субота, 14. јануар 2012.

SARAJEVSKI MESIĆI SU
IZVRŠILI SVOJ ZADATAK:
BOSNE I HERCEGOVINE VIŠE NEMA

Necivilizacijsko bjesnilo kojeg je demonstriralo medijsko, javno i političko Sarajevo, razbilo je i posljednje iluzije o toplini kaveza sa divljim zvijerima. Niko više od Srba i ne pokušava da nađe neko opravdanje ili razlog za stvarni zajednički život sa ljudima koji Srbe ocjenjuju genocidnim, od kolijevke pa do nestanka. Sa ljudima koji otvoreno idu na istrebljenje srpskog naroda, ne priznajući Dejtonski sporazum i stvarnost koji su rezultat Njihovog Rata.
Razloge i opravdanja ne treba ni tražiti. Treba uzeti realnost kakva je. I s pogodne strane za sebe. Dolaze Nove Generacije Srba koje nisu nikad, i neće, vidjeti Bošnjaka, muslimana, uživo. Reis Cerić, Bakir Izetbegović, zvijeri sa Federalne televizije, u svijesti tih novih generacija samo su likovi iz dalekih vijesti. News iz Afganistana.
To Elementarno Zvjerstvo kojeg praktikuje Sarajevski Politički Krug, Vjerokrug i Medijski Blickrug, očišćeno je od bilo kakvih političkih primjesa i borbi stavova i vizija. To je najveća opasnost Sarajeva danas. To više nije Političko Mjesto. Nije to više politička svijest, to više nije politički koncept. Niti je to više politički sukob. To je sukob civilizacija i vraćanje vremena unazad. Istrijebiti. Potčiniti. Teritoriju oduzeti.
Na drugoj strani je mali nacionalni kolektivitet koji ima pravo na svoju Zemlju, Nogu i Jezik, kao i svi narodi u Evropi. I koji je sretan što je ostao na svojoj zemlji. Od svih Srba koji su to u jugoslovenskim ratovima pokušavali.
Istrebljenje, Potčinjenje i Teritorija. To je program Sarajevskog Bjesnila demonstriran povodom Dvadeset godina Republike Srpske.
Ta godišnjica, sa srpske strane, nije iskorištena ni za jednu riječ protiv bilo koga. Godišnjica koja je okrenuta samo sebi. Godišnjica na koju su prijatelji dobrodošli. Godišnjica koja simbolično podsjeća, i odaje priznanje, onima koji su ostali bez srpskih života u Alijinom ratu za Muslimansku Bosnu.
Taj rat jer Alija, i Njegovi, izgubio. Sada se sva jed, krvoločnost i bjesnilo, sipa na Republiku Srpsku i Srpski narod.
I muslimani se pretvaraju u Crnu Vjersku Sektu. Jer, to što radi Političko Sarajevo nema pretinac za odlaganje pod nekim ljubaznijim i pitomijim imenom. Mračnjaštvo.
Ne misle svi muslimani tako. Ali ne smiju da kažu. Smiju, ali im niko to ne bi objavio. Šute i inetelektualci, razni stvaraoci, javnosnici, sve nevladne nakupine, one koje su plaćene od stranaca i Sarajeva da rade protiv Republike Srpske a promovišu se kao vaseljenske i neutralne.
Političko Sarajevo tako postaje Ćenifa Evrope. Niko više neće s vama. Neće s vama živjeti Anđelina i Džeko. Stanite i pogledajte malo. Da li mislite da je Normalno da predstavu o vama i putokaze, određuje frustrirani Sin Mračnog Oca kome ste dali manje glasova nego Lagumdžijinom Izmećaru. Ili da je određuju mentalna nedonoščad, pišulje i onanisti, sa federalne Televizije. I da vam u tome pomažu Isporodi mutiranih genetskih sifilistoidnih moždanica, imenom Luković i Nikolaidis.
Ovdje nije pitanje Kakav je Muslimanski Narod. Nego je pitanje Ko vodi Muslimanski Narod. Kakvo je vođstvo Muslimanskog Naroda koji se nije snašao ni u jednoj državi u kojoj je živio. A za neke se i zalagao. NDH. Koliko je država prošlo ovuda u kojima Vođstvo Muslimanskog Naroda nije tim napaćenim i poštenim ljudima obezbijedilo etablirani mir i spokoj. Austro-ugarska, Kraljevina, NDH, SFRJ. Prošla je i Bosna i Hercegovina. Nju zaboravite. Nikada Srpski Narod i Republika Srpska neće dati svoj pristanak ni za jednu ciglu kako bi se ugradila u Obnovu BiH.
Možete ovo slobodno uknjižiti kao moj genociditet, islamofobiju i agresiju.

