1825.

NA UVCE,

CILE,

NA UVCE

Ministar Nutarnjih Dela Srbije izjavio je da će pohapsiti ceo vrh policije ako se utvrdi krivica za prisluškivanje Nikolića i Vučića. Direktor policije za nadgledanje Nutarnjih Nedela javio je da u ponedeljak dolazi sa bolovanja pa će videti šta je na stvari. Policijski prefekt Valjevskog okruga sazvao je sastanak komandira policijskih stanica i naložio budnost u vezi sa prisluškivanjem. Komandir stanice policije u Leposeliću skupio policajce i naredio da demonstriraju transparentnu budnost u pogledu mogućih slučajeva prisluškivanja. Policajac Mita, koji još nije zadužio opasač jer nema onih sa oznakom XXXXXL, kapaciteta 900 i više janjaca i prasaca tokom karijere poslije punoljetstva, otišao do Čiča Neše i namrgodno mu saopštio Jbaću ti majčicu i najmlađu snajicu, saznam li da prisluškuješ.

Čiča Neša je gluv od rođenja.

To znaju svi u Valjevskom okrugu, čak i odavno pokojni Puriša Đorđević.

Ali. Niko ne zna ko prisluškuje u Srbiji.

Analitično govoreći. Nejasno mi je otkud im sad zbrka sa prisluškivanjem. To je proces u kontinuitetu. Kao proizvodnja prediva. Ako imate dovoljno veliki kalem i dovoljno jak motor za namotavanje, možete da proizvodite konac u beskraj.

Tako je i u BiH. Malomalo pa je neki usrani medijum U Posjedu poruka ili transkripata, od predsjednika vlade do predsjednika zločinaca.

U BiH je to znak da ne vlada skoro niko. Ni Ohaer, ni Zlatagan, Ni Sulio, ni Savjet Nevladinih Ministara. Vlada jedino Republika Srpska.  

Srbija je poseban slučaj. Tamo ne vlada niko. Samo u jednom kratkom vremenu, nakon Osme sjednice, vladao je Sloba. Poslije nije vladao ni Sloba, ni Mira, ni Đinđa, Ni Boki. Ni sada ne vladaju, ni Tom ni Dač.

Kad ne vladate njima Tokom Prvog Miliona, nećete nikad.

Davno sam izneo stav da je Srbija, a i Paljanskoesdesovska Srpska, u svoje zlatnokriminalno doba, bila jedina destinacija gdje je vlast pokušavala da se uvuče u kriminal da bi malo vladala. Svuda u svetu kriminal nastoji da uđe u vlast da bi malo vladao.

Ako Koalicija NDV u Srbiji uspije da uvede red, biće to Prvo Svetsko Čudo.

Prljava Moć, kad se jednim uvuče u institucije, političku artikulaciju, mediji i vanproceduralne tokove, teško se iskorenjuje. Vi idete na izbore a oni vladaju. U demokratizovanim i liberalizovanim, amorfnim i rastrojenim društvima, vi idete na izbore a vlada administracija. To je prvi korak.

Prljava Moć u politici ne mijenja vlade, ne izvodi državne udare, ne zavodi diktature. Ona usmerava izbore, koriguje koalicije, uneređuje novinare i medije, direktno postavlja ministre i važne tipove na javne punktove, banke i druge opštedruštvene institute.

Dač & Vuč su danas u Srbiji Eliot & Nes.

A direktor policije na bolovanju. Nušić još nije umro.

Taj evropski policijski sitem u Evropi još možda i funkcioniše. Direktor Policije. Agencija za Kur. Povjerenstvo za Tur. Nezavisni Odbor za Prc. Regulatorno tijelo za Trt.

Ovdje to ne može da funkcioniše. Jer sve može da se kupi. Čak i Srebrenička Srpska Sirotinja. Imamo direktora policije, koji ne smije da bude stranačka ličnost, a to je kao kad kršteno novorođenče ne bi smjelo da bude ni katolče ni pravoslavče. Ejebiga. I imamo ministra Nutarnjih Dela koji igra ulogu Mlatimuda U Zemlji Čuda.

Čiča Neša je otvorenih očiju gledao u zalazak sunca, da vidi kakvo će vreme sutra da bidne. Seno mora da se skupi. Samo je siroti policajac Mita mislio da gleda u njega i ozbiljno uzima situaciju. 

1824.

NOVINARSTVO

SPALO KZU

Kad ikad, moj brate slatki.

