DRŽAVNI UDAR OHAERA
Informacija Vlade Republike Srpske, na 30 stranica, pod nazivom Lažno prikazivanje društvenih i ekonomskih prilika u Republici Srpskoj i podnaslovom: Ohaerovo kreiranje i održavanje nestabilnosti u BiH kroz djelovanje Rafi Gregorijana i drugih protiv Republike Srpske, koja sistematizuje činjenice prije i nakon tužbe protiv udruženih mediokriteta, plaćenika i podrepaša, Barašina, Furlana, Gregorijana, Apčera, Šahbegovića, Hadžiomerovića, Vaskovića, Babića i Lukača, pokazuje da djelovanje dobrog dijela, javnog i tajnog, međunarodne zajednice u BiH, pod okriljem OHR kojeg su strane potpisnice Aneksom deset pozvale u BiH a koji je odgovoran Savjetu bezbjednosti UN jer je imenovan u skladu sa relevatnim rezolucijama tog tijela, ima sva obilježja permanentniog državnog udara u BiH.
I to pod okriljem Ujedinjenih nacija a uz saučešće zemalja koje su se samoproglasile Savjetom za provođenje mira.
Poznato je kako se izvodi državni udar. Ovisno od zemlje, potrebno je zavladati nekolicinom važnih poluga kao što su mediji, policija, tužilaštvo i sud a raspustiti ili blokirati vladu i parlament. Eventualno šutnuti predsjendika države u dupe.
U praksi se sve to izvodi munjevito, u jutarnjim časovima. Kad ljudi pođu na posao, vlast je već nova.
U BiH, pod okriljem Ohaera, državni udar se izvodi temeljito i permanentno.
Najprije je zavladano vojskom. Reforma odbrane, koja je u stvari značila ukidanje Vojske Republike Srpske koja je, za razliku od ostalih „komponenata“, sigurno bila zapreka sa silom takvoj vrsti antidejtonskog djelovanja.
Ostao je lakši posao. Ohaer je bio formlano utočište Gregorijanu za dugotrajno organizovanje državnog udara u kome je potčinio:
· Medije (koliko mu treba)
· Tužilaštvo BiH i uneređenog tužioca Barašina
· Sud BiH sa fasadiranom predsjednicom suda i grupom međunarodnih samozvanika sumnjivog morala i namjera
· Nevladine organizacije
· Konglomerat plaćenih telaldžija koji idu u narod i šire zbunjujuće glasine i neistine (Debela Berta, Mikroposlodavac, Babić 93...)
· Političke stranke, manje i veće snage (SDP, SDA...)
Cilj državnog udara je upravljanje Bosnom i Hercegovinom što se ima ostvariti ekonomskim, političkim i moralnim uništenjem Republike Srpske za koju cijenu će sarajevski unitaristi pristati da žive u prividu unitarizma u njiovu korist a suštinski da budu podjarmljeni i pretvoreni u banana-republiku.
Nekoliko posljednjih visokih predstavnika direktni su saučesnici državnog udara kojeg provodi Gregorijan sa potčinjenom kamarilom.
Savjet bezbjednosti UN, koji je dobio iscrpnu pravnu analizu Vlade Republike Srpske, kojoj informacija koju pominjem daje konkretne i hronološke dokaze i činjenice iz svakodnevice, i zemlje potpisnice Dejtonskog sporazuma, dužan je da odgovori na pitanja o svemu ovome. I da preduzme sankcije.
Dio odgovora nikada se neće saznati. Ili hoće kada Rafi bude na umoru, kao onaj starkelja koji je dao informacije za Votergejt a priznao to na samrti.
Sankcije se mogu preduzeti u vidu:
· Poništavanja i zatvaranja Ohaera i svih njegovih tijela (Savajet bezbjednosti i bilo koja od potpisnica što je pravni minimum za zatvaranje)
· Poništavanju svih odluka Ohaera i visokih predstavnika koje nisu usvojene u parlamentima ili koje parlamenti, već usvojene, povuku
· Formiranje suda Ujedinjenih nacija za kršenje međunarodnog prava, ljudskih prava i sprečavanje demokratije u BiH
· Sprečavanje prostog prerastanja Ohaera u Specijalno predstavništvo EU. Predstavništvo EU, odnosno stranci na službi, mora imati diplomatski status čiji agremani moraju biti prihvaćeni od nadležnih organa BiH a domaće paritetno osoblje mora imati saglasnost parlamenata u BiH.
Vidjećemo šta će reći ukopničko vijeće za implementaciju mira, krajem ovog mjeseca.

SMESIĆ
Orahovički Hrvat, Stipe Mesić Meša, izjavo je, opet, da Beograd treba da poruči Bosanskim Srbima da je Sarajevo njihova prijestolnica.
Sam je poručio Hrvatima u BiH, po njemu, vjerovatno, bosanskim Hrvatima, da za njih nije dobro da imaju treći entitet jer bi to bio geto. Bolje je da budu konstitutivni na cijeloj teritoriji. Otprilike kao bujad, zelje ili maslačak.
Zatim je taj predsjednik države koja Slovencima ne da more a on sam Srbima ne da entitet, izjavio, u intervjuu sandžačkom listu Danas, da se u Hagu sudi vođama bosanskih Srba „za zločine i za stvaranje Republike Srpske“, koja je „stvorena etničkim čišćenjem“. A Republika Hrvatska je stvorena igranjem žmire sa Srbima. Za njih je, „hrvatske građane srpske nacionalnosti“, Stipe Mesić Meša, očito islamski glasnogovornik sa Balkana, imao poziv da se vrate i uživaju sva manjinska prava.
Stipe Mesić Meša, doživotni bivši predsjednik Hrvatske, sam je sebe tako titulirao, očigledno ima jednonacionalni koncept balkanskih država u svojoj glavi. I unovčava ga već godinama na tržištu šovinističkih, nacionalističkih i unitarističkih iznutrica.
Kao što je mirno gledao žrtvovanje Srba u Hrvatskoj, tako mirno gleda i uništavanje Hrvata u BiH. Tako bi mirno žrtvovao i Srbe u BiH.
Mesićev angažman oko BiH i Republike Srpske, može se dvoznačno tumačiti.
Jedno značenje njegovog djelovanja je protivsrpsko. Radi se o klasičnom urođenom hrvatskom nacionalizmu koji se demonstrira i opstoji, isključivo i odnosu na Srbe. Prema drugim narodima, ta politička patoka Hrvatske servilna je, ponizna i podanička. Vegeta tom glavnom jelu hrvatske političke budišionice, bušićionice i kučarionice, koju dodaje Mesić, vjerovatno je i obiteljsko-srpski kompleks koji generiše veće katoličanstvo nego što je papino.
Drugo značenje je sporovoznije ostvarenje koncepta Šahovnice na Drini. Ukidanjem i poništenjem Republike Srpske, Srbi bi još u ovom vijeku postali manjina u BiH a to bi otvorilo mogućnost prihvatanja Bošnjaka u krilo i trbuh Hrvatske i konačno zadovoljenje težnji izvornog hadezeovskog nacionalteritorijalizma kroz Veliku Hrvatsku. Da li Mesićevi kontakti sa Iranom imaju ikakve veze sa ovim političkim djelovanjem, saznaćemo nakon smrti doživotnog bivšeg predsjednika Hrvatske, iz memoarskih knjiga njegovih saradnika.
Ne treba zaboraviti da je Mesić tipični proizvod teritorijalnog nacionalizma kojeg su lansirali i prihvatili marginalci titovog komunizma i samoupravljanja, oni iz sanu, francuske sedam, hrvatskog proljeća... i da se njegov svjetonazor ne može izdići iznad tih torova.
On, samo, kao Predsjednik, Fikus, Hrvatske, traži nove primjere za svoj svjetonazor.

