OPERATIVAC MESIĆ
Tito je na ove prostore stizao uvijek sa Istoka.
Ponekad i iz Bugojna.
Ovaj put je Tito stigao sa Zapada, prvo u Bihać. Tito se ukazao u liku Stipana Mesića, istorijskog marginalca za koga je mlahđani načelnik Bihaća Hamdija Lipovača Zlajin, rekao da su samo tako Tita dočekivali.
Lako je Tita i Mesića, što nisu tako dočekivali Fikreta Abdića.
Stipan Mesić je onda otišao u Sarajevo i održao predavanje.
Na tom putu cvijeća, mira, sreće i bespameti, Mesić je izrekao niz teza, jednako nerazumljivih kao što je i činjenica da ide u Bihać i Sarajevo, da mu u Bihaću daju plaketu čuvara zarđalog ključa gradskih kapija ili slično:
· Hrvatima nećemo pomagati na račun BiH
· Neka Beograd kaže Republici Srpskoj...
· BiH može prema EU sa visokim predstavnikom
· Iako nam Dejton daje to pravo, mi svjesno odustajemo od specijalnih paralelnih veza sa entietima jer nam je prioritetni interes cjelovitost susjedne države a duboko sam uvjeren da je to interes i njezinih građana uključujući i Hrvate
· Izdvajanje bilo kojeg dijela BiH, zbog mira u Evropi, ne smije biti moguće
· Na području Republike Srpske prije rata je živjelo 48% nesropskog življa
Stipan Mesić se, još od vremena prije zatvorskog boravka u Gradišci Staroj, ponaša kao operativac jedne moćne tajne službe velike evropske zemlje. One iste kojoj je stalo da ima šapu nad Hrvatskom, kojoj je bilo stalo da se razbije i SFRJ. Zato je Mesić i rekao: ja sam svoj zadatak obavio. Tako govore samo obavještajni operativci a ne političari. Ta zemlja ima pretenzije da ima šapu i nad BiH. Zato joj BiH, u ovoj fazi, prije podšapljivanja, treba cjelovita i jedinstvena. Samo tako je može, fazno, pokoriti. Stoga Mesić i govori ovako o Hrvatima u BiH. To je morbidni nacionalni odnos. Ako je interes Hrvata nešto drugo, oni bi morali slušati Mesića i zalagati se za jedinstvenu i cjelovitu BiH. Stoga Mesić i govori o ukidanju Republike Srpske. Ako bude federalizacije, kaže Mesić, onda to moraju biti nacionalno mješovite jedinice. Po uzoru na Hrvatsku, preciziram ja. Šizofrena ličnost Mesić upada u suprotnost jer ne želi da vodi politiku Hrvata u BiH ali zahtijeva od Beogrda da vodi politiku Srba u BiH.
To im i jeste problem – Srbi u BiH imaju svoj politički koncept i ne gledaju ni na Beograd, ni na Sarajevo, ni na Mesića.

IZVJEŠTAJ VLADE REPUBLIKE SRPSKE SAVJETU BEZBJEDNOSTI
VISOKI PREDSTAVNIK ČEGA ILI KOGA
Vlada Republike Srpske liznula je olovku, presavila papirus i uputila pismo Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija. U borbi protiv niskih poriva visokih predstavnika, koju sam lično počeo još protiv Vestendorpa i njegovih idiota u Kancelariji Visokog Predstavnika a povodom ustanovljenja PBS, bosanskohercegovačke televizije, Republika Srpska je ukazala na brojne neutemeljenosti PIK-a, Upravnog odbora PIK-a, nadležnosti i poteza Visokog predstavnika i djelovanja osoblja Kancelarije Visokog Predstavnika (OHR). Međunarodno pravo je na strani Republike Srpske i BiH a nelegalna ovlaštenja i djela su na strani glavnih junaka sevdalinke Vino piju, nane, Unitarne Sarajlije, na Miljacki, vodi Pikovoj.
U Izvještaju Vlade Republike Srpske se kaže: Kao što je opštepoznato, upotreba imperativnih izvršnih naredbi i ovlaštenja za smjenjivanje od strane Visokog predstavnika ne predstavlja ništa novo. Od 1997. godine, kada su ova ovlaštenja prvi put predstavljena, Visoki predstavnik je izdao više od 800 odluka, smjenjujući više od 120 lica sa javnih funkcija, i proglasio ili preinačio više od 300 zakona.
Ni jedan Visoki predstavnik nije imao utemeljenja za tako nešto, ni u pojedinačnom aktu vezanom za BiH, ni u Djetonskom sporazumu, ni u međunarodnom pravu.
Jedan od suludih visokih predstavnika je čak poništio i jednu odluku Ustavnog suda BiH koji je njegov izliv niskih strasti ocijenio neustavnim.
Djelovanje Visokog predstavnika počelo je saglasnošću strana potpisnica, ugovornih strana u koje spadaju BiH, Federacija BiH i Republika Srpska što se potvrđuje i potpisima na odnosni dio Dejtonskog sporazuma. Ovlaštenja reguliše, dakle, Aneks 10. Aneks 10 ovlaštenja daje isključivo Visokom predstavniku. Ne ni osoblju kancelarije visokog predstavnika, ni kancelariji visokog predstavnika, ni prvom zamjeniku visokog predstavnika. Kancerlaija visokog predstavnika ne postoji u Aneksu 10.
U Aneksu 10 stoji:
Imajući u vidu složene uslove sa kojima su suočene, strane traže (među stranama potpisnicama je i Republika Srpska) da se odredi Visoki predstavnik koji će biti imenovan u skladu sa relevantnim rezolucijama SB UN, u cilju olakšavanja napora strana i, po potrebi, koordinacije aktivnosti organizacija i agencija uključenih u civilne aspekte mirnog rješenja izvršavanjem dolje navedenih zadataka koji su im povjereni rezolucijom SB UN.
Zadaci su sadržani u Članu II pod nazivom Mandat i metodi koordinacije i održavanje veze.
Pa se kaže: Visoki predstavnik će:
a) Nadgledati provođenje mirovnog rješenja
b) Održavati tijesne kontakte sa Stranama da bi one u potpunosti poštovale sve civilne aspekte mirnog rješenja i visoki nivo saradnje između njih i organizacija i agencija koje učestvuju u tim aspektima.
c) Koordinirati aktivnosti civilnih organizacija...
d) Olakšati, ukoliko procijeni da je to potrebno, prevazilaženje svih teškoća koje nastanu u vezi sa civilnim provođenjem.
e) Učestvovati na sastancima donatora...
f) Periodično izvještavati UN, EU, SAD, Rusku Federaciju...
g) Davati smjernice i primati izvještaje komesara EUPM...
Dakle, nigdje nema tzv. Bonskih ovlaštenja koja su svih proteklih godina Srbima i Republici Srpskoj, uglavnom, jebale majku uzduž i poprijeko.
Nema ni PIK-a jer nigdje ni jednim aktom niko nije formirao PIK u koji je ušlo 55 zemalja i organizacija. Taj PIK je dao Bonska ovlaštenja a ona su prerasla u Bosanska ovlaštenja.
Vlada je jasno, bez ikakve političke primjese, pokazala da ovlaštenja koja je dobio i prigrabio Visoki predstavnik, OHR i Prvi zamjenik, krše međunarodno pravo. Na to je upozoravala i Venecijanska komisija i drugi.
Nije glavno pitanje da li će Savjet bezbjednosti UN razmotriti Izvještaj Vlade Republike Srpske i da li će išta preduzeti.
Glavno pitanje je dokle Republika Srpska, odnosno BiH, može da podnosi Visokog Predstavnika i Kancelariju Visokog Predstavnika.
Trenutno internacionalne transverzale mudruju koga imenovati, u čije ime, sa kojim ovlaštenjima, umjesto da imenuju bilo koga sa jednim zadatkom: pogasiti svjetla u OHR-u na Miljacki, izmiriti dugove, organizovati koktel, pozdraviti se i otići.
Šteta koju je VP i OHR nanio Republici Srpskoj, Srbima u BiH, samoj BiH i iščekujućim političkim Strankama sa Miljacke, nepopravljiva je. Pogledajate samo najnoviji primjer. SIPA se ponaša kao OHR i Visoki predstavnik. Obrazac je isti. Ko zna koliko je još genetski modifikovanih SIPA u BiH i u glavama političkih i drugih kretenoida, idiotikusa i luđaka.

