субота, 03. октобар 2009.

JOŠ JEDAN KRUG OKO KOKOŠINJCA
Bez obzira šta mislio o butmirskom kampovanju, SNSD je rekao da će učestvovati. Iznio je i osnovni stav: Republika Srpska i njene dejtonske nadležnosti.
Pedepe, i Čavić Depe se omišljaju. Razmotriće. Pitaju se zbog čega se moralo doći u ovakvu situaciju da se ide u Butmir kao mjesto Zločina i Kazne. Zauzeće stav.
Ta providna igra kokoške kojoj je stara koka nosilja savjetovala da pred pijevcem optrči još jedan krug oko kokošinjca prije nego što legne, uvijek je, i u kokošijem i ljudskom svijetu, služila samo da zavara samog sebe.
Pedepe i Depe omišljaju se i razmatraju kao da javnost u BiH, Srpske prije svega, banjalučka barem, ne zna da su strani dužnosnici kod njih češće nego mljekadžije; da je Čavić sarajevskim medijima davao izjave kako za njegovu Demokratsku partiju nije toliko bitno nacionalno koliko građansko, da svaki građanin bude sretan i zadovoljan. Nek’ je sretan pa nek’ je i Bosanac. Nek’ je tanak pa nek’ je i kratak; da su Pedepe i Ivanić, ničim stimulisani zahtijevali šišanje i štrojenje entitetskog glasanja.
Butmir je samo pokušaj da se ustanovi bazna stanica u usponu na najviši vrh unitarizacije BiH i stvaranja Bosne. Bez Srba i Hrvata. Jer, izjava da su nacionalne tenzije takve da „enititeti moraju ostati još jedno vrijeme“ potpuno isključuje i poništava Hrvate, kao i stav Rasmunsena da su ustavne promjene uslov za natointegracije, jasan je govor koji svakoga mora opredijeliti pa i parakvislinge, namještenike i izdajnike.
Neka se Čavić i Pedepe ne predstavljaju nevještim.
Butmir je i režiran da bi oni bili glumci na toj pozornici. Butmir je smišljen u saradnji sa njima.
Tekst o entitetskom glasanju koga treba ujaloviti, tekst o građanima, tekst o Esenesdeu koji je krivac što se došlo do Butmira, tekst o tezi da se Esenesde ne bori za Republiku Srpsku nego za vlast... napisani su im monolozi i oni su ih dobro naučili. Ne treba im sufler. Svoju ulogu će odigrati i u Butmiru. Ne treba sumnjati.
Ali, ulogu će odigrati i birači na svojoj pozornici.

петак, 02. октобар 2009.

