APOKALIPSA TIHIĆ
Zamjenik pomoćnika državnog sekretara.
Da se ne radi o velikoj sili rekao bih da je to neka zajebancija studentskog pozorišta.
Uglavnom ZPDS za region Evrope i Evroazije, u kome BiH ima ključno mjesto, izvjesni i novi Stjuart Džons, došao je u Sarajevo da upozna teren, floru i faunu a sarajevski unitaristi su odmah skočili da mu predoče spasiteljsku neophodnost unitarizacije BiH, iscjeliteljsku bogomisiju bonskih ovlaštenja i svu krivicu Lajčaka koji u protekle dvije godine, kao vođa Bosanskog Ohaera, nije poslušao i proveo ni jedan zahjeva Aga Sarajlija.
Istovremeno, Stjuart Džons je ekspresno proglašen Prijateljem Bosne. Inače, kogod se pojavi na američkom političkom nebu, postaje „prijatelj“ Bosne. Hercegovina ima prijatelja u Bandiću i slično.
Takvom Prijatelju, Sulejman Tihić je predočio tmurnu sliku BiH.
Ovakava situacija je neodrživa. BiH je pred raspadom.
Tihić nije htio da kaže da je slika BiH u njegovoj i u glavi ostala dva ljiljana, pred raspadom u sudaru sa realnošću u velikom maglovitom akceleratoru. Oni naučnici pod zemljom u Švicarskoj možda će i pronaći onaj bozon ali Tihić nikada u svom akcelratoru neće pronaći unitarnu BiH sa ukinutom Republikom Srpskom.
Nije BiH pred raspadom i nije situacija neodrživa.
Mislim da će birači koji su glasali za te tri stranke unitarizacije i ukidanja, vrlo brzo shvatiti da je neprofitabilno ulagati glasove u onoga ko ima nerealne investicijske planove i koncepte koji nikad ne donose tržišnu realizaciju.
Dio BiH svjesno čini stanje nepodnošljivim u većoj i haotičnijoj polovini BiH.
Iz dva razloga. Prvi je: da dobiju na vremenu kako bi se pošteno poklali oko kolača sa maslom iz energetskog i telekomunikacijskog sektora. Drugi je: da se stvori slika, o kojoj govori Tihić, kako je stanje neizdržljivo. Nije jasno kako je stanje izdržljivo u Republici Srpskoj a u Federaciji nije. Kako je Republika Srpska sa punom kasom a Federacija pred bankrotom, kako je BDP Republike Srpske nadmašio federalni. Tinić i sumračnici bi trebali to da objasne Džonsu, ako ga uopšte zanimaju takvi ornamenti.
Tihić je, a ne BiH, u neizdržljivoj situaciji.
Pred raspadom su iluzije, a ne BiH, koje je on, i drugi, decenijama servirao neukom narodu, kao i Miliošević, nekada, svom.
Formule su svuda iste.

SNSD I SEDAM PATULJAKA
Zbog opisa i popisa poslova gledam predizborne hronike koje RTRS emituje kad paćenici iz kampanja dođu kući.
Vidim da se bitka za vlast u lokalnim zajednicama Republike Srpske vodi na dva nivoa.
Jedan je visokotehnološki nivo Saveza nezavisnih socijaldemokrata koji se pokazuje i u prvoj sedmici ili dekadi kampanje a vidljiv je na vizuelno ubojitom amerikaniziranom skupu u Doboju ili u optimističnom masovnom okupljanju pet hiljada Novljana sa Dodikovom pjesmom na kraju: ovo je moja kuća...
Drugi nivo borbe vodi se u komornim press-ćumezima pred kojim stranke stoje u redu da bi novinarima ispričali neshvaćenu storiju o političkom snu kojeg birači ne razumiju. Ti politički voajeri, sado-politikoni, krajputaši, trećepozvici, tetkini favoriti i glumci propalih političkih akademija, pričaju o Dodikovom kriminalu, o parama koje su pohranjene u ćupove ispod temelja zgrade vlade etc, optužuju SNSD za jednoumlje, jednopartijski sistem, režimsko vladanje, torturu, diktaturu... A niko nema hrabrosti, ako već nema s čim, da ode među ljude, da ih okupi i da im to kaže.
Istovremeno, Dodik i rukovodstvo stranke isti je dan bilo u Knežici pred tri hiljade ljudi (to nije glavni skup u Kozarskoj Dubici), u Duboviku, opština Krupa na Uni pred tri stotine građana i u Novom Gradu pred tih pet hiljada nasmijanih i veselih birača i njihovih porodica.
Najaveći domet drugih stranaka je predstavljanje u pozorištiu bez publike (to jenova vrsta pozorišta) ili jedva napunjena priručna sala za koaliciju sa više stranaka a koju predvodi Esdees, stranka koja ne postoji mada ima naziv, znak i predsjednika.
Dakle, ti surogati političkih stranaka, te samozvane grupe građana, kao i međunarodna zajednica, ne bi trebali više da operišu sa tim jednoumljem i apsolutizmom kojeg je uveo SNSD i Dodik u Republici Srpskoj i u nekim opštinama Federacije. Jer će se doći do toga da je problematičan narod pošto potpuno sumanuto i u bunilu daje opštu podršku samo jednoj političkoj stranci.
Sa stručne strane treba znati i ovo: lokalni izbori su najbolji detektor snage političke stranke. Tad se pokazuje kakva je stranačka infrastruktura na terenu, da li su skupovi dirigovani i razrezani ili građani slobodno dolaze kao na porodični događaj, da li imate lokalne lidere koji su prepoznatljivi osim opšte političke robne marke stranke itd. Na predsjedničkim izborima ljude okuplja kandidat, obično lider stranke. Na lokalnim izborima morate imati mašineriju i morate biti blizu biračima.
Lokalni izbori su najbolja drobilica za političke protivnike. Ako neku stranku hoćete da potisnete sa političke scene, pobijedite je na lokalu.
Vidjećemo šta će ostati poslije Lokalne Katrine, 5. oktobra.

NEKO S NEBA NEKO SA DEJTONA
Ivan Krndelj, političar sa izbornog praga, iz izvjesne HSSNHI, izjavio je da je Republika Srpska pala iz Dejtona i da ne može biti trajna kategorija.
Uvijek sam sa posebnim poštovanjem cijenio ljude koji misle da se od drvenih volovskih, posavskih, kola, sa dračovim gobeljima, može načiniti bolid F1, samo da se umjesto grabove rastoke ugradi cijev od rdja frei metala.
Nerealni tipovi u politici upravo to pokušavaju. U svakom drugom kontekstu takvo ponašanje bi se razmatralo sa aspekta pomračenog uma ili uma opterećenog fantazmagorijama, priviđanjima i prisjenama.
Ivan Krndelj, ako želi da bude ozbiljan političar, stvari mora gledati realno.
To znači da se problem Hrvata u BiH ne može rješavati ukidanjem Republike Srpske. Nema Republike Srpske u Federaciji BiH pa Hrvati imaju opstajući problem. Kao što se problem Hrvata u BiH nije mogao rješavati zavezanim zastavama sa SDA, prije drugog višenacionalnog pokolja u BiH.
Na problem Hrvata u BiH trebalo je misliti kada se išlo u projekt neovisne Hrvatske, kada se planirao rat u BiH, kada su klane starice i djedovi u selima kod Broda a od strane Zengi i neregularnih divljaka iz BiH.
Ako je nekome ovo pregrubo što govorima, neka pita te ojađene Hrvate, Posavce, šta misle o Tuđmanu, HDZ i ostalom. A ne samo o Republici Srpskoj.