SOCIJALNO POVJERENJE U BiH
Fondacija Fridrih Ebert finansirala je studiju o socijalnom povjerenju u BiH, o socijalnom kapitalu, o premoštavanju, o generalisanom i partikulisanom socijalnom povjerenju... i o čitavom nizu stručnih kategorija. Objavljeno je to, i nedavno predstavljeno, u posebnoj knjizi a istraživanje je komentarisao i uvodne studije napisao zagrebački doktor nauka Berto Šalaj.
Dabome da pravo stanje zna i FES ali je dobro da je dobijena i naučna potkrepa.
BiH je rascijepljeno društvo.
Prevaziđena je kategorija koju koriste evropski mehaničari država i društava – duboko podijeljeno društvo.
Bošnjaci: 78% mogu prihvatiti da im drugi budu projatelji, 84% ih prihvata da drugi žive u istoj ulici, 86% ih prihvata da im drugi budu radne kolege, 90% Bošnjaka prihvata da drugi budu u istoj državi.
Hrvati: 80% mogu prihvatiti prijatelje, 84% mogu tolerisati druge u istoj ulici, 86% ih mogu raditi sa drugima, 88% ih prihvata da u istoj državi ima i druge.
Srbi: 84% prihvata druge kao prijatelje, 88% prihvata ih u ulici, 90% prihvata ih u državi.
Ali kada se radi o stupanju u rodbinske veze onda 54% Bošnjaka prihvata rodbinske veze sa drugima, 42% Hrvata a 53% Srba.
89% Bošnjaka je ponosno i izrazito ponosno što je državljanin BiH. 63% Hrvata je ponosno i izrazito ponosno a 34% Srba je ponosno i izrazito ponosno što je državljanin BiH. U Evropi je to između 85 i 95%.
BiH je, dakle, na dnu evropskih država po povjerenju u institucije i državu u kojoj žive.
Slučajevi sa Sudom BiH za kojeg Hrvati traže da se raspusti i slučajevi sa bludnom radnjom dijelova Sipe sa samom Sipom i državom te u vezi sa tim i slučaj Tužilaštva BiH, srozalo je dalje Šalajeve postotke. Povjerenje u Sipu je potpuno igubljeno što se tiče Srba i Republike Srpske. Da li Tužilaštvo i Sud BiH bolje stoje, veliko je pitanje. Kada bi se provela detaljnija istraživanja, ne samo sa obzirom na socijalno povjerenje, mislim da bi podaci bili katastrofalni.
Država čiji su geni takvi, neumitno propada. Ovdje nije čak ni pitanje da li će se to desiti za dvije, pet ili pedeset godina. Pitanje je političke svijesti o tome. Politička artikulacija mora uvažavati ono što misle birači, građani, stanovnici i pripadnici nacija. Mogu pokušati da utiču na te trendove ali sa jasnoćom da ih ne mogu okrenuti u drugom pravcu. Sva vještina politike je uvažiti i praktično provesti, bezbolno po zajednicu i pojedinca.
Bolna varijanta je primijenjena u trodjelnom ratu u BiH.

ŠTA BLEBETA BETA
Beogradska agencija Beta, što može biti skraćenica od Beogradski Talibani, ona koja je objavila vijest da je podignuta krivična prijava protiv Dodika a onda su nadležni iz tih obrazli institucija rekli da je to bila samo dopuna izvještaja a da i inače sintagma krivična prijava u tim avlijama ne postoji, pala je na dno. Obratili su se pismom Miloradu Dodiku, onom istom koga su obalegali u svojoj vijesti koju je gurnula dopisnica iz Banjaluke, na osnovu dobro obaviještenih izvora u Sarajevu, zahtijevajući da ih se zaštiti od mojih vrijeđanja i slično. Onda je juče došla vijest da je portaprol obrazli Tužilaštva BiH rekao da je vijest Bete medijska manipulacija.
Bio sam novinar u dnevnoj redakciji petnaest godina. Mogu da saosjećam sa novinarima. Ali pušače, potkupljivce, manipulante, perverznjake u seksulanom odnosu sa činjenicama, ne mogu da podnesem ni u svinjcu.
Kad sam radio za Televiziju Sarajevo, radio sam ne po svojoj savjesti nego po činjenicama. Napadao sam Izvršno vijeće SR BiH, tadašnju vladu Bosne i Hercegovine, Centralni Komitet, tadašnji Ohaer Bosne i Hercegovine, Socijalistički savez radnog naroda, opštinu Bananjaluka i sve ostale okolne, međuopštinske organe vlasti... svi su raspravljali o mojim tekstovima, zvali na sastanke uredništvo TVSA itd. ali nikada nisu demantovali ni jedan moj tekst, nikada nisu slali na sud ni jedan moj tekst i nikada niko nije potegao partijske kazne za mene (što je bila jedna od mjera za ukolijenčavanje novinara i drugih). Nemam vremena da te tekstove sklopim u knjigu pa da mlađani, a i oni iskompleksirani i plitkoumni, novinari vide kako se to radi.
Odgovornost novinara nije prema slobodi medija niti prema svojoj savjesti, prema konzumentima i gazdama, nego samo prema činjenicama. Znam da mnogi funkcionišu na balkanskom sistemu „jesam ga razvalio“ ali to nije novinarstvo. Dobar novinar mora raspolagati činjenicama, relacijama i koordinatama bolje nego ministar. Svaki dobar novinar trebao bi da zna znanje tako da može sutra biti ministar iz neke oblasti (pri čemu ministar nikada ne može biti novinar, kolikogod zna). Da bi se posjedovale činjenice potrebno je mnogo truda, čitanja, dokumentacije i rada. Dobro obaviješteni izvori posjeduju samo podvale. To bi svaki novinar trebao da zna. Skupljanje papira od administrativaca iz bilo kog organa vlasti, unaprijed je sumnjivo. Nikome od njih nije stalo do istine, činjenice, napretka i demokratije, nego do svog uskoguzičnog interesa. Ili, što je još gore, do skrivenog upravljanja trendovima i državama, jer su u nečijoj službi, a siroti mali novinarčići se upljuvaše, ovlažiše i isfelaciraše u opštoj egzaltaciji slobode medija.
Betagradno.