KO SE MAZI U VOJNOJ BAZI
Američani i europejci sazivaju sastanak osam bosanskohercegovačkih lidera stranaka za sljedeći petak.
Odredište je tradicionalno demokratsko: vojna baza Butmir kod Sarajeva.
Tako je Bosna i Hercegovina ušla u red zemalja sa demokratskim vojnim bazama: Rajt Peterson, Gvantanamo, Bondstil, Irak, Butmir...
Liderima nije poručeno da ponesu čiste gaće, suvu hranu i tablete protiv proljeva ali jeste da se može dogoditi da ostanu subotu i nedjelju. Viski nije pominjan.
Predstava je upotpunjena snažnom neverbalnom komunikacijom: Pismo sa tim pozivom i uputama, donio je u Banjaluku lično am.amb. Politika nisu činjenice, politika je predstava.
Lideri dolaze iz različitih grupa stranaka:
· Iz bošnjačkih unitarističkih ulizica ohaeru, žrtvofila i entitetoždera
· Iz higijensko-tehničke zaštite hrvatskih partikulariteta u BiH čija granulacija je posljedica potčinjenog položaja u entitetu koji je ratna tvorevina većinske dominacije
· Iz lideroljubive, kobiva, multietničke nevine stranke-lolite kominterovske genetske loze
· Iz pripejd stranaka Republike Srpske koje služe kao alatke za nevidljive precizne mehaničare političke scene a poznaju se po tome što im gaće same spadaju kada im se neko važan približava
· Iz najveće bosanskohercegovačke stranke koja sa svojim biračima razgovara javnim jezikom: Naprijed Srpska, Prvo Republika Srpska, Moja kuća, Srpska.
Dakle, nije pozvan lider Esdeesa.
Pripremljen je paket koji se neće otvarati do petka, kada stižu kamperi.
Nekoliko uočljivih taktičkih zamisli mogu da budu zanimljive.
· U pismu se pominje i Međunarodni monetarni fond. Lova! Moguće je da će time biti ucijenjeni lideri a javnosti će se predočiti da su oni, ili on, krivi za propast BiH jer nisu dali ustavne promjene a uzeli lovu. Tako će se povećati međunacionalne tenzije ili će, pak, više stranaka kalirati u transportu do izbora pa će se većom grupom malih stranaka lakše upravljati u sljedećem mandatu.
· Skoro svi će prihvatiti paket, osim Esenesdea. Procjenjuje se! To će olakšati izolaciju i odstrel Dodika i njegove stranke.
· Ako Dodik prihvati paket ili bilo šta, makar i ono što ne krnji nadležnosti Republike Srpske, na izborima jača Esdees a slabi Esenesde što je velika dobit za mentore pripejd stranaka.
· Vojna baza Butmir je direktna prijetnja silom što je znak da je dugoročna sudbina BiH, a naročito Srba, život u strahu i u zemlji gdje strana vojna lica, u civilstvu, doduše, lakše ulaze u zemljišne urede od građana.
· Najvažniji cilj je prije izbora načeti Ustav BiH jer će, nakon izbora slijedeće godine na sceni biti galerija bezmudaša, klimoglava i proizvoda iz vlastite bašte koja će tvoriti Koaliciju za Unitarizaciju, Alijansu za Nikadnedočekani ulazak u EU i Uniju za jednu naciju čiji su pripadnici toliko jednolično prepoznatljivi da tokom cijelog vijeka ne treba organizovati popis stanovništva.
Znam šta će biti.
Samo ne znam koliko će narcisoidne ulizivačke sposobnosti pokazati Lagumdžija; kako će se ponašati Tihić i Silajdžić koji nemaju nikakav kredibilitet a pod upitnikom je da li će na izbore ići kao predsjednici stranaka; kako će svoju izdaju predočiti Pedepe – Depeče; da li će Butmir dobiti status distrikta i ko će pokušati da bude Holbruk.
Ali Butmirska demokratija i Bazni ustav, neprihvatljive su kategorije čak i za ona područja koja nikad neće ući u Evropsku uniju.
SUSRET FUDBALSKIH REPREZENTACIJA VETERANA SRBIJE I REPUBLIKE SRPSKE,
MODRIČA, 30.09.2009.
Moj prijatelj, selektor, Nikola Nikić, pozvao me u selekciju veterana Republike Srpske, na osnovu mog prijateljstva sa pokojnim Milanom Jelićem s kojim sam posljednju zajedničku utakmicu odigrao na stadionu koji danas nosi njegovo ime i na kojem je i preminuo prije dvije godine.
Bila mi je to velika čast. Igrao sam zajedno sa Marinovićem, Špicom, Mulinom, Đukom, Gajom... protiv Govedarice iz mlađe garde srbijanskih veterana ili protiv Pešića, starijeg igrača Napretka iz Kruševca i Hajduka iz Splita.
KATOLIČKA CRKVA U JASENOVCU
Kardinal Bozanić i još tristo uzoritih katoličkih vjerodostojnika crkve u Hrvata, bili su u Jasenovcu, fašističkom logoru Nezavisne Države Hrvatske.
Mnogo je o tome rečeno a najbolje je prozborio Slavko Goldštajn, Jevrej iz Hrvatske.
Bozanić je stao na pola puta. Nije otišao do monumentalnog Kamenog cvijeta. Navodno je kasnio za protokolom. Baljezgarije i banalizacija! Događaj koji se očekuje šest i po decenija, ne planira se tako da ga pritišće satnica odlaska u Viroviticu.
Bozanić i crkva su namjerno izbjegli dolazak do spomenika i kripte. Namjerno su govorili o žrtvama fašističkih kolaboracionista u Blajburgu gdje su partizani, pobjednici, bez suda, pobili gamad. Nedolično je, civilizacijski nedolično, nad kostima više desetina ili više stotina hiljada ubogih Srba, Jevreja i tadašnjih malobrojnih ljudskih Hrvata, govoriti o žrtvama u Blajburgu, ustašama, domobranima, četnicima... koji su bježali od svoje krivice i zločina koje su počinili. Ostale ustaše i četnici, koji nisu počinili zločine, ostali su tada u FNRJ i nije im dlaka s glave pala. Osim što nisu mogli biti članovi Kapeju.
Bozanićev akt je smišljen i dogovoren sa vrhom u Vatikanu, sa isključivom pragmatičnom namjerom:
· Pred Evropom i evropskim integracijama demonstrirati formalnu osudu fašističkog logorovanja i to zauvijek skinuti kao mogućnost Jermenskog utega Hrvatskoj
· Oprati crkvu od fašističkih krvorisa po Hrvatskoj, makar bila i Nezavisna Država, čije su žrtve bili i neki svećenici koji su se usprotivili pokolju. Jedan od njih je, čini mi se, dospio i do Jasenovca.
· Pripremiti uzlet kardinala Stepinca u svece, što papa može učiniti već sljedeće godine, čime će se, u vjerskom i crkvenom smislu iznivelisati, zagletovati, zašpahtlati, ne, taj mračni dio povijesti Hrvata i katoličke crkve na području Hrvatske, i
· Konačno zaboraviti Jasenovac.
Upravo je to i vrhunski cilj. Nikada više kardinal Bozanić, ili neki drugi Bozanić, neće doći u Jasenovac. Hrvatska tamo neće voditi svoju djecu i mladež da im da nauk kako ne treba biti čovjek takvog vremena niti treba stvarati vrijeme takvih ljudi.
Ovom posjetom Hrvatska je pokopala Jasenovac.
Odlazi i stari ukrasni predsjednik, nekatolik, Mesić. Neće se više niko zalagati za antifašizam. A kerumpirana Hrvatska će nastaviti širiti šovinizam, gazirani fašizam i estradiziranu folklornu mržnju. Uz napomenu da je priludi Kerum samo vrh ledenog brijega, kao i Hebrang, kandidat. Običan puk, kojeg doji Bozanić, misli, i ponašao bi se, stoput gore.
Žrtve Jasenovca, barem one koje su kolonama odvožene sa ove strane Save, mogu se upokojiti u miru vječnog sjećanja izgradnjom odgovarajućeg spomenika u Gradini, na našoj strani.
Nedopustivo je da se o Jasenovcu svijet podsjeća u Jad Vašemu a ne i na samom krvilištu.
To nije naš dug prema bilo kome, niti prst u oko. To je naš dug prema budućnosti.