SLOMITI
Više od ičega o položaju Hrvata u Federaciji i BiH općenito, govori reakcija Bakira Izetbegovića na ideju Ljubića o Trećem entitetu.
Bakir govori o tome kako je međunarodna zajednica slomila hrvatsku samoupravu, kako je to samo Dodikovo maslo jer ih je okuražio da oni iznose svoje zahtjeve kako bi se sačuvala Republika Srpska, međunarodna zajednica to neće dopustiti jer bi to dovelo do krize i belaja...
Izetbegovićev jezik ne spada u konverzaciju među narodima, nacijama, ustavotvoriteljima i tvoriteljima Bosne i Hercegovine. Jer, u raspravi o ustavnim reformama, ustavnim amandmanima, federalizaciji BiH, Trećem entietu itd, vodi se rasprava, u stvari, među narodima a političari to samo formalno obavljaju jer su izabrani od tih naroda i spadaju u tzv. političku artikulaciju. Stoga i Bakir Izetbegović, kao izabran političar, čovjek u parlamentu u ime određene političke stranke, govori ispred svojih birača, dakle, ispred i u ime jednog dobrog dijela jednog naroda.
A tu onda nema: slomiti, biće belaja, mz to neće dopustiti.
Radi se o Hrvatima u BiH a ne o belaju. Radi se i dogovoru da se zajedno potpiše ugovor (ustav) o zajedničkom životu u zajedničkom domaćinstvu (državi). Radi se o Republici Srpskoj kao ustavnoj kategoriji, teritorijalno-političkom obliku priznatom od svih, samim činom priznavanja BiH. A ta kategorija ne ovisi o pokretanju nekih političkih zajebancija i folova i skretanja pažnje.
Dok je takvog odnosa spram Hrvata, BiH neće biti sretna zemlja. Ne kažem da će biti belaja ali šta će nam zemlja ako je jedan njen temeljni narod ne smatra svojom i ne vidi u njoj opstanka. Zar nam je cilj, bilo kome, da Hrvati odu u svoju Hrvatsku pa da bude mirna Bosna.
Bolesno je nešto u takvim stavovima.
To što je Hrvatska samouprava prošla kako je prošla, nije stvar jednog trenutka u kome je mz nešto slomila, optužila Jelavića i slično. Ko kaže da je mz bezgrešna? Da ne analiziramo cijeli slučaj jer to zahtijeva mnogo vremena. To će jednom poredati isrtorijska nauka, pa i Hrvati, a ne Bakir i ja.
Hrvati su ovdje došli davno, katolička vjera je i bez nekog izrazitog hrvatstva, došla ovdje davno, od tog brđa, pobrežja i planinčuga, stvarala, zajedno sa Srbima, mjesto za život, tome se kasnije priključio i islam. Ta skupina, taj narod, ta nacija, kao ni drugi, ne može se lomiti.
Naročito se ne može likovati nad tim divljaštvom međunarodne zajednice.

PROTUVE KAO KANDIDATI
Slučaj kandidata za načelnika Istočnog Novog Sarajeva kojeg je kandidovao odbor SNSD-a a onda se ispostavilo da je ležao u zatvoru zbog krađe automobila, detektuje ozbiljnije društvene bolesti, osim propusta sudskih i policijskih vlasti u obavještavanju i propusta u poštovanju kriterija za kandidovanje. Jedan od kriterija za kandidovanje, koje je usvojio Glavni odbor SNSD bio je izričit kao i ostali:
· DRUŠTVENI UGLED I LOJALAN ODNOS PREMA ZAKONU (NEKAŽNJAVANJE PO BILO KOM OSNOVU) I PREMA SVIM OBAVEZAMA ZAJEDNICE.
Tražili smo i oštrije kriterije ali širu javnost ne zanima stranačka tehnologija. Jasno je da će nakon izbora biti posljedica po opštinski odbor.
U čemu je društvena bolest?
Edeesovo vladavina od prije početka rata pa sve do današnjeg dana, na tom prostoru, dio je velikog antisrpskog projekta Miloševića i budala a koji sam imenovao kao Kriminalizovana Odbrana Srpstva – KOS. Taj project je zasnovan na opravadavanju svakog postupka, pa i kriminalnog i zločinačkog, odbranom srpstva. U ime srpstva sve je dozvioljeno, dakle. Tom projektu je bio cilj da što više ljudi uvuče u kriminal kako niko ne bi mogao postaviti pitanje velikog kriminala i kriminala voždova.
Kada smo preuzeli vladu 98. i spustili je iz šume u civilizaciju, vozni park koji smo dobili, dio, jer su mnogi “vladina” vozila zadržali i odvezli u nepoznatom pravcu, listom se sastojao od ukradenih vozila. Mjesecima smo MUP-u vraćali vozila, moj neki Mercedes je vraćen u Suboticu. Onda smo kupovali audije a “moralni” Esdees nas napadao kako trošimo narodne pare.
Taj rudnik kriminalaca naročito je obuhvatio Stare Esdeesove Krajeve pa se i danas teško iskorjenjuje jer je regrutovao mnogo mladih ljudi. Oni su imali nauk: gledali su političke kriminalce i opsjenare kako su praznih glava i praznih džepova postali nešto i neko, sa velikom lovom, pa su i oni to pokušali na mikro planu, neko krađom auta, neko reketom, neko drogom. I Radovan je Srbima prodavao političku drogu, zašto i mali sitni lopov ne bi mogao prodavati malo heroina, mislili su.
Tako smo došli do toga da je Kriminalizovana Odbrana Srpstva ušla u sve pore društva i nastoji, ili je već, da opere prljavi kapital i legalizuje tokove i ljude.
Mnogo vremena će trebati da se sav taj mulj ispere i korektni ljudi odvoje od šljama i mulja.
Stoga će svako i na svakom mjestu morati da gleda devet koljena u nazad.
Nisu uzalud komunisti pitali Udbu, šta mu je bio djed.

CERIĆ CERTIFIKAT
Previše je mog pominjanja Cerića ali previše je, brate, i Cerića.
Otvoriš novine, Cerić, otvoriš džamiju, Cerić, otvoriš kongres islamskih intelektualaca, Cerić, otvoriš halal-certifikat, Cerić...
Neku veče je u Sarajevu reisul Cerić uručio halal-certifikat direktoru Perutnine iz dežele. Taj certifikat je potreban za prodaju hrane u arapskim zemljama ali sve više ima svrhu i potrebu u BiH. Shvatio sam, dakle.
Ali ne shvatam kakve veze ima vjerski poglavar sa tim. Bez obzira što se tiče izbora jela po vjerskoj osnovi, to je prije svega tehnološka stvar. Kao i proizvodnja ajvara. Centralni komitet je smiješan, čak i centralni komitete nekad čuvene staljinističke KPSS, u šta se pretvorio efendija Cerić. Svakom halalu poklopac.
U Staroj Jugoslaviji, onoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, koja je bila veća umjetnina od SFRJ jer u kraljevinu potrpati te protutegove veliki je podvig, u vojsci je bio poseban kazan za muslimane. Razmišljao sam o tome i kad mi je djed Milan pričao, i kad sam bio u JNA i kad sam bio u rovovovima VRS u kojoj je bilo dosta muslimana.
Taj odvojeni kazan djeluje ponižavajuće, i za ove i za one. Djeluje unaprijed antagonistički. Jasno je da ljudima moraš omogućiti da jedu ono što žele, odnosno da ne jedu ono što ne žele i što im vjera ili bilo koji drugi razlog zabranjuje. Ali kako to izvesti bez poniženja, ili bez osjećaja poniženja. U JNA nije bilo odvojenog kazana, odvojenog restorana. Svi su uzimali iste tacne i tanjire a jeo je što je ko htio. Ne vjerujem da su ljudi bili time baš zadovoljni ali bratstvo i jedinstvo je bilo svemoćno. U VRS smo jeli i puževe i žabe.
Danas se proizvođači bore da udovolje kupcima jer oni vjernike gledaju kao kupce. Za mene je bitniji HASSAP, ili kako se već titulira, nego HALAL. Jer tehnologija garantuje čistoću i nemogućnost da dvije hrane prođu istim putem. Halal zahtijeva da pile bude okrenuto nadguskom tamo a vratom ovamo, da vrat ne bude do kraja preklan (jebeš prava životinja) i da krv slobodno ističe, nešto kao kod kurbana na pokrovnom vijencu, kad se gradi kuća. Vjere se teško rješavaju nasljeđa sablje i mača.
Ali, efendija.
Dobro što postoji MINA, nije higijenski da neko drugi pravi vijesti o nama nego samo mi. Šta bi bilo kada bi i stranke tako radile, pa da osnujemo SDAINA, SBINA, SNSDINA, SDSINA... što u jaslicama moraju da uče ilahije i kaside, što u tramvaju imamo vjerske citate, ali da vjerski poglavar izigrava tehnološki institut, to je previše.
Permanentna i neprestana teizacija može dovesti samo do dva kazana ili do jednog kazana.
A vidjeli smo da ni jedno ni drugo baš ne funkcioniše.
Niko nema garanciju da će budućnost biti bolja prema nama od prošlosti.
Stoga je ne treba baš uvijek izazivati a svoje običaje, životne stavove i vjeru upražnjavati bez estradnih ceremonijala.

