Kako ne ostavljam mogućnost reakcije na svoje blogove jer nemam vremena da čitam pa ni da komuniciram, neki posjetilac mog bloga mi je u stranačko sanduče doturio svoju „reakciju“ na neke moje sintagme. Mislim da je zanimljivo da se to vidi, uz moju pohvalu za dobro kopiranje nekih izraza i sklopova.


Poštovani gosp. Vasić,

Nisam član SNSD, ali imam simpatija za ono što radite. Čini se da nijedna stranka u BiH nema takav stepen odgovornosti za stanje u društvu. Jasno mi je da su protiv vas svi koji imaju samo svoje lične interese i oni kojima odgovara BiH kao tamni vilajet. Za takve je OHR zadnja crta bojišnice i razumljivo je što na sve moguće načine žele da produže agoniju koja traje svih godina poslije rata. Kao neko ko pomno prati događaje u zadnje vrijeme, sastavio sam svojevrsnu „ličnu kartu OHR-a“. Volio bih da se nađe na Vašem blogu, uz mogućnost daljih dopuna.

Iskreni Podržavatelj


Lična karta kompanije:

FIRMA:
OHR društvo neograničene neodgovornosti Sarajevo,

ADRESA: Put stranih branilaca – kuća na kraju svoga puta

OSNOVNA DJELATNOST:
Izazivanje i održavanje kriza radi ličnih interesa

SPOREDNA DJELATNOST: Pripremanje „crnih lista“ – more valjat za reketiranje, a valja granat poso.

REFERENC LISTA:
Okupacija u osamstotina smjena i tristotine nametnutih zakona u međunarodno priznatoj i suverenoj BiH, unazađivanje evropskog puta, sumanuta reforma policije, «ujedinjavanje» Mostara radi trajne podjele, i još toga istoga.

OSNOV ZA DJELOVANJE:
Kafanski tračevi skupljeni u GTD – Gregorijanov Trezor Dezinformacija, poznat kao Antikorupcioni tim.

NAČIN DJELOVANJA:
Strahovlada putem protektorata, kršenje Dejtonskog sporazuma, nametanja ustava i zakona, protivpravne smjene i oduzimanje građanskih prava bez suda i suđenja.

SPECIJALITETI OHR-ove KUHINJE KOJE SLUŽIMO U RESTORANU „Reformisano pravosuđe“:
Policijska reforma sa Ešdaunovim prelivom, Šarović u SDS-ovoj čorbi, Čović na tihoj sudskoj vatri za garnirung restovani Mato Tadić (napomena: Tadić kao predsjednik Ustavnog suda BiH odbio da sarađuje, pa nije mogao biti (a)restovan), Ivanić u šumskom sosu, Dodik na sarajevskom roštilju (jelo u pripremi), Zločinačko udruživanje sa po jednim licem – sos i ime dodajemo po našem ukusu,
Kao što se vidi, u našoj kuhinji ne tretiramo visoke bošnjačke funkcionere

MREŽA PODRŠKE:
Ceca i 7 patuljaka iz medijskog mraka, 600 x 60 minuta ponavljanih laži,


SNAGE ZA PODRŠKU:
Gregorijanska garda

ISTRAŽIVAČKI NOVINARSKI TIM SA STAV-om: Pitaj mene i mog brata lažova.

BALKANSKI ŠPIJUN POD VISOKIM POKROVITELJSTVOM: Još u januaru obavijestio Rafija o atentatu na Kenedija.

KUĆNI LJUBIMAC:
Transparency International BiH

LJUBIMČIĆ:
Boris Divjak

ODNOS SA PIC-om:
Ja tebi serdaru, ti meni vojvodo, a sami najbolje znamo da nikakvog mandata i nemamo po Dejtonskom sporazumu.

PORUKA LAJČAKU, SPECIJALNOM PREDSTAVNIKU EVROPSKE UNIJE:
Ne daj da nas rastave oni Rusi zli.

NAČELA RADA KOMPANIJE:
Gdje god nađeš zgodno mjesto, tu krizu posadi.
Od Dejtona do vječnosti.
Čuvaćemo «bonska ovlašćenja» kao zjenicu oka svog.
Zavadi, pa vladaj.
Radimo kao da ćemo ostati još sto godina, a spremajmo se za novi rat.
Poslije ohr-a, OHR.

USTAVNI PRINCIPI
Doris Pak je ustalasala Federaciju BiH svojom izjavom da bi trebalo razmisliti o ukidanju kantona jer je Federacija nefukcionalna.
Sirota Federacija, para nema, premijer na odmoru a Pakova bi da ukida.
Ozbiljnije: za BiH nema sreće u ukidanju nego u gradnji. Osim toga, za ukidanje bilo čega u BiH potrebno je ponovo sazvati Dejtonsko vijeće koje bi moralo imati ovlaštenje Ujedinjenih nacija za preustroj BiH. Ali bi, što je nemoguće, trebalo imati i saglasnost tri naroda/nacije u BiH i okolnih garanata.
Stoga je bilo kakvo ustavno poslovanje u BiH potrebno obavljati na stolnjaku realiteta. Travničke magle nisu za ove poslove.
Republika Srpska je nebrojeno puta izlazila sa konkretnim ustavnim stavovima. Mnogi od njih su nerazumljivi nekim političarima (neki opozicionari iz Republike Srpske ne razumiju šta je federacija i šta je federalna jedinica pa onda napadaju saglasnost SNSD za eventualnu federativnu, oni kažu federalnu, BiH) a mnogi ne žele ni čuti i sa poniženjem sve odbijaju kao da će to automatski obezbijediti prolaz nekoj drugoj, nadrealnoj, koncepciji.
Trebalo bi biti jasno da su neki principi za bilo kakav ustavni rad, što se tiče Republike Srpske, nedodirljivi, nediskutljivi i nepomični:
· Prvi princip je Republika Srpska uopšte a naročito u dejtonskim teritorijalno-političko-ustavnim okvirima
· Drugi princip je da za bilo kakve ustavne radove, postepene, trenutne, male, velike, revolucionarne ili evolutivne, treba saglasnost tri nacije preko njihovih validnih predstavnika a to znači političkih stranaka i zakonodavnih i izvršnih vlasti, po ustavnoj proceduri
· Treći prinicip je da nema nikakvog prenosa nadležnosti osim onoga što propisuje Opšti okvirni sporazum za mir i osim onoga što je na ustavan način prenešeno. Sve ostalo, što je uglavnom preoteto, podložno je diskusiji. Nove zajedničke nadležnosti mogu biti samo ad hoc, u skladu sa trojnim interesima određenog trajanja, što sam već okarakterisao kao plivajući kurs federalizma.
· Četvrti princip je ugrađen referendumski osigurač u ustav koji će građanima Republika Srpske omogućiti da se za dvije godine od primjene ustava, izjasne da li su za takve solucije u okviru BiH ili izvan BiH.
· Peti princip je: nema BiH do dejtonske BiH a to znači da nema BiH bez Republike Srpske u sadašnjem okviru i sa sadašnjom odorom.
Ima, dabome, još principa ali se i oni, i ovi, i principi sa druge dvije strane mogu uvažiti ako je cilj realna i opstajuća BiH. Nerealne želje i postratne teritorijalne i dominacijske apsiracije ne mogu biti ustavni principi i polazišta. Mogu biti samo povod za rat i raspad.
Bolje za raspad.
(412 riječi za ustavne principe)

