte mi kredibilan protokol po kome ću potaći održiv rast moga sina.

Da je, kojim slučajem, u pitanju živo biće, Sin Kapitalizma i Zapada bi sada bio visok 29 kilometara, imao bi 65 godina i bio težak kilu i dvjesta..

Američki rast BDP ove godine neće biti tri posto kako su srali Nobelovci i drugi, lansirajući hit o tome kako se SAD oporavljaju a u Evropi gori Recesija sa duplim dnom. Rast Bidipija za pola godine je 1,5%. A prošle godine je bio 1,7%. Moj pradjed Toman bi rekao Rastu u bunar, jebo im ti mater.

Pomenuti dr Milanović kaže da je nezaposlenost u Americi bolja nego u Evropi. Priznaje da je u Evropi, ipak, ugodnije živjeti. No, ne analizira 35 miliona besplatnih obroka i čitave Entitete Beskućnika kojima je uskraćeno pravo da se, makar, kandiduju za Prijesednika Amerike. Ne analizira da je 5% stanovništa SAD u zatvorima.

A nema ni potrebe jer postoje drugi instrumenti. Mudis, američka Erekting Agencija, Agencija za Erekcije kredibilnosti banaka i država, snižava kreditni rejting Njemačke. Koji je bio AAA. I sada je AAA, samo sa naljepnicom Nestabilan.

Dok Gori Baba a Bijela Kuća se češlja, oni se bave rejtingom granita kakav je Das Dojčland. I prognozama tipa Dolar neće slabiti jer će padati Euro. Kakva jevtina omotnica. Ako je bitan rast onda dolar mora iznutra jačati a ne u relaciji sa Eurom. U čemu je dobit ako pada Euro a dolar stagnira. Panaravno, u propasti Evrope.

Dva glavna cilja Američke Ekonomske Politike su propast Eurozone i Poplava Ljudskih Prava u Kini. To bi omogućilo Održiv Rast u narednih trideset godina. U tom vrtlogu ratova i recesija, dolar bi se najbolje snašao a Rusija bi posrnula. Svijet bi opet bio naš.

Nisam Nobelovac iz ekonomije. Kada se to učilo, igrao sam klikera iza škole. Ali znam da će stvari ići posve drukčije. Zaigraće Mečka Ljudskih Prava i u Americi. Ali iz posve drugačijih razloga. Ovaj vijek će preokrenuti Američki Svijet. Kao i vijek u kome je nastalo hrišćanstvo.

1726.
KONAČNA TRANSFORMACIJA

RATNIH STRANAKA

Esdea je objavila saopštenje u kome se vidi da ne zna gdje je. Niti šta se događa.

Strukturalno i po dosegu pameti, to je sopštenje na niovu udbaško-jaranskih podjeba i čaralica aidaške mješavine komdoušnika i novih šehidcijaša. Ifimes sa Miljacke.

Esdea govori o tajnim nagodbama po kojima Radončić treba da bude novi Bošnjački Lider. A Lagumdžija, valjda, Stari Multietnički Lider. Jebalo Mačku Mater.

Esdea doista ne zna gdje je.

Bilo bi logičnije da se zapitaju zašto dvadeset godina uništavaju Bošnjački Nacionalni Interes s pomoću nebuloznih političkih fantazmagorija o Multietnikluku, Građanluku, Bosanluku i Lažnom Evropluku.

Nije pitanje da li će se pojaviti Novi Bošnjački Lider. Već je pitanje zašto se pojavio Bošnjački Lider.

Nacionalsadizam je u čistom nacionalnom raspadu Jugoslavije, na tim zgarištima, bunjištima i balegištima, glumiti multietnički rajski poziv, pjev i propjev. To je potpuno pogrešno prikrivanje unitarizma, želje za muslimanskom Bosnom i Hercegovinom i neotomanskom vladavinom nad Srbima i Hrvatima. Umjesto Pet Vijekova Otomanske Tame, žele Pet Vijekova Bosanske Tame.