SMIRIVANJE AFERE

„PARALELNA SIPA“
POSTAVLJA NOVA PITANJA
Nakon početnog šoka koji se očitovao u nedostatku stava u Sarajevu i kod međunarodnih zvaničnika u Sarajevu, povodom ilegalnog odlaska osoblja SIPA kod osoblja Tužilaštva BiH a u svrhu dostavljanja izvještaja protiv Dodika i društva za organizovani kriminal, evidentna je mnogomjesna tendencija smirivanja situacije.
To se ne može tumačiti kao znak da je neko pretjerao ili pobudalio, pa se stvar mora stišavati.
Snage koje su projektovale cijelu tehnologiju, tačno su znale šta treba preduzeti i šta će se dogoditi. Prema tome su i birale vrijeme.
Sada se događa nešto što nisu očekivali. Blaga šutnja se ne uklapa u scenario pa su tehnolozi paralelizma ostavljeni na čistini. Lukač novinare upućuje na direktora, beogradska agencija traži pomoć od Dodika da je zaštiti od napada na njenu petnaestogodišnju profesionalnost, čelnici SIPA i Tužilaštva mede ministru Selmanu, kako se ništa nije desilo, samo su neki papiri dopunjeni, i dalje je EnEn u pitanju, nije Dodik, nema krivične prijave...
Da je sve tako, vijest beogradske agencije bila bi demantovana istu veče.
Ali nije.
SIPA i Tužilaštvo moraju očistiti svoje redove. Akteri moraju biti smijenjeni i udaljeni. Javnost mora tačno znati šta se dogodilo. Direktor Obavještajni mora lično referisati Predsjedništvu BiH i predsjedavajućem Savjeta ministara o tim koncentričnim krugovima koji nastaju oko 3.600 sekundi. Sve po redu, ko s kim i gdje, kao nekad, u dobra stara udbaška vremena. Ako najodgovorniji ljudi u BiH ne znaju šta se dešava, BiH će propasti vrlo brzo.
Smirivanje mi liči na pokušaj da se sve zataška, da se negdje malo progriješilo, pa da se operacija bolje pripremi.
Sve mi se čini da kurva ima više svodnika.

KASIMOVA VRSTA
FEDERALIZMA
Kasim Trnka, izgleda profesor i pravni ekspert, unaprijedio je teoriju i praksu podvala u BiH.
Složio se da bi se u BiH moglo raspravljati i omogućiti federalizam ali ne na nacionalnoj osnovi. “Može federalizam, i to čak uz neke elemente autonomije, ali na ekonomskoj osnovi recimo, na bazi regionalnog privlačenja uz velike gradove.“
Mislim da ovako nešto o državi ne bi rekao ni stručnjak za francuski ključ, potkivač brdskih konja a ni pregledač kola na željezničkoj stanici Strizivojna.
Federalizam je imanentan višenacionalnim zemljama. To su znali čak i drug Tito, Đuro Pucar Stari i mnogoidejni Edvard Kardelj. Pa su stvorili federativnu narodnu a kasnije socijalističku federativnu. Federalizma nije izmišljen zbog teritorija nego zbog nacija. Da je zbog teritorija, državama bi vladali geometri, Kasime.
Federalizam nacijama daje garanciju, ako već žive u istoj državi. Ako nemaju federalizam i nemaju teritorijalno-političke garancije, onda nisu nacije nego nacionalne manjine.
Razumijem da prof. dr. Kasim Trnka to zna. Ne razumijem zašto svoju stručnost spušta tako nisko da služi nekakvoj nerazumljivoj ideji o BiH kao jedinstvenoj i jakoj centralnoj državi regija. Zašto on, Haris Silajdžić i Sulejman Tihić centralizovanu podjarmljivačku državu uvijaju i umotavaju u regionalizam koji ničim nije utemeljen. Regije okupljene oko većih gradova o kojima govori Kasim Trnka takav je državni i ustavni stupidarijum kao kada bi neko rekao da je Bosna i Hercegovina država slivova Bosne, Sane, Neretve i Crkvene.
Savezna država ili federativna (ne federalna, federalna je jedinica) država koju predlaže SNSD, već je upola u realitetu. BiH ovim uređenjem dobija mnogo jer postaje država, savezna država. Sada BiH nije država. Ona je samo BiH. Savezna država je upola u realitetu jer je tako i stvorena kao asimetrična federacija sa elementima konfedralizma, jer je FBiH već federacija koja je u ustavno-ugovornom odnosu sa Republikom Srpskom.
Bosna i Hercegovina je država tri nacije. U Dejtonu i Parizu svoj potpis na Opšti okvirni sporazum za mir stavili su predstavnici Srba, Hrvata i muslimana/Bošnjaka. Samo je Koljević bio ispred Republike Srpske. Niko nije bio ispred Federacije BiH i niko nije bio ispred BiH. BiH nije postojala u Dejtonu. Republika BiH se ne može računati jer je jednostrana ratna voluntaristička tvorevina koja nije imala vlast ni na pola teritorije za koju se predstavljala.
A pošto je BiH država nacija, mora da bude federativna ili savezna. Ili čak savez država.
Kada sam im predelagao tri entiteta, moja ph vrijednost je bila izuzetno niska, to je bila bokvica, ili majčina dušica, u odnosu na ovo do čega su sada došli.

INTERVJU ZA FOKUS
FOKUS: SNSD je posvetio posebnu sjednicu Izvršnog odbora situaciji koja je nastala nakon što je drugi čovjek SIPE podnio izvještaj Tužilaštvu BiH protiv Milorada Dodika i ostalih. Da li je SNSD zabrinut za sudbinu Milorada Dodika?
VASIĆ: U velikoj političkoj stranci nema zabrinutosti. Mi moramo da imamo rješenje i stav za svaku situaciju. I imamo ih. Ali sve što se događa nije samo stvar odbrane Milorada Dodika. Radi se i o Republici Srpskoj i o Bosni i Hercergovini, kolikogod to može zvučati socrealistički. Odbraniće se Dodik sam a odbranićemo ga i mi. Suština koja stoji iza toga može urušiti Bosnu i Hercegovinu. I zbog toga je SNSD, pored toga što se radi o našem predsjedniku, održao sjednicu Izvršnog odbora. Htjeli smo još jednom da kažemo da institucije BiH moraju otkloniti paralelizam i neregularne procedure iz svog rada inače će Republika Srpska morati da se zaštiti.
FOKUS: Šta znači „Koristiti sva demokratska sredstva“.
VASIĆ: Neću da govorim o detaljima. Ima jedna vrsta štrajka protiv koje nema odbrane a ni zakona. To je situacija kada se svakog minuta svakog dana, svakog mjeseca, cijele godine, samo poštuju propisi. Na primjer, poštovati pravilo da voz ne krene dok se sva vrata ne zatvore. A to dovodi do potpune blokade. To ni jedno preduzeće, ni jedna država ne može izdržati. Bosna i Hercegovina treba dobro da se zamisli oko ovoga što je uradila. Ja očekujem da se politički faktori u Sarajevu, i institucije, oglase i osude ovakav postupak. To je minimum. Država se ne može graditi na neregularnim postupcima, na lancu iskompleksiranih, potkupljenih i ucijenjenih ljudi kojima upravlja osrednji špijun balkanskog blata. Država ne može počivati na zajedničkim institucijama koje se grade samo zato da bi se iskoristile protiv Republike Srpske i protiv srpskog naroda u BiH.
FOKUS: Mislite da je ovo upereno protiv Srba?
VASIĆ: Normalno, samo što je to jedna etapa u toj borbi, jedna faza, jedan uvod, artiljerijska priprema za krajnji cilj stvaranja Bosne od BiH. Niko i ne krije da je svima cilj ukidanje Republike Srpske a bez tog državotvornog teritorijalno-političkog okvira srpski narod ima samo šansu da postane manjina, kao i u Hrvatskoj. Da bi se to uradilo treba oslabiti najjaču stranku, treba stvoriti utisak u javnosti da je sve kriminalizovano, da sve što se radi ne radi se za narod nego za vlastitu kriminalnu korist. Kada oslabite najjaču stranku onda će kao važan politički faktor postati male i nebitne stranke kojima se lako upravlja i koje se lako ucjenjuje a koje, i inače, nemaju nikakav koncept. Šta mislite da Republika Srpska zavisi od Esdeesa u raspadu, od PDP koji je ucijenjen da izađe iz saradnje sa SNSD da bi nas oslabio, od Mihajljice, od Čavića. To je cilj dijela igrača međunarodne zajednice i Sarajeva. A mali igrači u medijima, rashodovani špijunčići, samozaljubljeni liderčići stranaka bez koncepta... ovdje služe samo kao upotrijebljeni prezervativi.
FOKUS: Ko su ti ljudi iz medija, političari, plaćenici?
VASIĆ: Ma, oni se sami otkrivaju. Ta usrana Beta koja je iz Banjaluke i za vrijeme prve vlade Milorada Dodika radila protiv nas i protiv Koalicije Sloga, emitovala lažne i tendeciozne vijesti. To je taj prezervativ koga je iskoristio neki lukačić negje u Sipi, gdje ga je postavio OHR. To su oni mediji koji u svakom dnevniku lansiraju sumorne priče u javnost, kao da ništa drugo ne postoji u Republici Srpskoj. To je cijeli jedan plaćenički i instrumentalizovani crni talas u medijima. Da o onim federalcima i ne govorim. Šaraba, koji opravdava ovu nelegalnu i paralelnu aktivnost jer mu je vraćeno pravo da se bavi politikom i mora da se oduži. I oni koji ćute i oni se slažu sa Lukačem i potajno likuju, misleći da će to donijeti kojeg poslanika 2010. Ili ne smiju da kažu jer su na nečijim jaslama. Gospođa ministarka finansija koja je izostavljena iz tog ministarskog finansijkog niza za optužbu, a čija biografija je zanimljiva i jednim dijelom vezana za Englesku. Svi oni koje je Gregorijan svojevremeno okupio u banjalučkim prostorijama OHR. Nisam čuo da sada izražavaju svoju slobodu zbora i dogovora na koju su se tada žalili. Svi će se otkriti i sami sebe etiketirati.
FOKUS: Da li će to sve oslabiti SNSD?
VASIĆ: Nema govora. Doklegod ljudima jasno izlažemo svoj program i političke stavove i provodimo ih, ljudi će nam vjerovati i glasati za nas. To smo radili od osnivanja i neprestano na izborima dobijali sve više i više glasova.
FOKUS: Ko će onda imati štetu od cijele ove akcije?
VASIĆ: Imaće Bosna i Hercegovina, ona koja toleriše i produkuje ovakvu upotrebu institucija ili stvaranje parainstitucija. Ne znam koliko će vode proteći dok neko ponovo da pristanak da se stvori neka zajednička instuitucija. Šteta je već uknjižena u Mostaru. I biće je još. Tri uslova koja su postavljena i u zvaničnoj formi a o kojima je SNSD govorio od 2005., dakle od vremena prije Dodikovog preuzimanja Vlade Republike Srpske, nepremostiva su za BiH, odnosno za lidere sadašnjih stranaka u Sarajevu. To mogu prihvatiti samo neki novi politički igrači a na njih treba čekati. Republika Srpska mora imati trojnu garanciju: da je svi politički faktori koji žele da učestvuju u kreiranju ustavnih promjena, unaprijed priznaju kao konstantu, da se izjasne da entitesko glasanje ostaje u ustavu i da prihvate da se u ustav ugradi pravo na samoopredjeljnje do otcjepljenja. Republika Srpska se mora osigurati da je svakog mjeseca neka protuva ne čeka u zasjedi.