KAKO SU TURSKI OSVAJAČI
I GLAVOSJEČE DONIJELI SUŽIVOT
U BOSNU I HERCEGOVINU
U Donjem Kamengradu, kod Sanskog Mosta, dogodi se kulturno-vjerska manifestacija Musalla 2008.
Ta kulturno-vjerska manifestacija samo je tako manifestativno imenovana a u stvarnosti je bila oda turskom osvajanju BiH.
Džumu pod golim nebom predvodio je naibu reis Ismet ef. Spahić koji je izrekao nekolicinu nekulturnih, nevjerskih, neživotnih i nesuživotnih ali i necivilizacijskih tvrdnji, obmana i neistina.
Spahić je rekao da da se dunjaluk tu skupio („evo nas na mjestu“) da veliča činjenicu da je na tom mjestu džuma-namaz klanjao „naš pradjed“ sultan Fatih, 1463. godine kada je, nakon četiri godine, posjekao i osvojio Bosnu i Hercegovinu.
Radi se o turskom sultanu koji je osvojio Carigrad, Srbiju, BiH i sve drugo do pod Beč. O istoku neću ni da govorim. Zvao se Mehmed II Osvajač. Fatih upravo to i znači. Pradjed Mehmed je bio okrutan, odnosio se prema rodbini, protivnicima i insanima uopšte, kao bengalski tigar prema maslačku. Kada mu se rodio brat, Pradjed Mehmed Fatih ga je organizovao zadaviti. Kad mu se, u jeku slave, vladavine i osvajanja, rodio prvi sin, dao ga je zadaviti. Lagao je i sjekao glave kao od šale. Od njega je tu sklonost, ka laganju, naslijedio i Alija Izetbegović, popišmanivši se i popišavši mir nakon Lisabona. Kada je u proljeće pred popast Hercegovine i Bosne, bosanska delegacija na visokom nivou stigla na Portu da moli primirje na petnaest godina, Mehmed II nije ih htio ni gledati nego je svojim pašama prepustio da im daju lažno obećanje za primirje a nakon četiri dana za njima uputio silu vojske koja će narasti na 20.000 osvojitelja Bosne i Hercegovine, 20.000 malih Pradjedova. Kralju bosanskom, Stevanu, nakon osvajanja Bobovca, Visokog, Jajca... takođe je odsjekao glavu obećavši mu prethodno, preko Mahmud-paše, spasenje ako se preda.
Ismet ef. Spahić rekao je i da je Pradjed Fatih došao u ove krajeve kao pobjednik s pomoću boga bez koga se, u osvajanju, očito, ne može daleko stići.
Ismet ef. Spahić rekao je da se sjećanjem na Pradjeda Mehmeda obilježava suživot koji je donio u Bosnu jer nije srušio ni jednu bogomolju niti formirao logore.
Doista je necivilizovano tako lagati neukim vjernicima. Goli teritorijski osvajači i vjeronametnici nikako ne mogu biti donositelji suživota. Sablja Mehmeda II Osvajača donijela u Hercegovinu i Bosnu (jer je Hercegovinu prvu sasjekla) islam koji se nametao silom, prihvatao strahom ili zbog koristi a kasnije, kada je počela propadati turska vlast sve južnije od Beča, i obrojčavanjem muslimana koji su se skrasili u bosanskim vrletima. Prije nego što su prispjeli na turska groblja.
Ako se službena islamska vjera u BiH ovako uključuje u propagiranje invazija koje su unazadile i uneredile Evropu, ako je krv i sablja temeljac i prauzorak suživota, onda je istorija BiH završena.
Poslije ovakvih vjerom odjenutih opojavanja istorijskog krvnika, u okrilju Islamske zajednice, može se mirno čekati da se neko sjeti „našeg Pradjeda“ Hitlera, „našeg Pradjeda“ Pavelića, „našeg Pradjeda Ferdinanda. Pa i naše umilne prabake Benjamina Kalaja.
Opasni su ljudi, za BiH opasni, koji Gavrila Principa imenuju teroristom a Mehmeda II Osvajača „našim pradjedom“.

RASPADA SE BiH, NE TREBA NIŠTA RADITI
Oslobađajućom presudom za Nasera Orića, njegovom provokativnom izjavom da se osjeća kao u ratnoj bici, pobjednički, herojiziranjem advokatice Vasvije pred kojom se, navodno, uneredila i Karla Del Ponte, ranijim prijemima za Orića nakon izlaska iz pritvora, predočavanjem te presude kao dokaza o časnom ratovanju... više je učinjeno za raspad BiH nego kad bi Republika Srpska organizovala referendum za samostalnost.
Ova manifestacija evropskog mira i bosanskog likovanja nad činjenicom da je srpskih žrtava bilo ali da niko nije kriv, kao i mnogi raniji znakovi raspada u segmentu ratnih zločina, pravde i suđenja, defintivan su pečat činjenici da pomirenja u BiH nikada neće biti. Onaj sudija u Hagu, stanoviti Volfgang (kome je palo na pamet da volfgang učestvuje u suđenju za zločine nad Srbima) ne zna da svaki neosuđeni zločin na azijatsko-turskom mentalitetu Balkana znači novu krv, ne zna da su u opštem okvirnom trojnom međunacionalnom ratu u BiH vraćani i dugovi iz Drugog svjetskog rata.
A kad sam već pomenuo Volfganga Šomburga: objašnjenje da „krivični postupak zahtijeva dokaz da je optuženi van razumne sumnje individualno odgovoran“ smiješan je i za propale studente prava koji su nakon prve godine upisali biologiju. Ovdje se radi o ratnim zločinima a ne o krađi polovnog stojadina, ovdje se radi o zakivanju djece na kućna vrata a ne o razumnoj sumnji.
Po toj pravnoj logici je nemoguće da Biljana Plavšić leži u zatvoru, po toj pravnoj logici nikada nećete osuditi ni Krajišnika ni Šešelja, po toj pravnoj logici Karadžiću možete raditi radnju koja se poistovjećuje sa seksualnom ali ga ne možete optužiti i osuditi.
No, na raspadu BiH ne radi samo Volfgang i internacionalni projekt Haški Tribunal. Radi i sama BiH.
Upravo danas, dan nakon Oslobođenja Orića, došao mi je u kancelarije stranke ovlašteni pripadnik SIPE da provjeri i uzme dokaze da je Mladen Zirojević, kandidat za ministra u Savjetu ministara, član SNSD. Čovjeka su iz Sarajeva uputili ovamo, dali mu službeno auto, dnevnice...
Država koja se bavi takvim budalaštinama mora propasti.
Čak i da nije bilo ratnih zločina kojima se primarno treba baviti i SIPA. SIPA može istraživati i ratne zločine Orića i srpskih Orića, i hrvatskih Orića. Ali, ne može jer je, kao i OBA, Sud BiH, DGS, RAK, STK..., formirana samo da bi Država imala institucije a ne da nešto rade. Stoga je onaj Volfgang možda i u pravu. Haški sud je formiran da sudi Srbima i prikuplja dokaze za to. Za zločine nad Srbima niko mu nije rekao da prikuplja pa ih i nema. Pa ih, tako, nema ni protiv Orića.
Tako i za prvi masovni zločin nad civilima u BiH, u Sijekovcu, niko od raznih državnih struktura ni prstom nije mrdnuo. Bitno je da je Orić Oslobođen.
Kumrovec spava, paseki spavaju, zločinci spavaju a karavana trajanja BiH prolazi. Nema potrebe da je bilo ko razbija.