петак, 13. јануар 2012.

SAMOSTALNOST
KOJA JE POČELA

Dejtonska Samostalnost Republike Srpske podrazumijeva i samostalno vraćanje dugova.
Ministarstvo finansija Republike Srpske otplatilo je jednu tranšu spoljnjeg duga zaobišavši blokadu zajedničkog mehanizma kojeg su izdejstvovali sarajevski unitaristi kako bi još jednom pokazali da BiH ne može da funkcionoše ako nije Unitaristička Državna Država. UDD, Ud sa dva d.
Sarajevski Politički Krug nastavlja da blokira funkcionisanje zajedničkih institucija i nakon otkočenog procesa sklapanja Savjeta ministara. Neprestano se pronalaze nove proceduralne prepreke u bezbrojnim formalnostima. Te, nije usvojen onaj budžet, te, nije stigao ovaj nacrt, te, nije se otelila Fatina krava, te nije Kasumović bio u hali...
Moram reći da je taj mehanizam blokade povezan sa mehanizmom finansijske pljačke Republike Srpske i da je to lanac karika koji počinje zloglasnom UIO. Uprava za indirektno oporezivanje je uprava za direktno finansijsko nasilje nad Republikom Srpskom.
Kada razbijemo Ivanićevu bosanskohercegovačku Pedeve tvrđavu, rodićemo se. To će biti početni korak uništavanja Nelegalnih Zajedničkih Institucija.
Jedan račun i Uprava za indirektno oporezivanje je bilo Smederevo Republike Srpske. Kad je palo Smederevo, pokorena je Srbija. Stoga je demontaža Ivanić-Brankovićevih institucija i doborovoljno predatih nadležnosti, sudbinski proces za Republiku Srpsku.
Ministarstvo finansija Republike Srpske je povuklo potez koji će jednog dana, nadam se vrlo brzo, biti istorijski.
Ta samostalna otplata jedne tranše spoljnjeg duga Republike Srpske je znak da je u pitanju vještačko ujedinjenje BiH. Republika Srpska je uzela taj dug i utrošila ga. Nikakve ustavnosti nema u tome da ga vraća zajedno sa nekim drugim u BiH. Niti na nivou BiH. Republika Srpska se nije genocidno zadužila. To je bio čin samostalnog državnog suvereniteta i subjektiviteta. Sve ćemo ujediniti, samo genocid ostaje vama. JMM.
Ali je i znak Raspukline u Upravi za indirektno oporezivanje koja će dovesti do dva računa, jednog za Federaciju, drugog za Republiku Srpsku.
Sarajevo nije iskoristilo dobre namjere Republike Srpske koja je ugostila i udomila UIO u Banjaluci nego je to shvatiklo kao znak podređenosti.
Sarajevo je zlopupotrijebilo i dobre namjere Ministarstva poljoprivrede Republike Srpske, i ministra, koje je pokušalo da ujednači i olakša uslove poljoprivrednicima. Pa je, danas, ministar otišao u Sarajevo. Kod ministra, kalamara, Lijanovića. Kako mu nije nestalo benzina, malo poviš Doboja, na graničnoj liniji.
Ministar Zlataganov Kalamar je izdao priopćidbu iz svog ureda u kome veli da je On, Ministar, Lijanović, primio izaslanstvo Ministarstva poljoprivrede Republike Srpske.
Tako je ministra i ministarstvo doveo u podstambolski ponižavajući položaj. Pretvorio ih u Izaslanstvo.
I taj sitni Matanundjaranen potez Kalamara Lijanovića samo je dokaz da je potez Ministarstva finansija Republike Srpske epohalan. Malo je reći politički refleksan.