Esdea je klasična Ratna Stranka. A to ne znači obavezno i politička stranka. Ratna Stranka nema ideologiju, politički program i strategiju. Ona pliva na površini ratne bure i ponaša se kao klasični ratni pljačkaš i profiter, serući povremeno o nacionalizmu, vjeri, istoriji, epovima ili evropskim putićima.

Kada rat prođe, Ratna Stranka se nađe u Velikoj Nuždi. S čim ćeš pred Izbore.

Ratne stranke Esedees  i Hadeze su prošle tu poslijeratnu golgotu i transformisale se iz Pljačkaša u Izboraše. I izvele još mnogo transformacija. Jedna od njih je transformacija iz Lažnog Nacionalizma u Realni Nacionalizam.

Esdea se, pak, nije ni pomakla u toj Transformaciji. Oni su sebe, Stranku, i sebe pojedinačno, poistovjetili sa džamijom. Džamije se ne pomijeraju. One su konstante. Vi, okolo, možete da se pomijerate. Ali, mi smo i bogomdani i nogomdani. Naša noga se miče.

Sada ih je snašao Grom iz Mutnog Esdepea. S njima je pogođen i Neželjko Komšić koji je, jadničak, ozbiljno shvatio Multirahatluk i Građanluk.

No, Esdea je prvi nagovještaj tektonskih promjena imala pri izborima 2010. Samo ga nisu uzimali ozbiljno niti analizirali.

Sada im predstoji Trnsformacija.

To je bolan proces i o tome treba da pitaju Bosića. A i ako ne pitaju, moraju da nađu svoje Vučureviće, Stare Esdeaovce, da ih se riješe. Moraju da nađu svog Čavića.

Bolje bi im bilo da se odmah ostave borbe za fotelje i držanja zubima za vlast. Što prije stabilizuju stranku i zaustave njen pad, to će ostati jači. Svaka nedjelja borbe za vlast vuče ih sve dublje u glib. Boreći se, oni jačaju Zlatagana. Zlatagana je najbolje ostaviti bez neprijatelja. Da su imali Muda, trebali su sami izaći iz vlasti i reći Ovo što On radi je izdaja.

Ovo je im je moj posljednji besplatan savjet.

1725.

OTKAD IDEOLOGIJE

ŽIVE U SOKACIMA

Sarajski profesor, politikolog, jedan od mojih biografa koji mi životopis boji fašističkom mirisnom notom, navodi u svojoj izjavi, o političkom slučaju Kaljuga SDP-SDA, nekoliko nemogućih teza i proročanstava.

Prvo, veli, sukob unutar Esdepea je Sukob Ideologija.

Prvo, i od mene, Sokak, kakvim se ima kategorisati Političko Sarajevo, nikada nije sadržavao ideologije. To je kao plantaže u plastenicima. Sarajevo je, od prije rata, samo Geografija. Okrenuta Žutim Dunjama.

Sam Esdepe никад није био идеолошка странка. Идеологије се не преименују нити настају насљеђивањем просторија других идеологија. Случајни пролазници немају идеологију. Лажна мултиетничност, и моноетичност, никад нису омогућавале идеологију као политичку надградњу. Грађанска опција није идеологија. Мој професоре. Нарочито не Лажни Грађанлук. Дакле. Чега је сукоб у Есдепеу. Сукоб Диктатора и понеког диктафона.

Drugo. Veli Filandra. Komšić će da izađe iz Esdepea. Da se Vrati. I da preuzme stranku. Dabome. Kao što će se Bruk Šilds vratiti u doba kada je imala dvadeset godina, kada je na plaži reklamirala farmerice, rekavši Između mene i mojih farmerica nema ništa, i pozvati me, esemesom, na tu plažu ključnom rečenicom Udjeni se, Rajkula, između nas, mene i mojih farmerica.

Sa Bara se neko i vraća. Ali u Esdepe niko.