KARTA REALNE BiH
Sarajevsko Oslobođenje, ta sintagma za te novine ostala mi je od prije rata mada ni tada nikakvog drugog Oslobođenja nije bilo, objavilo je na naslovnoj strani kartu Bosne i Hercegovine sa granicama entiteta. I poslije, na trećoj strani još jednu.
To je mali korak za Oslobođenje a veliki korak za BiH.
Dok BHT 1 svakodnevno, u vremenoj prognozi, neprestano ubija živu silu homogenizovanom i ispeglanom kartom BiH bez bilo kakvih granica, dok to radi Dnevni Avaz, također svakodnevno u pregledu temperatura, dok to rade banjalučke Nezavisne novine, Oslobođenje je objavilo kartu koja je realna i najnormalnija, kao što je voda H20.
Nemoguće je prodrijeti u glave koje ne mogu da priznaju da postoji sarajevski kanton, livanjski kanton ili Republika Srpska.
Razumijem da noj turi glavu u rupu ali ne razumijem da ljudi hodaju sa rupom oko glave.
Ta posebna vrsta opijumskog unitarizma svojstvena je samo ovdašnjoj brdsko-planinskoj kolektivnoj svijesti. Postojali su u BiH ljudi koji su se i rodili i umrli a da nisu znali, i priznali, da postoji vlast uopšte a kamo li tamo negdje, u Carigradu, Beču, Beogradu, Sarajevu. Sada postoje ljudi koji ne priznaju da u BiH postoji bilo šta osim njih i njihove maglovite predstave o stvarnosti.
Taj autofatalizam i samoautizam je posebna vrsta odbrambenog mehanizma po kojem se iracionalno ne prihvata realitet u kome se živi i iz koga se ne može pobjeći.
Za tu vrstu svijesti trivijalno je objašnjavati da je svaka karta BiH bez unutrašnjih granica neustavna i protivdejtonska. Opijumsko neprihvatanje stvarnosti neotvorivo je za racionalizaciju i realnost.

HITNO POPISATI I BAKIRA
Bakir Izetbegović se založio za odlaganje popisa življa u BiH dok se ne provede potpun povratak izbjeglih, raseljenih, protjeranih i prognanih, odnosno dok se ne realizuje Aneks VII Dejtonskog sporazuma za mirne Srbe, Hrvate i Bošnjake.
To znači da popisa u BiH nikad biti neće.
Jer:
· U Sarajevo Srbe ne može vrati ni Patriotska liga i sva Armija TZV BiH pošto su tako sretno preživjeli ratne godine sa svojim sugrađanima, komšijama i komunističkim prijateljima i pošto se za bilo kakvo zapošljavanje Srba traži potvrda da nisi bio ćetnik a potvrdu izdaje Mirko Pejanović
· U Federaciji BiH, zemlji sretnih kantona, ili sretnoj zemlji netrpeljivih kantona, ukupno bivstvuje 40.000 hiljada Srba. A i najveći dio tih bivstvujućih još nisu saznali da je Tesla otkrio struju, Bel telefon a Bog vodovod. Nebivstvujuće Srbe federalnog porijekla, kad vide tu očiglednu nastavu, neće ni NKVD natjerati da se vrate
· Veliki dio Hrvata koji je otišao ili je protjeran iz Republike Srpske ili iz Bosne, našao je domovinu u Hrvatskoj, ili u inozemstvu i život je učinio da im je tamo bolje jer ovdje nema dovoljno posla ni za koga. Za Hrvate sa muslimanskih područja otežavajuća okolnost je i međufederalni rat koji se zbio tokom opšteg okvirnog rata u BiH
· Bošnjaci su pokazali i praktične nakane i ostvarili povratak što je dobro. Ali ti ljudi, kao i drugi, teško žive a ostale izbjegle, raseljene i protjerane sprečava mogućnost opstanka. Političkih zapreka više nigdje nema u BiH ali to ne puni stomak.
Kad sve saberemo, nikad se neće svi vratiti svojim kućama, naročito kućama kojih nema. Oni koji su glasali za SDSDAHDZ, prije Velike Klaonice u BiH, trebali su misliti i na to.
Dakle, čekajući Bakirov povratak, popis se neće dočekati.
Zna to i Bakir. Samo želi da BiH vječno bude u raljama nečega neostvarenog kao i nerealnih zahtjeva. Potrebno je, dakle, da svi živi, i vraćeni i nevraćeni, trpe zbog nečega što se nikada neće desiti?
BiH, kao i svaka zemlja, treba da zna koliko stabala šljiva ima, koliko krmaka, ovaca, konja, krava muzara i jalovica ima. O insanaima i ljudima da ne govorim. Kako uopšte planirati bilo šta ako nema preciznog katastra flore, faune i imetka?
Moj prijedlog je da ne mudrujemo puno jer će se neka budala sjetiti da OHR treba ostane do popisa stanovništva.
Stoga predlažem da Republika Srpska počne pripremati popis stanovništva za 2011. Vlada Republike Srpske treba u tom smislu donijeti potrebne odluke jer je posao obiman a vremena nema.
A BiH i Bakir neka čekaju, na nekom peronu, voz za Podlugove.
(429 riječi za popis)

IMPERIJALNI RAJKROFT
Sejo Numanović iz Avaza (zamjenik urednika) dobro je, izgleda, izbacio iz kolosijeka Metjua Rajakrofta, ambasadora VB u BiH, dok mu je i untervju rekao stvari koje se ne govore, koje se tako ne govore i koje ne dolaze od diplomatskih predstavnika.
· „Velika Britanija ima dugoročne intererese u BiH i radit ćemo sa svakim ko je izabran“. Ja sam mislio da je velikoj evropskoj zemlji Velikoj Britaniji glavni interes napredak BiH, prijem u EU i druge integracije. A to ne možeš sa svakim. Međutim, eto, VB ima svoju skrivene namjere i radiće na tome sa crnim đavolom. Ne mogu to shvatiti drukčije nego kao imperijalne namjere.
· „Ne treba nam Srbija u EU, zemlja koja ne sarađuje sa Tribunalom.“ Saradnja sa Hagom nije samo stvar Srbije ili BiH, to Rajkroft veoma dobro zna. Uostalom, to je presitan razlog za „ne treba nam Srbija u EU“. Da li to Rajkroft vraća na scenu sporazum Čerčil-Truman-Staljin sa Jalte.
· „Pedi Ešdaun je bio najbolji visoki predstavnik“. Slažem se. Ali bio je najbolji za te dugoročne interese koje VB ima u BiH a koje mi ne znamo. Razumijem da demokratija nije razglas na pijaci ali bio bi red da i nas neko obavijesi o tome kakve dugoročne namjere ima s nama.