OBRAČUN KOD RG KORALA*
Ako hoćete da vladate jednom zemljom, nelegalno, podmuklo, pokvareno, a uspješno, morate sve da usitnite i zavadite i držite ih na dovoljnoj razdaljini da se ne iskolju, jer nećete, onda imati kim da vladate, a da im dovoljno blizu bacate šećerleme, tako da mogu da se oblizuju od očekivanog užitka i da misle da je to baš njima bačeno. Pri tome ne smijeti činiti greške i dozvoliti bilo kome da se zbliži sa nekim drugim iz grupe niti, što je najkatastrofalnije, zaboraviti na nekoga ko će, u međuvremenu, postati moćan.
Naprimjer: Date malo šećerlema, para, za pokretanje novina. Ali date onome ko je vješt sa krampom a ne onome ko zna kako se prave novine. Zamolite ga, zaprijetite mu, da koncepcija mora da bude ona koju vi propišete. Tu koncepciju smještate u neprijateljsku sredinu kako se konceopcija ne bi primila i novine ne bi mogle da imaju tiraž. Nećete biti toliko ludi da omogućite profesionalnu novinu koja će narasti na 150.000 prodatog tiraža. Četiri ili pet hiljada je posve demokratska cifra.
Ili: Podržavate lidera i njegovu partiju. Ali odaberete narcisoidnog lidera suženih koncepata, ne mora pri tome nositi konjske naočnjake, previše je vidljivo, koji ne može nikada napraviti veliku stranku i kvalitetan politilčki program ali će iz svoje vlastoljubne narcisoidnosti raditi bolje nego oni sa Pavlovljevim uslovnim refleksom. Vi kažete: Vlast, a njemu pljuvačne žlijezde postaju gejziri. Nemojte napraviti grešku pa podržati lidera koji shvata politiku i danas i za deset godina i ima energiju da to provede.
Da, umalo da zaboravim, vodite računa koliko angažovanih lokalnih saradnika, špijuna, doušnika, narcisoida, poltrona, dupelizaca... imate. Ako ih je previše, torovi neće izdržati. Neko će izaći i najesti se mladog kupusa i pri tome lanuti da u toru ima svašta, samo nema mladog kupusa. (vidjeti TI, slučaj Daj para, ili NVO B, slično). Da Staljin nije na vrijeme umro propao bi zbog previše saradnika, špijuna, doušnika...
Veoma je rizično da u saradnji sa klasičnim kriminalcima, reketašima i korupcionašima, optužujete druge lidera za kriminal. Vaš miljenik će povjerovati da je optuženi i doista kriminalac i da on, miljenik, ima pravo da krade još više. Kada javnost sazna da krade, saznaće i da ste mu vi prijatelj i makro.
Nemojte nikada upasti u grešku da vas u zvaničnu i prijateljsku posjetu primaju vaši saradnici, doušnici, narcisoidi... i daju vam podršku. To je pogubno. Za njih (Vidjeti: zvanični sastanak ZL – RG, Sarajevo, 3. novembar 2009.). Nemojte dozvoliti da stranke koje volite izdaju javna saopštenja, u situaciji kada se vi uneredite, u kojima će da vas podržavaju riječima: Radi za dobrobit svih a naročito nas. Naročito je opasno ako ta stranka saopšti da vi i vaš ured, unered, doklegod ste tu imate pravo da ispitujete javne dužnosnike. Tako ste im omogućili da se oni predstave kao vaš poslodavac i naredbodavac. (Vidi saopštenje SDA u vezi slučaja RG i OHR, 3. novembar 2009.).
*Predavanje održano nevladinoj grupi vračeva i nižih predstavnika u prašumama jednog susjednog kontinenta a u okviru programa efikasne vlasti nad lokalnom močvarom punom konstitutivnih plemena.

KO STOJI IZA KATALONIJE I VOJVODINE
A KO IZA REPUBLIKE SRPSKE
Fudbalski savez Katalonije imenovao je, dakle, posjeduje prava i nadležnosti za to, selektora Fudbalske reprezentacije Katalonije. To je klasični majstor holandskog totalnog fudbala, Johan Krojf. Kaže se da je Katalonija španska regija. Kao i druge, koje takođe imaju svoje fudbalske saveze i reprezentacije. Te reprezentacije igraju prijateljske utakmice sa drugim reprezentacijama, ne samo regionalnim.
U Srbiji se priprema zakon o Vojvodini. Na sajtu Vlade Srbije je prijedlog tog zakona i u njemu je, nesporno, predviđen referendum stanovništva Vojvodine o promjeni njene teritorijalne cjeline.
Kada je, pred izbornju kampanju, 2006. Milorad Dodik pomenuo referendum u intervjuu novosadskom Dnevniku, ne govoreći o otcjepljenju, separaciji, kosovorepubljik, niti o priključenju velikosrpskom Beogradu, digla se kuka i motika, nana i nena, Rafi i Pedi, da proskribuju Dodika i Republiku Srpsku, da je skrešu, okrešu, apriliziju i butmirišu dehaelom u paketima nadležnosti adresiranim na Državu. Zahtijeva se i eliminacija Milorada Dodika iz politike, dobrovoljnih davalaca krvi i ljubitelja ekonomskog napretka.
Kada je, tu skoro, Republika Srpska htjela da okupi fudbalsku reprezentaciju, sva crvena svjetla su se popalila i u Sarajevu i u raznim javnim kućama fudbala i to je onemogućeno. Čak je i sporan Fudbalski savez Republike Srpske. Apsolutnu prednost ima Fudbalski/nogometni savez BiH u čijoj reprezentaciji igraju sami Bošnjaci.
Kada je drugi Tito, i drugovi Moša, Edi i Đido... formirali FNRJ, organizujući prethodno turneju Zlatni glas AVNOJ-a, niko nije popovao sa strane. Ni kada su unutrašnje granice crtali, niko nije garantovao i potpisivao sporazum. Tito je čak i van FNRJ mogao da radi šta hoće pa su ga molili da se povuče iz Trsta i da mrtve domobrane, ustaše, muslimanske kvinslinge, nešto četnika i vaskolike njihove tetke, ostavi tek strijeljane na teritoriji neutralne susjedne zemlje gdje su ih partizani bili stigli. A mladi skojevci su pjevali Nedaj, Tito, Trsta i Gorice.
Pa su, mnogo decenija kasnije te voluntarističke granice poslužile za raspad i rat i nastanak nezavisnih država.
Iza Vojvodine i Katalonije ne stoje velike dejtonsko-pariske sile. Nikakav međunarodni ugovor. Pa ipak njihove granice su nedodirljive. Toliko da neko prekogranični, niti svaki Španac, ne može igrati za reprezentaciju Katalonije. A Vojvođani imaju pravo na teritorijalni referendum. U toj velikosrpskoj Srbiji.
Iza Republike Srpske stoje sve svjetske velike sile. Čak i Turska. Pa, ipak, nekima njene granice ne znače ništa a nema pravo ni da igra reprezentativni fudbal u okviru svojih granica.
Očito je da je pedalj međunarodne zajednice i međunarodnog prava varijabilan.
Nekiput je usklađen sa erekcijom, nekiput sa disfunkcijom.
Za početak, trebalo bi obilježiti dejtonske granice Republike Srpske.
Takvo bogatstvo nemaju mnoge regije, pokrajine i autonomije u Evropi.

PERVERZIONISTI,
mondijalisti, samogenicidioti, mazohisti, globalisti, europejci, transpolititi... u Srbiji, u nedostatku umne gimnastike, dočepali su se hit-teme Biljana Plavšić i Milorad Dodik i time, ponovo, dokazali, da ih je Slobo umno unakazio sve do biološkog raspada zadnje moždane ćelije, da ih je Slobo jebo u mozak.
Vrhunac intelektualata, posebne vrste intelektualnog ejakulata, jeste nadnaslov Opis i komentar jedne fotografije Biljane Plavšić, u beogradskom dnevniku Danas, objavljen danas, kada je na naslovnoj strani objavljena i fotografija i najavni naslov o samootkrivanju spomenika Bilu Klintonu, na Kosovu Ravnom. Ispod podnaslova je tekst, na pola stranice, izvjesne Mirjane Miočinović, ne znam šta je i ko je ali mi liči na jednu od natašoidnih jedinki nastrano neostvarenih u socijalnom i svakom drugom smislu, znate vi kojem.
Opisuje Mirjana fotografiju, zamjera na bundi, osmijehu, fotoosjetljivim naočarima, Dodikovom glupo samouvjerenom osmijehu a onda navodi ratne citate Biljane Plavšić. Predočava da su ratne izjave važne, kao da je rat književno veče, recital.
Tipična intelektualizirana beoagramerska nota u potcjenjivanju svega postojećeg.
Onaj ko nije uspio da se ubaci u kantu za smeće Francuske sedam, u septičku jamu Dedinja, u aparathejd Politike i druge služinčadne jasle Slobinog Režima i Julinog Kiča, postao je antiepohejac srpskoločne kritike vlastitog zametka i okruženja.
Dotična Mirjana, i sve druge, naslađuju se na izgledu Biljane Plavšić i na onome što je govorila dok joj je glava bila u torbi i dok je padala krv svuda uokolo, a dotični intelektualati, po beogradskim uskislim stanovima živjeli na marlboru sa Kipra, pjenušcu, šmrku sa stakalaca i diskusionom izvraćanju uma. Stoga i ne gledaju šta je učinila Biljana, već gledaju kako izgleda (kao i agramerski drkadžija, onaj koji piše u Nezavisnim: Izgleda kao da je bila na odmoru a ne u zatvoru) i gledaju šta je govorila.
A učinila je:
· U samom srcu rata, na Palama, Slobi rekla: Marš, bre. I odbila da se rukuje s njim. Nisam primijetio da je neko od tih srbijanskih, beograderskih ljudskopravaša, pisnuo ili prdnuo za vrijeme Slobe Veličanstvenog.
· Samom Esdeesu rekla da je suicidno za srpski narod ostvarenje njihovog, i Slobinog, koncepta Kriminalizovane Odbrane Srpstva. A Mirjana i drugi beogardisti intelektualoidne sfere, pušili su ono što je Slobina kamarila švercovala, pili, oblačili, vozili na švercovanom benzinu... i nisu ništa rekli kada je Sloba uvodio sankcije Srbima preko Drine, bre. Nije primijećeno da su išta rekli Slobi, Miri, Arkanu, ili barem ulitanom Braciki Kertesu.
· Raspustila skupštinu i otišla na izbore. Nije krala izbore kao Slobo.
· Dala mandat mladom, sposobnom političaru a ne kao Slobo, dvorskim podsuknjašima.
Ne moraju intelektualoidni beogardisti mazohizma da znaju sve to. Ali bi trebali da znaju da tamo negdje, za njih daleko, postoji Republika Srpska koja ima svoju riječ, svoj karakter, svoj pogled na svijet, svoj put. Republika Srpska, koja se otela istorijskom vrtlogu srpskog uništenja i samouništenja, i uništenja od strane Slobe, i ostala na površini.
Dio tog uspjeha je i Biljana Plavšić a ne njena bunda.