Iza Komšića ne stoje oni glasovi koje je on dobio. Ti glasovi su skupljeni multidisciplinarnom tehnologijom a ne Komšićevom političkom gromadom. JMM što je Komšić ugledniji kod Bošnjaka od Bakira. Komšićev domet izvan Esdepea je kao i Čavićev izvan Esdeesa.

Komšić je politički završio svoje ljiljanstvo. Možemo slobodno smatrati da u Predsjedništvu BiH sjede Radmanović, Izetbegović i Spomenik.

Stvar stoji drugačije.

Zlatagan je zaključio da je najjači u Bošnjaka. Da je došao trenutak da podavi one koji se nisu podavili sami. Genijalno je zaključio da Tihića i Esdea drže samo pozicije u vlasti. Jer to jedino rasjed Bakir – Sule drži napuklinom. Zlataganu je dozlogrdilo da gleda kako Dodik vlada i kako je Republika Država. Pomislio je da i on to može. Šta može. On je sposobniji za to od Mićka.

Ubijanjem Tihića i Esdea i mamljenjem Hadezeova k sebi, riješiće dva problema. S tim što će potući konkurenciju kod Bošnjaka a preveslati Hadezeove oko posebne izborne jedinice, trećeg entiteta i slično. Savjetovao sam već Čoviću da bude izrazito oprezit.

I, najbitnije, ovladaće punktovima finansijske i moći državnog kapitala. A to ne može za živog Tihića i Esdea.

Vidi li neko tu Komšića.  

1724

PROŠLO DOBA

DA SE

MEĐUNACIONALNI

ROMANTIZAM PROBA

Ejebiga. Brozovi misle da mogu praviti i kovane ograde i filmove.

Čitam, digla se velika buka oko filma izvjesne Brozice koji govori o izvjesnom Neđi koji je spašavao muslimane od razjarenih, raskoljačenih i uopšte supraustašiziranih Hrvata. Oko njegovog prikazivanja. Pa je i udovica dobila batine. Dvije noći nakon. Čitam i da je lik, kao i svi ratni likovi, bio sumnjivog okokaraktera. Bio je, kažu, u Udbi, kao profesionalni fotograf. Današnje Kurčeve Službe bi trebale da uzmu nekoliko decenija slobodno pa da uče od Udbe. Nisam istraživao taj fenomen ali mi se čini da samo još članovi Udbe nisu radili za Udbu. Svi ostali, pekar, ljekar, apotekar... jesu. Sve do Foto Neđe. Čitam da je najspornija sintagmateza Hrvatski Šindler. To znači da su svi Hrvati bili nacisti, samo Neđo Spasitelj. To mi, nešto, poznato. Svi Srbi četnici. Samo Pudarić u Esdepeu. I Rašo u Hagu.

Dabome da treba spašavati ljude kadgod se to može.

Ali od toga se ovdje ne može paviti istorija. Historija niti Histerija. Povijest niti Povest. Čak ni film. Mislim i šire. Da Jevreji nisu tako moćni u svijetu, finansijski i politički, pitanje je kako bi prošla Šindlerova lista. I da li bi se sve završilo na malim batinama. Kao za Šteficu.

Ovdje se istorija pravi na ubijanju.

Biljana Plavšić kaže da je bilo bolje da se Srbija, onomad, svrstala uz Dražu. Danas ne bi bila u ovoj situaciji. Ne znam. Ali ako svrstavanje uz Dražu shvatimo kao međunacionalne Podjele, Odjele i Razdjele, onda znam. Ovdje se zbog međunacionalne mješavine može završitu samo u međunacionalnom paprikašu.

Treba spašavati ljude ali o tome treba dugo ćutati.

Najbolji lijek protiv međunacionalnih zlodjela, na Balkanu, jeste podjela. Onda niko neće imati potrebu da spašava nekoga. Svakosebica. Useuzdanica. I Bogteveselica.