Ako je Pedi bio najbolji onda razumijem kakve namjere imate s nama.
(sao 214 riječi o Rajkroftu)

NAS DVA BRATA, OBA ESDEPEA
Savez nezavisnih socijaldemokrata, u narodu poznat kao SNSD, primljen je u punopravno članstvo Socijalističke internacionale.
SDP iz Hrvatske i SDP od Lagumdžije glasali su protiv. Mimo svijeta.
Noćas nisam oka sklopio tražeći pamet u dva esdepea a koju na desetine svjetskih partija nemaju, tražeći ono što vide ZA-SA socijaldemokrati a svi ostali ne vide. Dabome, nisam našao nikakav racionalan razlog za glasanje protiv prijema SNSD u SI.
Kao što nema racionalnog razloga da Lagumdžija, zajedno sa ostacima njegovog Esdepea, dvije godine šalje pritužbe, panjke i cinkanja institucijama SI i pojedincima o toma kako SNSD vodi nacionalističku politiku i stvara regionalnu nestabilnost.
No, razlog postoji. Samo što nije racionalan.
Lagumdžija i njegova partija (a naš je savez – savez je uvijek demokratska stvar, partija uvijek može da se izvitoperi u diktatauru i staljinizam a savez samo može da se raspadne) se prema SI ponašaju kao prema OHR. Lagumdžija, u biti, želi da Socijalistička internacionala ima bonska ovlaštenja a da on, Lagumdžija, sjedi kao paša i određuje kome pada glava a ko će voditi SNSD.
Postoji i razlog za to što je SDP Hrvatske tu, u tom kolopletu marginalaca i poslijepodnevnih imaginarnih minijaturnih pašaluka sa Miljacke. SDP Hrvatske je takođe politički jalova partija kao i Lagumdžijina. Takođe je nastala iz mračnih neokrečenih odaja Centralnog komiteta. Takođe nikad neće doći na vlast kao ni Lagumdžijina SDP.
E, da tu malo stanem.
SD Hrvatske je imao istorijsku šansu sa Račanom da pobijedi na izborima. Imao je i istorijsku šansu sa Milanovićem. Pa nije. Jalova politička priča i uplašena dosljednost, nedostatak odgovora na sva pitanja ili njihovo izbjegavanje, ne donose pobjedu. A bez pobjede, svačiji politički program ostaje nerealizovan. SDP Hrvatske je zaboravio na hrvatsku dijasporu u BiH. To su neartikulisani Hercegovci. Možda jesu, ali oni su realnost i donose glasove. SDP Hrvatske nije ni riječi prozborio o državnom interesu Hrvatske – granice sa Slovenijom, zaštićeni ribolovni pojas na Jadranu, odnos prema Srbima. Račan nije smio ni pomenuti hapšenje Gotovine ili ulazak Srba u Vladu Hrvatske. Sve to je smio Sanader - i pobijedio.
Time je SDP Hrvatske došao u opasnost da nikada više ne pobijedi. Jer, Sanader i HDZ drže sve adute u svojim rukama. SDP ne može u svom programu učiniti ništa više, ne može napasti Sloveniju niti Srbina predložiti za mandatara. Za takve moje pradjed Toman kaže: ovca jalovica.
Dva SDP-a su glasala protiv punopravnog članstva SNSD u Socijalističkoj internacionali zbog svog unutrašenjeg, imanentnog nacionalizma.
I Lagumdžiji i SDP by Agram, smetaju Srbi i Republika Srpska u BiH. Lagumdžijina politika je BiH bez entiteta a to znači bez Srba. Jasan je njegov unitarizam, to mu je u političkom programu (ustavne promjene za ukidanje entiteta). SDP Hrvatske, kao hrvatskim nacionalistima koji nisu smjeli uhapsiti Gotovinu i pustiti Srbe u Vladu, smeta Republika Srpska jer Srbima iz Hrvatske, i onima koji su preživjeli i onima koji su olujisani, pokazuje da neki takav kolektivni oblik može postojati u BiH pa je možda i Hrvatska u opasnosti da neko sutra traži autonomiju itd.
Savez nezavisnih socijaldemokrata praktikuje realnu socijaldemokratiju koja mora imati odgovor na sva pitanja života, ekonomije, integracija, kulture, pa i – nacije. Nije realna socijaldemokratija da ne postoji SDP Zlatka Lagumdžije (mada je tužna i tragična) i ništa se ne postiže protiv nekoga nego za sebe.
Kad to shvate dva brata esdepea, možda će bolje stajati kod realnih birača.
Mada za Lagumdžiju nema nade.
(562 riječi za dva tužna esdepea)

ESDEES IMA PLATFORMU
???
Esdees, Srpska demokratska stranka, jedna iz trilinga demokratskih stranaka za rat, kriminal i opsjene, objavila je da ima političku platformu: Decentralizacija u Republici Srpskoj. Opštine treba da dobiju svoje pare, mnogo veće nego do sada, da budu samostalne i da imaju samoupravu i da uživaju blagodeti fiskalne decentralizacije.
Prvo, to nije nikakva novost. I sada esdeesovi načelnici, a ima ih mnogo rade šta hoće i kako hoće. To je najveća moguća mjera samouprave, nezavisnosti i finansijske liberalizacije. Taj samoupravni običaj esdeesa ima dugu tradiciju i utemeljen je u praksi, još u ranim ratnim godinama kada je njihova vlast samostalno i samoupravno protjerivala i Srbe i Hrvate i muslimane sa njihovih ognjišta (jedino što to nisu radili istovremeno, nego jedne po jedne) i kada su njihovi predsjednici opština i njihov pajdaš Karadžić samoupravno praznili kase SDK prije predaje opština mrskim dogovornim neprijateljima iz drugih nacija i vjera.
Drugo, Esdees nema nikakvu koncepciju za Republiku Srpsku osim da je upropasti, pokrade i opljačka. Njihova politička koncepcija pod kodnim imenom „Kninski zavežljaj za Republiku Srpsku“ propala je i sada im ostaje da načine ozbiljni politički fejs kako bi pokušali stvoriti dojam da imaju važnu kartu za igru. Sjetimo se kuknjave njihvog predsjednika Čavića o tome kako moramo dati policiju inače će nas izbrisati gumicom. Sljedeći njihov poziv mogao je biti samo poziv u traktorsku kolonu na Okučanskoj cesti, ovaj put na „Koridoru – cesti života i smrti“.
Treće, sve što treba lokalnoj zajednici i ljudima tamo gdje žive već je ponuđeno u programu SNSD-a Naprijed Srpska. Taj program znači ulaganja koja su u toku, u socijalnu infrastrukturu i u razvoj na ekonomskoj podlozi (programi, banke, kreditno finansiranje). Najveća samouprava, autonomija i fiskalna samostalnost je lokalni infrastrukturni i ekonomski razvoj. Samo što o tome neće odlučivati budale, primitivci i lopovi iz lokalnog Esdeesa.
Četvrto, Esdees igra na kartu sitnih lokalnih pobjeda. Pošto zna da će izgubiti lokalne izbore, ukupno, gledajući sa republičkog nivoa, pokušava još neke ljude obmanuti tobožnjom samoupravnom i fiskalnom samostalnošću kako bi dobili vlast u barem nekim lokalnim zajednicama i tako sačuvali poneko pojilo u sušnim vlastodržačko-pustinjskim vremenima. Ovaj koncept za poneku opštinu znači definitivan krah Esdeesa i odlazak među male stranke. Samo male stranke šire laži o decentralizaciji i podjeli vlasti svima. Tako je lagao i komunizam o političkom sitemu socijalističkog samoupravljanja. I propao. Esdees je tako i počeo. Lagao je pojedincima da će, ako prodaju kravu i kupe pušku, imati državu.
Peto, Esdees igra na kartu kolaboracije sa krupnim faktorima iz međunarodne zajednice. Fragmenti međunarodne zajednice, oni koji su uživali u saradnji sa Esdeesom, i drugim demokratskim posestrimama u BiH, rado bi vidjeli Esdees na vlasti. OHR bi mogao ostati sto godina a BiH bi mnogo ranije postala 100%. Esdeesu je rečeno da mora ponuditi koncepciju a internacionalni fragmenti će pomoći. Jer oni su odlučili da ne mogu sarađivati sa Dodikom i SNSD – prvo,ništa ne pitaju, drugo, efikasni su, treće, nemaju oraha u džepu, četvrto, napreduje ekonomija i remeti red stvari, peto, govore o samostaolnosti Republike Srpske unutar BiH ili van BiH, šesto,ne govore o Velikoj Srbiji, sedmo, protiv su neefikasne i centralizovane BiH... pa će tražiti nove igrače. PDP je prolupao, miješa vodu i ulje, Esdees ostaje jedini ozbiljan igrač. Esdees je jedini ozbiljan Srpski Paten. Kolaboracionist. Saradnik sa kolonizatorom i okupatorom koji se u ovdašnjoj varijanti zove ohaerizator.
Šesto, Esdeesova priča o decentralizaciji znači samo atomizaciju i rastakanje Republike Srpske. Ako želiš da uništiš domaćinstvo podijeli zemlju sinovima i snajama, govorio je moj pradjed Toman. Ni jedna opština, skupština opštine, ili načelnik, bilo čiji, nije dosad pominjao decentralizaciju i zahtjeve za samoupravom. Očito se radi o konceptu koji je pao s neba i kome je autor neko izvan Esdeesa i Republike Srpske.
Šesto, idu izbori, vidjećemo čija maca crnu vunu prede, koja guja krsno ime služi, ko je vjera o ko nevjera, ko ima djelo za ljude i riječ za birače a ko prodaje losion za vječnu laž. Ovo govorim samo jednom, i Esdeesu i fragmentima iz međunarodne zajednice.
(665 riječi protiv esdeesove decentralizacije)