POTKOPAVANJE JALOVINE
OHR je prokukurikao prvi i tako se kandidovao za titulu predizbornog Tarzana.
Ako neko bude potkopavao dragu, lijepu i presvetu BiH, imaće posla sa Ohaerom a na osnovu katul-fermana od Pika.
Kad Ohaerov portparol nešto saopšti, ili odmah zaboravi ili se duboko začeši.
To potkpovanje je oduševilo i moj moždani centar za fond riječi. Pošto sam rođen kraj Bosne i njenih šljunkovitih obala, što se u mom djetinjstvu zvalo bair, mene potkopavanje asocira na onu tursku izreku: zeman gradi, zeman razgrađuje. Znam da se potkopava ili podlokava samo ono što nije čvrsto, neka naplavina, jalovina ili provizorijum. Kako takva naseobina kao što je BiH, može da bude potkopana. A toliko istorije iza nje?
Istorijsko pitanje je: ko potkopava BiH. Da li Republika Srpska koja zahtijeva da se BiH gradi na dejtonskim osnovama što uključuje trajnost Republike ili oni unitarci koji zahtijevaju ukidanje, ne samo potkopavanje, Republike Srpske.
Iskustvo me tjera da saopštenje Ohaera, koji nikad ne najvaljuje svoje akcije i ne špekuliše o tome, shvatam kao prijetnju Republici Srpskoj i Esenesdeu u liku Milorada Dodika. Jer, OHR, kao što je loše upotrijebio riječ potpkopavanje tako loše prevodi i zahtjev za poštovanje Dejtonskog sporazuma i Ustava BiH. Svako odupiranje zahtjevima za ukidanje entiteta čekića se kao potkopavanje BiH.
A što ljudi u Sarajevu direktno prijete ratom i silom, nikom ništa.
Silajdžić je nedavno pisao Lajčaku, povodom fudbalske reprezentacije Republike Srpske, republičkih odlikovanja i predstavništava Republike Srpske u bijelom svijetu, što potkopava BiH, kaže on.
Ali da ne bih gatao, i da OHR ne bi kopao po dokumentaciji potkopavanja, citiraću Harisa: „Na kraju, Vama je nesumnjivo poznato da Ustav BiH nalaže Bosni i Hercegovini da preuzme nadležnosti u svim stvarima koje su potrebne za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i medjunarodnog subjektiviteta BiH, te se nadam da ćete djelovati na zaustavljanju i eliminisanju separatističkih aktivnosti entiteta RS, sa konačnim ciljem očuvanja mira i stabilnosti u BiH.“
Ključne sintagme su:
· BiH da preuzme nadležnosti
· Očuvanje teritorijalnog integriteta
· Seprataističke aktivnosti
· Entitet RS
· Očuvanje mira i stanilnosti
HS, koji nikad ne kaže Republika Srpska nego “entitet RS”, govori u ime BiH, kao da je samo on BiH, koja je dužna da preuzme nadležnosti, zahtjeve za trajnošću Republike Srpske smatra separatističkim aktivnostima i stavlja ih pod pitanja očuvanja teritorijalnog integriteta a pomenom “očuvanja mira i stabilnosti”, direktno prijeti ratom. Pretpostavljam da u glavi ima scenario kako će BiH napasti jedan svoj sastavni dio radi očuvanja teritorije.
Znam da OHR nikad ne najavljuje svoje poteze i akcije. Stoga sa velikom pažnjom iščekujem da li će se išta desiti toj individui HS koga izbezumljuje RS.
A što se potkopavanja tiče, to je stara slavenska riječ koja ih je, Slavene, natjerala da grade sojenice. Ako nema želje i dobre volje da se BiH tako izgradi, kao sojenica na dva entiteta i tri naroda, potkopaće se sama od sebe, štogod saopštavali i pisali.

ČIJA JE BiH?
Sulejman Tihić je na Bobovcu, starom kraljevskom gradu, citirao Aliju: Ostaje nam, dakle, samo nepobitna činjenica da je BiH i bošnjačka, i srpska, i hrvatska.
Cijenim napore Sulejmana Esdeea da, u vremenu dok vjerski Fatih, reisul, juriša na BiH, Bosnu, Sandžak, Beč i Evropu i dok njegovi vjerodostojnici u Sanskom Mostu govore o Pradjedju Osvajaču, na Bobovcu, gradu kralja, govori o narodnom programu za BiH ili o BiH kao programu tri naroda.
Ima jedna sitnica, samo.
Alija je svoju varijantu komunističke BiH, jer mu nedostaje klasika: BiH nije ni muslimanska, ni srpska, ni hrvatska... i jer je on sam komunistički proizvod, od uslova u kojima se formirao do uslova koji su ga formirali, mislim na kaznionicu, izrekao na osnivačkom kongresu SDA.
Od tada je Savom, Bosnom, Unom, Neretvom i Drinom proteklo mnogo vode i krvi. Alija je žrtvovao mir. Dejton je žrtvovao rat.
Više nema Bosne iz vica Moše Pijade: Jebo zemlju koja Bosne nema. Nema ni zemlje, nema ni Bosne. Postoji samo BiH koja je sastavljena od Republike Srpske i Federacije BiH.
Stoga BiH nije više i bošnjačka, i srpska, i hrvatska.
Najveći domet u pogledu tri nacije jeste u činjenici da se BiH gradi, i tako je treba graditi, da nigdje i niko ne bude manjina, bez obzira na broj.
Čak ni Federacija BiH nije više i bošnjačka, i srpska, i hrvatska. Ne bi, inače, Hrvati zahtijevali Treći entitet i iznosili argumente da su depresirani.
Ali Tihićev citat Alije nosi u sebi nukles sukoba i komunističkog kraja. Veoma je opasno trojici nejednakih braće dodijeli istu njivu od koje zavise gladna usta. Trojstvo nosi u sebi jezgro sukoba. Mnogo je praktičnije reći da je odgovornost za BiH svačija ali da je najveća one nacije koja je najbrojnija. Tako je i u Federaciji. Bošnjaci su odgovorni za položaj Hrvata pri čemu ne mislim da Hrvati nisu odgovorni za svoj položaj. Srbi u Republici Srpskoj su odgovorni za položaj Hrvata i Bošnjaka ali Hrvati i Bošnjaci ne mogu biti manjina ni u Republici Srpskoj ni drugdje. To je odgovornost svih.
Samo ljudi sa političkom mrenom i koprenom ne mogu da vide da je BiH milenijima otišla daleko od te komunističke pjesme rajskih ptica poznate kao - ničija i svačija.
BiH je pred novim početkom koji joj omogućava dejtonska arhitektura i statika zasnovana na dva entiteta i tri ustavna naroda. Ako se to ne poštuje, nema ništa.
A onaj ko kaže da je BiH i bošnjačka i hrvatska i srpska, ne misli na ravnopravnost i jednakopravnost, ne misli na kolektivnu sigurnost svakog konstitutivnog naroda nego misli na većinsku sigurnost koja se demonstrira na dvonacionalnom poligonu FBiH, ne misli na dugoročnost BiH nego na kratkoročno preotimanje.
SDA nije ni Tihićeva, ni Alijina, ni Bakirova već je...