Nacionalne Podjele na Balkanu, iako nisu sve formalizovane, toliko su duboke i teške da je suludo svako razmišljanje, barem u ovom vijeku, o nekom drugom tijeku. Zato lažu svi koji govore o pomirenju građanskog i nacionalnog. Jer to znači pomirenje, četrdesetprve Petokrake i Kokarde. Laže, iako je Lud, Komšić o tome da će nas biti sve više koji se osjećamo Bosancima i Hercegovcima. Biće nas sve više koji se osjećamo Bosancima i Hrvatima. Bosancima i Srbima.

Iza svake takve laži, i Zlataganove i Komšićeve, krije se neka teška prevara.

PLODNA GODINA
Ova godina mi je plodna. Završio sam zidove za cvjetne terase. Inventarisao rode i laste. Završio skulpturu koja je sa oblikom dobila i ime: Majka i tuđe mladunče. Odmoriću se od kamena. Čeka me jedan od dračinih panjeva. 

 

 

 

 

 

 

 

 

1719.
VITALNI

NACIONALNI

PODGUŽNJAK

Sjekira usiječe sebi malj a malj joj razbije ušice. Jebiga, rekao bi moj Pradjed Toman.

Tako je Esdea sada Jebiga Esdepe. Potegli VNI kada je trebalo da se smijene njihova dva i po ministra. Kao da su Zlatagan i ostali Bošnjaci, Eskimi pa uzimaju nacionalna prava sirotih Bošnjaka.

Sada ću da govorim kao pravnik. Taj vitalni nacionalni interes je isključivo smišljen i instaliran kao protivsrpska alatka. Ma, sve što je smišljeno, smišljeno je protiv Srba. A što nije, dosmišljavalo je Sarajevo i Strancijevo, poslije rata. Dabome, u proteklim dobima u BiH, a i šire, i sami Srbi u često bili protivsrpska alatka. Pa se i Bošnjaci, i Stranci, navikli na upotrebnu vrijednost. Kad treba blokirati Srbe i Srpsku, kad treba nagristi Dejton i prava Republike Srpske, Potegneš Ga. VNI. STJ.

Nu. Da li postoji Vitalni Nacionalni Interes u unutarnacionalnim političkim podmetanjima. Ne vidim da je Nacionalno Interesantniji Ahmetović od, recimo, Nikšića. A kakav je Vitalni Nacionalni Interes Nakurac Kasumović, to ne znaju ni hodžini zapisi.

Uglavnom, Esdea je Potegla Ga. Ide na komisiju za usaglašavanje. Ako se ne usaglasi, ide na Ustavni sud. Tamo Stranci i Esdea imaju Vitalnu Nacionalnu Većinu. Uzdaju se.

VNI u BiH je samo međunacionalna zajebancija. Nastavak rata zajebancijom i usporavanjem. Čisto susjedsko crkokravlje.

Jedini pravi Vitalni Nacionalni Interes obezbjeđuju granice i teritorije. Zato su u Dejtonu i smislili liniju razgraničenja između Republike Srpske i Vaše Države. A onda Mudraci, Krojači i Unitaristi smišljali razblaživanje te granice. Konstitutitvnost svih na svim. I slično.

Podjela je rasol za VNI. Kod dobre nacionalne podjele, VNI nikada nije ugrožen. Podjela je najbolji način da se zaštiti i VDI. Vitalni Državni Interes. Čudi me kako i to nisu smislili.

Ali i ovako je dobro. Jedan od najboljih načina da pokažeš kao je Bosna Besmislena, jeste da Sarajevskom Političkom Krugu omogućiš da se ponaša bez stranaca. Bez Pedija, raznih vrsta, izješće se međusobno. Ali će izjesti i sve oko sebe.

Zato, do konačne podjele i propasti BiH, treba biti oprezan u političkim bliskostima.

1718.
SAVA ŠUMANOVIĆ I DŽEREMI

Ne volim da uspoređujem Vašu Državu sa Republikom Srpskom. To mi, nekako, primitivno odzvanja. Kao dječija tortura. Vidi ga kako ima poderane hlače. Ali, i ja ovakav dobroćudan, dobroljudan i širokoljuban, od Nezavisnih do E novina, imam, ponekad, potrebu da ukažem na realnost a ne da stalno uljepšavam Crni Sneg.