LAGUMDŽAŠVILI
Lagumdžija je dao veliki intervju sarajevskim pivarskim zidnim novinama i tu pokazao svoj inforbiroovski i kominternski karakter.
Lagumdžija je reinkarnacija Informacionog biroa i Komunističke internacionale. Nadam se da ta istorijska spodoba nema više sposobnosti da se reinkarnira, kao Dalaj Lama, pa da se poslije Lagumdžije otjelovi ponovo u nekom nevinom djetetu koje će u Lagumdžijim godinama postati politički monstrum.
Lagumdžija, Zlagumdžija, Lagumdžašvili, kaže da neće odustati od toga da se promijeni Dodik ili njegovo ponašanje, ili da SNSD leti iz Socijalaističke internacionale, ili da dobije predsjednika koji će provoditi socijaldemokratske principe, ili da se SNSD vrati osnovnim principima na kojima je nastao.
Lagumdžija, čuvar časti Socijalističke internacionale, vlasnik prava na izbor mistera socijaldemokratije, glavni laborant za genetsku analizu izvornih socijaldemokrata, istjerivač đavola iz Dodika ili Dodika iz SNSD-a...
Previše monstruma u jednom ljudskom organizmu.
Znam zašto je nastala Stranka nezavisnih socijaldemokrata i šta su njeni osnovni, temeljni principi: da mijenjamo stanje, da idemo dalje od rata krvi, mesa, pljačke i budala. Radi toga i radi ostvarenja dijela tih ciljeva pretrpjeli smo nadljudske muke i torture, sa opasnostima po glavu, i vlastitu i porodica.
Ne može Lagumdžija da govori o tome jer je bio dio usranog stanja u BiH, dio rata, dio krvi, dio pljačke, dio budala koji su uništili ovu zemlju i Srbe, Hrvate i muslimane.
A i ako i kada odemo iz te Socijalaističke internacionale, opet ćemo ostati socijaldemokrati jer za nas glasa sirotinja ne radi rata nego radi napretka. Samo to je socijaldemokratija i ništa više. Naročito ne ono što Lagumdžija smisli i odredi na svojoj sećiji u Sarajevu.
Idu lokalni izbori.
Tad će i Lagumdžija i oni koji su mu došapnuli ideju o promjeni Dodika na mjestu predsjednika SNSD, vidjeti šta je socijaldemokratija a šta Lagumdžija.
Sanjaće i Dodika i svojih bivših 11 načelnika općina.
(299 riječi o Lagumdžašviliju)

ČIŠĆENJE PITERA GALBRAJTA
Diplomate koje neslavno završe karijeru ne treba da imaju pravo da naknadno trabunjaju i pametuju o događajima.
Ili reci odmah ili nemoj nikad.
Piter Glabrajt, hrvatski američki ambasador u vrijeme Oluje i drugih fašističko-istrebljivačkih, redarstveno-vojnih, domicilno-američkih akcija u Hrvatskoj prema Srbima, svjedočio je u procesu Hag protiv Gotovine kao svjedok optužbe a govorio je kao svjedok obrane.
Kaže: etničko čišćenje nije bilo planirano. U prvim danima Oluje obišao je, sa drugima, prihvatne centre, kako su se u HND zvali logori, i tamo su Srbi i Hrvati, protivnici Tuđmanovog režima, mogli slobodno da iznesu svoje mišljenje protiv režima. Na Manjači je bilo posve drukčije ili u logorima HVO godinama prije toga.
Kako tako obaviješten čovjek, jedan od organizatora svih tih događaja, ako ništa, ambasador velike sile, može tako da sere o činjenicama?
Hrvati su svoje Srbe logoraše držali u Johnson’s pelenama koje su mijenjali svakih dvadeset minuta a divlji Srbi i Hrvati su svoje klali neplombiranim zubima.
Bio sam na Manjači i pričao sa logorašima. Nisam vidio da je neko krvav ili poderan. Možda su bili gladni ili nenaspavani. Jedan me je čovjek zamolio da njegov fotoaparat kojim je slikao neke scene svog zarobljavanja i dolaska u logor Manajača (ja kažem „logor“ za razliku od Galbrajta) odnesem na Hrvatsku granicu i tamo dam nekom da ga proslijedi njegovoj familiji jer on neće ostati živ. Rekao sam mu da mogu odnijeti aparat ali nema potrebe jer mu se neće ništa desiti. I niko na Manjači nije strijeljan. To su činjenice.
Ali logor je logor, pa je logor i ono što je obilazio Galbrajt.
I tu nema šta da se hvali.
Galbrajt bi morao svjedočiti, kad se već ne može svjedočiti protiv njega, o tome da je čišćenje Srba iz Hrvatske druga faza Nezavisne Države Hrvatske i logora Jasenovac. A to se nije moglo izvesti ako nije planirano, dogovoreno. Pa ni bez njegove pomoći.
(315 riječi protiv Galbrajta)

