петак, 13. април 2012.

ČEKAJUĆI BAKIRA

Otomanska imperija, imperija jašuće sablje, jašuće vjere i sepetarskog poturčavanja, ostavila je samo jednu stvar na Balkanu, a i tu katastrofalno tragičnu. Ostavila je Zaustavljeno Vrijeme.
Bakir Izetbegović, Sin Oca Svoga, inače Član P, dao je naizgled neinventivnu izjavu o Slučaju Kosovo iz ugla BiH. To je jedna od onih prostonaivnih izjava koje je praktikovao Otac Sina Svog. Kad ga slušaš, sažaliti se, a onda, nakog stotina takvih bezazlenih izjava, na površinu izbije sva podmuklica, taložena generacijama i stoljećima, otkako je otišla Otomanska imperija, i izjavi da će za BiH žrtvovati mir.
A izjava Sina Oca Svog teče ovako. Ne možemo sada priznati Kosovo jer bi unutar BiH napravili svađu, takozvanu dževu, ali ćemo sačekati još malo i taj problem će se riješiti.
Nije mogao bolju dijagnozu da da. Nekidan sam obrazložio tezu da muslimanski politički, intelektualni i vjerski krem neprestano vodi narod na sitnišićardžijski način. Šićardžijski za sebe. Dok vrijeme i trendovi idu posve drugom stranom, drugom brzinom i drugim smjerom. A Napaćeni Narod uvijek strada.
Sad je Sin Oca Svoga još razradio tu moju tezu. Sačekaćemo Malo. U svakoj božijoj istorijskoj prilici, muslimansko vođstvo će promovisati tu politiku. Otkako je otišla Otomanija. Kao da još malo čekaju da se vrati. Kao što Srbi neće propustiti ni jednu priliku da prvi reaguju, tako će muslimani uvijek Sačekati Malo.
Šta to, praktično, znači. Znači neinventivnost. Neodlučnost, odsustvo Stava i Cilja. Čekanje da neko drugi obavi posao za njih. Endeha, Nato, Organizacija Islamskih Zemalja, Turska, Venecijanska komisija, Brisel, Ohaer...
Sadašnji Sarajevski Politički Krug, čiji je Bakir jedan od Nus Proizvoda, Preovlađujuća Patoka, već dvadeset godina ne pokazuje nikakvu političku i društvenu incijativu, osim što čeka da neko, jednom, obavi tu Unitarizaciju. Ta Unitarizacija nije mogla da se obavi u Dejtonu, jer bi izazvali veliku svađu, zato ćemo Sačekati Malo. Kao da čujem Oca Sina Svog kako objašnjava raji nakon povratka iz Dejtona.
To što se povremeno lansira istrebljivačka parola da Bosna treba da bude bošnjačka, kao Hrvatska hrvatska, Slovenija slovenačka... to nije politička ideja. To je bolest. I to što generišu mržnju prema Srbima, a u zadnje dvije, tri godine i prema Hrvatima, to takođe nije politički program. Mržnja je korov Bosne i Hercegovine, nešto kao međunacionalna i međuvjerska ambrozija.
Mogu da javno obavijestim Bakira da ću i ja Sačekati Malo.
Da se BiH raspadne.
A onda Sin Oca Svog i cijelo Sarajevo, mogu u paketu priznati i Kosovo i Republiku Srpsku.

четвртак, 12. април 2012.