U Saraj Polju bio je filmski festival. Purivatra FF. Defilovale naparfemisane Pipice i prigodni Pepederi. Dodijeljeno Srce Sarajeva, STJ.

Jedan gospodin, Akademski Slikar, a to kod nas znači Kotejebe Slikare Moj, zaboravio sam mu ime i prezime, veli da je to privatni festival za trošak budžetskih para i da za kulturu Sarajeva ne znači ništa. Jer, institucije državne kulture propadaju a oni se, one, u stvari, pizduljišu po crvenom tepihu. I bogate polovnjače vode Dežeremija Ajronsa u Dubrovnik. Mislio sam da se samo u Holivudu ona stvar lako dobije. I samo na filmu.

Dobro. Što se mene tiče, sve pare skrhajte u te Filmske Markale. Sve je to predstava za Svijet. A moj drug,  Ratni Drug, Čamdžić, izvjesni, iz Matuzića, koji je mjesecima pucao na mene, i ja na njega, nema ni za crveni peškir a kamo li za crveni tepih. Opet dobro. Neka nema. On izabrao Aliju. Mene izabrao Karadžić. Mi se siti ispucali. I svako sebi.

U Banjaluci, u staroj austrougarskoj zgradi, što ih sve ne pobi Gavrilo, MIJ, koja je sada Muzej Savremene Umjetnosti Republike Srpske, već danima traje izložba slika Save Šumanovića. Sava nije više živ. Sava je živio nekada, kada su živjeli i slikari. Nu. Hiljade posjetilaca je već prodefilovalo salonima tog starog zdanja u centru Banjaluke.

A 25. jula otvara se međunarodna kolonija Janj. U aranžmanu privatne LTG galerije iz Banjaluke. Selektor je, koliko sam razumio, Milivoje Unković. Milivoje Unković je veoma poznat sikar i vajar, profesor. Doselio se u Banjaluku. kupio stan. Dakle, došao dobrovoljno u Republiku Srpsku. Treba li da pominjem Akademika Kustu. Došao u Republiku Srpsku da gradi grad. A treba li da na drugoj strani pominjem nedavnu federalnu Bodljavinu Bakova, takozvane Uhranjene Neuštrojene Stare Junadi. Kao kulturni događaj. I starog mudonju Džeremija.

Doista nemam zlu namjeru. Mogu samo da kažem Pardon. Kao kad je Vrhovni komandant, Drug Tito S Obje Noge, kako teče priča sa banjalučkog naselja Lauš, još od prije rata, u stvari, poslije onog rata, vršio smotru garde a bio malo priviskiran, i prišao bliže stroju te nagazio čizmu izvjesnog gardiste Kopanje, oni su uvijek u službi, pa se bržebolje udaljio i tiho rekao Pardon Kopanja.

Imam namjeru da naglasim razliku dva svijeta.

Neću da vam saopštim za koji sam. Mada mi je neutaživo žao što se ne sjećam imena i prezimena onog Akademskog Slikara kojeg Danis Tanović u Danima popiša kao klasični Pišonja.ba. Da Nisi Tanović, trebao bi ti toaletni papir.

1717.
I BAKIR ČUVAR DRŽAVE

Malo, malo, pa u Sarajevu neko spadne s konja na državu.

Sada se oglasio Bakir Sin Oca Svog. Upozorava Predsjednika Vlade Srpske i potpredsjednika Vlade Hrvatske da ne mogu dogovarati gradnju zajedničke hidroelektrane koja bi snabdijevala strujom i Dubrovnik. To je, veli Sin, u nadležnosti Predsjedništva a u vezi sa Parlamentarnom skupštinom i potpisivanjem međunarodnih ugovora. Veli još da u Ustavu, gdje se njega sjeti, JĆS, pregovore sa drugim državama i ugovore potpisuje Predsjednitšvo.

