субота, 12. јул 2008.

SPAŠAVANJE VOJNIKA ABU HAMZE
Nadležne institucije BiH će prije iz Bosne i Hercegovine istjerati Republiku Srpsku nego Abu Hamzu.
Tom čovječuljku, koji nosi sat na desnoj ruci i kome kosa i obrve izgledaju kao ofarbane, oduzeto je državljanstvo BiH koje i nije trebalo da mu se daje. Abu se onda žalio tamo i ovamo a sud za ljudska prava u Strazburu je rekao da se privremeno zabranjuje izgon sve dok Ustavni sud Naše Zemlje ne donese konačnu odluku. Sud zasijeda u četiri, šest, osam, deset i dvanaest... i još ništa. Postoji provala Usbaša (udbaša iz Slobodne Bosne) da su neki suci glaslai za izgon a stranci i esdeaovka Palavrić bili protiv.
Kada je u ratu, u nekoj od faza na početku, neko donio odluku da se JNA, pošto je popušila u Sloveniji i Hrvatskoj, povuče i iz BiH, to je i učinjeno. Usput su ih palili i ubijali ko pse u Dobrovoljačkoj i na tuzlanskoj malti. Kakvagod je bila ta vojska, u nju su se Serbi uzdali. Bio sam u kasarni u Bjelovaru, u doba dinastije ZNG, i vidio na smrt okrečene Srbe koji su pobjegli vojsci u Kasarnu JNA. Znali su da je Jasenovac daleko i da do njega živi neće stići, da će ih pobiti po šumama Bilogore i kojekuda. Pa ipak su taj odlazak Srbi preživjeli i u BiH, junački skinuli petokraku i zatakli trobojku.
Bošnjaci, izgleda neće preživjeti odlazak Abu Hamze. I još nekih pet-šest stotina mudžahedina. Toliko se bore zanjih da će stradati i Lagumdžija koji ih je nekolicinu proslijedio u Gvantanamo.
U čemu je problem?
Mudžahedini su posljednja nada ovdašnjeg izlaganog sirotog islamskog svijeta o tome da će BiH postati Bosna iz Islamske deklaracije i da će muslimani živjeti sami a da će bogati arapski svijet ovdje donijeti pare i bogatstvo, najprije preko tzv. humanitarnih organizacija, onda preko svjetlećih i uđinđanih arabijski džamija pa onda i šušteću valutu. Za ostale, malobrojnije, mudžahedini su važna karika KOM-a, Kriminalizovane Odbrane Muslimana. Preko njih su Čengići i ahbabi pljačkali velike pare. Pljačkali su i mudžahedini. Njihovim odlaskom sistem se raspada a postoji i opasnost da se istragama razotkrije prljavi markotok.
Mudžahedini i njihova lirska varijanta sa nogavicama za duboku vodu, vehabije, imali su i imaju misionarski zadatak da od tihih, promišljenih, opreznih, umiljatih, prilagodljivih, malo radinih, čaršijskih, skoro filozofskih muslimana, ićindijskih insana, načine agresivne, krvožedne, vjeroisključive i tamaniteljske fundamentaliste. Da bi to uradili, moraju se inkorporirati u ovdašnje društvo a ne da ih deportiraju.
O tome da su to važni ljudi Mreže Bin Ladena neću ni da govorim.
Zbog toga se toliko ne da Abu Hamza. I zbog toga ga toliko ne daju.
Sve se vješto pokušava prebaciti na teren ljudskih prava. A oni koji su kršili zakone dajući državljanstva, pljačkali preko humanitarnih organizacija, organizovali zločine i sječe glava – njima neće faliti ni oslobađajuća presuda sa glave.
Ostanak Abu Hamze, koji nije imao nikakvog prava da dođe ovdje i da dobije pasoš i ostalo, znak je da rat još nije završen.
Kao što je teška politička borba nad telekomom i nad energetskim sektorom u Federaciji, znak da je rat kratko trajao pa se nije stiglo sve opljačkati. Da je rat trajao još godinu, godinu i po, sad bi u Federaciji bio mir oko impulsa i kilovata.
NJET
Rusko odbijanje da potpiše Komunike PIK-a o stanju okupacije i protektorata u BiH, izgledalo je kao nevažna diplomatska improvizacija.
Znao sam da nije tako. O tome sam nešto pisao u temi o krahu lileralizovanog kapitaliziranja kapitala i o ovom vijeku kao vijeku najezde Azije (Rusije i Kine).
Svakom ozbiljnijem je jasno da nema više Hoćemo Ruse nego da Rusi dolaze.
Sada je rusko ministarstvo vanjskih poslova saopštenjem reagovalo na potpisivanje protokola u NATO-paktu sa Hrvatskom i Albanijom.
Rekli su da to ugrožava mir u Evropi.
Neću da gomilam činjenice.
Treba još samo uzeti u obzir energetski paktiranu Srbiju i BiH (rafinerije nafte i ulja) i plinovod Južni tok koji će preko Hrvatske ići ka Italiji.
Na drugoj strani treba uzeti u obzir činjenicu da je Hrvatska spremna za NATO kao ja za finale trke na sto metara u Cirihu. Albanija pogotovu. Hrvatska vojska nema ni opreme, ni obuke, ni para za članstvo u NATO. I nikada neće imati. Život na lovorikama Oluje ne znači da se radi o vojsci. Srbi su tamo izgubili (u stavri, izgubili su se) ali to ne znači da su Hrvati pobijedili.
Kad sve to, i tako malo, postavimo na pravo mjesto, jasno je da članstvo Hrvatske u NATO jeste čista politička priča.
Ostaje samo da se precizira kuda će ići Berlinski zid.