ISKLJUČENI SMO
Seksopolis, grad sa 462 miliona jedinki, 14. mart 2274.
Dvije jedinke, sa brkovima, sjede u stakleno-mermernom boksu punom kiseonika, u sklopu Parka staklenika, najvećeg u gradiću, i zamišljeno ne trepću u veliki vazdušni displej iznad dva geolitera. Daje se megabaster Na današnji dan. Nevjerovatno, kako je davno stvorena oplođivačka ćelija koja ne potiče od muške jedinke, 2009. godine. Davno. Gdje ti, jedinko umrtvljuješ svoju lijepu gomilu ćelija. U geoliteru 876 c (geoliter je duboka zgrada, ukopana u zemlju, za razliku od solitera, a zbog korištenja toplte ispod zemljine kore, kako se ne bi na grijanje trošio kiseonik a produkovao ceodva). Jesi li jedinko porijeklom od muška ili ženska. Od ženska, ali na konotroli nisu primijetili brkove. Onda dobro, pokazaću ti moje oplodne ćelije koje sam noćas proizvodio od ćelija kože i instant sexualanata. Imam i ja svoje. Moje su ružičaste. Vidi. Da ih malo pomiješamo, da uživamo. Može, ako nisi politički obojena. Nisam. Vidi šta rade u teglici. Neka vrućina mi obuzima kožu ispod lakta. Možeš li mi pokazati penisfrekventor. Demontirali su ga i odnijeli dehaelom u Južnu Ameriku, u sklopu programa, oduči i zaši. Kada budeš imao opet plodne ćelije, xerkuj na 3678568990 na frekventnom čipu. Imaš ga ugrađenog. Imam, iza uha mi je. I otišla je na dno svog geolitera prošavši pored jednog drugog mermerostaklenika u kome su bile takođe dvije jedinke sa brkovima (brkovi su se već odavno pojavljivali na čelu jer su genetičari zaboravili na njih pa je to, vremenom, postalo modni hit. Po mirisu mi se, jedinko, čini da si iz gay kopulacije. Jesam. Predsjednik sam nelaboratorijskog udruženja za pomoć koseksualcima, onim jedinkama koje su različitog pola, da imaju svoje rezervate da se pare jednom u deset godina, u skladu sa najboljom evropskom prapraksom. Ko ih oplođuje. To je šljam. Noćas sam proizvodio oplodne ćelije, vidi bočice. Kako je predivno plava. Ali sam maštao da i njega koristim na stari, izvorni način. Naguzi se i odlijepi taj vakumpak sa guzice. Nema, jedinko, zašili su je, u okviru programa zaštite okoline od brabonjaka. Oplodim im pradjeda, gdje su otišla uska prava. Ne znam, jedinko sa penisom, vidiš da je još 2009. stvorena oplodna ćelija koja je izbacila iz upotrebe vas sa penisoarom. Eno, piše.
I doista, jedinka sa suludom željom za svog penisa, otišla je u geoliter sa arhivpjuterom i pronašla detalje o naučnom radu na Univerzitetu Stanford kojim je počelo uzgajanje muških i ženskih polnih ćelija za masovnu oplodnju. Sa srane ekrana antrfile: te godine je propala masovna oplodnja u bazi Butmir. Koji je penis Butmir? Pokreni Google. Pokreni Google. Pokreni Goo.........

GULAGUMDŽIJA
Pošto dva Esdepea, zagrebački i Lagumdžijin, nisu uspjeli da spriječe više od stotinu stranaka i partija koje su glasale da SNSD dobije status punopravnog člana u Socijalističkoj internacionali, zlatni sarajevski Zlatan je krenuo u inokosnu borbu protiv Dodika i nezavisnih socijaldemokrata.
Već drugi put tužaka nas glavnom drugu Socijalističke internacionale. Ovaj put iskružio je i sličicu iz novina na kojoj predsjednik Esenesdea, Dodik, dočekuje Biljanu Plavšić pošto je stigla u Beograd nakon oslobađanja iz Švedskog zatvora a na osnovu odluke haškog tribunala. Traži da SI Esenesdeu oduzme status punopravnog člana i pošalje nas u ćošak da klečimo na zrnevlju.
Ne znam šta je staljinizovani um mogao smisliti kao obrazloženje i opravdanje za tužakanje.
Pretpostavljam da je napisao da se Dodik smijao kada je vidio Biljanu Plavšić, da je potrebno uvesti kodeks po kome SDP, kao nezavisna bosanskohercegovačka agencija, propisuje koga može dočekivati, ispraćati i primati predsjendik SNSD, da socijaldemokrati i članovi socijalističke internacionale mogu da komuniciraju samo sa onima koji imaju uzase potvrdu o nekažnjavanju, ne stariju od šest mjeseci, da svaki socijaldemokrat i socijalist u BiH, a i šire, mora imati po jednog dodijeljenog špijuna, nadglednika i enkavedeovca koji će kontrolisati s kim se ko viđa.
Lagumdžija je dio sarajevskog političkog kruga koji ne živi u svom vremenu i u svom političko-geografskom prostoru. On je dio kontrolisanog života iz neke daleke tačke Kominterne ili tačke Istanbula. Ili dio privida da se taj život treba kontrolisati. Već je mučno slušati sarajevske kone kako se žale svakom živom u svijetu protiv Republike Srpske i Srba, kako traže da neko dođe ovdje i da čvrstom rukom i izdrkanim ustavom riješi njihove halucinantne zahtjeve o ukidanju Republike Srpske i hapšenju Milorada Dodika.
Genetsko nasljeđe nesamostalnosti, podjarmljenosti, kolaboracionizma, poniznosti do promjene imena i vjere i do potpunog onemogućavanja prihvatanja gole činjenice da sa nekim živite u istoj zemlji i da ona nije moguća bez tog drugog i drugačijeg, sa svojim interesima, ciljevima i stavovima, pokreće mehanizam koji je filigranski satkan od mješavine stambolskog nasljeđa i kominterovskog drila svijesti.
Tako se sarajevski politički krug doista vrti u krugu. Zbog traženja Dalekog Cara ne može da formuliše vlastiti politički program a zbog nedostatka vlastitog političkog programa, neprestano se traži Daleki Svemoćni Car.
Ako ništa nezna Zlatko Lagumdćija, prije svih, kako nezna da se ništa neće dogoditi i kada bi Socijalistička internaconala uslišila njegove pritužbe.
Šta bi nakon toga.
Tražio internacionalne brigade da ratuju protiv režima Milorada Dodika.

