субота, 03. септембар 2011.

POGLED S JAHORINE
Republika Srpska je dva dana gledala BiH s Jahorine.
Ne izgleda nešto.
Sastanak dvije delegacije, Saveza nezavisnih socijaldemokrata i Srpske demokratske stranke, zajednički sastanak rukovodstava te dvije stranke i parlamentaraca u oba doma PS BiH, te, takođe, zajdnički sastanak sa čelnim ili vodećim ljudima u zajedničkim institucijama, sa onima koji su se odazvali pozivu člana Predsjedništva, Nebojše Radmanovića i Predsjednika Republike, Milorada Dodika, veliki je korak u novoj viziji Bosne i Hercegovine i dejtonskom pozicioniranju Republike Srpske.
Dabome, da će to izazvati paniku u centrumaškim bošnjačkim krugovima, u Nekim Ambasadama i u nezavisnim medijima, naročito u Sobodnoj Republici Srpskoj, kako će se, uskoro, preimenovati Slobodna Bosna, jer ogroman prostor posvećuje Republici, ili Avaz Srpske, Dnevni Avaz, ali svi će oni gledati, glancati i upirati prstom samo na površinu tih dvodnevnih manifestacija.
Suštinska je paktuelizacija i partnerizacija dviju stranaka, Esenesdea i Esdeesa. Na Jahorini je potvrđeno da je taj sporazum o zajedeničkom djelovanju na nivou zajedničkih institucija, izdržao probu vremena i anarhoidnih dejstava sa raznih strana a naročito sa Lagumdžijine kaldrmaške strane. Partnerstvo se pokazalo mnogo više od koalicije. Ima veću političku težinu, mada uključuje i pragmatične koalicione stvari kao što je dogovor o kadrovskom mozaiku u tim nesretnim zajedničkim institucijama i stavljanju pod kontrolu te kancerogene hobotnice koja nastavlja da zapošljava i da se razmnožava i kad nije bilo PS i sada kada nema SM.
Republika Srpska je ovim Partnerstvom stekla mogućnost da ostvari svju ustavnu poziciju da je strana odlučivanja i sporazumijevanja u BiH. Tako piše u Ustavu koji je izležen u Dejtonu. Zajedničke nadležnosti mogu biti i druge, osim deset dejtonskih, ako se entiteti sporazumiju. Od danas neće više biti ništa moguće prihvatti u obliku odluke ili zakona ako nema sporazuma Republike Srpske, na osnovu odluke Narodne skupštine, i Federacije. Sve što bude mirisalo na prenos nadležnosti ili skrnavljenje nadležnosti Republike Srpske, moraće da prođe tu proceduru. Dabome, biće teško jer Federacija ne psotoji i nije spremna za takve odnose. Ali...
Da je Republika Srpska doista postala Strana Tvoriteljica BiH, vidljivo je i po zajedničkom formulisanju stavova za razgovore u Mostaru. U Mostar ne idu izborni pobjednici. Ide Republika Srpska.
Uostalom, Republika Srpska i Federacija su u Dejtonu sklopile mir i pristale da se uobliči BiH.
Sastanak sa srpskim čelnim i drugo i treće pozicioniranim ljudima u zajedničkim isntitucijama, prvi put ikad organizovan, nije bitan po tome koliko ih je u posljednjoj krivini pred platoom Jahorine skinulo fes, nego po tome što im je jasno stavljeno, do znanja, i onima koji nisu došli, ili i onima koji nisu ni pozivani, da će se i njihova djelatnost mjeriti kroz prizmu Strana Srpska. Najveći dio njih je Od Zla Oca i Od Gore Matere, došao na pozicije Neznamkako, pa Esdees pita Jesu li vaši a Esenesde Nisu, a vaši. Njihova pragmatična kooperativnost obojena je činjenicom da ne predstavljaju nikoga i da ne odgovaraju nikome. Oni, podsvjesno, znaju da su kunići laboratorija Međunarodne Zajednice, koja je kroz Institut Državnih Službenika, SIJD, stvarala odmetnuti i odvojeni konzorcijum za vladanje nad BiH, mimo entiteta i nacija u toj BiH. I tako se ponašaju.
Međutim, cijela ta plejada, i odgovorna i poličnjena i ponizno kooperativna, poturčljiva, došla je na to mjesto popunjavajući Kvotu Republike Srpske ili Srpskog naroda.
I prema tome moraju da imaju odgovornost. To im je jasno saopšteno, ne u ime neke stranke ili u ime izbornog rezultata, nego u ime Republike Srpske.
Banalizacija u stilu, šta ćemo mi kad ostanemo bez posla, ne pije vode u krupnim političkim prelomnicama. Niste pitali Republiku Srpsku ni kad ste prihvatali posao.
Jahorinski skup i okup veliki je korak ka stvaranju Savezne Države BiH.
Samo to ona još ne shvata.
A pitanje je da li će shvatiti prije nego što se raspadne.