Čitam kako je izvjesni Tijanić, javni direktor Medijskog Servisa Srbije, inače svjedok vlasti, od prve do zadnje godine dinastije Slobomira, izvrijeđao studente na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Nedo, Nedo. Što ga dovede. Ne priliči jednoj finoj intelektualnoj beogradskoj dami da voda kretena. Da dovodi u fakultetske svete amfiteatre Slonove Iz Staklarije.

I zbog prošlosti njegove ali i sadašnjosti. Kakva je uloga jednog direktora u novinarstvu, nije trebalo dati priliku jednom mudozalemu, starom mudonji, da fakultetskim curicama priča o spermatozoidima. Kao da one i bez njega ne znaju o čemu je riječ.

Ona stvar je, međutime, mnogo tvrđa nego što mislimo. Stvar nije u tome što je doveden direktor metuzalem nego što na novinarskom tržištu nema baš mnogo novinara koji bi studentima FPN mogli nešto akademski da kažu. A kad ih nema u BGD, neće ih, valjda, biti u Surdulici, Piskavici, Čaprazovcima i Zavrzincima Donjim. Mislim na Paraćin, Sarajevo i Banjaluku. Za Mostar se još ne zna čiji je.

Kada su u praskozorje Multietničkog Mira, nakon Noći Bratskih Ratova, počeli ovdje da dolaze medijski eksperti u našu napaćenu, krvavu i usranu zemljicu, kasnije Vašu Državu, i sa njima i Bibisi, shvatio sam da svom novinarstvu, i ovdašnjem opštovito, mogu reći Sva svoja znanja JBC.

Ja, Zašto Uvijek Ja, kaže mi kritičarka koja je uvijek u pravu, koji sam petnaest godina radio u najboljoj televiziji na Balkanu, poslije i prije turaka, nisam mogao da gledam Prosere iz Bibisija. I druge. Ovako se radi u interesu građana, javnosti i gledalaca. Pitam za detalje. Novinar, sa novinarkama je malo nezgodnije, svako jutro u usta strpa jastučnicu, ujalovi sam sebe, izvadi jastučnicu, obrije se i ide na posao. Na poslu ne komentariše ništa, samo daje mikrofon svakoj budali koja se pojavi. Sve strane moraju da budu zastupljene. Svi imaju jednak pristup. To je Pluralitet Javnosti. Šta je sa činjenicama. Jebeš činjenice. Svako ima pravo da se žali. Kome. Samoizabranom autoregulirajućem nezavisnom i nizaštonejebavajućem bordu.

Dignem ruke od svega, odbijem da potpišem tu zajedničku televiziju, danas poznatu kao Behatečernobil, i odem tiho i popišano u legendu.

Šta je nastalo od armije Prosera sa Bibisija i sa drugih šijunsko-anarhističnih destinacija. Pa. Nastali bakiri, fakiri, apsolutno, apsolutno, razni atevečići, blečići i armija degenerisanih odraslih spermatozoida koji sami sebe krste i polumjeseče kao novinari a u stvari su novinaroidi.

Nastale novinarkinje tipa one Avramove koja je imala novinarsku misiju da pokaže kako je Lagumdžija ovo ili ono. Ne branim Zlagumdžiju, poznata je naša bliskost stavova i orijentacija. Samo iznosim golofakt da ni jedan novinar, pa ni odnosna pišulja, ne može tako razgovarati sa bilo kojim liderom koji ide na izbore i na izborima dobija validnu količinu glasova. Možda može. Ako je Zmijavra dobila približno glasova kao i taj Esdepe. Njeno je da ga pozove, da on objasni. A ne da ga kolje tu pred djecom, bakama i poštenim svijetom. Ako se Redakcija ne slaže sa Zlataganom i onim što je radio sa Mićkom, nemoj ga ni zvati. Oblij ga šutnjom i mukom.

Nu. Jurišićkin Sindrom Produženog Žurnalističkog Patriotskog Seksualiteta raširio se po Vašoj Državi kao ambrozija.

A to sjeme je donijeto iz tog Bibisija. Sada poznatog kao Jebisi. Koji je već mjesecima u medijskoj špici zbog pedofilskioh sklonosti njihovih voditelja, novinara, komičara, čega li. Jučer jedan uhapšen. Godinama, izgleda i decenijama, terorisali djevojčice i dječake, primoravali ih na silovanje, na liječenje svojih Produženih Seksualnih Bolesti.

Šta je, za to vrijeme, rekla nezavisna regulatorna komisija za elektronske medije i ejakulaciju. A.

1823.