четвртак, 12. јануар 2012.

U PITANJU JE NORMALIZACIJA
ODNOSA SA FEDERACIJOM

Pradjed Toman mi je govorio, u vrletima Trebave, Sinko, Hrvati nas, Po Difoltu, ne podnose.
U zadnje vrijeme Difolt se nešto sjebao.
Političko Rukovodstvo, legitimizirano, Hrvata iz hrvatskog dijela Federacije, došlo je na obilježavanje Dvadeset godina Republike Srpske. A prije toga bili su u Banjaluci bezbroj puta. Borjana Krišto, čak studirala u toj gnusnoj četničkoj prijestolnici. Dobro, u doba kada su ovdje četnici bili mali, mali.
A na Poskoku mladi Hrvati realno govore o Republici Srpskoj i toj godišnjici. Jedan od njih je i univerzitetski profesor u Zagrebu. Nino Raspudić. Što je Velika Trka Bošnjačkog Nacionalizma žešća, to je slika o Republici Srpskoj realnija.
U Sarajevu, dakle, u tom polju demokratije i svekolikog širokolikog obzorja, u toj svijetloj kotlini, o Republici Srpskoj se govori najpogrdnije, u skladu sa najvećim dostignućima Smrada, Neljudja i Tme Blistoka. U Saraju, kad joj tepaju, kažu Genocidna Tvorevina. Mogli su barem naći neku svoju riječ a ne koristiti hrvatsku. Kako bi uvredljivo bilo kad bih ja umjesto Kotlina, za Saraj, rekao Kotlovina.
A, nešto mislim, mogu i ja da budem peksin, čudo jedno, Hrvati nisu postali od Srba a neki Bošnjaci su postali od Srba, pa bi bilo difoltnije da Baš Toliko ne mrze Srbe. Bošnjaci, mislim. Da ih mrze manje nego što ih mrze Hrvati.
Problem je, ipak, mnogo složeniji od moje zajebancije.
Radi se o kolektivnom introvertnom, centripetalnom suicidarijumu svijesti o vlastitoj nadmoći koja se pokazala nerealnom. A to je teška kolektivna boljka. To je jedna vrsta praćke koja se žešće vraća u lice vlasnika što je đule koje se ispaljuje na neprijatelja veće.
Taj Tri S, Saraj Stambol Sindrom osjećaja nadmoći i potrebe za nerealnom ekstrudicijom postao je kolektivni uslovni refleks gdje se na sve oko sebe gleda uneprijateljeno.
Federacijska svijest, njeno Bošnjačko Jezgro, ne može da podnese činjenicu da je izgubilo rat i protiv Srba, i protiv Hrvata, i za Bosnu, i za Hercegovinu. Od svih prijatelja u svijetu, ostala samo ona Mekoguzanka. A Komšije došli do raskrsnice u narodu poznate kao Od izvora Tri putića. Pa svako svojim. Dva putića zauzeta. A treći ne vodi nikuda. To je problem Sarajevskog Političkog Kruga. Dobro, što je problem SPK. Ali su u taj problem doveli i Bošnjački Narod.
Taj sunovrat kolektivne svijesti o svojoj okolini i o drugima, neće se nikada izliječiti. Kasno je. Prvog ambasadora Sarajeva u Republici Srpskoj treba držati šest mjeseci na čeki i ne prihvatiti akreditive. Pa tako i sljedećeg.
Dotad, treba ohhladiti kontakte sa Federacijom.
Država koja nema vladavinu nad cijelim svojim područjem, koju svojom ne smatraju svi podanici, čiju smo Vladu proglasili nelegalnom i neustavnom, a koja jest Nametnuta, Oktroisana, koja se ponaša bliskoistočno a ne civilizacijski i evropski i koja zajedničke institucije, RAK, MVP, UIO... koristi kao da su njene, stambolske, ne može da bude na listi za normalizaciju odnosa.
Kakva žalba Raku. Kakva mržnja istom mjerom. Kakvo češanje po guzici zbog 60 Minuta Federacije. Ništa od toga nije tako ljekovito kao Obustaviti kontakte.
Ili, ako baš neko ima potrebu da kontaktira, neka dođe u Banjaluku. Iz tog Saraja.