NEMOJTE SE PONAŠATI
PREMA NAMA
KAO PREMA SRBIMA
Baš kada se očekivalo da će nezavisna papinska vatikanska agencija proglasiti Ohaer blaženim i kada je trebalo osobolje, sa vršiocem dužnosti i prvim, drugim i trećim zamjenikom, poimenice, sa srednjim slovom, da uđe u Ustav Države, kada se očekivalo da Tihić do kraja života, jednom godišnje, ide pred bijelu kapiju, kao na ćabu i kada sam bio uvjeren da će taj Ohaer nastaviti svoj vječni svijetli život kao Katastar & Grunt BiH, da bi, negdje 13. marta 3012. ljeta klimatskog, objavio popis imovine Države Sulje, Zlaje i Harija - skandal.
Veliki skandal.
Nas, ugledne, poznate i značajne, Bošnjake, Žrtve, Pravednike, Državofile, Vjernike, Unioncentriste, Državofunkcionaliste, Dobre Bosance, Potomke Starih Bogumila, takorekući Ohaeromile, novu rasu na Balkanu, praljude novog Otomanskog davutoglaškog dubokog carstva, ubacili u neke krugove, kao da idemo na gađanje, na kakvo strelište sa bojevom municijom, ubacili u šeme i grafikone, zavjere i kriminale, a poznata je naša čestitost na svečetiri strane, i žrtva za Državu i Ohaer, naročito žrtva mira.
Zar i ti, sine, Ohaere. Ohaere, dobri abere, sefere, Ohaere, sine svake dobre matere, kako bi naricao Skender Kulenović, još majka nije takvih rodila, i nije ni jedna, kao tvoja neznana majka, po zemlji Bosanskoj hodila, da prostiš, preko rijeke, a ako ne može preko rijeke, barem zavezanih zastava do rijeke, Drine, da prostiš. Zar i ti da ruku digneš na Bošnjake, mada je u tim krugovima, samo nas nekolicina izvjesnih sa neizvjesnim moćima i poslovima, ali i to je ruka na Bošnjake, žrtve srboljudi, srbočetnika i srbozločinaca.
Zar tako, da IZ, kada mijena ustav, vjerovatno da ReIZ može biti na čelu IZ duže od tebe u Bosni, mora da uputi javni protest i da naglasi da se prema nama, Bošnjacima, ponašate kao prema Jevrejima. Ma šta kao prema Jevrejima, ponašate se prema nama kao prema Srbima, u stvari, kako biste se trebali ponašati prema Srbima.
Zar mi ilegalci, kriminalci, teroristi, dobri brate Ohaere.
Kako ćemo, sada i odsada, tražiti da tako satanizuješ Srne i Manji Entitet, kad si to, izrode Ohaere, učinio nama. To ne može oprati izvinjenje Incka i mucanje da je taj Analitički tim formiran prije njega, za vrijeme onog Srbina Lajčaka. Ko će sada da nam organizuje Butmir 171, 172, 173 i dokle bude trebalo.
Dakle, samo naivci, slikari generalići, sporomozgaši i oni koji nemaju nikakav osjećaj za političke koordinate, oni koji su umislili da su od Boga, i Ohaera, od Klintona i Ešdauna, poslani da tvore Državu, samo Državu i uvijek Državu, a da pri tome ne moraju imati nikakav realan politički koncept, mogu da misle da Ohaer, i drugi razni internacionalni jebivjetri, ambasade, dobrotvori... nemaju šeme, krugove, analize, analitičke, špijunske timove i karakteristike svakoga od nas i da mnoge nisu vrbovali u svoje redove i torove. Čak je i usrani Esdees, za vrijeme Raše Paljanskog, imao svoj Analitički tim, u obličju Tajfuna, koji je okupljao špijune i analitičare. Zašto to ne bi imao Ohaer, dobri i svijetli.
Bošnjački bosnozborci bi trebalo da znaju da su iz istog legla, iz legla SDSDAHDZ, u kome su pelene, cucle, humana, nana i kašice, čak i kakica, samo kriminoidna posteljica iz koje se nikada ne izlazi. Samo su oni drugi razotkriveni, usrani, upišani, i ukriminalisani, ranije od bošnjačke nomenklature, od sarajevskog političkog kruga.
Sve je već urađeno. To što neko sada čini zapisnik ili službenu zabilješku, ne znači da je došlo vrijeme za kukanje.
Da li i sada nadležnosti Ohaera treba ugraditi u domaće institucije, prije njegovog zatvaranja.

ČEKAJUĆI DAVUTOGLUA
Današnji sastanak lidera parlamentarnih stranaka, zastupljenih u Parlamentarnoj skupštini BiH, u Banjaluci, formalno nije uspio.
Sarajevski politički krug je ušao u pucanj i u samom startu kategorički odbio ušečće. To je odredilo i dalji tok te inicijative. Ostali su iznosili različite argumente za izostanak, od toga da je dnevni red stvar pozicije do zauzetosti saborima ili drugimn obavezama.
Ipak, pokazalo se da su SNSD, DNS, SPRS i NS Radom za boljitak, najzainteresovaniji za Bosnu i Hercegovinu. Sve teme koje su predložene kao mogući dnevni red, odnosile su se na BiH i na njenu dobit. Narodna stranka radom za boljitak ima interes da dobije člana Predsjedništva BiH ili predsjedavajućeg SM. I to su jasno iskazali. DNS je rekao da neće učestvovati ni u kakvim razgovorima o ustavnim promjenama gdje se zahtijeva Butmirski paket. SNSD je saopštio poznati stav da je BiH ugovorna zajednica u kojoj je Republika Srpska najpreča ali se poštuje i stav onih kojima je BiH najpreča.
Odbijanjem razgovora, od strane sarajevskog političkog kruga, prije svega, zatvorena su vrata svakoj budućoj inicijativi ove vrste iz Banjaluke, što se Esenesdea tiče. Takođe, Esenesde neće učestvovati u razgovorima butmirskog inženjeringa.
Ta činjenica može koštati one kojima je BiH najpreča. Budžet, na primjer. Nije jasno kako će biti usvojen. Prošle godine je u Prudu dogovoren i, za ovdašnje prilike, glatko usvojen. Kako će se provesti ove godine?
Sarajevski politički krug i dalje čeka Bič božiji, nekon izvanjskog predsjednika ili potpredsjednika, komisiju, pik, ohr... čeka da Davutoglu formira tu ekonomsko-političku zajednicu pod nazivom Otomanska imperija II, kao centar svijeta, pa da Imperija kaže i Avganistanu i nama kako ćemo i šta ćemo.
Politička zrelost se ne može izgraditi i naučiti. Nije dovovljno postati stari konj i sačekati da se ostvari ono: kazaće ti se samo. Političku zrelost ili imaš ili nemaš. Ratne stranke, nastale na ratnim spermatozoidima, u vještačkoj oplodnji Mog Naroda i Njihovog Zla, ne posjeduju potencijal za političku zrelost i shvatanje trenutka. To se vidi na primjeru odnosa Hadezehrvatske i Slovenije. Prije šest godina Račan je postigao sporazum koji oni sada nude Sloveniji.
Tako i Age Sarajlije.
Nemaju BiH u ruci. Ni na grani. A neće da pričaju o njoj.
Po ustaljenoj prognozi o dva godišnja doba, u politici postoji godišnje doba u kome traješ i godišnje doba u kome propadaš, ali jednom zauvijek, doći će u stituaciju da mole da se razgovara o BiH.

PET CILJEVA I DVA USLOVA ZA PEDERE
Holanđanin Boris Ditrih, predstavnik najveće međunarodne organizacije za praćenje primjene ljudskih prava, HRV, je li, došao je u Srbiju da načini izvještaj o tome i o propaloj paradi ponosa. Parada ponosa je parada pedera. Peder je, poznato je, gay a gay je čmarstvenik, čmarodejstvenik, čmarnjak. Boris, bujne plave kovrčave kose, istovremeno je i rukovodilac LBGT programa u okviru Hjuman RV. To je program za onu popuplaciju. LBGT znači: lezi bilo gdje i turi.
Srbija se našla u velikom problemu. Ratko Mladić nije uhapšen, manjine se bune a LBGT populacija nema prava da ga turi gdje hoće. Susjedne zemlje, Rumunija i Bugarska, inače članice EU, daleko su odmakle u tim lezi i turi pravima. Uskoro će Srbijom da zavlada izreka: Jebu se ko Bugari, bre.
Elem, Politika, danas, isturi naslov: Gej prava neizostavna u evropskim integracijama.
A mi u BiH, nismo dozovlili, kao ni Srbija Paradu ponosa, promociju podvora. Podvori su, za mlade naraštaje, vrbove motke, debele ko ruka, na kojima dvojica nose plast sijena na sredinu njive, gdje će sadjeti sijeno. Podvori su glavni junaci zagonetke: Turim ja tebi, turiš ti meni. Jer, svako svoj podvor gura, da prostiš, ispod plasta na drugu stranu.
A i ja sam bio protiv toga.
To može biti ozbiljan problem prilikom ulaska BiH u Evropsku uniju.
Za razliku od evropskih zemalja gdje imamo ministre pedere od kojih jedan javno priča, u novinama, kako je sa momkom došao kod svoje majke a ona razdragano uskliknula: Znači, to mi je zet.
Podvorska populacija, Turim ja tebi, turiš ti meni, pri čemu je bitno da najmanje jedno nije žensko, uslov je, dakle, za ocjenu da je društvo demokratsko. Svi ozbiljniji zatvori u svijetu imaju ta LGBT prava isprkatikovana do krajnjih granica. Oni su svi, prije, BiH i Srbije, ispunili uslove za ulazak u Evropsku uniju. Nedostaje im još koja sitnica: izbori, pravo žena za kandidovanje itd.
Spopao me strah. Šta ćemo kada Boris Holanđanin dođe kod nas. U inspekciju. A ovdje ni para ni pedera. Uz to, oni sa hlačama za duboku vodi, i sa bradicama, agresivni. Mi, prirodnjaci, krava ne skače na kravu, konzervativni. Nema prolazne ocjene. Zalud ustavne promjene, But i mir, Bilt i paket.