BOSIĆ, A LAŽE

Čujem da je kod Onog Tmarina, koji sve utakmice dobija sa 1 : 1, gostovao Bosić, predsjednik Esdesa. Tmarin ga neovlašteno pitao šta misli o mojoj opaski o antisrpskom konformizmu esdeesovih guzica u partnerskim foteljama u zajedničkim organima. A Bosić se, kažu, pravio budala pa pitao je li to onaj koji je na tenkovima osvajao releje srpske radio televizije.
Pošto je Esdees Genetska Partija Lažova, lagali su Srbe i 3LPM, dozvoljavam da je normalno da lažu i o meni. Njihovi umjetnici su po Banjaluci, pred sami rat, kad mi je trebalo jebati mater jer nisam htio da se upetljam sa njihovim kriminalcima a radio na Sarajevskoj tekleviziji, pustili laž da je moja žena muslimanka. Kad nisam glavu izgubio. Spasio me odlazak na ratište. MIJS. Im jebem esdeesovsku.
Meni je Rašo Sa Planine slagao, kao i svakom borcu, da imam deset dunuma šume koje mogu da uzmem poslije rata, pa sam iz rata došao 1999. jer se nisam mogao odlučiti kojih deset dunuma da
uzmem, da li bukvih, da li jasenik, da li rastik. Pa kad sam se oslučio, dok sam ogradio, jebiga.
Dozvoljavam da je normalno da lažu, ali svejedno bih, ako ponovo počne rat, prvo pobio esdeesovce a onda išo u pravi rat ko čojek.
Nu. Bosiću. Kako stoji stvar sa tim relejima.
Pošto je Vaša SRT poistovjetila međunarodne snage sa SS Hitlerovim divizijama, i još nešto rekla o Luiz Arbur, tadašnjoj Glavnoj Baki Haškog Tribunala, SFOR je dao uzbunu i okupirao releje SRT-a. Krajišnik Momčilo, veliki ljubitelj medija, naredio je da se neki uređaji skinu sa releja i da se sakriju u šume. Samo je Esdees više volio šume od partizana, STJ.
Onda sam ja došao za ministra informacija. Nijednu drugu budalu nisu mogli da nađu za to mjesto. Naslijedio sam vječno pjanu Šiljegovićku. Esdeesovku, dabome.
Situacija je bila očajna. Paljanski Esdeeosovski Srbi počeli da se kurče poslije rata. SFOR ne da releje, Krajišnik ne da opremu, OHR uvodi supervizora za SRT.
Onda smo vodili uljudnu akciju da Krajišnik vrati tu opremu. Ja nisam bio uljudan. Ja sam prijetio. Onda bi SFOR dao releje a Republika Srpska bi dobila Supervizora na SRT-u. I dao je. Meni u ministarstvo je donio elaborat o funkckonisanju i tehničkom stanju svakog releja kojeg su bili okupirali. Sa snimcima i mjerenjima. I uručili mi Ka Vladiki.
E, tako je, Bosiću, tvoj Esdees radio posao za Republiku Srpsku. Jebo vas onaj ko vas zametnu. Onaj ko vam je nacrtao da se zovete Srpska Demokratska a ni Stranka nikad bili niste.
Jesam vozio tenkove. Ali u ratu, dok su Tvoji, Bosiću, pljačkali, pljačkali, pljačkali. Pljačka vam materna, što reče Pero Simić.
Još od tada Erteeres ima povremeno problema sa srpstvom. Kao sinoć kada su pustili američki film o Srbima. A Američani vole Srbe kao i General Kaster Indijance.
ZTJ Republike Srpske povremeno se zagubi. Ne zna gdje živi. Zato i puste film koji niko od uređivačkog osoblja, ako tako nešto postoji za filmski program, ako postoji filmski program, nije gledao.