четвртак, 01. октобар 2009.

U SASTAVU TURSKE
Nisam siguran da li postoji putovanje kroz vrijeme, brzinom većom od brzine svjetlosti, u budućnost, ili, pak, propadanje kroz neki iskop u prošlost, po mogućnosti sa blagom.
Ali vidim da Selmo Cikotić, član Savjeta ministara za oblast odbrane i oružanih snaga, imena i prezimena pogodnijeg za neke humanitarne organizacije nego za ministra vojnog, vraća Bosnu i Hercegovinu u vrijeme neposredno poslije 1389. ili poslije pada Smedereva pod naletom Oružanih Snaga Turske onog doba.
Stotinu bh-vojnika, radi se o posebnoj sorti specijalaca koji pod punom ratnom opremom trče na sto metara devet i manje sekundi, pucaju po 1.950 metaka u minuti i puze čak i ako im mina odbije jednu nogu i jednu ruku a najbolje rezultate postižu u poslovima kerovođe, obilaska stražarskih mjesta unutar debelih zidina i poznavanju stranih jezika, hrvatskog, srpskog i bošnjačkog, treba da se nađe u sastavu Turskog kontigenta u Afganistanu.
Ako nadležni odluče.
Nadležni su članovi Predsjedništva BiH.
Nudili smo se Njemačkoj, takođe provjerenoj tehnološkoj sili u vojnim osvajanjima, ali Nijemci su na uljudan način iskazali gadljivost prema našim specijalcima.
Cikotić ciči i cijuče, već neko vrijeme, o tome kako je Turska Majka odmah prihvatila da primi naše vitezove i šehide, iz čega zaključujem da je glavni cilj Sarajeva da BiH uđe u sastav Turske a ne u sastav Evropske Unije. Sarajeva, dabome, jer ne vjerujem da j Selmo, alah ga poselamio, o tome postigao saglasnost sa Esdeesom i Depečeom.
Kolika je ta sklonost Sarajeva prema Turskoj, nije vidljivo samo po proglašavanju, od strane najviših vjerskih krugova, Mehmeda Osvojitelja Fatiha „našim predjedom“, nego i po naturanju sulude odluke Halidu Bešliću, da nakon saobraćajne nesreće ide u Tursku da spasi oko, i tako, možda, nesretnik, izgubi dragocjene nedjelje.
Oči se više ne operišu sabljom, nego laserom.
Bosna i Hercegovina ne treba da ima svoje vojnike ni oružane snage. Ako ih već ima, ne treba da ih šalje po kojotskim mrestilištima po svijetu da bi služili kao topovska hrana airdemokratiji iračkog-kosovskog tipa.

уторак, 29. септембар 2009.