POREZNIK RAFI
Rafi Gregorijan, Prvi Zamjenik, u intervjuu Oslobođenju, starom 65 godina, od oca KP i majki Hrvoja Ištuka, Hasana Grabčanovića, Zlatka Lagumdžije i inih, pokazao je temeljno nepoznavanje BiH u kojoj je, kako se hvali, ili žali, deset godina.
Slobodno prevodim: Nacionalističke partije su vas uvele u rat, Dodik i Silajdžić se samo nadmeću i vijagrišu napaćeni narod koji je listom, 80%, okrenut integracijama u NATO i Evropsku uniju, umjesto da budu odgovorni poreskim obveznicima koji ih plaćaju.
Američka površnost ili nešto drugo, svejedno. Ali takvo poimanje stvarnosti na ovim prostorima prostire se kao kompjuterski virus jer stavovi, izvještaji i referati Prvog Zamjenika imaju zvaničan prolaz kroz cijelu administraciju SAD. Na osnovu toga neki analitičari tamo u nekim odajama kreiraju politiku američke administracije.
Iluzorna je teorija da je glavni kolosijek ove zemlje osamdesetpostotna podrška evro-atlantskim integracijama. Iluzorna kao i ortodoksno komunističko bratsvo i jedinstvo koje je inkarnacija raja na zemlji samo što ponekad useru stvar oni pjanci koji u birtijama pred zoru pjevaju Ustani bane Jelačiću i Sprem’te se sprem’te četniciiiiiiii.
Iluzorna je i američka priča o poreskim obveznicima. Znam da je to u Americi sistem za totalitarizam, ako mu ne možeš ništa, nadji da nije platio porez. Ovdje, pak, u BiH, ljudi su čitavu istoriju izgradili na tehnologiji koja je postala robna marka: zajebi državu i ne plati porez. Seljani ovdje mrze svaki režim jer im naplaćuje porez na zemlju s koje oni krvavim radom skidaju koru kruva. A Rafi misli da su oni svi egzaltirani tom činjenicom da plaćaju trećinu (toliki je porez u njihovim očima) i da su zaboravili da su Srbi, Hrvati i Bošnjaci, Muslimani, muslimani, pravoslavci, katolici... u toj nomeklaturi zanimanja „poreznik“ ja na mjestu mačkovog repa.
Nisu oni, kako misli Rafi, izabrali Dodika i Silajdžića da bi ih njih dvojica kontrolisali kako plaćaju porez. Izabrali su ih jer su obećali, jedan, 100% BiH a drugi Republiku Srpsku kao trajnu kategoriju.
Svako pojednostavljivanje, bilo komunističko, bilo Gregorijanovo, blisko je totalitarizmu. BiH je izgrađena kroz istoriju na snažnom osjećaju svakog pojedinca za vjeru, naciju, jezik i pripadnost kolektivitetu i teritoriji, To su i danas ključni elementi. I samo na njima je moguća ova ili nova Bosna i Hercegovina. Bosna i Hercegovina treba da naplaćuje porez ali na porezima BiH nije moguća.
A ako stvar vjerski konkretizujemo, onda je jasno da Silajdžić, npr, ne može zanemariti Cerića. Pri čemu Cerić može zanemariti Silajdžića. Kolikogod ja, ili bilo ko važniji, bio protiv penetriranja vjerske administracije u državnu, društvenu, javnu i političku sferu. Pravoslavna administracija u BiH je najdalje otišla, radeći svoj posao a prepuštajući političarima njihov. Nekad su bili i privjesak i mentori Esdeesa. Međutim, ni u Republici Srpskoj, bez obzira što se socijaldemokrati ne krste, nije moguće zanemariti činjenicu da su ljudi vjernici, istinski ili deklarativni. Ništa nećete postići molitvom: Poreze pomiluuuuuuuj.
Realnost u BiH je nešto drugo od onoga kako Mali Đokica to predstavlja u svojoj crtanki.

DRVAR PO POPISU IZ 91.
Drvar je uvijek bio srpski grad. I kad to nije bilo važno. I kad je trebalo čuvati Tita, tog potonjeg srbomrsca. I kad je Dejton ugraviran u kartu BiH. I kad su ga naselili prevareni, izmanipulisani, unesrećeni i kao političko topovsko meso korišteni Hrvati sa raznih strana BiH.
Nakon rata, najveći dio unesrećenih Hrvata vratio se svojim domovima, otišao u Hrvatsku ili u bijeli svijet. Srbi su se vraćali, organizovali, glasali, mijenjali vlasti i već dugo tamo ubjedljivo vlada jedna stranka iz Republike Srpske – pa opet se u Drvar vratilo tek 50% predratnog stanovništva, što znači Srba. Nakon 16 godina.
Šta nam govori Drvar, grad heroj?
U idelanim uslovima, u odnosu na druge bosanskohercegovačke zabiti koje nemaju ni puta, ni stadiona, ni vode, ni struje, ni ulica a imaju mješovito stanovništvo, u Drvar se vratio svaki drugi stanovnik.
Povratak stanovništva, dakle, nije moguć bez obzira što se povrat imovine okončao u skoro potpunim procentima. Najvećim dijelom je to zbog ekonomske nemogućnosti opstanka ali velikim dijelom i zbog lagodnijeg života negdje drugdje kao i zbog teških sjećanja na smrt ili progone.
A upravo se potpun povratak stanovništva koristi kao uslov ostanka OHR i bonskih ovlaštenja ali i kao rezervni francuski ključ za demontiranje Republike Srpske. Pošto i budale znaju da potpunog povratka nema ni u novoj epizodi Zvjezdanih staza, u pomoć se poziva, kao priručno sredstvo, popis iz 91. Tobože, koristićemo taj popis za mozaik vladanja i crvotočinu dvoentitetskog reljefa BiH.
Povratkom stanovništva kao i popisom iz 91., koji nikad i nigdje nije verifikovan od tadašnjih organa BiH, nije moguće manipulisati kao nekom temeljnom odrednicom za kreiranje vlasti, teritorijalnih temelja ustavnih promjena ili vječnim zahtjevom kao uslovom svega u BiH.
Sarajevska sekta za 91. bi trebala da ima toliko istorijskog nauka da zna da se nikada u istoriji, nakon rata nije uspostavilo predratno stanje. Toliko košta Alijino žrtvovanje mira zarad Bosne i Hercegovine. Neke druge zemlje, iz fonda SFRJ, košta i u parama i u narodima. BiH je, nažalost, koštalo najviše u životima pa potom u nemogućem povratku.
Naravno, Srbe Slobodana Memoranduma, naročito one koji su trebali biti Svi u jednoj zemlji, koštalo je i života i teritorija i dostojanstva.
Uvijek košta. O tome bi, takođe, trebali da misle obožavaoci Kulta 91. Jer košta i ovo što sada rade. Samo što račun dolazi sa kasnijom istorijskom diližansom.