PET CILJEVA I DVA USLOVA
OHR, koji je glavni pisac tekstova za reklamne spotove marketinške agencije UO PIC o Bosni i Hercegovini, izvještio se u posebnom jeziku koji može da traje vječno a ne znači ništa.
U obrazlaganju onoga što treba uraditi u pet ciljeva, tri puta su upotrijebili riječi koje je nemoguće konkretno protumačiti da bi nešto, pa makar i uopšteno, uradio. Dva puta su napisali: „prihvatljivo i održivo“ a jedanput „jačanje vladavine“.
U BiH od četiri nacije/vjere (Srba, Bošnjaka, Hrvata i Ohaerovaca) uvijek postoji jedna koja neće i stvar nije prihvatljiva i održiva. A „jačanje vladavine prava“ nemoguće je kada ga krši i sam OHR a i sam UO PIC je nastao partenogenezom pa tako nastaju i nadležnosti OHR-a i razlozi za njegovo trajanje. Radi se o razmnožavanju bez seksualnog odnosa i bez onih stvari.
Dakle,
Cilj 1 – prihvatljivo i održivo rješenje pitanja podjele imovine između države i drugih nivoa vlasti. Bez obzira što su federalne jedinice podvedene pod druge nivoe vlasti i što je to centralna glupost ovog cilja, stvar je jasna. Imovina pripada entitetima, kako piše u Sv. Dejtonu. Država nema ništa osim što se sastoji od drugih nivoa vlasti. Ako drugi nivoi prijeđu u drugo agregatno stanje ili granicu, nema države. A čak i ako drugi nivoi vlasti daju državi neku imovinu, ona će ostati na teritoriji drugih nivoa vlasti pa ako se nešto desi, imovina opet ode, ili ostade u drugim nivoima vlasti.
Cilj 2 – prihvatljivo i održivo rješenje pitanja imovine odbrambenih struktura. Kažu ovdje da treba postići dogovor o prenosu nepokretne imovine odbrambenih struktura kojima bi se zadovoljile potrebe Ministarstva odbrane BiH i Oružanih snaga BiH.
Prvo, nepoznato je zbog čega je potrebna tako komplikovana operacija da bi se zadovoljile potrebe Ministarstva odbrane. Valjda Min. odbrane postoji da bi zadovoljilo potrebe BiH i oružanih snaga.
Drugo, šta će državi, odnosno Min. odbrane, odnosno Oružanim snagama, na primjer, baza na Manjači kad je, u slučaju međunacionalnog rata, a ovdje samo takav rat može i biti, potomoci lokalnih četnika, opkole i blokiraju Oružane snage BiH, kao onomad tetke JNA u Zagrebu.
Cilj 3 – Potpuna implementacija Konačne arbitražne odluke o Brčkom. I Distrikt Brčko bi trebao da ima uređen odnos sa državom i entitetima. Nema potrebe za odnosom. Brčko je vlasništvo Republike Srpske i Federacije. Odnos sa Državom je već ljubavni trougao.
Cilj 4 – Fiskalna održivost. Dobro, neka se formira to vijeće ali se ne može zvati Nacionalno fiskalano vijeće.
Cilj 5 – Jačanje vladavine prava. Nadležni organi vlasti treba da okončaju izradu i usvajanje državne strategije rješavanja slučajeva ratnih zločina. Retorika i nastojanje da se potkopaju pravosudne institucije na državnom nivou nisu u skladu sa ovim ciljem.
Prije svega, te navodno državne pravosudne institucije nisu u skladu sa stvarnošću u BiH. To su institucije, o ratnim zločinima govorimo, samo za Srbe. Ne treba donositi nikakvu strategiju na državnom nivou. Treba početi suđenja. Za Sijekovac, na primjer. Da li da nabrajam sva stratišta srpskih civila po BiH za koja niko nikad nije odgovarao. Bio sam u rovovima Posavine i u ruševinama seoskih kuća nalazio teke osnovnoškolaca u kojima su se nalazila imena onih koji su organizovali i izveli Sijekovac. I telefoni. Zar za to treba državna strategija?
Dakle, samorazmnožavanje uslova i ciljeva se nastavlja.
Dobro je da BiH ima barem redovan seks.
(545 riječi za uslove i ciljeve)

JOŠ JEDAN KOMUNIKE
Ne priznajem sud Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira.
Naročito ne onaj o tome da se Ustav BiH „mora postepeno mijenjati kako bi se osiguralo da država bude funkcionalna, efikasna i sposobna da ispuni izazove integracije u EU“.
Jer, riječi: postepeno, država, funkcionalna, efikasna, sposobna, izazove... toliko su rastegljive i neprepoznatljive da bi se i drug Edvard Kardelj okrenuo pod ledinom kada bih na njegovom grobu ovo pročitao.
Takav je i cijeli komunike, konfuzan, dekalibriran, napreskok, repetitivan, na nivou osoblja OHR-a koji na svom sajtu nema srpski jezik, samo bošnjački i ingliški.
Komunike je znak da je OHR prestao da postoji, da se opasno nakrivio na jednu stranu, ne samo zbog toga što Rusija nije potpisala.
Bilo bi dobro da je fiksiran datum odlaska.
Sve što dulje ostaje OHR,
· međunarodna zajednica gubi sve više i više autoriteta u BiH
· BiH postaje sve nestabilnija
· Nerealna očekivanja postaju sve kancerogenija
· Bošnjački politički krug postaje sve manje konceptualan, sve manje bosanskohercegovački i sve manje će raditi u interesu naroda i birača
· BiH je sve dalje od kvalitetnog pridruživanja i stabilizacije i od EU uopšte a i obrnuto.
Posebna priča je Rusija.
Neću da budem advokat Krasivaje Rasije ali je jasno da ta velesila ne želi da u pogledu BiH bude izigrana kao u pogledu Kosova. I tamo je Rasija bila prisutna sa vojnim kontigentom, pa sa posmatračima, sa članom pregovaračke trojke – pa ode Kosovo. Mimo UN i međunarodnog prava.
Da li neko u BiH želi da koristi Rasiju za pokriće a da radi bez pokrića.
Stoga ne priznajem postepene promjene ustava jer se pod tim može podrazumijevati sve. I jer se time kupuje vrijeme za neko bolje okruženje. A dotle ćemo postepeno?
BiH je moguća samo na dejtonskim statičkim proračunima. To znači, da još jednom prevdem sam sebe: Republika Srpska trajna i nadležno, ustavno i ekonomski nedodirljiva. Okolo može kako ko hoće, i da pravi federaciju, i jezike, i prazne budžete, i „državu“, i jednu naciju. Ali u Republiku Srpsku se ne može dirati. Onda BiH neće više postojati i to ne postepeno, nego odjedanput.
Providno je i licemjerno u komunikeu reći da UO PIC-a poštuje Dejton a onda se zalaže za postepene promjene Ustava BiH.
UO, ali EU prije, treba da znaju da je BiH, kolikogod mala i nevažna, zemlja partner Evropskoj uniji. Kolikogod BiH treba da ide u Evropu, toliko Evropa treba BiH. Ako ne treba neka kaže.
Da bi realizovali priključenje, stabilizaciju i članstvo, ni jedan ustav u BiH ne treba se mijenjati. Postoje svi organi koji mogu da provedu sve što je potrebno i da donesu propise, zakone i akte koji su potrebni.
Politički je neozbiljno da se unaprijed propisuju promjene nečijeg ustava a EU ne zna šta će ni sa svojim običnim ugovorom promovisanim u mjesnoj zajednici Lisabon.
Bilo bi dobro da je odmah određen datum zatvaranja kapija OHR-a i onaj ko će pogasiti svjetla, kao što je onomad poručeno Honekeru u Istočnoj Njemačkoj.
Tada bi se pogasile i nerealne ambicije promašenih sarajevskih političkih voajera i njihovih inostranih instruktora.
(509 riječi protiv komunikea)