Ali je zato konstantno zadovoljavanje vlastitih predstava o ljepoti. Pa je dnevnik pretvoren u redeničko najavljivanje gospodja. Dok jedan drugu, treću, četvrtu i irgeta koji radi prilog, iznajvaljuju, eto vremenske prognoze. Da ne govorim da za dvadeset godina nije odnjegovana garnitura novinara koji bi bili reperi profesionalnog javnog novinarstva. Da staneš pa da se zamisliš, da li da mu ideš u emisiju.
Tvoja Esdees bi, Bosiću, meni trebala da da zahvalnicu. Dvaput sam stvorio Erteeres. Prvi put kada sam formirao studio u Banjaluci koji je emitovao za cijelu BiH, što ni jedan regionalni studio nije uradio nikada, i koji je tvoja Esdees i polunjena Erteers, koristila sve donedavno, dok im nisu napravili zgradu. Drugi put, kada sam vratio releje SRT-a od SFOR-a.
Kad već Erteeres neće da me pozove ni na neku bijednu godišnjicu. Ne mora na okruglu. Zahavalnica od vas bi dobro došla. Kao melem. A tako srpski zvuči.
UZJEB MEDIJA
Ne znam zašto su se mediji uzjebali kad je februar prošao. Čak i mart, koji nosi škart.
Sve je počelo na Mrakovici kada im je neko, ko se stalno obraća sa Šefe i ko se ubi zaklinjući se u stranku, pogrešno izmislio i dojavio glavne teme koje su jedva pomenute.
Onda je na, osnovu zaključaka sa Mrakovice, u Banjaluci zakazan sastanak rukovodstva Esenesdea sa nekim ministrima i čelnicima javnih preduzeća ili njihovih segmenata. Danima ranije došao je papirnati poziv učesnicima. Tri tačke u tri termina. EPRS. Gubici električne energije, sa naglaskom na Elektrokrajinu. Zdravstvo, stanje u investicijama i uopšte, sa naglaskom na KBC BL. Geodetska uprava sa naglaskom na takse i stanje.
Ne razumijem kako od tolikih silnih izvora bliskih i Ludom Ali, mediji nisu dobili taj papir.
Onda su počeli da izmišljaju. Ministri idu pod giljotinu. Dodik na plafonu Palate objesio sataru od 475 kila. Visi o koncu. Glavu donose razni ministri. Škrbić. Kovačević. Milovanović. I ministrica Rešić.
Takvu najavu daje i ZTJ, Zvanična Televizija Javnosti Republike Srpske. To me čudi. Dosad je bilo normalno da lažu oni koji dobijaju pare od Vlade. Ili oni koji ne dobijaju, pa lažu namjerno. Nude se.
Onda se danas na kisocima pojavio Eurobljuc. Novina s posebnim ljubaznim potrebama prema ministru Škrbiću. Ministar Kovačević podnosio ostavku, nudio, tražili mu, zaprijetili mu.
Da nisam bio na tom sastanku, možda bi i sumnjao u Izvor Blizak. Međutim, niko nije pominjao ni ministra, ni ostavku, ni travku, ni javku. Osim ako Daljinsko Očitavanje nije šifra za Ostavku.
Mediji u BiH, pa i u Republici Srpskoj, sljedstveno, odavno nisu više ni carski, ni spahijski, ni režimski, ni plaćenički. Postali su plastični kič surogat čaršijske politike. Mediji i njihovi vlasnici i nadmedijci, postali su neregistrovane političke stranke sa anarhoidnim političkim programima. Postali su nenavođene kratkodometne rakete sa neizdržljivim smradom unutrašnjeg sagorijevanja. Postali su poligoni iskompleksiranih i umišljenih Ko Medijaša, izokrenuta slika turske čaršije nakon odlaska Otomanske imperije sa Brdusina.
Neobjašnjiva je potreba medija da se potpuno izmisli neki politički čin.
Ali, da bi koliko, toliko, racionalizovao ponašanje Komedija i Nevinarstva, obznanjujem Prvi Tomanov Medijski Zakon: Što je opozicija gluplja, mediju su luđi.