петак, 11. јул 2008.

HAJDE KUĆI, METJU

Metju Rajkroft, ambasador Velike Britanije sa kartom u jednom smjeru, izrekao je prijetnju Republici Srpskoj na oproštajnoj konferenciji za medije:
- Republika Srpska neće se odvojiti. Nije bila država, nije država i nikada neće biti. Ona je počela s postojanjem kao dio BiH i to je potvrđeno Dejtonom.
Na Balkanu niko nikad ne zna šta će biti. A niko ne zna baš ni šta je i kako bilo. Stoga me čudi ambasador.
Ja ne bih smio da kažem da Škotlanđanin Džek, koji kadgod ima priliku nosi kariranu suknjicu, neće nikada biti žensko. A kamo li da zakivam sudbine nacija, prostora i država.
Ozbiljno:
  • Da probamo da umjesto Republika Srpska umetnemo Kosovo, šta bi rekao Metju?
  • Republika Srpska je postojala prije Dejtona samo je u Dejtonu njene interese zastupao Pogrešni Slobodan.
  • BiH je nametnut državni okvir i kad-tad će doći do slobode da nacije koje tvore BiH, svojim postojanjem i svojom teritorijom, kulturom, istorijom i dobrima, mogu da se izjasne da li žele i dalje da tvore BiH ili da se rastvore. Nema novog, našminkanog, renoviranog, reformisanog, evolutivnog ili revolucionarnog ustava BiH ako u njemu nema odredbe da Republika Srpska može za dvije godine da se referendumom izjasni da li joj odgovara takvo rješenje. Ko može biti siguran da će tada postojati ovo ili ono. Ja se kladim na postojanje Republike Srpske. Za sve ostalo ne bih uložio pare.

*

Jedan komentar, za koji sam greškom ostavio mogućnost, kaže da je suština blog baš u komentarima. Dobro, ostavljaću mogućnost ali će me uvijek biti sramota kad ne stignem da ih pogledam jer nekad ni slovne greške ne mogu da otklonim.

среда, 09. јул 2008.