NEMILA OKO ĆAMILA
Kandidat za načelnika Srebrenice od strane Stranke demokratske akcije jeste Ćamil Duraković.
I tu je problem.
Jedan od predstavnika za Srebrenicu, Kliford Bond, izrekao je, veoma nediplomatski, nekolicinu loših stvari za Durakovića. Otprilike: nezreo je, nije dorastao, ne bi mogao komunicirati sa međunarodnom zajednicom te nije dobro rješenje za načelnika.
Duraković je poznat kao vođa kampovanja Srebreničana pred zdanjima Sarajevske Državne Vlasti. Taj projekt je skrenuo pažnju na Srebrenicu ali je u svojoj suštini propao i bio najogoljenija manipulacija i nesretnim ljudima i javnim mnijenjem.
No, nije sporan Ćamil Duraković i oko njega se nepravedno stvara nemila.
Sporno je sve ostalo:
· Najprije, iako poštujem unutrašnji suverenitet SDA, neprilično je da o kandidaturi za načelnika Srebrenice odlučuje dvadesetjednočlano Predsjedništvo stranke u Sarajevu a ne odbor i članstvo SDA u Srebrenici. Ne bira se načelnik Predsjedništva SDA nego načelnik Srebreničana, svih. Tragično je da načelnika Bošnjacima i Srbima u Srebrenici predlaže Predsjedništvo SDA u Sarajevu.
· Taj način kandidovanja dalja je manipulacija nesretnicima koji su preživjeli rat i genocid u Srebrenici i koji su se vratili na svoja imanja. Očito je sve oko Durakovića manipulacija, od njegove uloge u izbjegličkom naselju i zahtjeva za poseban status, do njegove kandidature.
· Ćamil Duraković je simbol manipulacije koja je dovela do obmane i ljudi i javnosti u slučaju Ljeskovik kada su žene i djeca pobjegle, pravo u šatorsko naselje u Sarajevu, od nepostojećih srpskih koljača. Bez obzira što, možda, čovjek o tome nije znao ništa, njegova je odgovornost jer je dopustio da bude iskorišten u te svrhe.
· Ćamil i drugi Durakovići kao kandidati za načelnika Srebrenice ne mogu biti pod svačijim uticajem, od tuzlanskog muftijstva do raznih udruženja, predsjedništava, obmanjivača, pa sada i specijalnih predstavnika. Moraju biti samo pod uticajem ljudi koji žive u Srebrenici.
· Sporno je da se Bond, ili bilo koji međunarodni Bond, miješa u lokalne kandidature.
· Sporno je oko Ćamila, najspornije, i to što se očito ovdje, i preko njega i njegove kandidature, lomi buduća politika oko Srebrenice: da li će se ići oštro ili će se ići dijaloški i razumno, da li će se praviti muslimanska balvan revolucija ili će se omogućiti napredak cijelog područja opštine Srebrenica, da li će se ići na uništavanje Republike Srpske uz pomoć posebnog statusa Srebrenice i tako uticati na ustavne promjene ili će se čuvati BiH sa svojom dejtonskom statikom. Očito je da je Ćamil Duraković pogodan za jednu a Abdurahman Malkić je pogodan za drugu opciju.
· Sporno je i to što SDA bjelodano ide na zaoštravanje situacije ne samo oko Srebrenice nego i u cijeloj BiH. SDA, i sateliti, podstrekači i kreatori, žele da ponovo testiraju BiH: ako se nije raspala na reformi policije, da li će se raspasti na Srebrenici?
(456 riječi za Ćamila)

LOVOSTAJ ZA DRŽAVNE SLUŽBENIKE

Kada su Turci vladali naprednom državom BiH, imali su poseban odnos prema tzv. državnim službenicima. Carigrad ih imenuje i onda zaboravi na njih. Dok ne skapa i dok neko ne ode na Bosfor da verifikuje zamjenu, svijet i vijek stoje.
Kada je Austrougarska zavladala naprednom državom BiH, modernizovala je državnu upravu. Njegovo veličanstvo činovnik je postao važan zubac velikog zupčanika imperijalne i eksploatatorske carevine. Činovnik je morao da učini veliku veleizdaju da bi bio pomaknut sa svog mjesta, osim naviše zbog zasluga za Carevinu.
Onda je došla Međunarodna Zajednica da upravlja naprednom državom BiH. Izmišljena je agencija za državnu upravu. Na riječ agencija, poznato je, potežem duge cijevi. Agencija je zadnja riječ demokratske tehnike koja sprečava da političke stranke postavljaju svoje kadrove na državna mjesta. Tako objašnjava Međunarodna Zajednica.
Na taj način izbori i političko predstavljanje postaju besmisleni.
Političke stranake upravljaju državom i društvom, preko svojih kadrova, članova, imenovanih funkcionera, činovnika. Ako političkim strankama oduzmete tu mogućnost onda ih dovodite u situaciju da na izbore idu radi glasova a sa njima poslije mogu da mašu po pijacama i seoskim prelima.
Predložio sam da se u Americi formira FČB, Federalni Činovnički Biro, tzv. Državna agencija pa da Predsjednik USA, kada bude izabran, turi ruke u džepove i dođe u Bijelu kuću na gotovo, već svi rade, imaju svoja mjesta, svoje funkcije, nije važno da li su demokrati ili republikanci, oni su državni službenici, a ne da nakon svakih izbora 17.000 ljudi ode iz vašingotnske administracje a dođe 17.000 novih, sa novim predsjednikom USA.
Vidjeću šta će biti.
Ali, i ako ne bude ništa, mene muči ovdašnji problem.
Vladine službe, od ministara na niže, pravi su nacionalni parkovi i afrički rezervati za činovnike. Svi se biraju na konkursima, svi se boduju, nema stranačke pripadnosti, svi su naši, ovisno s kim pričaš. Promijeniti se ne mogu, jedino ako biološki odu.
I da apstrahujem stranačku pripadnost, ta ogromna vojska kameleona koja pripada svim strankama i koja se, u najvećem dijelu, prostituiše na osnovu pripadnosti kao amsterdamske dame, nemaju kompetencije potrebne za ritam i program Vlade Republike Srpske pa ni BiH, kada je u pitanju Savjet ministara.
Došli smo do apsurda: na izbore izlazi politička stranka sa političkim programom, dobije glasove i formira organe vlasti a onda politički program treba da realizuje sa onima koji nisu ni vidjeli stranku, program i izbore, koji ne odgovaraju nikome i koje niko ne može smijeniti, zamijeniti i izbaciti.
U modernim evropskim državama, tu na dva-tri sata od Banjaluke, direktora aerodroma npr., velikog evropskog, predlaže stranka a on stranci odmah potpisuje bjanko ostavku na tu dužnost.
Da se zna kome odgovara ako bude gubitaka i ako se bude počeo kurvati na stranačkoj pijaci.
Uprava i činovinici bez odgovornosti i bez istjerivanja na stranačko tržište radne snage, postaju kočnica napretka.
Stoga treba što prije ukinuti te carske rezervatske zakone za anemične, nesposobne i neodgovorne činovnike.

AUTOMOBILI

Pošto imam bagija koji je genetski modigfikovan od folksvagenove bube, banjalučko udruženje obožavalaca bube svake godine ne poziva na jedan krug po gradu sa kavom na kraju. Nikad nisam imao vremena da odem ali ove godine sam se zarekao da ću otići da ne kažu da sam peder i da hodam po vazduhu.

Vrijedilo je upoznati te ljude, mada sam se među njima osjećao kao stvarni amater jer ne znam ništa o motorima i limariji a oni svi smisle da je normalno da znam.

Moj odnos prema automobilima je poseban, kao i kod svakog.

Ne privlače me novi gizdavci koji koštaju mnogo i imaju performanse za 007. Moj Nisan Patrol je star 22 godine i ne bih ga mijenjao ni za novog Hamera.

Bagi je pakovanje parfema naspram Patrola ali donosi čari vjetra i na 39 stepeni.