POD ZASTAVOM TURSKE
Reforma odbrane bila je greška.
Kao i sve reforme na ovim prostorima. Od privredne reforme Borisa Kidriča pa do Šuvareve reforme školstva.
Ne samo zbog toga što je ukinuta Vojska Republike Srpske. Zbog propuštene šanse da se vojska uopšte ukine. I zbog toga što je stvorena još jedna poluga manipulacije Bosnom i Hercegovinom, poluga manipulacije u Bosni i Hercegovini i poluga novih sukoba.
Trenutno je aktuelan predvojnički izlet u Avganistan.
Spcijalci BiH za čišćenje buradi od pomija i rastjerivanje pasa lutalica po kasarnama, izazvali su podjele u Državnom Parlamentu, to je Predstavnički Dom Parlamentarne Skupštine BiH, ali se od milja naziva Državnim Parlamentom, da bi se Država bolje osjećala, oko vojnih baza za lokaciju Naših Snaga. Neki predlažu Njemačku, neki SAD, neki Tursku. Informacije iz Sarajeva, koje su uvijek pouzdano selektivne, kažu da Njemačka neće da čuje za varijantu da primi Naše Specijalce jer su spremniji i obučeniji od njihovih. Američki vojnici idu svaki dan u izgibiju pa nebi bilo dobro da Naši učestvuju u tome. Turska Nas prihvata objeručke. To bi bilo novo jezgro Otomanske, Sećijske imperije. Naše Snage ne bi nikuda izlazile iz utvrda i tvrđa, samo bi se izležavali u hladu jasmina a trbušnjakinje bi tresle guzovima uz umilne zvuke dukata i đerdana. Bitno je da su pod turskom zastavom ili zastavom Turske. Državni Srbi u Državnom Parlamentu, međutim, imaju primjedbi. Ne može opet pod Turke. Bošnjaci više vole Turke nego Srbe ali ne mogu to tako da kažu pa optužuju Srbe da opet opstruišu ulazak BiH u NATO.
Mislim da je dosta Turske u atmosferi.
Te Obnavljamo Otomanske Vijekove, te Djed Fatih bio ovdje, bio ondje, te u Turskoj treba operisati nesretnog Halida Bešlića, te Turska treba da sanira Na Drini Ćupriju... a gradili je Srbi. Samo se bojim da nekom ne padne na pamet da neki Turski Pisac napiše Na Drini ćupriju a da onu Andrićevu bacimo s mosta kao zastarjelu.
Međutim, sve to nije problem. Problem je slanina kao važno materijalno-tehničko sredstvo modernih oružanih snaga, Naših, NATO i turskih. U Avganistanu je prljavština a to znači da pored talibana haraju i boleštine. Tuberkuloza. A slanina koju bi jeo dio Naših snaga, nije u menzi baze Turske. Slanina je važna za pluća a ne samo za Srbe. Ako Naše snage idu u druge baze, tamo ima slanine pa drugi dio Naših snaga ima da zamre od gladi.
Problem je nerješiv.
Slanina se ne može ukinuti. Možda pokušati sa vojskom pa da budemo mirni od tih kasarni, zastava i sukoba.

LEŠINARSKA ISTORIJA
Lešinarska istorija Balkana proizvela je i političke lešinare koji glavni razlog postojanja i djelovanja nalaze u oblizivanju nad tuđim žrtvama i na tuđoj nesreći.
Čitave naplavine su uživale u podokupacijskom sladostrašću koje im je priredila otomanska ili austrougarska imperijalizacija ovog, inače, demokratskog, ljudskog i naprednjačkog prostora.
Ta genetska osobina prenešena je i na nove generacije. Ona se demonstrirala u butmirskom očekivanju nametanja pa unazad, sve do početka demokratskih ratova u BiH.
Dabome, genetski kod ne zaobilazi ni jednu profesiju. Medije, takođe. Izvjesni Drago Hedl u Jutarnjem listu, valjda užalošćen što je onemogućen da uživa u svom nastranom lešinarstvu, u naslov ističe monstruoznu rečenicu, nakon dolaska Biljane Plavšić u slobodni Beograd: Izgleda kao da je bila na godišnjem a ne u zatvoru.
Kako bi trebalo da izgleda? Da otpada meso sa nje, da je sva u ranama, da još ima lanaca na nogama i rukama, od tradicionalnog švedskog čelika koji se ne može presjeći fleksom nego autogenim aparatom pa da joj se pri tome sprže i kosti.
Izvjesni potpredsjednik Narodne skupštine Republike Srpske, a da nije Republike Srpske, bio bi potpredsjednik krivog Marinog, izjavljuje da je Dodikov doček Biljane Plavšić uvreda za svakog časnog Srbina. Ne znam zašto uvijek neko drugi ima potrebu da određuje ko su časni Srbi.
Željko Komšić Oglu, kao Lagumdžijin član Predsjedništa BiH, otkazuje najavljenu posjetu Švedskoj koja je, tumačim, kriva što je Biljana Plavšić izašla živa iz zatvora.
Komšić Oglu nema pravo na to jer Predsjedništvo BiH nije njegova privatna pojata. Može da na planiranju i dogovorima, kaže da neće da ide u tu mrsku zemlju ali, ako je odlučeno, onda mora da ide. Komšić na ovaj način odvaja BiH od Evrope i okreće je Otomamskim koncepcijama Davutoglua.
Političko lešinarenje utkano je u samo biće ovog podneblja, ne samo bosanskohercegovačkog, i teško će se iskorijeniti. To je u mnogom pojedincu. I u kolektivitetu. Zato i postoji izreka: Dabogda komšiji crkla krava...
Biltova izjava da bosanskohercegovačke političke snage moraju da nađu dogovor a ne Čekajući Butmira, poziv je na odustajanje od lešinarenja.
Prvi korak je najvažniji i najteži.

ISTORIJSKA DUBINA TURSKE SABLJE
Turski ministar inostranih poslova, pisac knjige Strateška dubina, odskorašnji ministar, Ahmet Davutoglu, održao je jurišni govor u Sarajevu na izvjesnoj konferenciji Otomansko nasljeđe i muslimanske zajednice Balkana danas.
Turska je vječni kandidat za prijeme u članstvo EU, sa izgledima sličnim mojim da pobijedim Usaina Bolta. EU je negdje u vazduhu odlučila da halapljivi prijem, koji su joj naturili Amerikanci kako te demokratske zemlje, nastale poslije pada SSSR i Varšavskog pakta, ne bi ponovo pale u Ruke Rusije, treba malo poturčiti. Odlagati, kao u slučaju Turske. U skladu sa tim a i u skladu sa Butmir-Čador-Lula-Mira-partijem koji je, izgleda, i planiran da propadne da bi odlaganje bilo uvjerljivo a prostor za angažovanje ostao otvoreniji, uključena je i Turska u regionalni konsalting. Vjerovatno joj je sugerisano da bude aktivnija, da ne dozovoli da Beograd opet preuzme liderstvo na mrskom brdju. Turska je potrebna na Balkanu da ne bi bilo agresivnijih igrača kao što su Saudijska Arabija ili Osama Bin Laden. Tako će se sa malo podvođenja dijela poislamčene Evrope kupiti dio islamskog svijeta.
Priučeni diplomat Davutoglu shvatio je to kao da je Turska dobila mnogo veća prava nego da zauzme sjeverni dio Kipra.
Evo šta je izmaslao u Sarajevu:
· Za nas je teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine jednako važan kao i teritorijalni integritet Turske. Za Tursku je sigurnost Sarajeva jednako važna kao sigurnost i prosperitet Istanbula.
· U vrijeme Otomanske države, balkanski region je bio centar svjetske politike u 16. stoljeću. To je zlatno doba Balkana.
· Da nije bilo Otomanske imperije Mehmed Sokolović bi bio samo siromašni srpski seljak.
· Sarajevo je minijatura otomanskog nasljeđa. Sarajevo je prototip otomanske civilizacije. Sarajevo je prototip uspona Balkana.
· Otomanska stoljeća Balkana su uspješna priča sada je treba obnoviti.
· Mi želimo da budete sigurni ovdje kao vlasnici Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Ono što se dešava u BiH je naša odgovornost.
Da je Šešelj imao ovakvog stratega dubine, Srbija bi bila do Kamčatke.
Ministarstvo inostranih poslova BiH treba da uputi protestnu notu Turskoj. Njen diplomata mora da pazi šta govori. Da li je zvanična politika Turske, jer u njeno ime je govorio Davutoglu, da uhvati siromašno srpsko seljače, nadije mu novo ime i nametne islam, opremi ga vojskom i pusti ka Obnovi Otomanske Priče.
Turska, kao nasljednik Otomanske imperije, trebala bi da se izvini svim narodima Balkana a ne da se bezobzirnošću divljaka nudi kao vođa regiona „od Kavkaza do Bosne“ i obilazi Sandžak, Sarajevo i Albaniju u pokušaju oislamivanja teritorije.
Turska, na ovaj način pokušava drugi put u istoriji, da okupira dio Evrope i pretvori ga u islamsku integralnu teritoriju, poput Sarajeva koje je prototip.
Množe se psi oko Balkanske Mesare. Sve je više igrača sa istorijskom dubinom. Približavamo li se trenutku kada će sve biti isto kao onomad. Ili je već sve isto samo Ferdinanda nema.

