петак, 12. март 2010.

TITROMUDI
Cijela plejada međunarodnih zvaničnika, odavno, još otkako je počela teći krv, ovdje, posve prirodno, kao majčino mlijeko, odnosi se prema sarajevskim, muslimanskim, bošnjačkim liderima, politikonoscima, vjerodajcima, ratoljubima, krvotocima, institucionalcima, paravođama, provincijalcima pa i kriminalcima i otimačima, kao miš prema kraljevskoj kobri. Čim ih vide, odmah klanjaju. Jajca titraju. Po jajima hodaju. Riječi biraju. O svemu blagougodne izjave daju.
Ostali u BiH su divljaci. Samoupravni divljaci Herceg Bosne. Srbi Divljaci. Prema njima nikako.
Sada je uhapšen najtipičniji balkanski prevarant, muhadžir, sjemenik muharebe, multezim jugoslovenstva, munafik, dernečar dobrovoljačke krvi, komandant krvoprolića bez razloga, nezasluženi član predsjedništva usrane višenacionalistički izdemokratizovane države bez k, bogati sarajsokaklija, vilohlepac, otimač tuđe ćaćevine, Ejup Ganić, primitivac koji farba kosu. I odmah je Visoki Predstavnik, Valentin Incko, praveći se dudečki nevješt i snašinski naivan, izjavio kako je
· Dobro da je Ganić pušten iz pritvora
· Najbolje da bude izručen Sarajevu
· To dobro da bi se smanjile napetosti (nakon hapšenja)
· Potrebno da se primijeni bilateralni sporazim Srbije i BiH (da se predmet prepusti BiH).
Ne znam otkuda takva bečka pažnja, učtivost, odmjerenost, diplomatičnost, prema jednom izrazitom džehenemliji, malo sofisticiranijoj verziji juke, ćele, cace... kome muslimani, prije svih, trebaju da sude jer ih je uneredio i ubalegao tako da se kroz njega i slične, gleda i svaki pošteni vjernik, dobročojek, musliman, narođanin, siromah i seljanin. Hajde što se njegovi jarani, u krvi, pljački i zaraćivanju, odnose prema njemu kao prema dževahiru, dragom kamenu, razumljivo je ali sramotno. Hajde što se sva zemalj sarajska digla u odbranu. Razumljivo, ne zbog njegove vrednote nego zbog domino efekta.
Ali to što Incko, Visoki, Predstavnik, pozdravlja, smatra, uviđa i pazi da nekoga od njih, i njega, Ganića, ne iritira, ne priliči međunarodnom predstavniku. Osim ako nije u ulozi maskiranog nadglednika islamizacije, favorizacije, majorizacije, potčinjavanja.
Činjenice iz demokratskih pokolja u BiH su sada samo činjenice. Gole, kristalane, ledene činjenice. Nema više pomamne sienenizacije, amanpurizacije, falsifikacije, miloševića, paljanaca, kninjana... čime bi se pokrivala i zaodijevala jednostranost.
Dobrovoljačka ulica je sada samo jedan goli, nepotrebni, bezrazložni, mrzilački, niskonacionalistički, primitivni, privincijalni, sokački zločin.
Tu ne pomažu sranja o tome kako se tu branilo od velikosrpske agresije, okupacije i invazije. Jnaovci su se ko posrani kupili i napuštali taj Demokratski Multietnički Saraj.
Incko vraća na scenu jednostranost. Samo su dobri oni. Pa i kada neko napravi ispad, pažljivo s njima, nemoj da im se dogodi bihuzurluk kakav.
A one divljanere Herceg Bosne Samoupravne i Horde Republike Srpske, smjenjuj, hapsi, tuži, sudi, čepi, ukidaj, nameći, kleveći...
Reformiši, majku im jebem, dok ne pocrkaju.
ŠTA JE KOD NAS NVOIZAM?
Ne povodim se za poznatim tekstom Vaclava Klausa „NGOizam je novi socijalizam“ u kome je iznakiljao nevladine organizacije u koje intelektualci i drugi idu, ili ih podržavaju, kao što su nekad radili socijalizmu.
Pišem o NVO, nevladinim organizacijama, kao cijelom sektoru, sa namjerom da kažem da je dobro da su tu ali nije dobro da bilo šta rade, odnosno da nije dobro to što rade.
Prije svega, nevladin sektor nastao je u BiH, kao i mnogi mediji i mnoge stranke, jedan čovjek - jedna NVO. Čisti instrumentarij. Bez sterilizatora. S klipa i konopca. Od zla oca i od gore metere. Dabome, ne mislim da neko treba da daje dozolu ko će da bude NVO. Mislim da to treba biti realan odraz potrebe građana, civila, slojeva društva za artikulisanjem svojih potrebe ili rješavanjem položaja kojeg ne mogu da riješe pozitivni zakonski miljei i opšti društveni trendovi.
Međutim, NVO su za vijekvjekova, usrali i šefa i stanicu svojim proevropskim glasom protiv uvođenja bezviznog režima. Time su pokazali i dokazali da su običan instrumentarij u krakotvide i kratkoročne politikantske svrhe. Moja baba Milevka bi rekla: Nakurnjaci, sinko.
Sada, vidim, postoji inicijativa da sva sila nekih nevladinih organizacija, na čelu sa ACIPS-om, po velelijepoj BiH organizuju razgovore građana i političkih lidera. U prisustvu Valentina Incka, EUSR.
To je važan dijalog sa građanima, vele.
Inicijativa „Građani za Evropu“, vele dalje, predstavlja mrežu NVO iz cijele BiH koje su se okupile s ciljem da vode direktni dijalog sa domaćim političkim strankama o ključnim mjerama koje treba da budu ispunjene od strane političara kako bi BiH približili EU.
Ovu mrežu, vele još, čini više od 20 domaćih organizacija koje će se sastajati redovno 2010. godine kako bi nadgledale i analizirale razvoj i izazove vezane za provedbe nekoliko prioriteta EU. Jelde!
U pravu je Vaclav Klaus.
Riječi „nadgledale“ i „analizirale“ nepodnošljivo zrači socijalizmom ortodoksnog tipa. Brkatog.
Ničeg se drugog civilnjaci nisu mogli sjetiti osim nadgledanja.
Političke stranke, barem moja, vode dijalog sa građanima svaki dan i svaku veče. Na naše stranačke skupove dolaze građani listom, kao da je narodni zbor. Sinoć smo u Banjaluci pozvali 200 ljudi, predsjednika mjesnih odbora, došlo ih je više od hiljadu. Nisu došli da nadgledaju. Došli da izraze podršku za stranačku aktivnost, da vide šta treba da urade, da podrže, da budu zajedno.
Oduševila me ta nevladina organizacija.
Za razliku od nekih vladinih, ovih dana.
Nevladin sektoru u BiH ima misiju stvaranja švajcarskog sira od društva i političkog sistema pa i Države. Njihov zadatak je da razvodnjavaju, disperzijarju, slabe, otvaraju rupe i pukotine a ne da se bave civilima i građanima.
To je klasični subverzivni element, majku im božju, što bi rekli socijalisti iz Klausovog teksta.