OSETIJA, KOSOVO,

ABHAZIJA
I ABRAZIJA BiH
Rusija je priznala samootcijepljena područja Gruzije i tako su nastale još dvije države.
Prvo pitanje je: da li to ima veze sa Kosovom?
Kolikogod Rusija saopštavala da nema, ima. Kolikogod SAD saopštavale da je Kosovo unikatno pitanje, nije.
Drugo pitanje je: ima li to veze sa Republikom Srpskom?
Kolikogod sarajevski političari nijekali, ima.
Potrebno je znati nekoliko činjenica:
· Nezavisnost ili samostalnost je proces a nije datum, o tome govori Kosovo ali i Osetija i Abhazija, sutra možda Katalonija ili ne znam ko
· Što je veći pritisak i što je manje slobode i vazduha, to je samostalnost izvjesnija
· Sloba-sindrom gotovo sigurno dovodi do nezavisnosti. To je demonstrirano na Kosovu, u Hrvatskoj, u Sloveniji. U slučaju Anhazije i Osetije, Sloba je onaj Slobašvili. U slučaju Republike Srpske, Sloba su Tri Ljiljana sa Miljacke.
Stoga je besmisleno optuživati Dodika i Republiku Srpsku (i danas nešto kukumavče o Dodikovoj izjavu na tu temu). Krivac za eventualni raspad BiH, jer to neće biti samo odlazak Republike Srpske, je sasvim na drugoj strani, samo još nije optužen, kao što se to čini sa Dodikom i Republikom Srpskom.
Velika je razlika u konceptima.
Jednom koji kaže da ostaje zanavijek uz Dejton i BiH sa dva entiteta – Republikom Srpskom i Federacijom. I drugom koji kaže da treba ukinuti entitete a pri tome misli isključivo na Republiku Srpsku dok se oko funkcionisanja Federacije i ne angažuje.
Prvi koncept ne zahtijeva ukidanje Bosne i Hercegovine.
Drugi koncept zahtijeva ukidanje Republike Srpske a to je i ukidanje srpskog naroda u BiH.
Ako ičega ima u BiH dobroga, to je iskustvo i vrijeme da se oko njega bavimo. Mi još uvijek ne živimo visokofrekventnim životom. Treba sjesti u hlad i pogledati. Šta je donijelo ovo, šta ono. Tunjo Filipović dobro pokazuje kako se to radi, u svojim kolumnama. Nekidan je bila jedna o Rusiji itd.
Sva ta iskustva i današnji događaji su dragocjeni. Ljudi u BiH, pošto još uvijek nisu zahvaćeni i inficirani velikim i globalnim interesima, sitne kriminalizovane odbrane nacija smatram, vremenski i trendovski, prolaznim pljuskovima, imaju snage i uma pogledati u oči i Kosovu, i Osetiji i Abhaziji. Ali i BiH koja treba da opstane ali i da ima u svojim njedrima teritorijalno-političke garancije za Srbe i za Hrvate. A BiH je, ako treba i to naglasiti, onda teritorijalno-politička garancija za muslimane/Bošnjake.
Nauk je uvijek velik.
Nesreća je uvijek mala, kolikogod glava odnese.

HLADNI RAT I DRŽAVNI FONDOVI
Poslovni orbiteri vijesti objavili su da finansijski fond Temasek iz Singapura želi da uloži još zdravih para u jednu od propalih i ofucanih američkih banaka koje su stradale u proždrljivom projektu drugorazrednih hipotekarnih kredita. Radi se o jednoj od onih banaka koje nose imena kao jevtine i glupe glumice. A radi se i o fondu koji nije privatni nego vlasništvo minastarstva finansija Singapura.
U poplavi vijesti sa trulog finansijskog bunjišta Amerike, ova može biti bezvrijedna ali nije.
Zanimljivo je kako fond jednog ministarstva finansija može da bude planetarno uspješan (to mu nije jedina investicija i već bilježi ogroman profit od svojih world-akvizicija). A kod nas strani lopopvi nagovorili domaće budale da prodaju sve banke privatnim lopovima pa sada država može da igra džepni bilijar sa strane.
Znači, ipak, država može da bude uspješna, ne samo ruska ili kineska.
Drugo, liberalizovani kapitalistički i profitni zapad, mislim na koncept i ekonomiju, doživljava poniženje za poniženjem. Dobro što država USA preko svoje centralne banke, spašava privatne perjanice gulikožnog bankarstva već i strani državni fondovi sada kupuju jevtine dionice i portfelje pa kada se finansijsko tržište oporavi, kroz pet ili deset godina, vladaće sasvim neko drugi.
Na vidiku je propast Zapada.
O tome sam već govorio, ali da ponovim.
Pošto je davno promovisana sintagma da nije važno da li jemačka crna ili bijela, važno je da lovi miševe, u međuvremenu narasla do nivoa da lovi lavove, jasno je da Azija nezaustavljivo ide na put oko svijeta. U pitanju je dolarska ikona, u pitanju je finansijska globalnet koprena koju je USA kroz svoje institucije, pod firmom world, plela decenijama, u pitanju čisti životni standard (Amerikanci kupuju smart, da ga ima sad bi jugo kod jednog dijela tamošnje sirotinje bio ševrolet iz pedesetih), u pitanju je politička moć, u pitanju je vojna moć.
Amerika i profitni zapad uzdaju se u još jedan jedini adut – hladni rat.
Ali i to je finta koja je samo jedanput dobro prodana i više je niko i ne uvježbava. Možda je Putin samo bacio dimnu bombu a možda je i tačno da je Gruzija gurnuta u sukob kako bise potpalio fitilj hladnog rata. Međutim, za hladni rat potrebno je dvoje. Ja na sceni ne vidim drugog igrača osim azijskih smatrajući i Rusiju, za ovu priliku azijskom silom.
Sitna mala priča o singapurskom državnom fondu a znači puno.

ZAŠTO LJUDE
VAGONIRAJU KAO STOKU
Sarajevski bošnjački pritisak na stvaranje amorfne i anarho-liberalne države i sistema u BiH pretvara se u sveopšti terorizam nad pojedincem za kojeg se toliko zaklinju kroz politička sranja tipa nj.v. građanin i jedan čovjek-jedan glas.
Pod pritiskom je uvedena odredba da u Srebrenici može na lokalnim izborima glasati onaj ko je tu živio 91. To je nedemokratska i protivustavna realizacija neregularnih političkih zahtjeva koji idu za tim da Bošnjaci po svaku cijenu vladaju u Srebrenici. I da nema domaćeg ustava i izbornog zakona, to se kosi sa dostignućima prava i demokratskog nasljeđa savremenog svijeta uopšte.
Dabome, ta je odredba pokrenula lavinu registracija bivših stanovnika srebreničkog područja bez obzira kako stoji stvar sa državljanstvom i namjerom povratka. Pošto ima mnogo Srba koji su na tom području živjeli 91. a onda su otišli, pobjegli ili otjerani, i za njima je krenula potraga. Potom je napadnut sloj ljudi koji su se prijavili u Brčkom a žive u okolnim opštinama kako bi se preprijavljivali ili kako bi ih se transportovalo da glasaju u Brčkom pošto njima nije stalo do glasanja nego samo do jevtinijeg vozačkog ispita i sličnih podmićivanja u Kampu Gregorijan Distrikt.
Napadnuti su i Hrvati Posavine koji su sada u raseljenju. Njih 2.020 su se prijavili ali nepotpuno. Sada komisije bacaju čini da vide šta će se ukazati. Znam da HDZ Čović ima normalnu izbornu namjeru da u odbornike uđe jedan ili dva predstavnika Hrvata, u opštinama Derventa, Brod, Šamac... Ali, kao i u Srebrenici, nije normalno da na sastav opštinskog parlamenta utiču ljudi koji tu ne žive a vjerovatno nikada neće ni živjeti. Tu nenormalnost radili su i esdeesovi Srbi kandidujući se na izborima ili obnašajući dužnosti u opštinama u Federaciji a živjeći u Banjaluci ili Prijedoru.
Ta kategorija „prema popisu iz 91.“ razara pravni, ustavni i demokratski sistem u Bosni i Hercegovini.
I ljude još jednom čini stokom za vagoniranje u G-kola.
Prvi put su ih vagonirali kad su na asfaltu i okolnim vrbama obilježavali teritoriju, kao što je psi zapišavaju, ispisivanjem magičnih slova smrti, krvi, i nesreće – SDSDAHDZ.
Onda su ih vagonirali da ih isele, rasele, etinički raščiste... osim nesretnika kojima su uzeli živote.
Potom su ih vagonirali građevinskim paketima i povratkom a bez egzistencijalnih uslova za život.
Sada ih vagoniraju da glasaju za neke nebeske interese kao što su: nemoj da Srbi vladaju Srebrenicom, ili Bošnjaci, nemoj da nas nema u Derventi... Nikako da dođu pameti da ljude ne treba podsjećati na nesreću koju su preživjeli, čak ni takvim demokratskim i ljudskim činom kao što je glasanje.
Svakom iz onih Osam Slova Apokalipse trebalo je odmah da bude jasno da rat odnosi glave, pare, sreću i prava. I da se nikad sve ne može vratiti kako je bilo. Pa ni ljudi.
Nedopustivo je zavaravati žitelje u BiH nekim vještačkim glasovima a ne činiti ništa za njihov život.