POLIGON ZA POLUSVIJET
Milorad Barašin, v.d. glavnog tužioca otišao je skrušeno i ponizno, kao na ispovijed, Rafiju Gregorijanu, prvom zamjeniku VP, u OHR, na sveto mjesto.
Možda to i nije izgledalo tako ali meni je takva slika ostala u lokal discu (C:).
Glavni tužilac jedne države ne ide nikud. Naročito ne ide nekome na noge, nekome ko u ovoj državi nije ništa jer nije dio nikakve ustavne i demokratski izabrane inistucije. OHR i njegovo osoblje, uključujući i prvog zamjenika, drugog portparola i trećeg šefa lokalnog ureda, nisu ništa osim nametnuti instituti za prismotru i prisilu čiji boravak je moguć na osnovu prihvatanja strana potpisnica koje su to morale potpisati. Ali ne postoji moranje da se ne povuče taj potpis.
Glavni tužilac jedne države, pa makar bio i v.d., je živo pravo, hodajuća pravda, on ne tuži za razbijanje praznih flaša pive i remećenje javnog reda i mira i i povečerja. On kad tuži samo što ne padaju glave (ukinuta je smrtna kazna) i zato on nikuda i nikome ne ide.
Ovaj naš odmah otišao tamo gdje ni Mihajljica ne želi da ide. Sreća da nema rep, toliku bi prašinu digao, od sreće, da bi Sarajevo bilo okovano ledom zbog zaprečavanja sunčeve topline da obmiluje glavni grad.
Druga slika katastrofe:
Prvi zamjenik je primio glavnog tužioca v.d. i uručio mu pismo koje je dobio prije Božića ali nije vjerovao da je toliko vjerovatno dok nisu počeli da rade, u pismu predviđene, nedobrovoljne pozadinske seksualne radnje sirotom malom TI koji je u neovisnim medijima poznat kao Transparensi Reketešnel.
Treća slika katastrofe:
U pismu NVO Babić piše da će TI da se provede ko bos po trnju. Narečeni Babić je prvi put postao poznat kao član uprave koncerna Septembar 93 kojeg je utemeljio Radova Karadžić Prvi i Posljednji Paljanski, kako bi disciplionovao Vojsku Republike Srpske koja je sebi dopustila liberalizam da joj komanduje komandant vojske, General Mladić, i kako bi, Radovan Paljanski, izveo još nekoliko vojnih udara (uzeo televiziju u BL koja nije sigurna kao Paljanska, „stao na stranu poštene vojske“ koja je protiv kriminala, zelenaša i drugih narodnih neprijatelja...). Šira javnost u BiH ne zna o tome mnogo ali može saznati. Uglavnom, to je bio takav šou primitivizma, laži i opsjene Srbljaka (Srba divljaka) da mi se i danas ledi krv u žilama iako se, u vrijeme tih nekoliko dana, u rovu ničega nisam bojao.
Babić je, da podsjetim sirotinju raju i kmetove pod vlašću zemljoposjednika, jedan iz grupe, u kojoj su još Novinar Vasković iz KOS-ovskog nekadašnjeg Reportera, dopisnica Oslobođenja iz BL, visoka predstavnica FES-a u BL, Poslodavac Miljević, poznatiji kao Ivanićev savjetnik dok je ovaj bio premijer, Svetlana Cenić, ministrica finansija sa CV-ijem sedmanestostrukog lokalnog doušnika, u paljanskom hercegu poznatija kao poznanica Joje Četnika... iz grupe, dakle, koju je Rafi Prvi Zamjenik okupio onomad u banjalučkoj tvrđi Ohaera i dopustio im da se žale kako nemaju slobodu zbora i govora u Republici Srpskoj
U toj Trećoj slici katastrofe postoji nekoliko pitanja:
1. Zašto RPZ nije to pismo obznanio ili proslijedio čim ga je dobio
2. Zašto to nije učinio sam NVO Babić jer bi mu to donijelo velike poene i imidž Vidovite Zorke
3. Zašto je NVO Babić pismo uputio RPZ a ne „nadležnim organima“
4. Zašto je RPZ preuzeo ulogu Kurir Jovice Pismonoše
Međutim, sve je jasnije kada se shvati da je u stvari svaki od gorepominjanih, i drugih, sam sebi špijun, izvor, dostavljač i veza.
Da se ovo ne događa u Bosni i Hercegovini, zemlji u kojoj se u Lijepom Starom Gradu Višegradu nabijalo na kolac još dok je pravoslavni Mehmed Paša Sokolović gradio Ćupriju na Drini, bilo bi smiješno.
Krug je zadivljujuće začaran: dođeš meni da se žališ na slobodu mišljenja pri čemu ne govorimo da li sam ja tebe zvao ili si ti mene tražio, ja izjavim da postoje problemi sa slobodom mišljenja i tako ti omogućim da budeš važan u slobodi mišljenja, onda ti meni slobodu mišljenja pošalješ u koverti a ja je oslobodim kad ja imam mišljenje o slobodi, potom ti priznaš da si ti slobodni autor tajnog slobodnog mišljenja, onda ja pozovem slobodnog glavnog tužioca koji izgleda kao da se uneredio u halje i kao da je, istovremeno, ukolijenčen, i saopštim njemu njegovu slobodu mišljenja.
Sve je providno, BiH je puna takvog polusvijeta u kojem svaka protuva umišlja da je Kim Filbi ili Veliki Imperator, kako ko, a svi zajedno i jadno uništavaju ovu zemlju.
Ostaje samo pitanje koliko se uneredio Glavni Tužilac v.d., odnosno da li će sutra nekog optužiti, kad otvori kovertu i iz nje pusti duha.
(756 riječi za uneređene)

