REPUBLIKA SRPSKA – HRVATSKA
KO JE POBJEDNIK?
Ivo Josipović je u tekstu Denisa Kuljiša, u banjalučkim Nezavisnim novinama, poznatim po unitarističkoj karti BiH bez granice entiteta, izjavio jednu nevještinu. Vjerovatno ne misli tako ali mu je neko tako sugerisao. Izjava ima dvostruko dejstvo: da u internoj javnosti opere Josipovića što dolazi u Republiku Srpsku i da u eksternoj javnosti regiona sugeriše jedinstvo sa stavovima koji zaobilaze Republiku Srpsku.
Dobro, još ranije, koji dan, na umobolno pitanje: Hoćete li i u Republici Srpskoj reći da je Republika Srpska izrasla na zločinima, izjavio je: Kakvog bi bilo smisla da ja onamo idem ako to namjeravam reći. To je zaista nakaradna ideja sa stanovišta politike a ustavno-pravno potpuna je besmislica.
Odnosna izjava glasi ovako: Naravno, podijeljeni smo, to je realna slika regije, ali nije li naša obaveza da budemo velikodušni, da poražene dignemo na noge, kao što su SAD učinile sa osovinskim državama poslije Drugog svjetskog rata.
Malu sjenu ma dugoročnost i iskrenost odnosa prema Republici Srpskoj bacila je i obavijest, Josipovićeva, da su o svemu obavijestili i američku diplomatiju.
Već sam pisao da je posjeta predsjednika Hrvatske značajna za Republiku Srpsku. Značajna je i za Hrvate i Hrvatsku. Ali nema mjesta potcjenjivanju i nipodaštavanju sa Josipovićeve strane. Naročito nema mjesta uspoređivanju sa silama osovine, poraženima iz drugog svjestkog rata, što, na daljinu sugeriše fašizam Republike Srpske.
Republika Srpska nije poražena u Prvom bosanskohercegovačkom ratu. To što su Hrvati poraženi u Republici Srpskoj, i morali napustiti, ili otišli dobrovoljno, svoju imovinu, za razloge tog poraza treba zaviriti u čvor zastava SDA i HDZ i u najavu velike humanitarne lajv ejd akcije Šahovnica na Drini.
Da je poražena, ne bi iz rata i iz Dejtonskog sporazuma izašla takava i bolja nego što je u njega ušla. Hrvati, a još više Bošnjaci, treba da se pomire sa etničkom slikom Srpske jer su tim svojim vezivanjem zastava potpisali i odobrili i etničke podjele i čistote. Da su htjeli etničku mješalicu vezivali bi više zastava u čvor. Republika Srpska, bolje: Srbi, nisu nikome vezivali zastave.
Republika Srpska je pobjednik u Prvom Bosasnkohercegovačkom Ratu i u Prvim Velikim Bratskim Balkanskim Ratovima.
Jer je dobila teritoriju i državnost. Istina, u okviru BiH. Nije je dobila vojnom intervencijom kao Kosovo, npr.
Jer je bila cijelo vrijeme pregovarač o miru.
Jer je bila potpisnik Dejtonskog ugovora i njegovih ugovornih segmenata.
Da sam na Jospipovićevom mjestu ne bih se tako lako igrao tim odrednicama pobjednik/poraženi.
Republika Srpska je kvalitetniji pobjednik od onih koji su nezavisnost dobili u Bonu i na većem etničkom čišćenju.
Mnogo veći teret je na Hrvatskoj, tih 400 tisuća Srba, nego na Republici Srpskoj i njenim protjeranim, izbjeglim ili dobrovoljno otputovalim Hrvatima.
I, Srbi u Hrvatskoj nisu vezivali zastave nisakim. Tražili su da ostanu u Hrvatskoj, i u ustavu. Gdje su bili, i u jednom i u drugom. Da li je neko to zaboravio.
Ivo bi trebao da nađe savjetnika koji ćemu reći:
Ivek, ne pričaj više i opširnije nego što treba. A ako ne znaš šta treba reći, reci: Ovaj korak je značajan za regionalnu saradnju. A i šire.
KO JE POBJEDNIK?
Ivo Josipović je u tekstu Denisa Kuljiša, u banjalučkim Nezavisnim novinama, poznatim po unitarističkoj karti BiH bez granice entiteta, izjavio jednu nevještinu. Vjerovatno ne misli tako ali mu je neko tako sugerisao. Izjava ima dvostruko dejstvo: da u internoj javnosti opere Josipovića što dolazi u Republiku Srpsku i da u eksternoj javnosti regiona sugeriše jedinstvo sa stavovima koji zaobilaze Republiku Srpsku.