NIJE SVEJEDNO NI
KAD KRAVA SKOČI NA KRAVU
Izborna kampanja je za mene, i za nas u SNSD, počela prije šest mjeseci. Sada se vulkan trese, grči i huči, samo što nije počela erupcija borbe za glasove. Ne spavam, u autu sam i na terenu. Ne vidim bijela dana. U glavi mi je sepet stršljenova a onda me novinarka Avaza pita šta mislim o nekoj manifestaciji gej pokreta koja bi trebala da se u septembru održi u Sarajevu.
Aj, majko!
Kažem joj: Molim te nemoj da me navodiš kao stranačkog funkcionera jer je ovo moj stav. Navedi me kao inokosnog seljaka iz okoline Višegrada (kao Andrić u romanu o ćupriji).
Ali, pošto i to postoji u životu i prirodi:
Istospolni pokret, osjećanja, ozakonjivanje, manifestacija, prava muškaraca i žena u tom segmentu, komplikovano je društveno pitanje. Na nivou ličnog, poštujem sva prava i sva osjećanja koja ne diraju drugoga. Ali to znači da sve treba da ostane lična, privatna stvar.
Nisam za javnu manifestaciju, promociju, propagiranje, institucionalizovanje i ozakonjivanje.
Radi se o bolesti ili devijaciji. Dabome, svi smo mi pojedinačno bolesni, neko od alkohola, neko od kartanja, neko od apaurina, neko opd egzibicionizma u politici. Dakle, pripadnike tog pokreta i sloja ne smatram bolesnijim od drugih.
Želim samo da kažem da ono što ne praktikuje priroda, ne trebaju da praktikuju ni ljudi. Ako krava Žujava ne skače na kravu Peravu, nije dobro da neka ljepotica radi one stvari sa djevojkom. I seljani su davno rekli da nije svejedno ni kad krava skoči na kravu. Ona dole ima veće oči a ona gore dalje vidi.
Osim toga, to direktno umanjuje prava na užitak, makar optički, nas muškaraca. I žena u drugoj varijanti.
Milijarde ljudskih kopija donose sve veće devijacije. Dobri stari geni ne mogu da se snađu u tolikim varijantama pa je normalno da se u DHL poslu isporuke hromozoma pobrkaju adrese. Nije normalno od toga praviti pokret.
Ima tu i drugih, opasnijih stvari. Životinje ne praktikuju ratove, pa to ljudi opet rade.
I to su bolesnici.

SIPA IZ ŠUPLJEG U PRAZNO
Upravo je danas promovisana knjiga Milana Ljepojevića OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA ZA DODIKA.
Radi se o poznatom procesu u akciji Kriminalizovane odbrane srpstva pod kodnim imenom Sječa Dodika i njegovih ministara. Proces je osmišljen odmah nakon pojave progresističke vlade Mladena Ivanića i vođen je nekoliko godina.
Sudski proces je ispao smiješan.
Danas imamo sličan proces, samo na drugom nivou. Sada su se u pokušaj pretvaranja Dodika, i cijele političke garniture, u lopova uključili SIPA i Tužilaštvo BiH. Kako kaže Dragan Lukač, sipovac, radi se o prikupljanju obavještajnih podataka i informacija o mogućim nezakonitostima u odnosu na „putem medija i na druge načine“ objavljene podatke.
Kako ono ide kod Nušića: patkovo dupe, ministarkin but i svastikin kuk.
SIPA je jedna od institucija koje su stvorene na silu kako bi ucviljena i neformirana Država B imala neke svoje mehanizme. Nastala je ukidanjem ovlaštenja entiteta pa je tako učinjena dvostruka šteta – ta ovlaštrenja nisu sada djelotvorna ni na jednom nivou. Slično je i sa OBA/OSA koja je ukinula entitetske obavještajne službe pa sada ne funkcioniše ništa. Samo postoji.
SIPA zvuči genijalno – Agencija za istrage i zaštitu. Ali kako zvuči to da radi na osnovu nečega što je objavljeno u medijima. Znamo valjda kako funkcionišu mediji u nezavisnim uslovima. Kao u Americi, na primjer. Afera Votergejt: dva novinara „istraživačkim radom“ dođu do podataka koji mogu smjestiti Zeki Niksonu (pri tome je nekoliko decenija evidentno da je dotični radio svašta, ali to je Amerika). Objave i smjeste. Dobiju novinarsku Nobelovu nagradu. A onda dobri stari polušpijun na samrti kaže kako je on dao podatke nobelovcima. Da li je neko konj da misli da je nešto drugačije i sada. Možda samo u nijansama: pošto nema ništa stvarno, podaci se isfabrukuju i doda se šeszdesetminutaških začina u vidu kriminalac, bandit, zlikovac, lopov... Tad na scenu stupa SIPA na osnovu „putem medija...“
Ne znam kako tog Lukača, i druge, nije sramota. Oni se vode kao profesionalci. Doduše i onaj Huver je bio profesionalac. I peder.
SIPA je jedna od institucija koja je se svojim radom legitimira kao suvišna. A u sljedećoj fazi će se kandidovati za samoukidanje, kao RAK i slično.
Iz svega su jasne dvije činjenice:
· U Republici Srpskoj postoje nadležne institucije za te zgrade, investicije, prodaje i privatizacije. Policijske, tužilačke i sudske. Ne vidim ulogu SIPA u tome. Nije valjda izgradnja zgrade Vlade Republike Srpske stvar visoke špijunaže i zaštite.
· Republika Srpska mora imati institucije iz nadležnosti SIPA i OBA jer to ne mogu za nju honorarno obavljati zajedničke institucije pošto se lako isntrumentalizuju.
I treća činjenica, kao poruka Lukaču: a šta je sve putem interneta i na drugi način objavljeno...