CRTICE O HRVATIMA
Parlamentarni zaključak kojim se obavezuje Savjet ministara da osnuje treći televizijski entitet nije u nadležnosti Ustavnog suda BiH a to, narodski, znači da vitalni nacionalni interes Bošnjaka ne može biti sprečavanje drugih da imaju ono što misle da im treba.
Jer, vitalnonacionalne budale su ustvrdile da bi kanal, televizija, javni tv servis, na hrvatskom jeziku u BiH ugrozio vitalni nacionalni interes Bošnjaka, da bi im prijetilo istrebljenje, zaboravljanje jezika bošnjačkog, da bi im se smanjio natalitet, da bi se manje gledala bošnjačka televizijska avazerija...
Ne znam šta će biti sa trećim televizijskim entitetom prema želji Hrvata ali ovaj slučaj je potpuni CT Bosne i Hercegovine.
Ne radi ništa za sebe, ne radi ništa za BiH, radi samo tako da druge onemogućiš u nečemu. Nekiput je to da Srbe onemogućiš da imaju Republiku Srpsku, drugiput je to da Hrvate onemogućiš da imaju svoju javnu, državnu, nacionalnu televiziju.
Kad će već crknuti ta komšijina krava, da se jednom smirimo.
*
Vidim, hrvatsko teskoviješće prepuno je stranica i storija o tome kako bi Bruno Bušić mogao izaći iz američkog zatvora i doći kući, u tu neku rodnu Goricu.
Bruno Bušić, i ostala grupa emigrantskih ustaša, oteo je prije nekoliko decenija avion kanadske TWA kompanije i istovremeno na nekom američkom aerodromu postavio bombu od koje je poginuo policajac.
I on i grupa su uhapšeni i osuđeni. Tada muslimanska braća nisu još bila izdigla terorizam na nivo planetarne popularnosti ali je, svejedno, to bilo omraženo činodejstvije jer je svijet bio miran, naročito je Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija bila sretna zemlja. Hrvatske emigrantske ustaše su tada krenule u svoje krvave terorističke pohode za tisućljetnom neovisnošću Hrvatske i ameba. Jer su Hrvati i amebe nastali tu negdje, u godinu-dvije tamo ili ovamo. Jedino su terorističke ustaše nastale i prije Hrvata kako bi im rekli da trebaju imati državu.
O tome seru i dan danas. Kako su tobože htjeli skrenuti pažnju svijeta na ekonomsko izrabljivanje Hrvata u Titovoj Jugoslaviji, o tome kako su htjeli samo bacati letke. Sa 12.000 metara.
Radi se o najcrnjim fundamentalnim teroristima katoličke vjeroispovijesti kojima treba zabraniti prelet preko demokratskih teritorija a ne dočekivati ih kao junake i heroje.
Osobito bi hrvatsko državno tiskovstvo i medijazborstvo uopće trebalo o tome manje obznanjivati jer se na taj način samo podsjeća na činjenicu da su vjesnici državnosti, i njena prethodnica, bili terorizam i etničko čišćenje.