CIJENU PLAĆA BiH
Briga Otomanske imperije i Austrougarske carevine bila je majčinska u osnosu na Birgu Sarajeva i uortačenih otpadaka međunarodne zajednice za BiH.
Čaša sa paralelizovanom procedurom prikupljanja podataka, instaliranja ljudi u istražno-tužilački-sudsko-medijski lanac, korištenjem ucijenjenih i vrbovanih protuva i podnošenjem izvještaja Tužilaštvu BiH protiv Milorada Dodika i grupe ministara, medijskih, privrednih i drugih ličnosti, prevršila je mjeru.
BiH je došla do kraja.
Možda će postojati još i nekoliko decenija ali više se ne može smatrati vlastitom državom niti zaslužuje da se za nju bilo šta uradi.
Možda stvar može popraviti zvanična osuda paralelenog nelegalnog ponašanja Sipe i Tužilaštva, od strane svih sarajevskih institucija i političkih faktora. No, do toga nikada neće doći. To znači da se sa očaravajućom lakoćom gleda na takav parasistem zajedničkih institucija. To znači da su zajedničke institucije i formirane da bi se koristile kao priručno sredstvo za uništenje Republike Srpske i svođenje srpskog naroda na nivo nacionalne manjine. Izvještaj Sipe protiv Dodika ima jasan cilj da se politički umanji on sam ali i SNSD na izborima 2010. Ali, struktura ljudi iz izvještaja ima širi cilj da dokaže da je cijela Republika Srpska kriminalizovna. Tako bi se kombinovala propaganda genocidnosti sa propagandom o kriminalizaciji. Izostavljanje Debele Berte sa spiska iz izvještaja, a uključivanje svih ostalih ministara finansija u nizu, samo dokazuje ko je čiji igrač. Ona je, uostalom, bila na obuci u Kembridžu (vidjeti biografiju u Nezavisnim novinama od 4. novembra 2005.). Istup Šarabe, trebinjskog esdeesovca koji niječe da je ovo udar na Republiku Srpsku nego na kriminalnog pojedinca, mada njegova stranka nije tako istupila, svjedoči o tome da ga je Ešdaun isključio pa vratio u politički život i tako ga učinio dužnikom (što je vraćao i kandidaturom za načelnika u Trebinju). Treba vidjeti ko će još reagovati pozitivno za paraistražni postupak a ko će mudro ćutati. Otkriće se sve. Kogod bude makar ćutao, staviće se na stranu prećutnih ukopnika Republike Srpske. Upotreba frustriranog provincijalnog marginalca, nacionaliste kafanskog tipa, kojeg je Ohaer nametnuo u Sipu, da na osnovu iskaza neartikulisanih medijskih alkoholičara, sačini izvještaj i samo ga ubaci u dvorište Tužilaštva, govori o tome kakva je svrha zajedničkih institucija. Ali jamči da će još mnogo istorije istrunuti na ovim prostorima, dok se pristane na još neku zajedničku instituciju.
Sipu i Tužilaštvo BiH, nakon ovog slučaja, treba raspustiti i rasformirati. Strane tužioce, inače sumnjivog kredibiliteta, treba proglasiti nepoželjnim osobama u našoj dragoj i lijepoj Bosni i Hercegovini. Sve namještene protuve, domaće i strane, treba zaputiti na zavode za zapošljavanje. A zbog udara na ustavni poredak i institucije BiH tog Lukača treba uhapsiti.
Mostarska isporuka jasnih uslova Republike Srpske, od strane Milorada Dodika, za bilo kakav dalji razgovor o BiH, odnosno o ostalom dijelu BiH, može se povezati sa unutrašnjim udarom u Sipi i pokušajem državnog udara u BiH i prijavom protiv njega, ali treba imati na umu da je SNSD, stranka Milorada Dodika, u svom prvom političkom programu, kod osnivanja, rekla da je za nju BiH, BiH sa dva entiteta i tri ravnopravna naroda. Danas se možemo odreći svega, samo se ne možemo odreći jednog entiteta i ravnopravnosti srpskog naroda.
To je danas rečeno u Mostaru, odnosno u platformi SNSD koju im je ostavio Dodik.