OSMANLIJSKI DUH
EFENDIJE CERIĆA
Poznati bosanski geostrateg, specijalist-ekspert za geomorfološko pretvaranje Bosne i Hercegovine u Bosnu, iznio je u džematu Rizvići svoju teoriju o temeljima Bosne.
Teorija je značajna koliki je i značaj dotičnog džemata za evropske muslimane iz Cerićeve deklaracije. Ali, treba je percipirati zarad shvatanja stvarnih političkih pozicija ef. Cerića. On ih najbolje prezentuje na otvaranjima džamija po zabitim mjestima, tamo gdje nema mnogo domaće i strane javnosti i gdje je u poziciji da govori ono što misli.
Cerić je rekao: Temelj Bosne je ahdnama, temelj Bosne je i Kulin Ban, temelj Bosne je i Gazi Husrev-beg, temelj Bosne je i prvi predsjednik BiH Alija Izetbegović.
Ahdnama je osvajački akt sultana Mehmeda Osvajača/Fatiha kojeg je uručio katoličkom svešteniku Anđelu Zvizdoviću, kada je došao u BiH na studijsko putovanje. Ahdnama je akt u klasi povlastice. Davana je iz političko-pokorničkih razloga i značila je obostranu nagodbu po kojoj se prihvata i daje okupacija a dobitnik ahdname je imao pravo da bivstvuje na – svojoj zemlji. Dakle, daš jednu ahdnamu a onda vitlaš i siječeš sabljom po cijeloj BiH, do krvi i kosti.
Jasno je šta želi reći Cerić. Temelj Bosne (Hercegovina ne postoji, tuzlanski kraj ne postoji, bihaćki kraj ne postoji) je poklonjeno pravo na život i postojanje na svojo zemlji. A poklanja sultan.
Gazi Husrev-beg je takođe iz te mirnodposke armade jer i gazi- je počasna zavojevačka titula.
Kulin Ban se tu našao iz marketinških razloga je će se valjda ljudi sjetiti slogana: Za Kulina bana i dobrijeh dana.
Alija Izetbegović je temelj rata u BiH. On je za BiH žrtvovao mir. On je svakog poginulog nesretnika poslao u grob. On je samo jedan obični komunističke zatvorenik iz Zenice. Opsjenar kao i Radovan, autist iz svoje Islamske deklaracije. Da ga Titovi čuvari kafana od nacionalističkih pjesama ne zatvoriše, nikada ne bi imao značaj ni vjerskog ni političkog lidera (o naciji nikad nije ni govorio niti je šta o tome znao).
Temelj Bosne, i Bosne i Hercegovine su Srbi i Hrvati.
Ostalo je istorija, pa i istorija osmanlijskog osvajanja. Proglašavati osvajače temeljima i pradjedovima, nosi u sebi fašistoidnu kičmenu moždinu begovskog i pašalučkog vlasništva zemlje i pripadajuće joj sirotinje raje.
Čestiti efendija bi trebao da prestane lagati uboge džematlije po toj njegovoj Bosni. Najveći dio onih koji su bili u Rizvićima nekidan, imaju krajnji domet u učenju Kurana i odlasku na molitvu u džamiju. Ne bave se ti ljudi nebeskim temama kao Cerić. Cerićeva politička platforma je, očito, kao i Šešeljeva – Bosna do Helsinkija, Srbija do Vladivostoka.
Koncepcija po kojoj je BiH Bosna, po kojoj svi govorimo bosanskim jezikom, po kojoj muslimanima pripada pravo na čistu nacionalnu teritoriju kao i drugim narodima na prostoru bivše SFRJ, po kojoj treba izvršiti popis bez obilježavanja nacionalne pripadnosti, po kojoj su temelji Bosne Alija Izetbegović i njen pokoritelj Mehmed Osvajač... nije puka politička koncepcija unitarizma i centralizacije (Cerić o tome malo zna a i to su mu i nedovoljni cviljevi), to je koncepcija poturčavanja i prošlosti i sadašnjosti Bosne i Hercegovine.
A to se neće moći riješiti ustavnim promjenama.

SKULPTURA OD PALETE
Drvena paleta je jedan o artpunktova svjetske industrije i trgovine, kao što je i točak simbol napretka, pokreta i transporta. Drvena paleta nije donijela revoluciju ali je nevjerovatno žilava i odupire se svakom napretku. Točak gubi, ponekad, u sudaru sa magnetnim jastucima ili aeroplanima. Paleta je i dalje drvena, sa kvrgama i ekserima. Pokušavali su je raditi u kalupima od presane piljevine i otpada pa nije uspjelo. Rade je u svim zemljama. Žigošu ih kao davno kauboji svoju stoku jer se i palete neobuzdano kreću po prostranstvima i pašnjacima trgovine kao nekada goveče. Samo oni koji svakodnevno rade s paletama mogu prepoznati koje su iz koje zemlje. Neke zemlje, kao sjeverne skandinavske, rade ih umjetnički jednostavno i čisto, a neke dalekoistočne rade takođe savršeno ali iskorištavaju svaki komadić drveta pa su njihove palete manje čiste, nisu strogo bijele jelove nego ima i bukve, topole, ariša... Paleta je natjerala jezike da pronađu novu riječ za ono što ona omogućava – paletiranje. Točak nije doveo do točkiranja. Paleta je natjerala inženjere da stvore kontejnere i brodove koji prevoze kontejnere, pa luke za pretovar. Tradicionalne luke se ne daju, jer imaju i drugog posla, pa su počeli da nasred mora nasipaju džinovska ostrva kako bi izgradili kontejnerski pretovarni centar dostupan sa svih strana svijeta.
Drvena paleta je čudo jednostavne kreacije. Studenti i mladi uopšte, nekada su, u besparici ili u najezdi otpora komforu i modernizmu, od paleta pravili krevete, stolove, police... bojili ih i ukrašavali, obljeplivali posterima.
Paleta je tako masovna u svijetu da je ne mogu sustići ni posteri, jakne i bedževi sa likom Čea, niti svi fotosi i grafike lika Merlinke. Možda je tuku samo limenka kokakole i čestice ambrozije.
Nekidan gledam jednu paletu sa sjevera, čistu, bijelu i lijepu, skoro nevino mirnu, kao da se radi o nekoj pahuljičastoj plavušici iz zemlje Irvasa, od osamnaest. Nedodirnuta i čista, kao da nije prešla toliko skladišta, kamiona, luka, dizalica i viljuškara.
Kad je takva, odlučim da je pretvorim u skulpturu u svom dvorištu. Dodam nešto teške stare kore osušene breze. Drvo drvetu. Mrtva kora da oživi konfekcionirano drvo. Neka čisto i nevino izrezano drvo ponovo dobije svoju koru, pa makar i mrtvu.

UTEMELJIVAČI
Domet nevladine organizacije „Utemeljivači Republike Srpske“ na političkom polju može se smatrati istim kao i domet ekološkog udruženja „Zlatna pčela“ u segmentu borbe protiv američke uši u košnicama.
Analitičari se pitaju o čemu se radi, da li je to preteča nove stranke, da li će se napasti na Bosića kao čelnika Esdeesa...
Glavno polazište u prvoj fazi analize treba da bude njihova ocjena da su strančarenje i sukobi političkih stranaka uzeli maha. Doduše, oni pominju BiH i Republiku Srpsku mada je jasno da se oni mogu baviti Bosnom i Hercegovinom kao Masajac istraživanjem Antarktika.
Niko ni sa jednim zdravim okom ne vidi strančarenje i stranačke sukobe u Republici Srpskoj. Esdees je u raspadu. I formiranje ove NVO, koja se mogla zvati i VIS Fosili, dokaz je raspada i rastakanja Esdeesa. PDP je istrošio maglu demokratskog progresa i ekspertskog zapošljavanja. Ostale stranke oko praga da ne pominjem. Jedina politička stranka sa programom i organizacijom jeste SNSD. Ne vidim sukobe. S kim se sukobljavamo?
Tu se možda i krije tanka nit.
Jer, za rušenje Bosića, kako predviđaju neki analitičari, nije potrebno ići toliko u istoriju i potezati arheološke iskopine tipa Kuprešanina i Šumara. Da moćnici Starog Esdeesa hoće, ili da je neka struja prevagnula, Bosić bi otišao „ko na slićurama“.
Poziv Dodiku da učestvuje naskupštini je također bitan za prvi krug analize.
Dakle, od stranaka imamo samo SNSD. Imamo poziv Dodiku i imamo borbu protiv strančarenja u Republici Srpskoj.
Može biti da se na scenu ponovo vraća svesrpska priča u koju su toliko puta pokušavali da uvuku Dodika da bi se cijela ideja Esenesdea razvodnila i utopila u pokret. Prisjetimo se, to je pokušavao Živko Radišić i socijalisti – da u Koaliciju Sloga, u prvu Dodikovu Vladu, ubace Esdees i radikale, pa je nuđena svesrpska vlada i razni mandatari, pa je Ivanić nudio svesrpsku vladu sačinjenu od Esdeesa, Pedepea i Esenesdea.
Znajući Vučurevića i ostale nevladine tipove iz legaje Esdeesa i znajući da su nekapacitirani da djeluju autohtono i na osnovu ideje, neki instrumentalist stoji iza cijele priče.
A priča se neosporno mora kalemiti na odlazak Velikog Opsjenara u Hag. Projekt NVO Utemeljivači/Fundamentalisti, biće dio sapunice Radovan-Hag i u tu sapunicu će pokušavati da se uvuče, i spere, što više zdravih političkih snaga koje su uvijek smrtni neprijatelj prividu političke artikluacije koju neki zovu Srpska demokratska stranka.
Bosić je svoj položaj, i kod Utemeljivača, kupio odlaskom u beogradski pritvor i izjavama da se Esdees nikada nije odrekla Radovana te da je suđenje Radovanu, suđenje i Republici Srpskoj.
Ako NVO Vučer, Senda, Kuprešanin, Paravac... budu smišljenije i upornije djelovali na političkom planu, mada govore da nisu politička udruga, biće vidljivo da je hapšenje Opsjenara dio veće predstave u koju su Beograd i proevropska vlada uključeni tek na nivou zanatskih radova.No, znajući domete i potencijale tih šumara, učitelja, šofera i knjigovođa, poštedjeću se daljeg bavljenja ovim fenomenom.