BILJANA PLAVŠIĆ
Možda ima simbolike, možda slučajnosti a možda gorke istine, u činjenici da Biljana Plavšić izlazi iz Hisenberga u trenutku kada Karadžiću počinje suđenje u Hagu.
Sada je jasno da Hag nije bio spreman za Karadžića. Nisu očekivali da će ikada doći. Optužnicu su nakitili kako bi imali jači instrument za pritisak na Republiku Srpsku i Srbiju. Međunarodna zajednica, koja ne postoji osim što nekoliko njih igra gluvo glamočko pa ko nadjača, izgubila je igru sa Karadžićem. Nisu se kvalitetno pripremili da ga osude i to će biti još jedan fijasko. Za suđenje i osudu zainteresovane su samo još one nesretne izmanipulisane žene koje neke parapolitičke sile vodaju ko mečke po autobusima i protestima. Izgubila je i igru oko Karadžića. Da se nije insistiralo na Karadžiću, Srbija bi sada bila bliže EU i NATO. Ovako, pominju se četiri stuba srbijanske spoljne politike, EU nije prioritet, čak i Rusija kaže da neće imati ništa protiv ako se rbija za to odluči, znači nije se odlučila, NATO je na stendbajneutral aranžmanu itd.
Biljana Plavšić je bila tamo jer Karadžić i Mladić nisu. Dobrim dijelom. Biljana je bila simbol divljačkih, genocidnih agresorskih i istrebljivačkih Srba.
Biljana Plavšić nije kriva za ratne zločine jer njena uloga je bila apsolutna skrajnuta. Mnogo manja nego što je ona opisuje u svojim knjigama. Ne postoji ni jedan funcionerčić bilo kog nivoa i bilo koje geografske tačke u okviru tadašnje vlasti Esdeesa, i Vojske, koji je, ikada, išao da se vidi sa Biljanom, makar oko ubiranja ljekovitog bilja za ranjenika. Svi su išli kod Mome, Raše, Velibora i eventualno predsjednika vlade, ko se tada zadesio na tom mjestu.
Doklegod ovom zemljom slobodni hodaju oni koji su ubijali Srbe civile i terorisali ih u 600 logora, Biljana nije kriva.
Biljana Plavšić je mrlja na obrazu međunarodne zajednice. Iskoristili su je i uhapsili. Ali, od tog šljama se ništa drugo ne može ni očekivati.
Biljana Plavšić je mrlja i na jednom dijelu srpske nomenklature ovdje i u Srbiji. Srbljaci, Srbi divljaci, kao posebna vrsta endemske populacije esdeesoida, ispratili su Biljanu Plavšić u Hag kao izdajnika i „onu babu“. Bošnjaci, na najvišem nivou, su svoje kriminalce i ratne zločince primali ka vladike. Uz to, niko nije htio da svjedoči u korist Biljane Plavšić, prije svega od onih koji su u ratnim strukturama bili s njom i koji su znali stanje stvari. To ju je navelo da prizna dio krivice jer se nije mogla izboriti sa lažnim i manipuliranim svjedočenjima protiv sebe.
Izvan tog prljavog konteksta manipulisanog rata u Bosni i Hercegovini, Biljana Plavšić će ostati istinska srpska heroina nesretnog toka srpske istorije na kraju dvadesetog vijeka. Sve srpske prilude, na čelu sa umobolnim Miloševićem i neartikulisanim Karadžićem, radili su na štetu srpskog naroda i nisu imali hrabrosti da u potrebnom trenutku donesu hrabre i bolne odluke. Biljana je imala tu hrabrost. Ona se, kad je dobila priliku, odvojila od naciošidne paljanske i politike kriminalizovane odbrane srpstva esdeesa. Otvorila je Republiku Srpsku svijetu i pokazala da ovuda ne hodaju divljaci sa džigericama u ustima i bradom u opancima i dala vlast novim ljudima. Nije imala vremena da okupi novu strukturu svoje stranke a onda su se beogradskoradikalski i socijalističkokrmeljaški politarčići organizovali i zadali joj posljednji udarac. Ali se mora zapisati da je Republika Srpska jedna prije Biljane a druga poslije Biljane.
Biljana Plavšić je još u toku rata iskazala otvoreno političko protivljenje Slobodanu Miloševiću. Ne znam nikoga ko je, od esdeesovskih i srpskih mudonja uopšte, to uradio.
Esdees i paljanski Srbljaci su Biljanu Plavšić, kao i Koljevića, iskoristili tek za intelektualno i komunizmom neuprljano pokriće za svoju Kriminalizovanu Odbranu Srpstva i glumljenje politike, države i istorije, za svoj a na račun Srba, kolektivno i pojedinačno.
Na kraju su uspjeli oboga da se riješe.
No, na stvarnom kraju, Biljana Plavšić dolazi u zasluženu slobodu i mir.
Oni koji su se o nju ogriješili, neka hodaju svojim, prljavim, neljudskim, dijelom svijeta.

NEPOLITIČKA SREDSTVA
Telal za rat, Sulejman Tihić, nije više usamljen.
Javila se Dežurna Doris Pak. Ona bi, poručuje bosanskohercegovačkim neukim, zatucanim, izbezumljenim, neartikulisanim i neozbiljnim građanima, biračima, življu, u sastavu Srbi, Hrvati, Bošnjaci, da je na njihovom mjestu, izašla na ulice i tražila prevrat, preokret i slom vlasti.
Sulejman Tihić nije stvar formulisao tako. On je rekao da nije siguran šta će se desiti ali će se desiti radikalizacija za koju nije jasno kako će se kontrolisati. To je poziv na ulicu, agresiju, rušilaštvo i druge izljeve nježnosti koje posjeduje rulja. Samo poziv drugim sredstvima.
Valentin Incko je uputio poziv biračima da na sljedećim izborima, 2010., glasaju za kompromisere, pomirljivce i popustljivce. Jer, čitam između redova, narod je miran, popustljiv, druželjubiv, smjeran, funkcionalan, u skaldu sa najboljom evropskom praksom, potpuno po fusnotama Venecijanske komisije, narod nikada ne bi glasao za SNSD, SDA, SBiH... lideri su ti koji bez glasova na izborima izvolijevaju sad unitarnu, sad centralizovanu, sad federativnu zajednicu.
To što radi Dežurna Doris, koja, siroma, ne može spavati od postbosanskog traumatskog stresnog sindroma, najbezočnije je pozivanje na anarhiju i teror. Na ulice niko ne izlazi da ljubi curice i da pjeva rodoljubive pjesmice.
Valentin Incko, pak, ponižava birače, koji su se, evo, već dvadeset ljeta, dočepali demokratije i prava izbora pa glasaju u opštem razularenju, ne paze, biraju one sa velikim mudima, rogovima, stavovima, konceptima, dugim i debelim, ko u crnca da prostiš, iako nisam rasist, a ni ljubitelj. Ne znaju šta rade. Incko će da im otvori oči.
I prvi u tom nizu. Sulejman Tihić. Čovjek kraja političkih koncepcija. Njegov ratni ples je pouzdan znak da je ne samo on, kao lider pola Esdea, osim Sina Bakirovog dijela, nego i cijeli taj politički dželep, istrošio zobnicu političkih rješenja za Bošnjake. Koncepcije demokratskih naziva kao što su Butmir, Krivac, Država... nisu više primamljive na tržištu.
Tako se istorija ponavlja. Jedanput kao Alija, drugi put kao Sulejman. Jedanput kao tragedija, drugi put kao farsa. Tako čaršijaši, kao politička sekta u srcu Balkana, dokazuju da ništa nisu shvatili od Hegela i Marksa koji su pisali o tim ponavljanjima. Ni Alija nije imao politički koncpet. Osim Islamske deklaracije koja nije politička nego vjersističko-istrebljivačka.
Pomenutom trojcu neko treba da saopšti da su birači, građani, stanovnici, pripadnici tri ustavna naroda, rekli svoje na izborima. Već nekoliko puta.
A izborna se ne poriče.
To što traže je nasilje.
Ili nad društvom ili nad političkim opredjeljenjem.