NEPRIHVATLJIVA ZEMLJA BOSNA
Kosani odrezak, mljeveno meso, rječnički udrobljeni agregat jezika koji se koristi na teritoriji Dejtonije, koga je posebna komisija nazvala himnom, prava je slika živog tuberana koji se zove BiH.
Himna u kojoj se u prvoj strofi pjeva Zemlji Bosni, majci našoj i u kojoj se kaže: Ti si svjetlost duše, vječne vatre plam... tebi pripadam, netačna je himna.
Ne postoji Zemlja Bosna, a očita je namjera Posebne Komisije (autore ne treba miješati jer je tekst himne skrpljen od dva odvojena autorska teksta) da to dokaže jer se u ostalim strofama pominje hercegovina ispod plavog neba i krajina predaka. Samo je, dakle, Bosna zemlja.
Bosna ne postoji. Postoji Bosna i Hercegovina. Bosna se u zadnjih dvadeset godina veže isključivo za muslimane i Bošnjake. Sarajevo je i lansiralo u svijet ime Bosna za sve ono što smatra svojim. Bosna je direktna riječ unitarističke težnje koja isključuje Srbe i Hrvate. Hrvati se ničim ne vežu za Bosnu nego samo za Hercegovinu. Tačno je da ih ima i da ih je bilo uz rijeku Bosnu ali to ne znači da to ime može da im zamijeni Hercegovinu. Srbi nikad nisu za svoju otadžbinu govorili Bosna.
Krpljene himne tragikomično je oblačenje golog cara a u stvari balkanskog sušičara, posmrtnog ostatka Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, koji se zove BiH. Ako je svrha tog amalgama da se izvodi samo na utakmicama fudbalske reprezentacije Bosne u Zenici i Sarajevu, onda je taj posao nepotreban.

POKUŠAJ DRŽAVNOG UDARA
Naknadna informacija o tome da je inokosni sipaš Lukač, samoinicijativno podnio izvještaj tužilaštvu koji zamjenjuje krivičnu prijavu protiv Dodika, ministara i poslovnih ljudi kao navodne zločinačke organizacije okupljene oko navodnih 145 miliona maraka, bez znanja svog preduzeća i direktora, tj. Menadžmenta Preduzeća SIPA, iznenadila me mnogo više nego sama vijest udbetaške novinske agancije.
Kolikogod bilo svijesti o tome da su sve takozvane državne i još takozvanije zajedničke institucije, puka improvizacija i instrumentalizacija, teško je vjerovati da se nešto takvo događa, čak i u BiH.
Radi se o pokušaju odloženog državnog udara. Krajnja namjera svakako je da se šestojanuarskom diktaturom sruši Republika Srpska, kao nekad Herceg Bosna. Ako je to državni udar sa odloženim dejstvom u BiH onda je, istovremeno to i državni udar izvjesnog Lukača u Sipi.
Država, ako išta od nje postoji, morala bi još noćas uhapsiti tog avanturistu uz optužnicu za rušenje ustavnog poretka.
Mada je šteta nepopravljiva. Niko više neće vratiti povjerenje u Sipu i druge zajedničke institucije.
Ostaje, nakon svega, samo jedna riječ, samo jedan politički program – podijeliti.

O SUVERENOSTI
Možda je beznadno u Bosni i Hercegovini raspravljati o suverenosti.
Kad imate na sceni domaće ratne budale i međunarodne poratne protuve sa ovlaštenjima Kim Il Sunga, onda je jasno da BiH nema suverenosti. Ona ima samo međunarodno postojanje.
Za subotnji skup u Mostaru Dragan Čović je pripremio svoj papir. BiH je predviđena nenormalno centralizovana, sa tri entiteta (federalne jedinice) i Sarajdistriktom. A o suverenosti Čović kaže:
Sverenitet Bosne i Hercegovine neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv.
Onaj ko je pisao ovu rečenicu sa devet riječi poznaje, sigurno i suštinu suvereniteta i suštinu države koja počiva na tako definisanom suverenitetu. Ako je on tako određen onda nema federativne države. Apsolutni suverenitet ne ostavlja mjesta složenoj državi. Država koja počiva na ovakvom suverenitetu, prosta je centralizovana država. Mogao bih sada to dokazivati predviđenim nadležnostima federalnih jedinica od kojih je najznačajnija raspodjela frekvencija za tv i radio, ali to nije ovdje bitna tema.
Suverenitet imaju države. Može da ga vrši neko u ime države, kralj, car, suveren. Ako su države federativne suverenitet je podijeljen između države i federalnih jedinica što se potvrđuje pravom na samoopredjeljenje do otcjepljenja. Suverenitet može da pripada i vladajućoj klasi ili narodu. Pošto je neznatna razlika između federalnih jedinica i naroda suverenitet pripada i jednom i drugom političkom faktoru i može se reći, u slučaju Republike Srpske, suverenitet koji pripada toj federalnoj jedinici dijele Republika Srpska i srpski narod.
U federativno - saveznim državama, kakva je BiH, suverenitet ostvaruju federalne jedinice ili države a na nivou savezne – federativne države, samo kada je to u zajedničkom interesu. Tako je bilo u SFRJ. Tako je, de fakto, i sada u BiH. Jer i BiH i njeni entiteti, nastali su istovremeno, kao što je to bio slučaj sa FNRJ i narodnim republikama. Stoga je suverenitet u samom početku, u samom nastanku podijeljen i u BiH.
Čovićeva formulacija, stoga, vraća stvari unazad u BiH. Radi se o skrivenom cilju stvaranja centralizovane države u kojoj bi ulogu bijelog satena federativnosti odigrale tanke nadležnosti federalnih jedinica, veliki kontigent podijeljenih nadležnosti između fedralnih jedinica i države te jak, mnogo jači nego dejtonski, kontigent isključivih nadležnosti države.
Da bi sve bilo jasno i dugoročno, narodi odnosno federalne jedinice/države u BiH, moraju imati pravo na samoopredjeljnje do otcjepljenja.

PROPAGANDNA AKCIJA
Vijest o krivičnoj prijavi protiv Dodika, nekih ministara i poslovnih ljudi Republike Srpske, lansirana prvo u određenim agencijama, i na način privatnog novinarsko-špijunskog lanca, može se smatrati nastavkom propagandne akcije protiv Republike Srpske koju je poveo Rafi Gregorijan razgovorom u Banjaluci sa navodnim intelektualcima i predstavnicima medija koji vape za slobodom i poklonjenjem tadašnjeg v.d. tužioca BiH u prostorijama OHR-a.
Zanimljivo je da zvanične institucije koje se pominju u vijestima Bete i Fene nisu izašle sa svojim informacijama što može značiti da vijest nije tačna (onda bi je trebalo demantovati) ili je tačna ali se operacija izvodi na ovakav diverzantski način kako bi se izmamile reakcije onih na koje se to odnosi a onda ih se „pobilo“ zvaničnim objavljivanjem. Treća moguća varijanta je da instrumentalizovani zvaničnici sipe i tužilaštva nemaju elemenata za procesuiranje pa se koristi ovakav informativno-propagandni balon da se postigne kakav-takav efekt.
Beta nije slučajno prva objavila vijest.
A Fena je nije slučajno odmah preuzela.
Beogradska agencija Beta je i za vrijeme prvog mandata Milorada Dodika djelovala subverzivno i lansirala mnoge netačne vijesti. Očito je da sloboda privatnog kreveta ima veze sa slobodom medija. Bilo bi zanimljivo načiniti popis netačnih informacija koje je u proteklih deset godina objavila agencija Beta iz Banjaluke. Takva djelatnost je samo dio crnog medijskog talasa koji je kreiran u Republici Srpskoj i BiH a provode ga plaćenički mediji, uglavnom eklektronski.
Međunarodna zajednica i domaći izdajnici oprobano koriste sindrom kriminalizacije za prekrajanje političke scene BiH i same BiH. U to se na izborima koji su donijeli odlazak Dodika i dolazak Ivanića, uključivao i OSCE svojom kampanjom „Nadglasajte korupciju i kriminal“ i time direktno uticao na izbore. Čavić je tada, kao agilni poslanik Esdeesa, ko grlica pjevao o kriminalu Dodikove vlade i svih insutitucija Republike Srpske.
Da ne pominjem kriminalizaciju Herceg Bosne, Jelavića, Čovića, Šarovića i Dodika u prvom naletu. Ova propagandna akcija vodi se po istoj formuli i iz istog centra kao i ranije. Kriminalizacija je u BiH stvar koja se ne mora dokazivati i za koju se ne moraš pravdati i izvinjavati. Dovoljno je da se dugo o tome priča i smatraće se istinitom.
Sada će, pošto je pao snijeg da optkrije trag, lako da se načini katastar onih koji su u đavolskom leglu ukidanja ili sakaćenja Republike Srpske. Da li je Ivanić obaviješten o ovoj hajci i da li mu je sugerisano sa da se odmakne dovoljno daleko. Da li će to imati uticaj na proces njemu zbog panjeva, biće zanimljivo vidjeti.
Svakako treba uzeti u obzir trenutak lansiranja vijesti, prije mostarskog sastanka i prije izbora novog visokog predstavnika kome se priprema lavirint u kojem će morati da djeluje.

