четвртак, 11. септембар 2008.

APOKALIPSA TIHIĆ
Zamjenik pomoćnika državnog sekretara.
Da se ne radi o velikoj sili rekao bih da je to neka zajebancija studentskog pozorišta.
Uglavnom ZPDS za region Evrope i Evroazije, u kome BiH ima ključno mjesto, izvjesni i novi Stjuart Džons, došao je u Sarajevo da upozna teren, floru i faunu a sarajevski unitaristi su odmah skočili da mu predoče spasiteljsku neophodnost unitarizacije BiH, iscjeliteljsku bogomisiju bonskih ovlaštenja i svu krivicu Lajčaka koji u protekle dvije godine, kao vođa Bosanskog Ohaera, nije poslušao i proveo ni jedan zahjeva Aga Sarajlija.
Istovremeno, Stjuart Džons je ekspresno proglašen Prijateljem Bosne. Inače, kogod se pojavi na američkom političkom nebu, postaje „prijatelj“ Bosne. Hercegovina ima prijatelja u Bandiću i slično.
Takvom Prijatelju, Sulejman Tihić je predočio tmurnu sliku BiH.
Ovakava situacija je neodrživa. BiH je pred raspadom.
Tihić nije htio da kaže da je slika BiH u njegovoj i u glavi ostala dva ljiljana, pred raspadom u sudaru sa realnošću u velikom maglovitom akceleratoru. Oni naučnici pod zemljom u Švicarskoj možda će i pronaći onaj bozon ali Tihić nikada u svom akcelratoru neće pronaći unitarnu BiH sa ukinutom Republikom Srpskom.
Nije BiH pred raspadom i nije situacija neodrživa.
Mislim da će birači koji su glasali za te tri stranke unitarizacije i ukidanja, vrlo brzo shvatiti da je neprofitabilno ulagati glasove u onoga ko ima nerealne investicijske planove i koncepte koji nikad ne donose tržišnu realizaciju.
Dio BiH svjesno čini stanje nepodnošljivim u većoj i haotičnijoj polovini BiH.
Iz dva razloga. Prvi je: da dobiju na vremenu kako bi se pošteno poklali oko kolača sa maslom iz energetskog i telekomunikacijskog sektora. Drugi je: da se stvori slika, o kojoj govori Tihić, kako je stanje neizdržljivo. Nije jasno kako je stanje izdržljivo u Republici Srpskoj a u Federaciji nije. Kako je Republika Srpska sa punom kasom a Federacija pred bankrotom, kako je BDP Republike Srpske nadmašio federalni. Tinić i sumračnici bi trebali to da objasne Džonsu, ako ga uopšte zanimaju takvi ornamenti.
Tihić je, a ne BiH, u neizdržljivoj situaciji.
Pred raspadom su iluzije, a ne BiH, koje je on, i drugi, decenijama servirao neukom narodu, kao i Miliošević, nekada, svom.
Formule su svuda iste.

уторак, 09. септембар 2008.