Koliko je poznato, Predsjedništvo je dosad, uglavnom vodilo usaglašavanja. Sa rijetkim primjerima uspjeha.

Poznato je, također, da u BiH, kogod se uhvati Države, vrlo brzo prdne u čabar. Prvi je to probao Haris Stopostotka. Pa sve do Zlatagana koji je, tu, pred Sinovim očima, žurno morao preimenovati Državu Za Čovjeka u Državu Za Hadeze. I Sin Bakir opet ko prstom u grotlo.

Popuje, pardon, hodžuje Hrvatskoj. Pazite šta radite. I nemojte da se zajebavate sa ekologijom. A kad je trebalo preko Hrvatske da stigne ilegalno oružje za takozvanu Armiju takozvane BiH, nije se trebalo Predsjedništvo uključivati. Kad je trebalo dovoditi Mudadžahedine, niko nije pominjao međunarodno ugovaranje.

U Deset Božijih Zapovijesti koje Dejtonski sporazum označava kao Nadležnosti Zajedničkih institucija, nema elektroprivrede, hidroelektrana, zajedničkih investicija i slično.

Sin Bakir bi trebao da zna da se radi o Teritoriji Republike Srpske i da se radi o njenim prirodnim dobrima. U njenom vlasništvu. Nadležni organi Republike Srpske mogu da o tome odlučuju kako hoće.

Umjesto da bude sretan da ovdje ulaže Hrvatska, koja je Tamo Daleko, u EU, on popuje sa Nivoa Države.

Kako je lako istovremeno biti Član P a biti izvan vremena i prostora. 

1716.
NE VJERUJ SARAJEVU

NI U LISABONU

Sarajevskom Političkom Krugu ne treba vjerovati ni kad bi primio pravoslavlje.

Oni imaju uhodan sistem. Dvojica prihvate, treći neće. Tri prihvate, jedan izda. Jedan prihvati, pa se popišmani.

Oni tako još od Lisabona. Kad im je Alija pokazao kako se čuva sokački obraz.

Sada, po povratku iz Banjaluke, Lagumdžija saopštava da nije prihvatljiva asimetričnost u izboru Člana P. A asimetrični Komšić jeste prihvatljiv. JGO. A on njega.

Treba im jasno reći da Republiku Srpsku ne zanima ni Sejdić ni Finci. Niti njihovo kandidovanje. Ako to ne zanima Multietničko Sarajevo, zašto bi zanimalo Srpsku.

Mada se i ja pravim budala. Ne nastoje oni da to provedu zbog Derve i Jakova. Nema više Bore i Ramiza. A nema više ni Ćele i Ramiza. Već žele Strazburske Ustavne Promjene za sebe. Kad bi nekako mogli naguziti i Srbe kod izbora za P.

Neko treba da ode kod Sorensena i saopšti mu da nema ništa od kandidovanja ostalih. Oćeš Nećeš. Za BiH ćemo žrtovati Sejdića i Fincija.

Republika Srpska ne može da se odrekne direktnog izbora Člana P. Kao i Predsjednika Republike. Jer je to garancija državnosti Srpske i konfederativnosti BiH.

Ako bi se Član P iz Republike Srpske birao u nekoj sarajevskoj skupštinskoj sali, a sjećaju se Srbi kako su najebali u toj sali, to bi bilo isto kao da bi se birao u Stambolu. 

1715.
RASTANAK SE PRIMAKAO

Otomanska politika Sulejmana Tihića, i cijelog Sarajevskog Političkog Kruga, u drugom Otomanskom Pohodu na Bosnu i Hercegovinu, koristi Neustavne Ustavne Promjene koje već drugi put, katastrofalno, provodi Ustavni sud kojeg čine i sudije stranci kao preglašivači u unitarističkoj politici Sarajeva.

Prvi put US, Ustavno Sranje, načinjeno je odlukom o konstitutivnosti svih na cijelom području BiH čime je direktno poništen Dejtonski sporazum koji je nastao činjenicom da su dvije države, Federacija i Republika Srpska, ušle u protivprirodni bludni odnos i odrekle se Deset Božijih Nadležnosti kako bi BiH mogla da se upiše u katastar evropskih naseobina koje se imaju smatrati državama.