DA LI VJERUJEŠ SVOJIM OČIMA
ILI SVOJOJ VJERI
Kada je nedavno Milorad Dodik rekao da je nezadovoljan radom sudstva BiH i da nama neće suditi muslimani, digla se velika demokratska prašina - kakve to veze ima, sudstvo je nezavisno, profesionalno, u skladu sa najboljim evropskim standardima... pa je došlo do javnog izvinjenja.
Sva komunistička dojenčad je naglo zaboravila da je u tom crnom ideologiziranom sistemu velika pažnja bila usmjerena na bratstvo i jedinstvo pa je kod suđenja za sve veće, važne i osjetljive predmete uvijek sudija određivan iz one nacije/naroda i vjere iz koje je i optuženi. Nije to bilo nikakvo nepovjerenje nego se htjelo otkloniti bilo kakvu mogućnost da neko manipuliše pripadnošću vjeri ili naciji jer će neuki svijet to lakše primiti nego objašnjenja paragrafa i tumačenje zakonske osnove. Nisam uočio, iako sam u tom komunizmu škole učio i novine čitao decenijama, da je neka nevladina demokratska organizacija ili vlada i međunarodna asocijacija, protestovala kod nadležnih u SFRJ zbog toga.
Onda je reisul Cerić otišao u Gluhu Bukovicu, tamo gdje su hodžu optužili i u prvom krugu osuduli, da je seksualno zloupotrebljavao djevojčicu, i rekao Dušku Tomiću da se ne petlja puno jer on nije musliman i ne razumije muslimanski živalj (prepričavam Cerića). Dakle, u islamskoj vjeri je trpanje čupave stare muške ruke u gluhe dječije gaćice potpuno drugačije od istog takvog svetogrdnog čina od strane pravoslavne ručurde u hrišćanskoj bogomolji. I teško je da to pravoslavna ruka razumije. I obratno. Reisul je, u stvari, rekao isto što i Dodik. A onda su i roditelji još dosolili: vjeruju Dušku Tomiću a ne vjeruju našoj djeci (onoj koja plače zajedno sa hodžom i listom kaže da je hodža dobar i da nije nikad ništa uradio loše).
Ta kastanizacija vjere, stvaranje vjerskog pravnog poretka, povjerenja i sistema vrijednosti, odbacivanje civilnog sudskog sistema i traženje pravde direktno kod svog vjerskog poglavara, znak je da je podjela bosanskohercegovačkog društva otišla mnogo dublje od političkog nivoa. Otišla je do nivoa svakog neukog džematlije podno Vlašića.
Krhka je linija koja spaja. Kao što je bilo krhko i bratstvo i jedinstvo koje su trozločinački đavoli uništili čim su dobili po kilu baruta.

PADA INDEKS
POLITIČKE PRIPADNOSTI
Vijest da još uvijek više ljudi odlazi iz Pedepea nego što ih se učlanjuje u DPČ – demokratsku partiju čavić, jeste jedna od najboljih dijagnoza međusobnih odnosa ljudi i glodara. Kad tone ovaj brod...
Ali ta dijagnoza treba da zamisli i međunarodnu zajednicu koja okuplja trule brodove i male miševe, pokušavajući da sa njima načini opozicioni blok Dodiku i SNSD-u, odnosno Republici Srpskoj. Njen potop je krajnji cilj, inače bi svi bili sretni što je Republika Srpska dobila jednu jaku stranku i stabilizovala političku scenu pa tako i BiH. No, međunarodna zajednica nije uobzirilia sve elemente. SNSD nije bilo kakav protivnik. To je protivnik koji je sa političke scene sklonio Esdees utemeljen na kriminalu kao važnom političkom sredstvu poslije prvih višenacionalističkih izbora u strahu, na širenju masovne histerije i podsticanju na zločine, na ujedinjenju sveg svijeta protiv Srba kao loših momaka. SNSD je protivnik koji je neprestano rastao pa se taj trend ne može objasniti ni jednim pojedinačnim eksternim faktorom osim unutrašnjim, u samom SNSD-u, kvalitativnim. To je protivnik koji 2010. ima za cilj da sve te važne igrače, Čavića, Ivanića i Mihajljicu, i još ponekog ko se eventualno prijavi u taj soj, smjesti u sadašnji broj Esdeesovih poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske.
Broj i kvalitet izlazaka iz Pedepea govori nam da je taj trend krenuo. Ne želim da ovdje izlistavam imena, ali svi zanju da se radi o važnim ljudima, i još će se o važnijim raditi, koji izlaze iz Pedepea ali ne prelaze u neku drugu opciju. To ipak čini odmak od srpskog političkog kurvanja sa stranačkim legitimacijama, čas na obrazu, čas naguzici. To kurvanje je ovdje uobičajeno. Veliki je junak koji promijeni mnogo stranaka. U svijetu, čak i u prljavoj Americi, nije tako, to je stvar porodične tradicije, demokrate ili republikanci, to je stvar obraza pa onda i političkog opredjeljenja. Ali odlasci bez prelazaka znak su da je nešto trulo u progresu demokratskom. A i oni Bosićevi, koji su otišli, pa bi i mandate ponijeli, zarad lizala Depečea, znak su da je prljadika zahvatila opozicionu političku scenu, mada ja u tome ne mogu da detektujem opoziciju.
Da li je korist bila glavni razlog boravka u nekoj stranci? O tome je moguće samo nagađati. Interesi su legitiman razlog dobrovljnog ili vrbovanog svrstavanja u neku stranku. Ali kratko traju. Interesi su uvijek kraći od političkog života. Ideja donosi dugoročnost pa i izvanstranački zagrobni život. To je razlika između kvalitetnih velikih stranaka i stranaka na koje igraju manipulatori ambasadskih garaža blatnjavog balkana.
U trojednoj opozciji u Republici Srpskoj prepoznajem pišanje u istu tikvu, iz narodnog sjećanja. Ali problem kod tikve u koju se piša, jest pitanje ko, od trojice, drži tikvu.