KONAČNO DOBRA VIJEST
Saopštenje Am. Amb. u kome se kaže da taj segment međunarodne zajednice u BiH neće učestvovati u ustavnim promjenama jer su koncepcije potpuno suprotne i ne garantuju uspjeh, može biti prekretnica za BiH i njen Novi Samostalni Početak.
Stršljenici u visećim vrtovima Sarajeva stvarali su, od rata na ovamo, neprestan dojam da je BiH ovakva kakva je nemoguća i da je treba pretvoriti u Državu u svakom njenom segmentu. To je značilo da BiH treba da postane Bosna a svo odlučivanje da bude u Državi a da Država bude u Sarajevu.
Čak su i ljudi privatno počeli govoriti kako će, za koji dan, kada dođe do reforme policije i kada policija bude državna, centralizovana, njihova djeca imati mirnu budućnost.
Utrošili smo mnoge teške godine da dokažemo da su to viseće iluzije i pretrpjeli lavine osuda za razbijanje BiH. Kao što smo utrošili ogromnu energiju da bi dokazali da je Esdeesov posao uništavanje Srba u BiH i pretprjeli osude i ocjene da smo izdajnici, bezbožnici.
Jedna od iluzija iz sarajevskih visećih vrtova je i reforma ustava koja bi omogućila tu čarobnu Centralizaciju koji oni nazivaju funcionalnom državom.
To je bio drugi front borbe za Državu.
Sarajevski politički krug i dio međunarodne zajednice, smislili su taktiku kombinovanu od Pokreta otpora i Iskrcavanja u Normandiji.
Pokret otpora je trebao razjedati politički mozaik iznutra, neprestanim zahtijevanjem formiranja institucija na nivou BiH i prenošenjem svakojakih nadležnosti na Državu.
Iskrcavanje u Normandiji trebalo je biti donošenje novog ustava u kome ne bi postojali entiteti. Za to su postojale tri skoro meč lopte: Aprilski paket, Presuda Srbiji pred MSP u Hagu i Reforma policije.
Sada je došlo saopštenje iz Am. Amb.
To se može tumačiti na nekoliko načina:
· Pokušaj uspostavljanja nove faze BiH u kojoj će tuzemne političke snage naći realnu egzistencijalnu varijantu
· Potpuno cememntiranje Dejtona obzirom da ne postoji mogućnost eksterne prevage na stranu Države
· Moguće je da se radi o kratkoročnom testu koji ima funkciju predaha dok se ne sklopi nova zakulisna strategija za BiH. Jer, dosadašnja je bila doista zakulisna. Političkim generalićima, naivcima, sve je tumačeno kao neophodnost reformi. A kad se kaže reforma onda je red učestvovati u tome. Tako je reforma odbrane u stvari bilo ukidanje Vojske Republike Srpske. To se nije smjelo dogoditi osim ako nije ukinuta vojska uopšte u BiH.
Kakogod izgledao potez američke ambasade, i kakvegod namjere odatle dolazile, jasno je da ulazimo u novu eru kada će biti jasno da ambasade ne mogu da utiču na ovu zemlju. Ambasade mogu da uručuju protestne note a ambasadori mogu da budu pozvani, nazad u zemlju, na duže konsultacije. Tako je sa zemljama gdje ima izbora. Ovo nije zemlja ambasada. Ovo je Bosna i Hercegovina. Sa kontinuitetom, kažu. Ali to nije bitno, bitno je da iza nje stoji međunarodni državni ugovor a pred njom Evropska unija. Čak i ako ne može da opstane kao jedna država, Evropska unija je pred ovom geografijom i populacijom.
Stoga, glas iz ambasade treba gledati optimistično.
On može značiti silazak sa scene snaga koje se uzdaju u ambasadu a ne u kljuse. A to čekamo, nove sarajevske postratne političke opcije koje će se okrenuti napretku.

ENDEMSKO SLJEPILO SARAJEVA
Ravnodušan sam na glupost, sljepilo ili neukost političara, ekonomista, intelektualaca, pa čak i estradnih zvijezda.
Ali kad to uočim kod novinara, i djelatnika koji se obznanjuju u novinama, nekako me tuga stegne.
Oslobođenje i Zija Dizdarević danas citiraju jednog od brojnih esdepeovih Komšića: Sve dok postoji Republika Srpska, kao entitet za sebe, BiH će biti nestabilna. A onda Zija tome suprotstavlja moju izjavu o opasnosti ustavnih promjena po stabilnost i opstanak BiH.
U redu. Slažem se da budem suprotstavljen.
Ima samo jedna mala sitnica koja je sporna.
Komšić se zalaže za ukidanje Republike Srpske a ja se ne zalažem za ukidanje BiH. Ja upozoravam da se ne treba upuštati u ono što može da nas destabilizuje. Da se ne raspravljamo oko toga ko pije naru a ko pivu jer ćemo se posvađati, prevrnuti sto i otići iz krčme.
Ko je sada opsnost po BiH i čija je retorika razorna?
Dabome, sa Komšićem se slaže Zija Dizdarević.
Problem je, kaže, što je Republika Srpska mononacionalna. A nije problem što je Federacija mononacionalna iako postoje Hrvati, nije problem što je Sarajevo mononacionalno. BiH je takva izašla iz rata i to je realnost koju neće Komšić promijeniti. I neće je niko promijeniti. Na tu cijenu je trebalo računati prije uzimanja puške u ruke i žrtvovanja mira.
Zija Dizdarević moli se u Crkvi Bonskih Ovlaštenja: primijeni ih Gospode Miroslave, ukini Republiku Srpsku a Gospođu BiH pomiluj...
Ne shvatam to sljepilo koje je Zija poprimio od Komšića i drugih iz sarajevskog političkog popodneva koje traje otkako je Alija žrtvovao mir. Pa, Sarajevo, i niko živ u BiH i FBiH, ne može ukinuti ni opštinu Breza a deceniju i po se bave ukidanjem Republike Srpske.
Da li je moguće da neko državu i njeno unutrašnje uređenje shvata na tako ponižavajuće primitivan i pojednostavljen način:
· Ko uopšte kaže da je Dejton organizovan da BiH opstane
· Ko misli da ukidanjem Republike Srpske BiH opstaje
· Ko misli da je moguć povratak stanovništa u potpuni predratni mozaik, čak i sa primjenom sile
· Ko je toliko slijep da ovu BiH vidi kao tako jak i neponištiv kontinuitet sa nekom bivšom nepostojećom BiH, sa Kulinom banom, pradjedom, bogumilima i drugim budibogsnamicama. Nije Samostalna Radionica Branka i Hamdije bila država BiH.
· Ko ne vidi da suverenitet u Dejtonu nije uzet od BiH i predat entitetima. BiH po suverenitetu nije ni postojala jer ništa što se može ocariniti kao BiH nije imalo nikakvu pojavnost i demonstraciju suvereniteta na cijeloj teritoriji pa niti su svi današnji podanici države BiH ikada izrazili saglasnost a ni želju da budu u toj državi. Dejtonski sporazum je sankcionisao realnost nepostojećeg suvereniteta BiH i locirao ga tamo gdje pripada i gdje ga je našao.
· Ko je toliko slijep da misli da može suverenitet, državnu imovinu, nadležnosti, entitete, kantone, jednim potezom potrpati u sepet, natovariti na konja i odvesti na Miljacku. Umjesto na Bosfor.