BiH JEDNOSMJERNA ULICA
Izjava Sulejamana Tihića, nakon kraha predvojničke obuke u vojnoj bazi Butmir, tako je i jna organizovala vježbe pa se raspala za pet minuta, da je očekivao da će se barem imenovati krivci, konačno otkriva svu suštinu propasti Bosne i Hercegovine koja je počela kada su sarajevski čaršijaši, hercegovački nacionaši i paljanski esdeesaši, odlučili da se bave državnim poslovima Mog naroda a Alija, koji je od političkog iskustva imao samo zatvor, dao glavni smjer: Jebeš mir, oću državu, i koja se očituje u jednosmjernoj ideologiji označenog krivca.
Počelo je sa onima koji nisu bili za referendum o nezavisnosti.
Od tada strelica krivice neprestano, kao u video igricama, ide za Srbima a onda i za Republikom Srpskom.
Sva sarajevska, bošnjačka i „državna“ politika svela se u nošenje strelice krivice za Srbima u BiH, a i u Beogradu, kad treba, u lijepljenju etikete: Pazi, krivac, u targetiranju Srba i Republike Srpske. Krivica je postala žuta traka istrebljenja Srba u BiH, kao nekad jevreja u hitlerizovanoj Evropi.
Čaršijaši će, na kraju, doći glave Bosni i Hercegovini.
Čaršijaši nisu samo političari. Čaršijašenje je način života nedefinisanog društva i presudna je osobina svih sarajevskih intelektualaca, privrednika koji se ovdje označavaju sa Bizmismen, književnika, novinara i svih oni koji utiču na stvaranje javnog i političkog mnijenja.
Šaršijaši su pogubni jer žive samo u svom sokaku. Svako u svom sokaku. Za njih ne postoje drugi sokaci. A i ako postoje, za svoj sokak će žrtvovati druge sokake. Božo Ljubić je to detektovao tako što je rekao da se stvara konfederacija Bošnjaka i Srba. Dakle, hrvatski sokak je već žrtvovan. Pitanje je samo koliko je u tome krivica Vezivanja Zastava.
Čaršijaši iz svog sokaka gledaju svijet ali tako da misle da se sav svijet vrti oko njihovog sokaka. Zato su komponovali pjesmu Iznad Tešnja pada veče, dobro došo prijesedniče. Zato su ljuti na Tokaču jer je previše Srba upisao među žrtve ratova u BiH a premalo Bošnjaka. Zato su očekivali od Bajdena da lupi šakom o prašinu u Našem Sokaku. Zato su očekivali da će u Butmiru strelica konačno da obavi posao a ako ne obavi da se uhapsi Dodik, pa možda i Čović a da se imenuje namjesnik koji će prihvatiti strelicu krivice i nositi je kao Isus na putu prema razapinjalaištu. Zato Tihić, unezvijerenih očiju i ukrštenih jabučica, zapomaže: Što niste imenovali barem krivca.
Jer, od imenovanog krivca politika čaršijaša može da živi još jedan mandat. Najmanje.

TIHIĆ KOMANDIR ROVA
Gledam Tihićevu sažaljevačku facu u trenucima kada govori o tome kako će, ako propadne Butmir, but i mir, doći do radikalizacije, sukoba i ko zna čega još a što se neće moći kontrolisati. Baš sam se bio spremio da mu odnesem rovovske potrepštine u vidu toplih priglavaka, kineskih rukavica i neku kapu za rusku zimu jer znam da bi šubaru teško prihvatio. Mislio sam ponijeti i neki flahajz da mu izbušim nove rupe na opasaču jer će u rovu dalje omršaviti a stegnut opasač mu je garancija da se neće, zbog brdskih marširanja pod teretom, struniti što bi mu pomjerilo želudac iz ležišta i poremetilo varenje, kad primijetih da mu faca nema odlučnost za komandira rova.
Ne znam kako je, sa takvom plačljivom facom, uspio ubijediti neke tuzemne i neke izvanzemne diplomate i birokrate da će Butmir dovesti do velelijepne unitarizacije, centralizacije, sarajevizacije, bosnizacije BiH i opšteg uneređivanja predstavnika Republike Srpske a naročito Dodika.
Sulejman Tihić se na ovaj način deklarisao kao politički lider tipa Nikole Poplašena koji se slikao, onomad, za vrijeme srpske karadžićevsko-paljanske romantičarsko-kriminalne ere, sa šubarom, kamom i artiljerijskim kožnim čizmama, ili tipa Koštunica & Kalasnikov. Samao što se on slikao sa prijetnjom ratom a o tome kenjao i u Dejli Telegrafu.
Stoga u Butmiru ništa nije propalo osim Tihićevog rata u Bosni i Hercegovini.
Butmir nije ni imao šansu da uspije.
Ta revitalizacija Kalajevog režima u anektiranoj BiH, pripremljena je na amaterski način:
· Bez kvalitetnih prethodnih razgovora i tajne pregovaračke pripremne diplomatije koja bi sondirala šta je moguće, šta je zajedničko a šta ne treba uobziravati
· Bez realne selekcije validnih učesnika kako se ne bi desilo da igraju trećeligaši a oni koji imaju 200.000 glasova nisu ni blizu kantine i kako se ne bi desilo da u izvandrednoj slučajnoj simbolici Medvedev dođe u Beograd dok Butmir propada što se može protumačiti i kao propast podšapljivanja BiH
· Bez jasne vizije EU o tome šta da radi sa lokalnom vukojebinom, bujadištem i zečijim jebalištem osim što je Bilt kao vrsni poznavalac BiH i ovdašnjeg političkog reljefa, znao da će ovo tako završiti
· Bez jasne političke artikulacije bošnjačkih stranaka o tome šta žele za Bošnjake od Butmira i od BiH
· Bez jasne artikulacije hrvatskih stranaka o tome šta žele za Hrvate od Butmira i BiH. Nije dovoljno reći ne prihvatamo dvoentitetsku konfederaciju i tako dobrojutrašiti na svečetiri strane
· Bez ikakve potrebe jer BiH može funkcionisati i kao Djetonski Perpetuum Mobile. Potrebno je samo da neki komandiri rova shvate gdje su, s kim su i šta rade.

PERMANENTNA CENTRALIZACIJA
Ustavni amandmani od ponedjeljka, 19. oktobra 2009. zastupani po Predsjedništvu EU i Sjedinjenim Američkim Državama a imenom Karla Bilta i Džejmsa Štajnberga, monstruozni su instrument permanentne centralizacije jedne ljudske zajednice i kao takav nezabilježen u teoriji i praksi države i ustavnog prava.
To se obezbjeđuje sistematskim izvlašćivanjem Republike Srpske.
Amandmani su ostavili entitetima samo posebne paralelne odnose sa susjednim državama, pružanje pomoći vladi BiH da ispoštuje međunarodne obaveze, ispunjavanje uslova za pravnu sigurnost i zaštitu lica pod svojom jurisdikcijom i sklapanje sporazuma sa državama i međunarodnim organizacijama ako to dozvoli svemoćni Predstavnički dom.
Sve ostalo je u nadležnosti BiH ili u spisku podijeljenih nadležnosti među kojima su sve one koje su dosad bile u nadležnosti Republike Srpske.
Fantomske Dodatne nadležnoszi su konačan gubitak suvereniteta BiH kakav ne poznaje ni Evropska unija. Jasno se kaže: BiH može prenijeti suverene ovlasti na te (međunarodne) organizacije, ne pominje se nikakva unutrašnja procedura niti saglasnost naroda i entiteta. Zatim: BiH je nadležna za zaključivanje sporazuma sa EU i za preuzimanje pravnih i političkih obaveza uključujući i pitanja koja su u nadležnosti entiteta. I na kraju: U slučaju potrebe pristupanja EU BiH će biti nadležna za donošenje zakonodavstva, uspostavu institucija i osiguranje provedbe za bilo koje prethodno navedene obaveze, opet bez pitanja i i saglasnosti bilo koga.
Predstavnički dom se više ne bira neposredno iz svog entiteta nego je to dom po principu jedan čovjek – jedan glas u kome se bira i Dom naroda i predsjednik BiH
Dom naroda gubi zakonodavnu funkciju što poništava konstitutivnost naroda BiH i favorizuje većinski, bošnjački narod.
U Predstavničkom domu, pošto Dom naroda gubi zakonodavnu funkciju, favorizovano je većinsko glasanje a stara formulacije da će članovi Predstavničkog doma „ulagati najveće napore“ kako bi većina uključivala najmanje jednu trećinu glasova sa teritorije svakog entiteta, nisu validne ustavne formulacije.
Izbor Predsjednika i Predsjedništva BiH između članova Predstavničkog doma koji nisu izabrani u Dom naroda, dodatno je izvlaščivanje Republike Srpske i konstitutivnih naroda. Srpskom narodu se tako uskraćuje pravo da direktno bira člana Predsjedništva. To pravo je, čaršijskim esdepeovskim mućkama već uskraćeno hrvatskom narodu.
Predsjednik i Predsjendištvo gube sva ovlaštenja osim što im je konsenzualno ostavljena vrhovna komanda i kontrola nad oružanim snagama, što ne mora da znači ništa.
Savjet ministara dobija nepoznat broj novih ministarstava a nema govora o tome odakle dolaze ministri i na koji se način štite interesi dijelova BiH, odnosno entiteta.
Premijer i Savjet ministara i Predstavnički dom postaju sveta mjesta centralizovane BiH.
Permanentna centralizacija je omogućena nadležnostima Bosne i Hercegovine u prenosu suvereniteta na vanbosanskohercegovačke asocijacije i zajednice, preuzimanju izvanbosanskohercegovačkih obaveza koje su iz oblasti nadležnosti entiteta i odredbom koja omogućava Državi da bira imovinu za potrebe evropskih integracija u narednih pet godina iz imovine koja je pod moratorijumom a i poslije „sve dotle dok država ne odabere imovina za svoje sadašnje i buduće potrebe“.
Ovakav Ustavni Udar nije zabilježen u viševjekovnoj istoriji ovog staništa, uključujući i najkrvoločnije osvajače koji su sjekli glave ali nisu uzimali duše ovih naroda.