OBRAZ UZ OBRAZ

I po načinu oblačenja Hilari Klinton jasno je da granice na Balkanu, raspad Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, još nisu završena stvar.

U Vašoj Državi, u Sarajevu, i u Beogradu, gospođa Klinton se obukla u bijeli debeli koporan, koji me podsjeća na šiptarsku mušku odjeću sa Prokletija. Mada to nema nikakve veze. Ja sam samo opterećen  Velikom Albanijom kao i Tom Nik.

Ima, međutime, veze sa davanjem značaja pojedinim zemljama. Taj Govor Rublja otkriva da se Sekretarka Klintn svuda obukla dostojno i sa značajem, u tamnije diplomatske i ozbiljne nijanse, osim u Vašoj Državi i Srbiji. U BiH je još svezala i rep čime nam je, nehotično, poručila Prljava mi je kosa kao i zemlja vam.

A u Prištini je, pored oduševljenja velikim spomenikom Bilšaqiru Klintonu i prodavnicom pod njenim imenom, pala u prisni obrazno vakuumski ugrljaj sa Tačijem.

I, konačno, otišla je u Albaniju. Zasad običnu.

Prva Pratilja Ketrin bila je samo domaćica na toj turneji, kako bi se tek kazalo da odnosne zemlji nisu u Aziji, niti u Južnoj Americi.

Onda je Tom Nik, predsidetelj Serbije, rekao da granice na Balkanu još nisu gotove. Šnitovi se mijenjaju iz dana u dan. Veliki Krojači tupe i oštre makaze a Burda, pokretač onog krojačkog časopisa, prevrće se u groblju. Pošto mu je grob tijesan.

Možda bi neke vidjelice sada i pokazale granice ali njih sigurno ne bi bilo, konačnih, čak ni kada bi Republika Srpska priznala Bosnu i Hercegovinu bez entiteta, kantona i distrikta. Niti kada bi Srbija priznala Uan Tači Kosovo.

Sarajevsko odjevno šarenilo, nije zaostajala ni Ketrin, jasno kazuje da je dio ovog područja, dio Balkana, prepušten Turskoj.  To EU, u prisustvu Sekretarke, Turskoj poručuje. A Turska odručuje Prekrižili smo EU. To, što povremeno, neki ambasador iz daleke sjeverne zemlje poruči kako se ne smiju dirati nadležnosti Veteesvea, to je MZR. Mačku Za Rep.

Da je stvar ozbiljna pokazuje i činjenica kako na ta dva odredišta propadaju Lideri Evropejci. Nekadašnji Miljenici i Brisela i Prekobare. Taj kurvanjski odnos Evrope, EU, doveo je do porasta nacionalizma koji otvara prostor Turskoj a zatvara ga Briselu. Samo u Hrvatskoj nema nacionalizma jer nema Srba. Teško je biti sam sebi nacionalist. Slovenščina je i taktak bankrotovala.

A poznato ja da nacionalizam na Balkanu, kao i prisustvo Turske, pogubno utiče na granice.

Kad je Evropa tako brzo i bez borbe napustila Helsinki, i granice su Prdnule U Čabar.

1822.

VIŠI JEBEL

GEOSTRATEGIJE

Jebel je Jebeni Level.

Pronalazeći arheološke ostatke Hladnog Rata, čitam o planovima, odnosno o tajnim analitičkim potrebama za jednodnevnim ubijanjem deset miliona Rusa. Od strane neke nuklearne bojeve glave u engleskom vlasništvu do trenutka pada.

Toliko ih treba pobiti da se od tog prvog udara ne oporave. Kazivale su analize.

Srećom, Rusi su preživjeli i Hladni Rat, i Staljina, i Raspad Sajuza.

Ali, razmišljam kao je Ajnštajn mogao malo poraditi i na Teoriji Relativiteta Genocida.

Jer, ovdje, kod nas, strijeljanje ratnih zarobljenika u Srebrenici kiti se Genocidom kao Univerzalnom Antisrpskom Deklaracijom. Kogod iz diplomatskog svijeta dođe u Vašu Državu, osudi negiranje genocida. Samo čekam dan da se otvori Logor Negatora.

A planovi, kojih je ko zna koliko stotina bilo u istoriji svijeta poslije DSR, o istrebljenju miliona ljudi, samo su obični istorijski dokumenti.

Dobro. Taj svjetski poredak počiva na Voluntarizmu Moći. Toliko shvatam. Ne shvatam gdje su sve one silne mašinerije za zaštitu Čmarodera, Krznaša, Ljudskih Prava i ostalih svemirski presudnih faktora, da barem upute jedan pisani protest protiv takvog planirnog ludila o ubistvu deset miliona ljudi.