четвртак, 01. септембар 2011.

PERIFERNE TEME
Živalj na Balkanu uopšte, pogodna je masa za oblikovanje svakom vrstom javne injekcije, od dobošarenja do masovnih komunikacija.
U toj tehnologiji, koja se instalirala i u vladavinu kao oblik upravljanja nacijama, društvima i državama, bez obzira da li je na sceni kraljevina, komunizam ili neobuzdana etnička demokratija, na Brdusinama se razvila posebna podtehnologija Sporednih Tema. To je namjenski generisana spektakularna tematska najezda koja skreće maticu društvenog učešća u važnim područjima odlučivanja.
Ko su generatori Sporednih Tema.
• Vladaoci koji su na vlast i moć došli mimo regularnih izbornih i proceduralnih pravila i sva njihova prateća kamarila
• Politički i svaki drugi marginalci koji na taj način, skretničarenjem, prikupljaju neke poene za sebe, neku stepenicu na hijararhijskim ljestvama ili nadničare za neke druge temodavce
• Slugani, naćvari, izmećari
• Posebne službe, regularne ili ilegalne, domaće ili strane, za kontaminaciju javnog mnijenja
• Gubitnici, neprofesionalni mediji, nacionalromantičari i slični mješanci društvenog i javnog taloga kojeg nema ko profiltrirati
Puna je svakodnevica Saporednih Tema.
Jedna od nejupečatljivijih u federacijskoj sferi, u BiH, jeste kandidatura Željka Komšića za Člana P. I njegove dvije pobjede. Sporedna Tema je i Esdepeova teza da je ta Aparatija pobjednik izbora u BiH. Cijeli OHR i njegovi visoki predstanvici fenomenlana je Sporedna Tema za cijelu BiH. U slučaju ubistva Džona Kenedija i njegove braće, Zorana Đinđića i sličnih događaja, Sporedne Teme su, u stvari, bile glavne teme. Balkanski ratovi devedesetih, takođe su rasadnik ili i poligon Sporednih Tema. Sporedna Tema koja je servirana Hrvatma jeste četnička agresija i protjerivanje Srba. Muslimanima takođe. Oni se još drže toga. Agresore su, u međuvremenu preimenovali u fašiste, pa neka troska takozvane armije BiH danas proslavlja otpor fašizmu. Sporedna tema je i Veliko Prijateljstvo Hrvatske i Kosova. Pa Tadić i Josipović se moraju sastati da bi temu vratili na glvni put a usputne izjave odbacili kraj puta, gdje se, inače, piša i slično. Sporedna Tema Srbima je Svi Srbi U Jednoj Državi, Srbi Za SFRJ i slične nebuloze.
Sporedna Tema je i Posavina, koju je ovih dana lansirao neki Zvizgov Budimir. Kažu Predsjednik Federacije, Konfederacije, Kongregacije, čega li. Kada sam rekao da je Republika Srpska Republika Srpska i nema Otposavljivanja, nisam htio da budem uvredljiv, radi se o ljudima koji nisu krivi ni za šta, svi su to raznijeli po portalima a onda su i lansirane posebne kolumne, Da mi kažemo Vasiću i inim Vasićima, pa komentari, Vratićemo Posavinu, ako nikako, na isti način kako smo je i izgubili. Pobjegli ste, niste izgubili. Pobjegli su vas. Kao i Kninske Srbe. Sporedni Budimir je uspješno lansirao Sporednu Temu.
A tema Posavine sporedna je jer je završena. Kao i Knin koji je fantastična Srpska Sporedna Tema. Kosovo, već vijekovima. Ti ljudi, Posavci, pošteni, izuzev onih koji su ubijali civile i držali ih u logorima, u Derventi, npr, najprije su se zakačili za prvu Sporednu Temu. A to je bila Svi Hrvati Do Drine. Nisu, jadnici, shvatili da je Glavna Tema Neovisna Hrvatska. Perecija, kako je poskokuju.
Kada se jednom uhvatiš Sporedne Teme, vrlo brzo postaješ sporedan.
Pored toga što Sporedna Tema ubija pojedinačnu i razara kolektivnu svijest, najteže je što se mora reagovati na svaku budalu koja lansira Sporednu Temu. Nekad je ponižavajuće ali je to jedini način da se taj povodanj zaustavi.
A Posavina. Kao i Lagumdžijina Pobjeda.