ZEMLJA ZA UCJENE
Novine su pune smeća.
Svakojaka mraka se uhvatila Butmira, ko šibicari punog autobusa gastarbajterskih livadića sa kariranim šeširićima i peruškicama iz vremena prije sretnih demokratskih ratova Balkana.
Priliku, da ga dignu i pokažu, dobijaju i oni koji nigdje i nikad, a naročito ne u svojoj zemlji, ne bi imali ni stranicu toalet papira za intervju a kamo li cijelu stranicu nezavisnog samoregulišućeg štampanog medija.
Smeće je puno ucjena.
Podijelićemo u Butmiru domaće zadatake. Obogatićemo garnirung uslova i ciljeva. Ako želite u NATO i EU, morate ispuniti uslove, skidanje gaća nije dovoljno. Ako želite sa nama da pričate morate izgraditi funkcionalnu državu. Ako ode Ohaer moraju ostati Bonska ovlaštenja... Vrhunac je bila elaboracija Olija Rena, sa novim naočarima: Poluprotektorat, kao što ste vi, ne može podnijeti molbu gornjem naslovu za članstvo u EU. A poluprotektorat smo, od Bujadišta, stvorili moj pradjed Toman i ja?
Tako je Bosna i Hercegovina zaslugom mnogih inostranih ilegalaca raspada, uz obilnu pomoć domaćih političkih paraplegičara, srednjaša i kompleksaša Mog Naroda, Tvog Naroda i Njihovog naroda, postala zemlja ucjena i uslova.
Sa propašću Bosne i Hercegovine, evidentan je i pad rejtinga bavitelja njome.
Na početku je to bila njemačka diplomatija koja je, u paketu sa Hrvatskom i Slovenijom, željela, pošto poto, da stvori još jednu nezavisnu zemlju na Balkanu kako bi se ovaplotila njena želja, ili želja ministra HDG, za opipljivom spoljnom politikom koja bi donijela mjesto i u diplomatskim poslovima Evrope, a ne samo u ekonomskim. Čelnik te politike, ipak je otišao, poslije tih priznanja koja su donijela ratove.
Niko od visokih predstavnika, osim Bilta, nije načinio ništa dobro BiH, niti mu je to značilo skok u karijeri.
Sada smo došli dotle da se Bosnom i Hercegovinom bavi Turska. To je mnogo veće poniženje od onoga kada su se nacionalnim interesima ovih ljudi bavili zenički zatvorenik i vjerski poluamater, durmitorski ejakulator poezije i sportski novinar lulaš.
Vijest je u novinama, danas, da su, prema pouzdanim informacijama iz „naših izvora“, Obama i turski predsjednik pomenuli BiH.
Suština je da o BiH, iznutra i danas, nema ko da govori, pregovara i da nešto učini za nju, osim Republike Srpske.
Republika Srpska je u situaciju da o BiH pregovara sa skrpljenim predstavnicima međunarodne zajednice koji predstavljaju Funkcionalnu Državu pod kojom se podrazumijevaju interesi Bošnjaka a koji će, nakon zaživljavanja takve države uobziriti, kolikogod to mogu, i interese Hrvata.
Vrijeme je da se počne pisati hronika „21 vijek - Povijest Propasti BiH“.

POSTOJI PARALELA KOSOVO – BOSNA
Kao što Kosovo nikada neće biti Nezavisna Država tako ni BiH nikad nikada neće biti Bosna, Sarajevska Država.
Kad kažem Bosna ne mislim na BiH nego na Njihovu intropolitičku srednjovjekovnu fantazmagoriju.
Ali tu se ne završava paralela Kosovo – Bosna.
S tim što paralele obuhvataju i suprotnosmjerske a ne samo istosmjerne pravce.
Kosovo se vijekovima pretvaralo u Kosovo Država. Učestvovali su u tome, prije svega, serbeske vlasti beogradske, Srbi Srbije, Srbi Kosova i, na posebnom pijedestalu, istorijska budala Milošević, a od stranih izdajnika se mogu evidentirati neke velike sile, kao i svuda, od ideja o konfederaciji SFRJ i Albanije pa do pokušaja srpske okupacije Albanije i izlaska na more. Ključ Kosovske tragedije za Srbe jeste u Srbima sa Kosova. U BiH nema istovjetnog procesa. BiH je imala i više seksa od Kosovskih tri vijeka, koliko istoričar Predrag Marković osjenjuje kao vrijeme gubitka. Mada je i BiH imala zapanjujućih pokušaja pravljenja muškog polnog organa od vrbovog pruća – Kalajeva austrougarska džava, Endehazija, SRBiH...
Ključ različitosti je u Srbima Bosne i Hercegovine. Koji se nisu ponašali, u kolektivnom smislu, kao Srbi Kosova. Ovi drugi su, kao i Crnogorci, imali uvijek u pojedinačnoj i polukolektivnoj opciji sjevernu transvrzalu i Beograd. Zato je Kosovo ostalo, na kraju prazno a Crna Gora lako dobila Lajčakovih 55%.
Srbi Bosne i Hercgovine, kao i Srbi Hrvatske imali su potpuno drugačiju opciju. Ovdje, bio je Kočić, bio je Gavrilo, koji su se borili protiv kolonizatora i tuđinske vlasti i nisu pred njima i pred muslimanima bježali u Beograd. Srbi Hrvatske bili su predvodnik borbi protiv fašističkog, i spoljnog i unutrašnjeg, povodnja Hrvatske. Nisu pred logorima i istrebljenjima bježali u Beograd. Tek je Luda iz Požarevca, uz malu pomoć Tuđmana, uspjela uništiti Srbe Hrvatske, mnogo brže nego što se to dogodilo Srbima Kosova.
Ali pritisak na Srbe BiH, kako bi se stvorila Islamska Republika, ovdašnja varijanta Kosovo Republika, nastaviće se. Danas Tri nesreće sa otoka palmi, ne bi bilo prikladno da kažem Tri palme sa otoka sreće, Ešdaun, Šiling i Petrič, pišu kolektivno pismo preko Save gdje poručuju da se pitanje entitetskog glasanja mora rješavati prije ili kasnije. A to znači – ukidanje Republike Srpske.
Razloga za pesimizam ne treba biti.
Srbi BiH, konstitucionalno i teritorijalno konkretizovano – Republika Srpska, imaju svoj politički koncept uobličen u ustavno-teritorijalne temelje međunarodnog ugovora i u stvarne rezultate građanskog rata u kome su se ljudi samo borili za svoju zemlju a ne za Albaniju i more. Koncept je: Samostalnost, u okviru BiH ili zvan.
Bošnjaci, pak, odnosno, njihova politička kružnica koja je najveći neprijatelj Srba BiH, ima dobrim dijelom ugrađenu kolektivnu tehnologiju Srba Kosova. Nemaju uobličen nacionalni, ustavni, teritorijalni pa ni vjerski, kolektivni interes vezan za svoj narod i svoje područje. Sarajevski politički krug ima viziju da bude ovdašnja otomanska imperija nad Hrvatima i Srbima. A to ne vodi kolektivnom uspjehu.
Pretpostavljam da će se na butmirisne razgovore potrošiti namjanje vremena koliko i na Reformu policije.
A svaki takav četvorogodišnji razgovor vodi raspadu BiH.
Vrijeme nikad ne radi za unitarne države.
Vrijeme radi za autonomije.