SDA MALO TRUDNA
Kada je Dodik ustalasao ministre, sa naglaskom na Esdea, nastala je opšta pometnja. Jedino je bio jasan Velimir Kunić, ministar malog obrta u Vladi Federacije BiH: Ako stranka tako odluči, presvlačim se u civilnu odjeću i napuštam Vladu.
Politika Esdea koja je na sceni posljednjih mjeseci dovela je, zakonito, i do ovog slučaja. Na njihovom kompasu su se pomiješale strane svijeta. Ta stranka je u svoj vrtlog bez orijentira uvukla mnoge pojedince, organe i institucije. Spisak je dugačak, od Kebe pa do Vijeća naroda Republike Srpske.
Dodikova inicijativa je pokrenula i pitanje koalicije ili parlamentarne saradnje u Narodnoj skupštini Republike Srpske, Esenesdea i Esdea, u podršci Vladi, pošto Esdea ima ministra Brankovića na važnom mjestu. Na stranu to što Esdea u NS vuče sa sobom, u istom klubu i bezmudaše Esdepea ali ta saradnja ne liči ni na šta. Ne mora to, dabome, biti koalicija ili nešto mekše, niti bezrezervna podrška Vladi, ali se mora uvažavti činjenica da u Vladi Republike Srpske sjedi ministar u ime Esdea. Valjda je svakome jasno da ima Bošnjaka i izvan Esdea koji mogu biti ministri a koji su državljani Republike Srpske. Ako Esenesde pokazuje dobru volju da saradnju proširi na sve instance izvršne vlasti, nije mudro odgovarati na takvu politiku blokiranjem i otvorenim opozicionim djelovanjem u Narodnoj skupštini. Može se mnogo puta biti uzdržan i na taj način pokazati da se nije podržala ta politika ali i da se nije rušila.
Mešutim, taj poludjeli kompas svojom akceleracijom je zahvatio i glave izabranih članova Esdea pa je potpredsjednik Narodne skupštine Republike Srpske, Šefket Hafizović izjavio: ...za sve što procijenimo da je suprotno interesima naše stranke i države BiH, ponašaćemo se opoziciono.
Pratio sam, po službenoj dužnosti, te kampanje pojedinih stranaka, mada nam Esdea nije ni protivnik i opasnik, ali nisam primijetio da je Esdea izašla pred birače sa tim sloganom: ZA INTERESE NAŠE STRANKE I DRŽAVE.
Birači u Republici Srpskoj, Bošnjaci, imaju druge interese. Na prošlogodišnjim lokalnim izborima, na mnogim biračkim mjestima, listom su glasali za Esenesde. Naravno, ne zbog toga što vole tu stranku i Srbe nego što znaju da će vlast Esenesdea izgraditi trotoare i rasvjetu, na primjer.
A ne Hafizović, Ramić i Tihić.

понедељак, 28. септембар 2009.

PAK CENTAR
Uvijek me oduševljavalo s kojom lakoćom neki inostrani vršilac dođe u BiH i izjavi nešto sumanuto, istrese koncept iz rukava ko brabonjke iz čakšira.
Znam da je to zbog toga što je BiH buvlja pijaca neartikulisanih ideja, zahtjeva i odluka, na kojoj nema nikakve odgovornosti jer možete doći iz Evrope, ili odnekud, i reći da je rješenje da se Neretva ulijeva u Bosnu a Bosna u Miljacku, što je san svakog sarajevskog političara, i da odete sa punim džepovima političkih poena uknjiženih kao značajan politički angažman.
Opet je u zemlji bogumila, bogohula, entiteta i ohaera bila Doris Pak, ovaj put zebrasto dizajnirana i stilizirana. Više, doista, ne znam u kom svojstvu. Ali znam da je na buvljak iznijela novu robu: Federacija je komplikovana i, za početak treba ukinuti županije. Nekad ranije je donosila robu sa oznakom da treba ukinuti entitete. Županije nije pominjala.
Županije su, ima ih četiri, bitne za Hrvate u BiH. Kada im je ukinuto priviđenje Gospe u Međugorju, još im je jedino to ostalo. Doris Pak je tako iz te svoje zebraste nogavice istresla ideju za pokoravanje Hrvata u Federaciji. Trasa autokoridora petce mala je maca u odnosu na to koliko bi Hrvatima naškodilo ukidanje županija.
Na taj način se za sva vremena onemogućava formiranje Trećeg entiteta. Jer, Treći entitet se može veoma lako oformiti, dabome, uz saglasnost tri naroda jer je to promjena Dejtonskog sporazuma, ujedinjenjenjem četiri županije u kojima su Hrvati većina. Na taj način bi dobili dugoročnu teritorijalno-političku garanciju konstitutivnosti i sutvoritelja BiH ali i polugu za zajedničke dogovore i artikulisanje ineteresa na nivou BiH. Ovako, još nisu doprli ni do nivoa FBiH.
Nisam siguran da li Doris Pak razumije sve posljedice nerazumnog pakovanja i prepakivanja rinfuze zvane BiH. Kogod, i ako bilo ko, želi dobro BiH, treba da zna da Dejton treba da bude posljednji Pak-centar za ovu zemlju. Ako ni poslije tog pakeraja, njeni narodi, Srbi, Hrvati i Bošnjaci, ne umjednu pronaći dogovor, znači da ga nema.