JEDNA OD
SARAJEVSKIH PLATFORMI
I Esdea ima platformu za ustavne promjene.
Tamo stoji: Predsjednik Bosne i Hercegovine, Vlada Bosne i Hercegovine...
Neki politički krugovi u BiH imaju ekstremne sposobnosti da rade sizifove poslove.
BiH je u Dejtonu dobila institucije koje nose identične nazive kao i institucije Evropske unije – savjet ministara i parlamentarna skupština... što znači da se integrativnost BiH može kretati u granicama integrativnosti Evropske unije. Da li neko može da pomisli da će se formirati Vlada Evrope? Da li neko može da očekuje da će se ukinuti evropski entiteti Francuska i Njemačka? Da li neko može da traži ukidanje Katalonije?
Ozbiljne političke stranke treba da predvide realne trendove i na njih utiču u realnoj mjeri, onoliko koliko to mogu iz svoje kože i u svom okruženju. Napredak jedne zemlje nikada se ne mjeri ukidanjem unutrašnjih sastvnih dijelova niti ukidanjen njihovih ovlaštenja. To se u praksi države i ustava naziva tortura, diktatura, unitarizacija i centralizacija. Napredak neke zemlje ne mjeri se depresijacijom nacija i nacionalnih interesa nego slobodama i mogućnostima.
Sve to u Esdea ne moraju da znaju. Kao što ne znaju šta bi BiH donio jedan predsjednik osim nepodrške kakvu sada uživa fudbalska reprezentacija BiH. Dakle, dalje bi je dijelio. Šta će BiH jedan predsjednik koji neće smjeti otići u Teslić ili u Livno? U Esdea ne moraju da znaju da se preko predsjednika ne pravi država. Tako je Kraljevina Jugoslavija imala kralja i vladu u Londonu a Tito je na terenu pravio državu. U BiH na terenu postoje tri nacije i Republika Srpska, pošto Federacija ne iskazuje veliku želju da kaže da postoji. Dakle oni, prave, ili ne prave, državu a ne predsjednik u Sarajevu.
Ali, dobro, neka platforma drži vodu do kongresa Esdea.

PUŠTANJE VJERE
U PRIVATNI ŽIVOT
Skoro da su svi ogluvili od Gluhe Bukovice.
Siroma reisul je morao da potegne tamo i da razgovara sa svima. Da se, kao najviši vjerski dostojanik, ponižava i pita djevojčicu gdje joj držao ruku a gdje je držala ona svoju i da li mu se digao, da prostiš.
I ranije su stizale vijesti o tome da neki popovi zloupotrebljavaju svoj položaj kod vjerskog puka. Zna se da katolički nemaju žene a i pravoslavni lako zaobiđu popadiju, kao sav muški šovinistički šljam.
Problem je kad se terorišu djeca. Očupavljele ženke i mužujaci nek rade šta hoće, na obraz im.
Seksualizacija Gluhe Bukovice, koja je dovela dotle da se seoske djevojčice instrumentalizuju i da čine prateće vokale jauka uz tenor nepravosnažno osuđenog imama, da se selo zavadi, da kuće ne govore, da se mora uključiti vjerski vrh, da se angažuju advokati druge vjere koji ne razumiju islam, da imam koristi odbranu „nisam, alaha mi“, kao kad sam ja 63. loptom razbio prozor kod komšije pa se odbranio sa „nisam, majke mi“, posljedica je nekontrolisane upotrebe vjere u opštedruštvene i političke svrhe kao i nekontrolisanog infiltriranja pučine i pastve, pojedinačno i kolektivno, u vjerske tokove i institucije, uglavnom mimo suštinskog ispovijedanja vjere.
Vjera je dominantno lična stvar. Kolektivni opseg može da doseže samo do zajedničke molitve u bogomolji. Sve drugo omogućuje devijacije zloupotrebnog, sektaškog ili vjerskopolitičkog sadržaja. Nedopustivo je da hodže i popovi podučavaju djecu mimo legalnog društvenog školskog i obrazovnog sistema. Ako je dopustivo onda i roditelji imaju odgovornost ako djecu dobrovoljno daju nekome na nauk. I trebaju da odgovaraju pred zakonom ako se dogoodi seksualna zloupotreba.
U vremenu opšte seksualne otuđenosti, pojedinačne seksualne nemoći i poplave internetskih i štampanih informacija o tome kako se sav svijet ševi ko mršava svinjčad, pojedinačna svijest, i dječija, i hodžina, teško, svaki put, može da odoli iskušenjima.
Spajanje vjernika i službenika mimo molitve nosi rizik svih svjetovnih zala ili osebujnosti, svejedno.
Rješenje je u odvajanju vjere od države, crkve od civilnog života, džamije od sokaka i privatnosti. Ultranacionalisti bosanskohercegovačkog rata upotrijebili su crkvu i džamiju da bi lakše srušili komunizam i sebi dali legitimitet. Neosviješteni i lakomi popovi i hodže, prigrlili su politiku, kroz pojedine stranke, kao instrument izlaska iz geta crkve i džamije, kao pravo građanstva i kao mogućnost za nove svjetovne demokratilije – pljačku, šverc, nelegalnu moć, društvenu i vjersku, opšti probitak, reketiranje društva za gradnju vjerskih objekata i uspon na internoj vjerskoj hijerarhijskoj listi.
Ali, to odvajanje biće mnogo teže nego raskršće sa komunizmom. Komunizam je formalizovao odnos sa čovjekom a vjerske institucije ga zamotavaju u nadsvjesno i podsvjesno, mistično, sve do guranja svjetovne ruke u duhovni svijet dječijih gaćica.

OMLADINSKA RADNA AKCIJA
„TIHIĆ 2009“
Sad vidim da je opštedruštvena potreba da se organizuje radna akcija kojoj je isključivi cilj da ostavi Tihića na površini, u Stranci Izetbegović i u Sarajevu, na političkom MES-u.
Izgleda da Tihić hoće sve nas da upregne u tu akciju. I Bakira mu, i Harisa, i Zlatka, i OHR, i Dodika, i Čovića. Ako je već tako, ja bih predložio da Sulejman vidi šta može učiniti Mihajljica, bivši pripadnici Stranke za Kralja i Otadžbinu, Asocijacija geomatera BiH... svi se trebamo fokusirati do Kongresa SDA. Jer, ne znamo šta je bolje: da dođe Bakir ili da ode Sulejman.
Nakon podvale o četiri ekonomske regije, čime je dobri, narodnjački i umiljati Sulejman imao namjeru da vikne i Dodiku i Čoviću odjednom, a naročito da „oslabi“ Dodika računajući da će male ajkule Esdeesa pokazati svoju krvoločnost i ovaj put, Tihić lansira nedientifikovane leteće objekte o pet regija plus Brčko pod nazivom Regija Đapo, plus Sarajevo u okviru predratnih deset općina, što uključuje i Općinu Han Pijesak, i fenomenalnu piruetu o tome kako će u Mostaru prvo tražiti da se reducira entitetsko glasanje.
Pošto je očito da Tihić svaki dan nastoji da nekom podvali nešto, ovaj put podvaljuje Harisu. Borim se da se ukine to entitetsko glasanje za šta se i ti boriš. Sutra ću se boriti za nešto Zlatkovo, prekosutra sam obećao Bakiru a za ono tvoje ću se opet zalagati u utorak.
Iz cijelog osinjaka jedino je jasno da Tihić nema kada da formuliše svoj generalni politički stav. A i kad ga formuliše, kao onaj o tome da Bošnjaci trtebaju napustiti filozofiju žrtve i okrenuti se filozofiji dogovora i napretka, onda ga mjesecima troši i razjeda sitnim malim pijačarskim ustupcima i kalkulacijama.
Pošto se to pretvara u generalnu liniju neiskrene političke koncepcije, savez država, federalizacija, konsocijacija, elegantna podijeljenost, spasonosno je rješenje. Nema niko istorijskog i političkog vremena da ga baca na odgonetanje koliko su koje političke koncepcije iz Sarajeva iskrene a koliko su smišljene podvale, dok se Vlasi ne dosjete.

