1824.
NOVINARSTVO
SPALO KZU
Kad
ikad, moj brate slatki.
Čitam
kako je izvjesni Tijanić, javni direktor Medijskog Servisa Srbije, inače
svjedok vlasti, od prve do zadnje godine dinastije Slobomira, izvrijeđao
studente na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Nedo, Nedo. Što ga dovede. Ne
priliči jednoj finoj intelektualnoj beogradskoj dami da voda kretena. Da dovodi
u fakultetske svete amfiteatre Slonove Iz Staklarije.
I zbog
prošlosti njegove ali i sadašnjosti. Kakva je uloga jednog direktora u
novinarstvu, nije trebalo dati priliku jednom mudozalemu, starom mudonji, da
fakultetskim curicama priča o spermatozoidima. Kao da one i bez njega ne znaju
o čemu je riječ.
Ona
stvar je, međutime, mnogo tvrđa nego što mislimo. Stvar nije u tome što je
doveden direktor metuzalem nego što na novinarskom tržištu nema baš mnogo
novinara koji bi studentima FPN mogli nešto akademski da kažu. A kad ih nema u
BGD, neće ih, valjda, biti u Surdulici, Piskavici, Čaprazovcima i Zavrzincima
Donjim. Mislim na Paraćin, Sarajevo i Banjaluku. Za Mostar se još ne zna čiji
je.
Kada
su u praskozorje Multietničkog Mira, nakon Noći Bratskih Ratova, počeli ovdje da
dolaze medijski eksperti u našu napaćenu, krvavu i usranu zemljicu, kasnije
Vašu Državu, i sa njima i Bibisi, shvatio sam da svom novinarstvu, i ovdašnjem
opštovito, mogu reći Sva svoja znanja JBC.
Ja,
Zašto Uvijek Ja, kaže mi kritičarka koja je uvijek u pravu, koji sam petnaest
godina radio u najboljoj televiziji na Balkanu, poslije i prije turaka, nisam
mogao da gledam Prosere iz Bibisija. I druge. Ovako se radi u interesu građana,
javnosti i gledalaca. Pitam za detalje. Novinar, sa novinarkama je malo
nezgodnije, svako jutro u usta strpa jastučnicu, ujalovi sam sebe, izvadi
jastučnicu, obrije se i ide na posao. Na poslu ne komentariše ništa, samo daje
mikrofon svakoj budali koja se pojavi. Sve strane moraju da budu zastupljene. Svi
imaju jednak pristup. To je Pluralitet Javnosti. Šta je sa činjenicama. Jebeš činjenice.
Svako ima pravo da se žali. Kome. Samoizabranom autoregulirajućem nezavisnom i
nizaštonejebavajućem bordu.
Dignem
ruke od svega, odbijem da potpišem tu zajedničku televiziju, danas poznatu kao
Behatečernobil, i odem tiho i popišano u legendu.
Šta
je nastalo od armije Prosera sa Bibisija i sa drugih šijunsko-anarhističnih
destinacija. Pa. Nastali bakiri, fakiri, apsolutno, apsolutno, razni atevečići,
blečići i armija degenerisanih odraslih spermatozoida koji sami sebe krste i
polumjeseče kao novinari a u stvari su novinaroidi.
Nastale
novinarkinje tipa one Avramove koja je imala novinarsku misiju da pokaže kako
je Lagumdžija ovo ili ono. Ne branim Zlagumdžiju, poznata je naša bliskost
stavova i orijentacija. Samo iznosim golofakt da ni jedan novinar, pa ni
odnosna pišulja, ne može tako razgovarati sa bilo kojim liderom koji ide na
izbore i na izborima dobija validnu količinu glasova. Možda može. Ako je
Zmijavra dobila približno glasova kao i taj Esdepe. Njeno je da ga pozove, da
on objasni. A ne da ga kolje tu pred djecom, bakama i poštenim svijetom. Ako se
Redakcija ne slaže sa Zlataganom i onim što je radio sa Mićkom, nemoj ga ni
zvati. Oblij ga šutnjom i mukom.
Nu.
Jurišićkin Sindrom Produženog Žurnalističkog Patriotskog Seksualiteta raširio
se po Vašoj Državi kao ambrozija.
A to
sjeme je donijeto iz tog Bibisija. Sada poznatog kao Jebisi. Koji je već
mjesecima u medijskoj špici zbog pedofilskioh sklonosti njihovih voditelja,
novinara, komičara, čega li. Jučer jedan uhapšen. Godinama, izgleda i
decenijama, terorisali djevojčice i dječake, primoravali ih na silovanje, na
liječenje svojih Produženih Seksualnih Bolesti.
Šta
je, za to vrijeme, rekla nezavisna regulatorna komisija za elektronske medije i
ejakulaciju. A.