Da je neko obznanio postojanje takvog plana za muslimane, npr, Zemaljska Kugla bi već gorjela. Ali za Ruse nema veze. Slavene možeš da tamaniš koliko ti volja. I još neke.

To nepoštovanje drugih nacija, i rasa, taj divljački geostrateški voluntarizam ponekad se pretvara i u geostrateški primitivizam. Koji se jedanput očituje kao bombardovanje jedne evropske države dvadeset vijekova nakon što su divljaci razapeli Isusa, samo da bi se imao izgovor da se nekom plemenu da Država. Drugiput kao neshvatljiva izjava gospođe Klinton o Kosovu, toj Plemenskoj Državi. "Za mene, moju porodicu i za moje američke sugrađane, to je više od spoljnopolitičkog pitanja. To je lično pitanje".

Pri tome je objavljena fotografija koja potkrepljuje i facijalno oduševljenje Državom.

Sunce Ti Jebem.

Sreća da nas, svih u BiH, ima manje od deset miliona. Valjda neće neka ubdala za tako malo potezati nuklearne bojeve glave. I da nismo ničije Lično Porodično Pitanje.

1821.

VOLIO BIH

DA STE OŠTRIJE

GOVORILE

O MOJOJ ZEMLJI

O njihovoj trećini. O njihove dvije trećine. O protivnicima Moje Zemlje. Ona će, Moja Zemlja, možda stati i stajati ali se neće raspasti. Samo da uđemo u Nato, investicije će biti udesetostručene.

Tako je danas govorio Bakir Sin. O posjeti Ketrin i Hilari.

Jednako analitično kao i Komentator Role koji kaže, slavodobitno, Nije slučajno što su Ketrin i Hilari svoju Balkansku Turneju počele baš u BiH. Još je važnije, kažem ja, da je BiH prva zemlja koju su posjetile Sekretarke nakon izbora u Ukrajini.

Razumijem, a Bakir Sin ne razumije, da joškojisat Predsjedavajući PBiH mora nešto reći nakon posjeta dviju gospođa iz visokog društva. Ali, ima tako dražesnih diplomatskih fraza koje neukom svijetu mogu da znače mnogo. U odnosu na ove Prosere o desetorostrukom uvećanju investicija. Nato je vojni pakt, nije investicioni pakt.

Ketrin i Hilari su došle u BiH samo da ne naprave skandal na temu kako su došle u Miloševićevu Srbiju (milošević-šešeljevim nasljednicima) a nisu došle u Omiljenu Lijepu Gizdavu, Bosnu Favoritkinju.

A u Srbiju su došle da vrate optimizam poraženom političkom bloku Srbeu. I da daju znak da se ne računa baš samo na Ruse. Mi ne tražimo da priznate Kosovo. To je isto kao kad bi Rusi rekli da ne traže od Srbije da napadne Nato.

U toj diplomtskoj čipki našao se Portparol Bakir da objašnjava šta su rekle Sekretarke. I da malo zakuka za omiljenom oštrinom koja je toliko puta donijela iluzioni plod Sarajevu da je ono sada spalo na Lagumdžiju Lajkovačkom Prugom.

1820.

BRATSTVO

I EVROPEJSTVO

Istraživanje javnog mnijenja u Srbiji izazvalo je, u određenim krugovima, paniku. Prvi put je zabilježeno da je više onih koji neće Staru Ofucanu Udavaču nego onih koji su popili po dvije pive pa je hoće. Čak su i mladi protiv ulaska u EU.

Sva sila analitičara se raspisala o tome da li je to zbog toga što je došlo do promjene vlasti ili zbog toga što mladi ne znaju šta hoće ali hoće odmah. Pominje se i količina para koju su igrači uložili u Srbiju. EU daleko najviše. Rusija nešto malo a Japan posve malo. Ali svi misle da su Rusija i Japan dali više.

Nije tako kako mu ga daš već kako ga on oseti. Stara istina iz okolinu Niš.

Moglo bi se o Srbiji i EU pričati decenijama. Kao relativni mračnjak mogu da kažem da je cela stvar završena. Što loše po Srbiju, što svejedno za EU.

Ovi mladi ne znaju ali razumeju da je Srbija, od strane EU, predana na mislost i nemilost šiptarskim zahtevima, američkim nebeskim demokratijama i turskim neootomanskim prohtevima. Oni su još u majčinim utrobama gledali kako su im tate i mame najebali od tih nekih iz svet.