среда, 11. април 2012.

REIS I CERIĆ,
SARAJEVO I BAŠČARŠIJA,
BOŠNJACI I OSTALI

Davutoglu, mali turski profesor i inodjelnik, naprosto je smiješan sa svojim izljevima ljubavi prema Saraju, Otomanskoj Stabilnosti i važnosti Bosne za tursku politiku Nula problema sa susjedima. U usporedbi sa izvjesnom geoprotuvom poznatom kao Reisoglu.
Reis Cerić, Posttraumatski Reisni Sindrom, ispričao je u nekim novinama zanimljivu priču o Hrvatskoj, Srbiji i Bosni. Nakon što im je otkrio u kakvoj su sramoti, Hrvatska i Srbija su se hitno sastale da razmotre opcije svog samoukidanja. Zasada se najveći spor vodi oko toga da li i jedna i druga zemlja da pristupe Austrougarskoj ili da se zapute Putinu.
Reisul kaže da je posve prirodno za Srbiju reći Srbija i Sandžak, za Hrvatsku Hrvatska i Dalmacija ali za Bosnu i Hercegovinu reći Bosna i Hercegovina potpuno je rogobatno, negeografski i antibošnjački.
Hercegovina je pokrajina a Bosna je Država, veli Reisoglu. Hercegovina je nula, velim ja. Kad tamo nema Bošnjaka. Odnosno, Bosanaca.
Reisoglu kuka dalje. Bošnjaci danas nisu ničiji. Bošnjaci u Bugarskoj, u Rumuniji, dobro, tamo ih nema, greška, Bošnjaci na Kosovu, Bošnjaci u Crnoj Gori, Bošnjaci u Makedoniji. A i ovi ovdje nemaju svoju državu kao što je ima Danska i Kopenhagen. Usuđujem se reći. Doklegod imaju Aliju, Harisa, Zlatagana, Reisoglua, neće imati državu.
Muslimani, dobri ljudi i vjernici, previše dugo kroz istoriju dopuštaju da sokačka elita vodi kalkulativnu politiku samo u svojim uskim, sokačkim, čaršijskim interesima. Vremena, obično, odu na neku drugu stranu. Kasno je sada da Valter postane musliman a Alija Partizan. Bakir Zvezda.
Ta kalkulativna politika je koštala muslimane rata i velikih žrtava Nizašta. Samo zato što je bolesni Alija htio da ostvari svoju Deklaraciju a prateća kamarila u tome vidjela priliku da postane društvena, patriotska i državna krema. O muslimanima kao naciji i dalje niko nije vodio računa. Preimenovanjem u Bošnjake, nije se dobila nacija. A državu, pak, ne može dobiti niko osim nacije.
Ovo što priča, a vjerovatno i radi, i propagira Reisoglu, samo je potcjenjivanje muslimana. Njima se opet nudi krajputica u vidu Bosne za Bošnjake a u pokrajini Hercegovini može da ostane nešto sirotinje raje koja Bosnu smatra svojom željom, težnjom i čežnjom.
Vjerujem da Reisoglu shvata da se to sa Bosnom za Bošnjake i pokrajisanje Hercegovine, ne može ostvariti dernekom. A ni ratom. Zato je opasnost njegove teorije i teritorije mnogo veća.
Taman je toliko lud da i njega kandidujemo za Predsidetelja Serbije. Kud svi turbani tu i reisulov.

уторак, 10. април 2012.

DEMOKRATSKA
LISTA ZA POTOK

Konačno je jauknula vijest. Banjalučka opozicija, kako to trijumfalno zvuči, i zveči, dogovorila se oko formiranja koalicije Zajedno za Banja Luku. STJBL.
Konzorcijum čine pijemontalna Pedepe, Esdees, Čava Depe, Endees, poznatija kao Saće, Srpska radikalna stranka Svodne, Srpska napredna stranka Lijevče Polja i Srbačko – nožičke ravni i Nova socijalistička partija Miljevine. A postoje izgledi da se Koaliciji Za Banju Luku pridruži i Demokratska lista za Potok, Asocijacija za Grab, Pokret za Šehitlujke te Alternativa Sitnice.
Za početak, učinili su ključni pretpotez. Čava Depe se preselila u Petra Kočića, poniž Baba Ruže. I Esenesde je u Petra Kočića, 5. Misle, Pero voli pobjednike.
Predstoji ključni potez. Koga izvesti pred streljački stroj. Ko će mu staviti povez. Ko će ga pitati za posljednju želju. Koga prejebati da bude kandidat.
Iz sažaljenja moje dželatske duše izbija želja da im pomognem. Da im uobličim politički program. Držeći se njihovih dostignutih standarda Nudiguzi & Potopnici. U verziji Potopnici.
Dakle. Glasajte za Koaliciju Zajedno za Banju Luku jer je Banjaluka potpuno propala. Nekidan sunce sija a radijatori vreli. Banjaluka je propala jer nije u mandatu asfaltirano ni osam stotina kilometara opštinskih puteva. Glasajte za Kolaciju za Banju Luku jer je Banjaluka već mandatima jednosmjerna. Vrbas stalno teče nizvodno. Ta tortura jednoumlja se ne može izdržati. Široka i ambidemokratska čokorska duša vene u takvoj Banji Luki. Ako pobijedi K za Banju Luku, Banja Luka će biti regija u okviru BiH. To bi mogao da bude slogan Pokreta za Obrve i Miljevinu. Ako pobijedi K, banjo lučka djeca će ići na izlet u Novi Grad gdje je boravišna kuća Mihajlice Malog Radikala, poznatijeg kao Pička Jedna.
Ozbiljno. Konglomeratorijum nabrojanih političkih akterčića banjalučke opozicione scene možda nije shvatio Osnove Političke Borbe. Opozicija nije izmišljena da ruši vlast i dođe na njeno mjesto. Opozicija je zamišljena kao alternativa biračkom izboru. A da bi to i postala, mora ubijediti birače, narod, da ima bolji program od onih za koje su oni glasali.
Nije dovoljno postaviti table Snijeg u BL pripada SNSD-u.
Takvo potcjenjivanje birači neće oprostiti. Nisu oni ludi da ne znaju da bi snijeg padao i da vladaju lemeši i crtala.

