SRUŠENI DIMNJACI ŽELJEZARE ZENICA

Početkom marta, devetog, srušena su tri dimnjaka zeničke željezare. Nisam primijetio tugu u BiH, pa ni u Zenici. Ti dimnjaci i ta željezara othranila je hiljade gladnih usta socijalističkog samoupravljanja. Biće da je željezara Zenica već prežaljena sa bivšom Jugom. Mada se ta metalurgija u Zenici i dobro drži u odnosu na druge gigante bivše Samostalne Radionice Branka i Hamdije.
Srušeni dimnjaci željezare Zenica mene su podsjetili na zadnji kongres Saveza komunista BiH na kome sam, zajedno sa sadašnjim ministrom obrazovanja u Vladi Republike Srpske, Antonom Kasipovićem, i još nekim drugovima iz raznih dijelova SR BiH, tražio isključenje komunista-neumaša (Nikola Stojanović i kompanija) jer su koristili privilegije koje im nisu pripadale. Tada sam, kao delegat kongresa iz banjalučke organizacije, predlagao da se promijeni grb Bosne i Hercegovine. Obrazlagao sam da je došlo novo vrijeme, vrijeme kompjutera i komunikacija, i da dimnjaci, koksare i željezare ne znače više ništa pa se ni BiH više ne može temeljiti na toj stvarnosti niti identifikovati sa tim simbolima.
Dabome, niko me nije podržao, svi su me gledali blijedo. Jedino su me napali borci Narodno-oslobodilačkog rata kojima je to bio znak države za koju su se borili i ginuli ali i jedino podsjećanje na njihovu borbu. Govorili su mi, sa kongresne govornice, otprilike: mijenjaj ti tamo šta hoćeš, ali u našu svetinju ne diraj.
Međutim, njihovu svetinju, BiH, srušili su mnogo brže nego što bi se promijenio jedan grb. Nisam tada bio prorok, naravno. Pokušao sam reći da sam shvatio tok vremena. Sad znam da nisam shvatio sve. Da jesam, bio bih predložio grb sa sa dvije puške i tri vjerska simbola u lokvi krvi.

DA LI JE CIK OKUPIRANA?

Nekidan je tiho i nezapaženo objavljena vijest o tome da je Centralna izborna komisija BiH, to nezavisno, demokratsko i državno tijelo potpisalo protokol sa OEBS-om i OHR-om o saradnji koja podrazumijeva jednogodišnji boravak po dva savjetnika iz ta dva nebosanskohercegovačka inostrana tijela.
Mediji su to jedva zabilježili a političari nisu komentarisali. Možda nisu smjeli ili nisu imali kad pod pritiskom sudbine zakona o policiji i slično.
Ta vijest je, ipak, zabrinjavajuća.
Nakon toliko godina međunarodnopriznatog života, silnih napora da se potpiše Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, reformi svega i svačega, nekolicine samostalno provedenih izbora, BiH u svom jezgru demokratskog organizovanja i provođenja izbora, dobija superviziju. Ne znam o čemu se radi jer CIK do sada nije dobijao nikakve minuse od OHR-a i drugih internacionalaca. A nije niko ni zahtijevao reforme Centralne izborne komisije.
Kada smo završavali prvi mandate u Vladi Republike Srpske, te 2000. Godine, u Narodnoj skupšini su Dragan Čavić i Esdees bjesnili o kriminalu i korupciji Dodika, Vlade i vladajućih stranaka. Približavail su se izbori i OEBS je pokrenuo kampanju na televiziji i na bilbordima pod sloganom: Nadglasajte kriminal i korupciju. To sam tada shvatio kao direktan poziv da se obori dotadašnja vlast Koalicije Sloga i da se vrati Esdees na vlast (što je kasnije novoformirani PDP sa Ivanićem na čelu, i učinio). Francuski i njemački ambasadori su tada javno istupali sa idejama da Esdeesu treba dati šansu da se demokratizuje itd.
Zbog toga sumnjam u savjetništvo OEBS-a u demokratskoj, nezavisnoj, slobodarskoj i državnoj instituciji BiH, Centralnoj izbornoj komisiji.
Sumnje u OHR, naročito gregorijanove provenijencije, ne treba da obrazlažem.
BiH, dakle, umjesto da ide naprijed, ispod skuta međunarodnog protektorata, ona se, izgleda i dalje okupira. BiH tone dalje u Kalajev režim?