SNSD I SEDAM PATULJAKA
Zbog opisa i popisa poslova gledam predizborne hronike koje RTRS emituje kad paćenici iz kampanja dođu kući.
Vidim da se bitka za vlast u lokalnim zajednicama Republike Srpske vodi na dva nivoa.
Jedan je visokotehnološki nivo Saveza nezavisnih socijaldemokrata koji se pokazuje i u prvoj sedmici ili dekadi kampanje a vidljiv je na vizuelno ubojitom amerikaniziranom skupu u Doboju ili u optimističnom masovnom okupljanju pet hiljada Novljana sa Dodikovom pjesmom na kraju: ovo je moja kuća...
Drugi nivo borbe vodi se u komornim press-ćumezima pred kojim stranke stoje u redu da bi novinarima ispričali neshvaćenu storiju o političkom snu kojeg birači ne razumiju. Ti politički voajeri, sado-politikoni, krajputaši, trećepozvici, tetkini favoriti i glumci propalih političkih akademija, pričaju o Dodikovom kriminalu, o parama koje su pohranjene u ćupove ispod temelja zgrade vlade etc, optužuju SNSD za jednoumlje, jednopartijski sistem, režimsko vladanje, torturu, diktaturu... A niko nema hrabrosti, ako već nema s čim, da ode među ljude, da ih okupi i da im to kaže.
Istovremeno, Dodik i rukovodstvo stranke isti je dan bilo u Knežici pred tri hiljade ljudi (to nije glavni skup u Kozarskoj Dubici), u Duboviku, opština Krupa na Uni pred tri stotine građana i u Novom Gradu pred tih pet hiljada nasmijanih i veselih birača i njihovih porodica.
Najaveći domet drugih stranaka je predstavljanje u pozorištiu bez publike (to jenova vrsta pozorišta) ili jedva napunjena priručna sala za koaliciju sa više stranaka a koju predvodi Esdees, stranka koja ne postoji mada ima naziv, znak i predsjednika.
Dakle, ti surogati političkih stranaka, te samozvane grupe građana, kao i međunarodna zajednica, ne bi trebali više da operišu sa tim jednoumljem i apsolutizmom kojeg je uveo SNSD i Dodik u Republici Srpskoj i u nekim opštinama Federacije. Jer će se doći do toga da je problematičan narod pošto potpuno sumanuto i u bunilu daje opštu podršku samo jednoj političkoj stranci.
Sa stručne strane treba znati i ovo: lokalni izbori su najbolji detektor snage političke stranke. Tad se pokazuje kakva je stranačka infrastruktura na terenu, da li su skupovi dirigovani i razrezani ili građani slobodno dolaze kao na porodični događaj, da li imate lokalne lidere koji su prepoznatljivi osim opšte političke robne marke stranke itd. Na predsjedničkim izborima ljude okuplja kandidat, obično lider stranke. Na lokalnim izborima morate imati mašineriju i morate biti blizu biračima.
Lokalni izbori su najbolja drobilica za političke protivnike. Ako neku stranku hoćete da potisnete sa političke scene, pobijedite je na lokalu.
Vidjećemo šta će ostati poslije Lokalne Katrine, 5. oktobra.

понедељак, 08. септембар 2008.

NEKO S NEBA NEKO SA DEJTONA
Ivan Krndelj, političar sa izbornog praga, iz izvjesne HSSNHI, izjavio je da je Republika Srpska pala iz Dejtona i da ne može biti trajna kategorija.
Uvijek sam sa posebnim poštovanjem cijenio ljude koji misle da se od drvenih volovskih, posavskih, kola, sa dračovim gobeljima, može načiniti bolid F1, samo da se umjesto grabove rastoke ugradi cijev od rdja frei metala.
Nerealni tipovi u politici upravo to pokušavaju. U svakom drugom kontekstu takvo ponašanje bi se razmatralo sa aspekta pomračenog uma ili uma opterećenog fantazmagorijama, priviđanjima i prisjenama.
Ivan Krndelj, ako želi da bude ozbiljan političar, stvari mora gledati realno.
To znači da se problem Hrvata u BiH ne može rješavati ukidanjem Republike Srpske. Nema Republike Srpske u Federaciji BiH pa Hrvati imaju opstajući problem. Kao što se problem Hrvata u BiH nije mogao rješavati zavezanim zastavama sa SDA, prije drugog višenacionalnog pokolja u BiH.
Na problem Hrvata u BiH trebalo je misliti kada se išlo u projekt neovisne Hrvatske, kada se planirao rat u BiH, kada su klane starice i djedovi u selima kod Broda a od strane Zengi i neregularnih divljaka iz BiH.
Ako je nekome ovo pregrubo što govorima, neka pita te ojađene Hrvate, Posavce, šta misle o Tuđmanu, HDZ i ostalom. A ne samo o Republici Srpskoj.