Dobro, još ranije, koji dan, na umobolno pitanje: Hoćete li i u Republici Srpskoj reći da je Republika Srpska izrasla na zločinima, izjavio je: Kakvog bi bilo smisla da ja onamo idem ako to namjeravam reći. To je zaista nakaradna ideja sa stanovišta politike a ustavno-pravno potpuna je besmislica.
Odnosna izjava glasi ovako: Naravno, podijeljeni smo, to je realna slika regije, ali nije li naša obaveza da budemo velikodušni, da poražene dignemo na noge, kao što su SAD učinile sa osovinskim državama poslije Drugog svjetskog rata.
Malu sjenu ma dugoročnost i iskrenost odnosa prema Republici Srpskoj bacila je i obavijest, Josipovićeva, da su o svemu obavijestili i američku diplomatiju.
Već sam pisao da je posjeta predsjednika Hrvatske značajna za Republiku Srpsku. Značajna je i za Hrvate i Hrvatsku. Ali nema mjesta potcjenjivanju i nipodaštavanju sa Josipovićeve strane. Naročito nema mjesta uspoređivanju sa silama osovine, poraženima iz drugog svjestkog rata, što, na daljinu sugeriše fašizam Republike Srpske.
Republika Srpska nije poražena u Prvom bosanskohercegovačkom ratu. To što su Hrvati poraženi u Republici Srpskoj, i morali napustiti, ili otišli dobrovoljno, svoju imovinu, za razloge tog poraza treba zaviriti u čvor zastava SDA i HDZ i u najavu velike humanitarne lajv ejd akcije Šahovnica na Drini.
Da je poražena, ne bi iz rata i iz Dejtonskog sporazuma izašla takava i bolja nego što je u njega ušla. Hrvati, a još više Bošnjaci, treba da se pomire sa etničkom slikom Srpske jer su tim svojim vezivanjem zastava potpisali i odobrili i etničke podjele i čistote. Da su htjeli etničku mješalicu vezivali bi više zastava u čvor. Republika Srpska, bolje: Srbi, nisu nikome vezivali zastave.
Republika Srpska je pobjednik u Prvom Bosasnkohercegovačkom Ratu i u Prvim Velikim Bratskim Balkanskim Ratovima.
Jer je dobila teritoriju i državnost. Istina, u okviru BiH. Nije je dobila vojnom intervencijom kao Kosovo, npr.
Jer je bila cijelo vrijeme pregovarač o miru.
Jer je bila potpisnik Dejtonskog ugovora i njegovih ugovornih segmenata.
Da sam na Jospipovićevom mjestu ne bih se tako lako igrao tim odrednicama pobjednik/poraženi.
Republika Srpska je kvalitetniji pobjednik od onih koji su nezavisnost dobili u Bonu i na većem etničkom čišćenju.
Mnogo veći teret je na Hrvatskoj, tih 400 tisuća Srba, nego na Republici Srpskoj i njenim protjeranim, izbjeglim ili dobrovoljno otputovalim Hrvatima.
I, Srbi u Hrvatskoj nisu vezivali zastave nisakim. Tražili su da ostanu u Hrvatskoj, i u ustavu. Gdje su bili, i u jednom i u drugom. Da li je neko to zaboravio.
Ivo bi trebao da nađe savjetnika koji ćemu reći:
Ivek, ne pričaj više i opširnije nego što treba. A ako ne znaš šta treba reći, reci: Ovaj korak je značajan za regionalnu saradnju. A i šire.
3 коментара:
Nemam namjeru komentarisati članak već iskoristiti mogućnost ovakve komunikacije i da Vas zamolim da mi se javite na moj mejl a u vezi romana Prsti ludih očiju.
Unaprijed zahvaljujem i srdačno pozdravljam!
M. Milićević
minim@teol.net
"...u banjalučkim Nezavisnim novinama, poznatim po unitarističkoj karti BiH bez granice entiteta..."
Odlično rečeno! Svaka čast! Opozicija se ima ne koga ugledati, samo još ne zna.
Pozdrav,
i ako mogu kao redovan čitalac da Vas zamolim za pojedinačnu opservaciju medijskih kuća sa naglaskom na one kojima dajemo novac iz budžeta. Vi kao poslkjednji ministar informisanja ste najrelevantiji za taj posao
Došao komšija ili susjed u Republiku Srpsku i uvjerio se da nismo ljudožderi, i da goste ne nabijamo na kolac.Znao je on to i ranije,ali nije mogao doći do riječi od huškaške retorike nekih novinarčića iz Sarajeva i Zagreba,kao i naših piskarala!Sve u svemu SNSD je toliko jak, da mu ništa ne mogu "junaci" iz koalicije "Tri loša,protiv
Miloša"!
(Borislav Mitrović,radio "Zvrk"!)
Постави коментар