недеља, 08. април 2012.

АЛАХ УЕКБЕР
АЛАХ УВЕК БРЕ
Senznacionalistička novina Avaz kuka nad sudbinom malih Srebreničana koji vjeronauku moraju da uče na ćirilici jer se to pismo prvo uči u devetoljetkama u tom dijelu Republike Srpske. Kao i u drugim dijelovima. Mali Srebreničani, potomci Žrtava Genocida, moraju da uče jezik onog naroda čiji su pripadnici počinili najveći zločin nad njihoviom precima. Jer se u nižim razredima osnovne škole preferira samo jedno pismo. Veli Ahvaz.
Vidim. Vidim. Problem je što Potomci Žrtava moraju da žive u Republici Srpskoj. Ali, to je Vama Vaša Borba Dala. Izgubljen je rat za granicu na Drini. Zato je u BiH ostao Onaj Narod Čiji Su Pripadnici... Čiji Pripadnici Nisu Trebali Da Budu Ovdje.
Stvar bi mogla da se okrene. Srbi, školske vlasti Republike Srpske, moraju da obrazuju djecu, potomke, onih koji su za BiH žrtvovali mir i doveli do rata u kome je izginulo sto hiljada ljudi. Nizašta. I potomke onih koji su razbili Jugoslaviju koju su Srbi toliko voljeli. A.
Što se mene tiče, djeca u Srebrenici, niti bilo koja druga djeca Potomaka, ne treba da uče ćirilicu. Ni prvo. Ni drugo. Neka uče samo islamsku vjeronauku. Tako ćemo nekoliko decenija unaprijed biti načisto. Mada ne razumijem šta će djeci vjeronauka dok još ne znaju ni da pišu.
Nu. Nije najveći problem što Avaz kukunacionališe nad sudbinom Malih Srebreničana. Glavni problem nastaje kada vjeroučitelj, ili neki dužnosnik, objašnjava problem. Nemamo ništa protiv ćiriličnog pisma, ali nam smeta da se to poistovjećuje sa srpstvom, te se nadamo da od naredne školske godine nećemo imati sličnih problema, budući da je postignut načelan dogovor da se djeci bošnjačke nacionalnosti omogući učenje bosanskog jezika, rekao je, tim povodom, izvjesni efendija Peštalić.
Dakle, efendija P ima nešto protiv srpstva. Ćirlica nije problem. Djeca pišu Alah Uekber ćirlicom bez problema. A i zašto bi bilo problema. Islam je, koliko sam razumio, univerzalna vjera. Ima je na svim meridijanima i šarafima globusa. Za nju nisu prepreke jezici i pisma. A ni teritorije. Samo su Srbi i Srpstvo prepreka. Naročito onomad, nisu svi htjeli da prihvate Islam. Danas se Djeca Potomaka ne bi bavila ćirlicom. Odmah bi učila ona izvrnuta slova turska. Kao što će učiti Jezik Bosanski. Duša me moja boli kada dođe vrijeme da djeca shvate da su učila taj Jezik Bosanski, jezik zemlje koje nema. A kad još razumniji među njima otkriju da je to u stvari srpski jezik kojeg su efendije nazvale bohsasnki.