Među tih Deset Božijih Nadležnosti nema ni jedne nadležnosti zajedničkih institucija koja se može podvesti pod imovimnu, imetak, imanje.

Upravo tu je zasrao Usrani Sud. Poništio je, na prijedlog Sulejmana Prvog Slavodobitnog, nadležnost Republike Srpske nad svojom imovinom, nepokretnostima, nad onim što Oni zovu Državna Imovina.

Živ sam zamro da se Sulejman ne sjeti da od Usranog Suda traži da se Mahovljanska petlja ne uknjiži na Državu, SJJ. Sunce Joj Jebem.

Pravna posljedica odluke Tog Suda je nikakva.

Ne postoji sila koja će provesti Tihićevo smatranje da je opštinska zemlja, primjerice, takozvana Lejdi DI, Dama Državna Imovina. Odnosno, da govorim kao Ćamil, da govorim kao pravnik, Sarajevske Otomanlije mogu se uhvatiti te DDI kao i Mara ZKK.

Republika Srpska će donijeti nove propise, po hitnom postupku, pretpostavljam. I gotovo.

Političke, odnosno državne, posljedice odluke Usranog Suda su katastrofalne.

Prva Grobljanska Odluka Ustavnog suda bila je ona o Konstitutivnosti Svih Insana Po Cijeloj Avliji, u skladu sa prirodnim pravom da kokoši seru po cijelom dvorištu. Ona je dovela BiH do propasti. Po njoj su uništeni Hrvati u Federaciji pa će sada Zlatagan, da bi spasio što se spasiti može, morati da da pola vlade i Savjeta ministara Hrvatima. I Izbornu jedinicu.

Tako je Konstitutivnost Insana dovela do Konfederalizacije BiH.

Ova, Druga Grobljanska Odluka Tog Suda, korak je do pjesme Rastanak se primakao. Do odluke, koju čekam Koozebosunce, u kojoj će Republika Srpska proglasiti Nevažnost izvjesnih sarajevskih odluka na Svojoj Teritoriji.

Smrt Fašizmu, Unitarizmu i ostalim Narodnim Neprijateljima.

Fujnota:

Dojavili mi da me Uspuhalo opet pominjao na Furuntalu.bu. U pravu je. Ja sam multišizofren, imam sto ličnosti za bavljenje mnogim stvarima. I zajebavam ih. Samo, ima jedna sitnica. Pitanje Pice nije pitanje ekologije i prirode o kojima govori mojka skulptura Maska prirode, već pitanje higijene. O čemu je Fata davno rekla, sve što treba, Plahni je za svaki slućaj.

I, predlažem da otvore novi Politički front. Kod bivše Banjalučke Mljekare nešto se kopa, kao da će se graditi. Eto povoda za proteste kod Sikinog Parka. Organizujte se, nemojte stalno pušiti. Kad ne mogu od vas, propuhala raznijeh provenijencija, tražiti da pažljivije razumijevate moje stavove.

    

OMLADINSKA
RADNA AKCIJA
VRBANJA 2012,
"ZA UMJETNOST"
Moji drugari iz Debeljaka, pored Banjaluke, gdje je smještena moja galerija -atelje, Čaprdan, Marko, Boris, Blaž, Mile i Đuro učesnici su Omladinsko-penzionerske radne akcije u kojoj sam došao do pune prikolice žila i panjeva za svoj skulptorski rad. Ako me oni ne proizvedu u skulptora, neće niko.
Cjelodnevno druženje obuhvatalo je težak rad na forsiranju Vrbanje, desetine puta, na rezanju zapečenog bagremovog korijenja i transportu traktorom što je uključivalo i gradnju improvizovanog kamenog mostića.
Ali, uspjeh je vidljiv.
Zahvaljujem dobrotvorima prema mom umjetničkom radu.