уторак, 10. јануар 2012.

ESDEA JE STRANKA
KOJA JE IZGUBILA RAT,
IZGUBILA BiH,
IZGUBILA HRVATE,
IZGUBILA… A DOBILA ZLATAGANA
I Esdea, stranka rahmetli Alije, dala je svoj prilog u sarajevski i bošnjački politički Morbidarijum povodom Dvadeset Godina Republike Srpske.
Esdea je, između ostalog, saopćila:
• RS nije srpski nego bosanskohercegovački multietnički entitet
• Da je RS nastala sustavnim zločinima
• Takozvani legitimni predstavnici bh. Hrvata
• Proslavili su etničko čišćenje Hrvata
• Bh. patrioti i antifašisti nikada neće prihvatiti 9. siječanj kao bilo kakav praznik
Republika Srpska je Srpska Država koja je primorana da uđe u sastav Konfederalne BiH u kojoj, prema izvornom Dejtonskom sporazumu, Konfederacija ima samo Savjet ministara sa tri mjesta. To što ste je vi proglasili multietničkom uz pomoć ustavnih sudija stranaca, protiv volje sudija Srba i Hrvata, to možete da okačite o mačkove svrdliće.
Republika Srpska je nastala prije Vašeg rata a ne na zločinima. Zločine ste vi patentirali. Svat. Sijekovac... Svi početni ratni događaji su biliu upereni protiv Srpskog Naroda, kako bi se on namamio u rat a onda optužio za zločine, genocid i agresiju. Oni koji su vas učili tome, odavno su se povukli pa su vam na raspolaganju ostali samo Bakira & Bakir. Zato je vaša, esdeaovska, sudbina teška, bolna, beprebolna.
Vaš, esdeaovski, odnos prema druge dvije nacije u BiH dovoljno je vidljiv u vašoj sintgmi Takozvani Legitimni Predstavnici bh. Hrvata. Prije će biti da je vaš Bakir Takozvani Legitimni predstavnik bh. Bošnjaka jer je dobio manje bošnjačkih glasova nego Komšić. Predlažem da pojednostavite pa kažete Takozvani Hrvati. Poslije, u promjenama ustava, možete prijeći na samo Takozvani. Bosna je država Bosanaca, Bošnjaka, Takozvanih, Genocidnih i Ostalih.
Čović, Krišto i Bevanda, dolaskom u Banjaluku, nisu proslavili nikakvo etničko čišćenje jer bi na taj način slavili i takvo prekogranično, unutarfederacijsko, čišćenje. Mislim da su samo oni prvi shvatili da ste ih, Hrvate, namamili u nepotreban rat protiv Srba i da ste, vi esdaovci, taj rat izgubili. Jer, vaš, esdeaovski, Alija, za BiH je žrtvovao mir. Sad su rahmetli i on i BiH.
Niko u Republici Srpskoj i ne traži da priznate ili slavite 9. januar. To nije na ponudi ni BiH ni Patriotama. To je čisti Srpski Dan.
A vaš, esdeaovski i, šire, sarajevski, odnos prema tom danu je odnos prema Srpskom Narodu u BiH.
Taj odnos isključuje mogućnost za vašu Zajedničku Državu. U Vaše, esdeaovsko, pa i šire, zajedništvo više niko ne vjeruje.
Ja vam ne bih vjerovao ni da ste u Banjaluku došli.