уторак, 08. јул 2008.

Kako ne ostavljam mogućnost reakcije na svoje blogove jer nemam vremena da čitam pa ni da komuniciram, neki posjetilac mog bloga mi je u stranačko sanduče doturio svoju „reakciju“ na neke moje sintagme. Mislim da je zanimljivo da se to vidi, uz moju pohvalu za dobro kopiranje nekih izraza i sklopova.


Poštovani gosp. Vasić,

Nisam član SNSD, ali imam simpatija za ono što radite. Čini se da nijedna stranka u BiH nema takav stepen odgovornosti za stanje u društvu. Jasno mi je da su protiv vas svi koji imaju samo svoje lične interese i oni kojima odgovara BiH kao tamni vilajet. Za takve je OHR zadnja crta bojišnice i razumljivo je što na sve moguće načine žele da produže agoniju koja traje svih godina poslije rata. Kao neko ko pomno prati događaje u zadnje vrijeme, sastavio sam svojevrsnu „ličnu kartu OHR-a“. Volio bih da se nađe na Vašem blogu, uz mogućnost daljih dopuna.

Iskreni Podržavatelj


Lična karta kompanije:

FIRMA:
OHR društvo neograničene neodgovornosti Sarajevo,

ADRESA: Put stranih branilaca – kuća na kraju svoga puta

OSNOVNA DJELATNOST:
Izazivanje i održavanje kriza radi ličnih interesa

SPOREDNA DJELATNOST: Pripremanje „crnih lista“ – more valjat za reketiranje, a valja granat poso.

REFERENC LISTA:
Okupacija u osamstotina smjena i tristotine nametnutih zakona u međunarodno priznatoj i suverenoj BiH, unazađivanje evropskog puta, sumanuta reforma policije, «ujedinjavanje» Mostara radi trajne podjele, i još toga istoga.

OSNOV ZA DJELOVANJE:
Kafanski tračevi skupljeni u GTD – Gregorijanov Trezor Dezinformacija, poznat kao Antikorupcioni tim.

NAČIN DJELOVANJA:
Strahovlada putem protektorata, kršenje Dejtonskog sporazuma, nametanja ustava i zakona, protivpravne smjene i oduzimanje građanskih prava bez suda i suđenja.

SPECIJALITETI OHR-ove KUHINJE KOJE SLUŽIMO U RESTORANU „Reformisano pravosuđe“:
Policijska reforma sa Ešdaunovim prelivom, Šarović u SDS-ovoj čorbi, Čović na tihoj sudskoj vatri za garnirung restovani Mato Tadić (napomena: Tadić kao predsjednik Ustavnog suda BiH odbio da sarađuje, pa nije mogao biti (a)restovan), Ivanić u šumskom sosu, Dodik na sarajevskom roštilju (jelo u pripremi), Zločinačko udruživanje sa po jednim licem – sos i ime dodajemo po našem ukusu,
Kao što se vidi, u našoj kuhinji ne tretiramo visoke bošnjačke funkcionere

MREŽA PODRŠKE:
Ceca i 7 patuljaka iz medijskog mraka, 600 x 60 minuta ponavljanih laži,


SNAGE ZA PODRŠKU:
Gregorijanska garda

ISTRAŽIVAČKI NOVINARSKI TIM SA STAV-om: Pitaj mene i mog brata lažova.

BALKANSKI ŠPIJUN POD VISOKIM POKROVITELJSTVOM: Još u januaru obavijestio Rafija o atentatu na Kenedija.