среда, 31. август 2011.

REPUBLIKA SRPSKA
UVIJEK JE U OPASNOSTI
Novopromovisani Esdeesov politički zapis o novoj platformi u kome se kaže da Republika Srpska nije više u opasnosti izvana nego iznutra pa treba formulisati politike koje će pridobiti široke narodne mase za glasove u sepet Esdeesa, najavljeni je zaokret koji samim tim činom gubi originalnost.
Zaokreti se ne najavljuju. Oni se događaju.
Ali osnovne dvije postavke, iz tog kompleta Nove Esdeesove Političke Teke, nisu tačne.
Republika Srpska nije u opasnosti iznutra.
Republika Srpska iznutra stoji stabilnije nego ijedna zemlja u okruženju. Prije svega, politički je profilisana idealno. Ima jaku vladajuću stranku/koaliciju i ima stabilizovanu i zavidno jaku stranku opozcije. Otpad, PDPSRSNSPDP, koji nije ni za reciklažu, ne računam. SNSD je izgradio Političku filozofiju za Republiku Srpsku, što je mnogo više od političkog programa. I svako ko ikada u budućnosti bude vladao, imaće ljestvicu polaznicu na toj visini.
I ekonomski, dakle, opet, iznutra, Republika Srpska stoji kano klisurina. Zahvaljući prvoj i drugoj Esenesdevoj vladi i strategiji, ova vlada je naslijedila budžetsku, pozicionu, fondovsku i projektovnu zalihu koja joj omogućuje da nastavi posao administracije u kome je dovoljno samo da ništa ne pokvari. Plodovi prve dvije vlade padaće sami u krilo.
Republika Srpska je Republika Velikih Projekata.
Za razliku od Hrvatske koja je Republika Velikih Dugova, ili Srbije, koja je Republika Velikih Problema, ili Federacije, koja je Federacija Velike Separacije.
Izvana, Republika Srpska je kao kolibri u srcu Irene.
Prije svega, neoboriva je teza da će se raspad SFRJ završiti u BiH. U BiH je, u Jajcu, i nastala. U tom vrtlogu Republika Srpska treba da igra pametno, oprezno i da bude svjesna opasnosti po sebe. Postoji nebrojeno mnogo aždaja koje bi je progutale, ne uvijek radi nje same, nego zarad nekih drugih, velikih krojeva, kao što bi progutali i BJR Makedoniju, okrajke Srbije, Istru, Dalmaciju...
Uostalom, BiH je Nezavrešen Projekt. Njen najbrojniji političko-populacioni faktor ne želi da ona postoji u ovom, Dejtonskom Obliku. A to je dovoljno da ona nestane.
Ako je BiH u opasnosti da nestane, u opasnosti je i Republika Srpska.
Zato je Esdeesova Nova Politička Teka za jedinicu crvenom olovkom. Nasjeli su na jevtine brlješke, brljive bilješke, M. Ivanića da im, Esenesdeu, treba uzeti iz ruku njihovu veliku laž koju su promovisali kao svoj glavni politički adut. Pa, M. Ivanić da nešto zna, ne bi spao sa kruške vlasti koju je dobio na poklon. A njegova je i teza da je Republika Srpska ekonomski propala. Govrio sam o Nudiguzima i Potopnicima. Esdees nije trebao preuzimati mućke ispod iskrzanog perja Kvočke Ivanića.
Esdees ima posebnu moralnu orgovornost prema Republici Srpskoj. Za njegove ere, borci u rovovima su stvorili Republiku. Više nije dovoljno bacati dimne političke bombe ili izvoditi olinjale radikalske performanse kao što je Ognjena Tadića osvještavanje hodnika u Komunističkoj Zgradi Skupštine BiH. Ako ništa, ne treba tamjan onečišćavati onom kaldrmaškom mržnjom, tako memeljivom i ljepljivom po cijelom Saraju.