Uglavnom, ne mogu me stvrstati u kompleksaše koji vozi velika robusna auta jer je sam mali. Bagi je minijatura i komplikuje sliku mog odnosa prema automobilima.

Volio bih da jednom sam modifikujem neko auto, na primjer na platformi Patrola. Onda bih mogao reći: to sam ja.

Ali, pošto u vremenu svega ima osim vremena, to se nikad neće dogoditi.

UZDAJ SE USE I U SVOJE ENTITETE
Dvojac za lažne nade i propagandistički optimizam, Doris Pak, članica Euparlamenta i predsjendica Komisije za jugoistočnu Evropu, kaže: Ne brinite, BiH će ući u EU. Za njom zbori Sven Alkalaj, nositelj hrvatske putovnice bez domovnice, Jevrej na mjestu Bošnjaka i Bosanac Harisa Silajdžića, trenutno opstajući član Savjeta ministara: Ne bi se trebali puno obazirati na ove procese u EU.
Samoupravni sporazum sa EU može da bude i šarena laža ali može da bude i demokratski, ekonomski i civilizacijski spektakl za BiH. Ni jedno ni drugo ne zavisi od BiH. Jer, ni potpisivanje nije zavisilo od BiH. Kada je EU uvidjela da je bespredmetno praviti Sarajevsku Bosnu u Briselu, i tako nad BiH izvršiti ešdaunaziju, da je raspad pred vratima, da je BiH zemlja u kojoj je jedva završen rat i da će se jednako tako jedva držati mir, odlučila je da potpiše SAA. Iz političkih razloga. Kao i sa Srbijom, kao i sa Bugarskom, kao i sa Rumunijom.
Taj politički razlog može dovesti do jedne ili druge varijante sa početka prethodnog pasusa.
Ali mnogo veći uticaj na proces stabilizacije i pridruživanja i eventualno pristupanje, imaće stanje Evropske unije. Slučaj sa Irskim referendumom potpuno jasno je doveo u pitanje funkcionisanje EU. Nije upitna ideja, upitna je praksa. EU ne može da živi na preglasavanju ali ne može ni da živi na potpunom konsenzusu do kojeg je mukotrpno doći. Nadglasavanje ruši samu suštinu jedne Evrope a potpuni i svakodnevni konsenzus, zaustavlja takvu ideju u praksi.
Jasno je da bez saglasnosti svake zemlje ne treba stvarati nikakvu politiku EU.
Glavno je, dakle, pitanje kako to ostvariti.
Jedna od ideja može biti plivajuća unija. To znači da bi se odredio minimum, ili određenu količina zajedničkih ciljeva i politika koja se unaprijed moraju prihvatiti ili se ne može biti član. Drugi dio bi se prihvatao ovisno o interesima pojedinih članica. Konkretno, ako nekoga ne zanima dobiti iz zajedničke eupolitike u poljoprivredi, neka vodi svoju autonomnu politiku ali onda poljoprivredne proizvode i proizvode iz prerade kupuje na tržištu, bez ikakvih povlastica. Uz to, nema fondova, olakšica, zajedničkih standarda, nema pristupa eutržištu...
To bi moglo održati EU.
EU bi se tada definirala kao skup jedinstvenih interesa različitih nivoa.
Takav recept predlažem i za BiH. Ono što je Dejtonski sporazum propisao kao zajedničke poslove, neupitno je. Sve ostalo treba vratiti na ovlaštenja entitetima koji će onda, u skladu sa interesima, trajno ili privremeno, prenositi nešto na nivo BiH.
Pošto je sama EU upitna, upitno je i članstvo BiH u EU.
Treba, naravno, raditi kao da ćemo sutra postati članica ali treba misliti i na mogućnost da se sve razvodni i da od članstva ne bude ništa. Da ne bi ostali čardak ni na nebu ni na zemlji, Bosni i Hercegovini je jedini izlaz da se osloni na svoje entitete. To je jako bolno ali je praktično. Treba veoma brzo izvršiti federalizaciju u okviru FBiH i krenuti u ekonomski razvoj na nivou ispod onog kojeg reguliše EU.
To jedino može biti spas za BiH. Bez ekonomskog napretka a čekajući punopravno članstvo, ostaćemo materijalno i finansijski iscijeđeni.
A ako ga ne dočekamo to će značiti propast, ne samo raspad.
(526 riječi za BiH bez iluzija)

CROATOMET
Hrvati su se prerano odvojili od Srba.
U nogometu, koji savršeno precizno detektuje osobine jedne nacije, pokazuju iste slabosti kao i Srbi Srbijanci.
Utakmica protiv Turske žalostan je izvještaj o stanju nacije.
Ali, zbog čega je doista reprezentacija Hrvatske izgubila utakmicu od reptezentacije Turske?
Zbog pet razloga:
1. Euforizirali su cijelu Hrvatsku. Nije se moglo živjeti i disati od crvenih i bijelih kockica. Šahovnica je postala jedina i osnovna boja krajolika i naravi. Kada je pobijeđena njmačka reprezentacija, shvaćeno je to kao da je u Oluji pobijeđena Njemačka država. Niko nije govorio ali se podrazumijevalo da reprezentacija vatrenih može pobijediti svakoga. Naročito Tursku koja je kao slučajno i sretno pobijedila Češku.
2. Fizička pripremljenost je tipično srpska. Mi smo zvijezde a to znači da imamo pravo da vučemo guzicu po travi a ne da trčimo. Reprezentacija Turske igrala je brže, jače i motorizovanije sa približavanjem kraja utakmice a nastavila je taj trend i u produžecima.
3. Pragamatičnost i motiviranost je takođe tipično srpska. Mi smo genijalci, ne može nam niko ništa. Kada date gol u posljednjim minutima produžetaka onda to znači da protivniku, kad ima loptu, treba pojesti kopačke, zajedno sa kramponima, rigolovati teren kao da ćeš na njemu saditi voćke, ne dozvoliti nikome od protivnika da primi loptu a i ako je primi vagonirati ga izvan autlinije, zajedno sa loptom, ne dozvoliti da lopta dođe golmanu u ruke da je može degažirati, nikako ne dozvoliti da neko u krugu od pedeset metara šutira na tvoj gol...
4. Slaven Bilić je curica, barbika, majčina dušica, sve samo nije trener gladijatorima koji igraju za svoju naciju-državu ili za velike pare sebi i svojim gazdama, svejedno. On njih ljubi, previja im pelene, donosi im cucle i mlijeko, tješi ih. Došlo je vrijeme funadamentalističkih terorista među trenerima kakav je onaj čerkez Murinjo. Sada se lome lobanje, obje kosti, nose se armature, trpa se lakat među krajnike, Gatuzo je mala maca, trčiš do infarkta koji imaš pravo dobiti ako postigneš 150 otkucaja u minuti. Ne kažem da je to fudbal, da je to dobro i da to volim ali došlo je takvo vrijeme. Uz to, Bilić je neiskusan i ima problema sa taktičko-strateškim postavkama. One moraju onemogućiti da se klackaš u zadnjim minutama. Kad se protivnik davi, otimaš mu i slamku iz ruku.
5. Fudbal se ne igra iz patriotizma, nacionalizma i tisuljetne državotvornosti, nego radi igre, znanja, virtuoznosti, nadmetanja, kao što mačka ne lovi miša da se najede, nego radi lova.
(409 riječi za hrvatski nogomet, kako se to lokalno izgovara, ili za igru fudbalske reprezentacije Hrvatske)