KUĆNI LJUBIMAC:
Transparency International BiH

LJUBIMČIĆ:
Boris Divjak

ODNOS SA PIC-om:
Ja tebi serdaru, ti meni vojvodo, a sami najbolje znamo da nikakvog mandata i nemamo po Dejtonskom sporazumu.

PORUKA LAJČAKU, SPECIJALNOM PREDSTAVNIKU EVROPSKE UNIJE:
Ne daj da nas rastave oni Rusi zli.

NAČELA RADA KOMPANIJE:
Gdje god nađeš zgodno mjesto, tu krizu posadi.
Od Dejtona do vječnosti.
Čuvaćemo «bonska ovlašćenja» kao zjenicu oka svog.
Zavadi, pa vladaj.
Radimo kao da ćemo ostati još sto godina, a spremajmo se za novi rat.
Poslije ohr-a, OHR.

USTAVNI PRINCIPI
Doris Pak je ustalasala Federaciju BiH svojom izjavom da bi trebalo razmisliti o ukidanju kantona jer je Federacija nefukcionalna.
Sirota Federacija, para nema, premijer na odmoru a Pakova bi da ukida.
Ozbiljnije: za BiH nema sreće u ukidanju nego u gradnji. Osim toga, za ukidanje bilo čega u BiH potrebno je ponovo sazvati Dejtonsko vijeće koje bi moralo imati ovlaštenje Ujedinjenih nacija za preustroj BiH. Ali bi, što je nemoguće, trebalo imati i saglasnost tri naroda/nacije u BiH i okolnih garanata.
Stoga je bilo kakvo ustavno poslovanje u BiH potrebno obavljati na stolnjaku realiteta. Travničke magle nisu za ove poslove.
Republika Srpska je nebrojeno puta izlazila sa konkretnim ustavnim stavovima. Mnogi od njih su nerazumljivi nekim političarima (neki opozicionari iz Republike Srpske ne razumiju šta je federacija i šta je federalna jedinica pa onda napadaju saglasnost SNSD za eventualnu federativnu, oni kažu federalnu, BiH) a mnogi ne žele ni čuti i sa poniženjem sve odbijaju kao da će to automatski obezbijediti prolaz nekoj drugoj, nadrealnoj, koncepciji.
Trebalo bi biti jasno da su neki principi za bilo kakav ustavni rad, što se tiče Republike Srpske, nedodirljivi, nediskutljivi i nepomični:
· Prvi princip je Republika Srpska uopšte a naročito u dejtonskim teritorijalno-političko-ustavnim okvirima
· Drugi princip je da za bilo kakve ustavne radove, postepene, trenutne, male, velike, revolucionarne ili evolutivne, treba saglasnost tri nacije preko njihovih validnih predstavnika a to znači političkih stranaka i zakonodavnih i izvršnih vlasti, po ustavnoj proceduri
· Treći prinicip je da nema nikakvog prenosa nadležnosti osim onoga što propisuje Opšti okvirni sporazum za mir i osim onoga što je na ustavan način prenešeno. Sve ostalo, što je uglavnom preoteto, podložno je diskusiji. Nove zajedničke nadležnosti mogu biti samo ad hoc, u skladu sa trojnim interesima određenog trajanja, što sam već okarakterisao kao plivajući kurs federalizma.
· Četvrti princip je ugrađen referendumski osigurač u ustav koji će građanima Republika Srpske omogućiti da se za dvije godine od primjene ustava, izjasne da li su za takve solucije u okviru BiH ili izvan BiH.
· Peti princip je: nema BiH do dejtonske BiH a to znači da nema BiH bez Republike Srpske u sadašnjem okviru i sa sadašnjom odorom.
Ima, dabome, još principa ali se i oni, i ovi, i principi sa druge dvije strane mogu uvažiti ako je cilj realna i opstajuća BiH. Nerealne želje i postratne teritorijalne i dominacijske apsiracije ne mogu biti ustavni principi i polazišta. Mogu biti samo povod za rat i raspad.
Bolje za raspad.
(412 riječi za ustavne principe)