недеља, 28. август 2011.

RAT JE MOGUĆ NA BALKANU
Teško je ukratko analizirati da li je Počasni Tuzlanski Profesor, Davutoglu, prijetio, upozoravao ili dobronamjerio kada je rekao da je moguće da se ponove balkanske nevolje devedesetih.
Ali pošto Otomanski Stablizatori pominju nevolje, a to je poetska riječ za rat, klanje i teritorijalizaciju, stvari treba uzeti ozbiljno.
Dabome da je rat na Balkanu moguć.
Sve što više pasa reži oko mesare, sve je izvjesniji i mogućniji. Sve ratove na Balkan donose, u kitu, stranci, Izvanbalkanci, oni koji se motaju oko mesare. Tako je bilo i devedesetih. Samo su neki pomislili da stvar rješavaju dragovoljci, šehidi i otačestvenici. Da nije Izvanbalkanaca, domaće plačipičke bile bi spremne samo da izazovu nerede na utakmicama. To je, poslije smrti Tita i Kompartije, krajnji balkanski domet.
Posve je izvjesno da je trenutni cilj da se Srbija uvuče u neki rat. Ili neku vrstu rata.
O tome svjedoči i naizgled iznebesna izjava Tadića da Srbija nije za silu i prolijevanje krvi. A prije toga je Domaćica Kosor cijelu Hrvatsku isporučila njenom novom regionalnom Obgondžiji – Tačiju. Pošto se onaj sa Brda kod Kranja nije nešto pokazao. Domaćicu su podržali i Josipović i Milovanović. Sada je došao i Davutoglu.
Njegova izjava da Turska nema sugraničje ovdje ali da sve ove naseobine smatra susjedima, direktna je najava turskog konstantnog miješanja u balkanske poslove. Dodao je i da sjever treba interisati, da Kosovo mora biti mnogo cjelovitije od Kipra itd.
A na kraju, odnosno, na početku. Već je epska ona upitnica visokog međunarodnog zvaničnika na niskom Kosovu, koji je, kada ga je Srbin poslije ponoći pozvao telefonom da upozori na nasilje Kosovskih Specijalnih Bljuza, a ovaj, ne znavši ko ga zove, ko iz topa upitao Je li gotovo.
Tako se sortira meso kad psi uđu u mesaru.
Okomesarnici znaju da ako potpale Srbiju na Sjeveru Kosova, potpalili su i Sandžak, i Makedoniju a, s božijom pomoći, i Sjever Montenegra. Srbi baš nemaju sreće sa tim Sjeverima. Usput se može okoristiti i u Naseobini.
Pored Turske, najopasniju igru na Balkanu zaigrala je Hrvatska. Ničim izazvano, nepotrebno i realno neostvarivo Najveće Prijateljstvo, zakucano Kosovu iz Zagreba, podiglo je tenzije, akceleriralo podjele i zamijesilo nepovjerenje do podioka koji su već zaboravljeni.
Kosovo još uvijek ima sreću. Dovoljno je da stoje na sred njive, ko budala na mjesečini, a da se njiva sije, ore, žanje, vrše i mijesi.
Srbija je, pak, u situaciji Dragocjene Pande. Tako retka i lepa zverka ubila se za EU. Ali joj je stvarno kao i pandi koju bi hranili žirevima.