DA LI U CRKVAMA I DŽAMIJAMA TREBA IZUČAVATI KVANTNU FIZIKU

Efendija Cerić se o vjeri, odgoju i obrazovanju oglasio u dalekom Rijadu.
Glavna tvrdnja mu je da za vjeru treba obrazovati i u školi a ne samo vjersko obrazovanje prepustiti svakome. Ja sam mislio da se vjersko obrazovanje provodi u crkvenim i džamijskim institucijama i da to nije baš svako, naročito onaj ko ne poštuje vjeru i kulturu.
Šta lukavi efendija hoće da kaže?
Isto ono što je rekao u obrazlaganju potrebe da se u vrtićima uvede vjeronauk. Cerić hoće na dugi rok i temeljno da stvara vjersku totalitarnu državu. On želi mladu bosanskohercegovačku zamorčad zarobi još dok su u pelenama i da im ulije u krvotok vjeru kao temelj. Cerić i njegovi konceptualisti hoće da se bave genetskom modifikacijom dojenčadi kako bi stvorili lakoupravljivo homogenizovano i pasterizovano društvo poslušnika kojima bi se moglo upravljati sa jednog minareta ili sa jednog oltara.
Vjera je stvar ljudskih sloboda. U vjeru se ne ide kao u vrtić ni kao u vojsku. Kad čovjek postane zreo izabraće vjeru ili neće. Kao takvog, zrelog i opredijeljenog vodite ga u crkve i džamije i obrazujte a školu treba ostaviti na miru. Odndosno, kad u džamije i crkve uvedete infinitezimalni račun, marksizam, liberalizam i tržište kapitala, sklopite sporazum sa školskom vlastima o obrazovanju za vjeru.
Cerić zna da to što predlaže nije evropska tradicija i nasljeđe. Inače bi se Biolonjski proces zvao Vatikanski proces.

GDJE SE IZGUBIO SDP (I LAGUMDŽIJA)

Malo, malo pa Lagumdžija i njegov SDP prizivaju bjelosvjetske koordinatore, moćnike i asocijacije da neko zlo učine prema SNSD-u kao, po njemu i njegovim saopštenjima, lažnim socijaldemokratima. Nekiput je to panjkanje kod Socijalističke internacionale a nekiput je to otvoren poziv ambasadorima da onemoguće kontakte SNSD sa institucijama u njihovim zemljama.
Meni je dosadilo slušati upite, kao na beskonačnoj pokretnoj traci, koje stranci postavljaju u obliku: šta je sa SDP, da li je moguća saradnja...
Moguća je saradnja, kažem, ali treba najprije SDP da zna šta hoće i treba još jedna sitnica – osvojiiti dovoljno glasova. Nema socijaldemokratije bez glasova. Ali stanje je teže i ova moja dnevna sintagma nije dovoljna. SDP je izgubio svoju ideološku vertikalu, ako ju je ikad i imao. Nije moguće zbunjivati narod i birače političkim vratolomijama od učešća u ratnoj vlasti, preko opozicionarstva, saradnje sa moćnim stranim igračima, učešća u koalicijama za maglovite promjene do opozicije svemu i svakome (a u stvari jogunastog nezadovoljstva vlastitom političkom propašću). Nije moguće ponašati se kao jetrva u zavadi i neprestano emtiovati sumaglice i suludice o tome kako je Dodik nasljednik Karadžića i slično (a kako sam ja krvario u ratu).
Lagumdžija i SDP treba da znaju nekoliko činjenica:
· SNSD, dakle Dodik i mi, deset godina smo vodili krvavi politički rat dok nismo odstranili SDS i Kriminalizovanu Odbranu Srpstva sa scene. Zašto to nije uradio SDP sa svojim esdeesom? Mogli smo i mi biti sa našim esdeesom u vlasti, pa nismo.
· Za socijaldemokratiju glasa sirotinja. To je prva činjenica o tim ljudima. Nakon toga oni su Srbi, Hrvati ili Bošnjaci, zaposleni, nezaposleni, invalidi, obrazovani ili analfabete. SNSD to nikada ne zaboravalja. Sirotinja je naša ideološka kičma i o njoj moramo da vodimo računa u svako doba i u svim vlastima ili opozicijama.
· Svoje političke stvari moraš držati u svojim rukama, kolikogod eksternih faktora uticalo na procese koje vodiš i trendove koje kreiraš. Ne možeš ni u politici, kao ni u seksu, tražiti da neko drugi to obavi za tebe. SDP-u, i drugima iz sarajevskog političkog kruga kao da neprestano treba neka Kominterna, Stambol ili Bečki dvor da šalju katil-ferman i obavljaju poslove ovdje kako bi neko drugi na scenu ušetao na bijelom konju.
I danas u Oslobođenju SDP nešto saopštava na temu: pozivam međunarodnu zajednicu.
Pozovi birače jednom.