недеља, 08. јануар 2012.

DVIJE PROTOKOLARNE VIJESTI
Razbijen je sumrak. Dvadeset teških i moćnih godina Republike Srpske i Srpskog Naroda u bivšoj Bosni i Hercegovini, može da se sabere i podvuče, iako petina jednog vijeka nikada nije bila neko vremensko mjerilo niti reper. Ali, za Srbe Ovdje ta petina je ravna nečijem vremenu od dva ili tri vijeka.
Od situacije kada su svi ratovali protiv Vojske Republike Srpske, Nato i Hrvatska, bez čega muslimanska vojska, tzv AR BiH, ne bi preživjela ni jednu ljetnu sezonu rata, kada je protiv Srba bio i Sloba Požarevac, trebalo je odmaknuti se, živi i postojeći, i doći do dvadeset godina, oduprijevši se svim Silama i Scilama.
Endemska osobina Balkana je kratkovidost. Stoga je Srpski Nacionalni Kolektivitet ovdje iznimka koja potvrđuje pravilo. Svi drugi Srpski kolektiviteti na prostoru Bivše Jugoslavije, ne računajući Srbiju, nestali su u ratnim vihorovima jer nisu bili dalekovidi. Bili su uljuljkani u svoje socijalističke republike i pokrajine i mislili da svi njima misle dobro i da misle da i oni njima misle dobro.
Srpski Nacionalni Kolektivitet, međunarodno priznat kao Republika Srpska, zaslužio je Trajnost jer je uspio da ostvari ono što je normalno i što je pripadajuće svim narodima. Da ostane Svojom Nogom na Svojoj Zemlji.
Istina, mnoga osporavanja su još pred Republikom Srpskom. Poražena, i ratna i politička opcija, Unitarne, Jendorodne, Jednovjerske, Sarajističke, Bosne, tražiće sve načine istorijskog zaokreta prema Mlinu Islamske Deklaracije.
Ali, dvije protokolarne vijesti zaokružuju jedan proces koji se više neće zaustavljati i vraćati nazad. Odlikovanje Dodika od strane Medvjedeva, predsjednika Rusije, i čestitka Predsjednika Hrvatske, Ive Josipovića, povodom dvadeset godina Republike Srpske, utemeljili su konačno njen položaj i u odnosu na neposredno i na daleko okruženje. Rusija je već odavno prihvatila Republiku Srpsku kao, prije svega, dejtonsku ali i njenu ekonomsku i tržišnu ispostavu. Srbija je konačno odbacila Miloševićevo Dedinjisanje prema Prečanskim Srbima i postala Brat Partner Republici Srpskoj. Hrvatska je dolaskom Ive Josipovića u Banjaluku, i sada protokolarno, završila jednu svoju fazu u antijugoslovenstvu i antisrpstvu. Nema potrebe da se detaljnije analiziraju uslovi i slijedovi koji su to omogućili. Treba mjeriti ono što je na tasu. Prošli tegovi mogu da obezmjere svaku težinu na aktuelnom tasu. Srbi, u obliku Republike Srpske, moraju imati konektivnu komunikaciju sa Hrvatima i u Federaciji i u Hrvatskoj, radi aktualiteta i radi futura. To su joj jedina vrata prema Hrišćanstvu i prema Evropi.
Stoga treba cijeniti čestitku Ive Josipovića. Kao njegov, i Hrvatske, veliki čin. I kao našu veliku mogućnost.