Mnogo mi je, pak, zanimljivije kako stoji peting BiH i EU.

Ovdje će ne samo mladi da odustanu. Nego i oni zagrobni.

Na sceni je dugotrajna jalova presija na sluđene građane i neposlušne političare kakvu nisu provodili ni komunistički agitpropovci nad nizaštonejebevajućim prvomajskim samoupravljačima i radničkom klasom.

Samo u jednom danu na internet zidu su zakačene dvije katastrofične izjave dosadnih i nemaštovitih evropsnika. Sve druge zemlje regije napreduju samo BiH nazaduje u procesu evroatlanskih integracija. Kaže Sorensen. Svi znamo da su političari ti koji blokiraju evropski put BiH. Kaže Doris Pak koja je dugotrajna i nerazgradiva koliko i Tetra Pak.

Te dvije izjave su samo sitni ali reprezentativni uzorak o tome kako se sije pesimizam i kako se okrivljuju građani. Meni se ipak čini da nazaduje EU. Ona se udaljava od regiona. I potpuno sam siguran da su građani glasali za ove političare. Tu, skoro prije mjesec. Svuda u demokratijama političari rade ono što građani žele. Barem oni političari koji pobjeđuju na izborima.

Ovakva jalova presija pesimizma i raspeće političara okrenuće ljude u Republici Srpskoj, a i u BiH, od EU. Na neku drugu stranu. Neće to biti Turska kako bi nekolicina u Briselu potajno priželjkivala. Barem što se Republike Srpske tiče.

Biće to neki mali prkosni samostalni put na kome će biti jasno da nema ni velikih laži ni velikih obećanja ni velike Evrope. Samo korak po korak u izgradnji svoje Države i razvoju Nacije. A ako EU bude htjela pomoći, nećemo je uslovljavati da prizna Kataloniju. 

1819.

PRVI BALKANSKI

CARINSKI RAT

Pozivi da Država BiH zabrani uvoz mesa i hranbenih produkata iz Hrvatske, a i iz Srbije, čudi me da niko ne pominje Tursku kao najbližeg susjeda, nemaju nikakve osnove. Iz dva razloga.

Ne postoji Država BiH. I Hrvatska i Srbija rijetko donose neke državne mjere koje bi mogle da rezultiraju kontramjerama. A tu su i Cefta, EU i druga evropska sranija liberaloidne provenijencije. U tom slučaju bi nas mogli optužiti da ne želimo u EU što je netačno. Bože me oprosti.

Republika Srpska mora ovdje da djeluje Samostalno I Odmah. Mora biti svjesna činjenice da ulaskom Hrvatske u EU, počinje Prvi Balkanski Carinski Rat koji će trajati najmanje dvije decenije. Republika Srpska mora Hitno otvoriti svoj front.

Jedina alatka koju ima u rukama jesu inspekcijske službe.

Potrebno je odmah donijeti uredbe za inspekcijske djelatnosti i uskladiti ih sa standardima EU. Šta traži EU, traži i Inspekcija Republike Srpske. Nema Kroz Prste. Nečitka deklaracija. Povuci proizvod. Nema sastava ovog ili onog. Povuci Ga. Datum blizu isteka. Povuci Ga. Neodgovarajuća težina. Povuci Ga. Neevropsko pakovanje. Povuci ga. Sumnjiva vlažnost proizvoda. Povuci Ga. Malo čvrste tvari. Povuci Tvrđu Stvar. Nema kalcijuma. Povuci Ga. Nema sastava piva na Srpskom Jeziku i na ćirilici. Povuci Klipaču.

Pa da vidiš kako guja krsno ime služi.

Cilj ovog carinskog rata mora biti zaštita domaće poljopriviredne i prerađivačke proizvodnje. I to ne treba kriti ni od Hrvatske i Srbije, niti od EU. Koliko rogonje iz Srbije, toliko Nektaruše u Srbiju. Ja sam jednom za četiri sekunde. Koliko Žuje Vamo, toliko Nektara tamo. A piju ga u ZGB. Provjereno.

To mora da bude jedna od alatki pretvaranja Srpskog Sela u održiv životni prostor. Inače će posljedice puta na evropskim integracijama biti to da ćemo svi hodati bez gaća. A oni imućiniji sa klinovima od crnog graba u međuguzju. Jer je crni grab najtvrđi i najžilaviji, od njega se prave batovi, pa nema klina kojim bi se mogao izbiti.