SAVEZ DRŽAVA BiH
Srpski državotvorni Esdees i bošnjačka Esdea zajednički su pozvali na uzbunu nakon Dodikove bijeljinske promocije savezne države.
26. januara prošle godine, dakle, prije više od godinu dana, Glavni odbor Saveza nezavisnih socijaldemokrata imao je sjednicu i donio zaključke podijeljene u tri grupe. Jedna je bila unutrašnjo-organizaciona, nakon pobjede našeg kandidata na prijevremenim predsjedničkim izborima. Druga grupa je bila o evropskim integracijama a treća o ustavnim promjenana. U toj trećoj grupi, zaključak broj 15 kaže:
Glavni odbor smatra da:
· BiH ustrojena Dejtonskim sporazumom i na osnovu Ustava BiH, ima karakteristike federacije i da, u skladu s tim, federalne jedinice imaju karakter država u saveznoj državi a ne status lokalne samouprave kako to pokušavaju predstaviti nelegalni zahtjevi i neustavna politička praksa. U skladu sa demokratskim standardima i prema Povelji Ujedinjenih nacija, federalne jedinice mogu imati i pravo na samoopredjeljenje.
Dakle, oni koji žele da se bave političkim aktivnostima, koji žele da glume ozbiljne stranke, da utiču na politička rješenja i trendove, demonstriraju sada nedostatak elementarnih sposobnosti za to. Ako nikome nije bilo zanimljivo zašto zasijeda Glavni odbor SNSD, najjače političke stranke u BiH, i stranke koja vlada svim pozicijama u Republici Srpskoj i BiH, onda je izgubljen legitimitet da se bude ozbiljan na javnoj političkoj sceni. Ono što očekujem od opozicije i političkih protivnika jeste da barem na sajtu pročitaju zaključke nekog važnog organa stranke. Ne moraju da uče napamet. Ako mi iz SNSD-a možemo da analiziramo stavove svakavih marginalaca, protuva, plaćenika, prevrtljivaca pa i minornih opozicionara, mogu i oni, koji pretenduju da na izborima rastu, da paze šta zastupaju pobjednici. A ne da se sada čude i daju panična saopštenja o tome kako Predsjednik Republike Srpske treba da spašava situaciju ili kako je opasna igra saveznom državom.
Čudi me, samo, otkud SDS i SDA u tom istom protestantskom vozu? Da nije proradila stara predratna i ratna krvožedna i pljačkaška ljubav?
Politički primitivci treba da znaju da organizacioni politički napredak neke države ne ide ka ukidanju njenih sastavnih elemenata, kakvog god su nivoa i nadležnosti. Napredak ide ka autonomiji, samostalnosti, većim nadležnostima, većoj ulozi u političkom odlučivanju svake sastavne jedinice. To važi i za BiH. Kada nije od početka nastala kao unitarna država, i kada nije imala prirodne teritorijalne, političke, nacionalne i ekonomske pretpostavke za to, neće nikada ni nastati. Svako insistiranje na tim procesima vodi direktno u Domanovićevu Stradiju.

KAKO SARAJEVO
OD REPUBLIKE SRPSKE
PRAVI DRŽAVU
Unatoč općem protivljenju alkalajisanog Ministvarstva inostranih poslova BiH, „razotkrivanju mutnih ciljeva“ od strane stopostotnih silajdžićevaca, i plasiranju, na dnu strane, sarajevskih Nezavisnih novina, ispod monumentalnog teksta o Amandmanu, Distriktu i Ustavu BiH, uz Špirićevu slikovnicu na kojoj mu iznad glave u svetačkoj oreoli lebdi Bosna i Hercegovina na svim jezicima, otvoreno je Predstavništvo Republike Srpske u Briselu.
To se može tumačiti
· kao korak do referenduma
· kao opšti izraz državnosti Republike Srpske
· kao rušenje BiH i onemogućavanje MIP-a da radi svoj opis i popis poslova
· kao korak secesije
· kao EU pristajanje na podjelu BiH...
Svejedno mi je.
Mislim da je najbolje stvar prepustiti samoj sebi. Tako smo uradili i 2006. i nismo se pokajali. Samo smo pomenuli referendum a Sarajevo je obavilo ostalo.
Ozbiljni stopostotovac, Beriz Belkić, kaže da je stvar u ciljevima. Mi, veli, ne vjerujemo da su oni korektni i u skladu sa općim interesima BiH.
Ne razumijem to „mi“ ali ne razumijem ni šta tu ima da ne bude u skladu sa općim interesima BiH. Još 2005. EU je objavila kartu evropskih regija na kojoj su im i granice iscrtane. Ima ih na stotine. Tu je i Republika Srpska, doduše, ispisana krupnijim slovima jer je i entitet u okviru BiH. Norveška ima 18 podmuklih ciljeva koji nisu u skladu sa općim interesom te zemlje. Junajtid Kingdom ima 87 podmuklih ciljeva protiv općih interesa i kraljice.
Mislim da bi BiH, Sarajevo, i Belkić, trebali biti sretni ako bi u Briselu svoja predstavništva otvorili Sapna, Krajišići i Ostružnja Gornja.
Ovako, sve liči na komšiju i potrebu da mu sve krave pocrkaju. I njemu i devetom mu koljenu.
Racionalna politika je morala do sada shvatiti da EU ovdje, u BiH, neće doći jer nema ni ekonomskog, ni političkog, ni vojnog razloga. Da joj je stalo do BiH, ekonomski bi je već podigla na noge jer traži manje para od spasavanja automobilskog kocerna PSA a i ne bi dozvolila da bude rata. Moramo mi ići u EU, ekonomski i politički, pošto još nemamo toliku zajedničku vojsku.
A ako neko u Predstavništvu Republike Srpske u Briselu vidi ambasadu Republike Srpske, ja mu se zahvaljujem.

PETNAESTOGODIŠNJI INGLIŠ
Američki ambasador Čarls Ingliš u Sarajevu je otpredavao jednu zanimljivu konstataciju: Bosna i Hercegovina nije koncept i država stara petnaest godina. Srbi, Hrvati, Bošnjaci i ostali žive u njoj, u miru i kao susjedi, mnogo duže.
Tačno je da Oni ovdje žive mnogo duže. Dodao bih: u ratu i miru, nekiput kao susjedi, nekiput kao komšije, nekiput kao krvnici.
Ali sa petnaest godina se ne mogu složiti.
Problem BiH i njene istorije i jeste što nema državnoga ili organizaciono-državnog ili organizaciono-ustavnog kontinuiteta. Istorija BiH je istorija iza ćoškova, istorija iz zasjede, istorija zabrana, nije istorija kontinuiteta. To u dobroj mjeri uslovljava nepovjerenje i odsustvo zajedničke pripadnosti. Ovdje ne postoji bosanskohercegovački narod kao što postoji američki narod. Susjedstvo je maksimalni podjeljak na ljestvici zajedništva.
Dakle, imali smo Kulina i Tvrtka. To je bio feudalizovani konglomerat i ne treba ga ubrajati u istoriju države i prava na ovom području. Možda bi od toga nešto i bilo da nisu došli Turci, Sablje, Horde i Osvajači.
Imali smo kalajisanu Austrougarsku, mrskog eksploatatora koja je ovdje instalirala civilizovanu državnu upravu (zemljišne knjige, popisi, evidencije, činovništvo...) ali za svoje potrebe a ne za potrebe konstitucionalizma BiH.
Dali da pominjem Endehaziju i ko je s kim kolaborirao i na kojoj je strani ko bio?
Da li da pominjem Samostalnu Radionicu Branka i Hamdije, SR BiH, koju su nove demokrate zgazile pod noge, popljuvale i popišale, da bi mirno i ljudski krenule u trojni rat za teritoriju. To što su zgazile demokrate nije bila država a nije ni uspjela postati država.
Stoga se, za razliku od Ingliša, ja divim petanestogodišnjoj istoriji države na prostoru BiH. To je prvi put u istoriji. Ali to ne znači istoriju.
Jedino što se može reći jeste da će ovdje, i poslije Države, biti Srbi, Hrvati, Bošnjaci i ostali.
Na tome je preče raditi nego na državi.
Država može da sjebe narode zauvijek a narodi mogu da stvore državu kad hoće.