четвртак, 11. март 2010.

KANDIDAT OGI
Ognjen Tadić, radikalski šešeljjugend, na privremenom radu u Esdeesu, kandidovan je za Predsjednika Republike Srpske.
Koliko se razumijem, najoduševljeniji faktor u BiH uopšte, tom činjenicom, jeste Sarajevsko Oslobođenje, a čije bi oslobođenje i bilo nego onoga ko stalno priča o agresiji, opkoljavanju, genocidu i granatiranju, jer objavljuje intervju sa Kandidatom a ne mora. Jer njihove čitaoce to zanima manje nego Fatu svrboguz.
Međutim, intervju sa Kandidatom, danas, objavljuje i Press. Njihove čitaoce, ili dio čitalaca, zanima Kandidat Ogi.
E tu se Ogi uneredio ko grlica.
Fotografija mu je ni politi na ruke onoj iz prefinjenog vildaninog hmeljskog biltena. Izgleda kao da mu se neko usro zavrat. Skupio se ko šteta ukokoši. Takav mu je govor tijela. A govor očiju je kao iz četeresnice u slučaju smrti nekog dragog i mladog, prekorednog.
U intervjuu se Kandidat Ogi diči podrškom Pedepea. Veli: Ja sam jedini kandidat koji je izvan njihovog kruga dobio podršku. Na njegovom mjestu to ne bih pominjao u javnosti. Evidentira još i podršku Poplašena i Šarovića. To je isto kao da mene podržava Zehra Deović.
I što je najtragičnije, Tadić kaže da je prvi put dobio 45 hiljada glasova, drugi put 145 hiljada glasova i da će sada dobiti 245 hiljada glasova. Razumijem da se on ne bavi izborima i analizama, on je Kandidat. Time je neko trebao u stranci da se bavi prije kandidature. Ali ne bi trebao da izlazi u javnost sa amaterskim podacima i čaralima o broju glasova.
Ta njegova priželjkivana i očekivana cifra nije dovoljna za pobjedu na predsjedničkim izborima u Republici Srpskoj.
Čak i da svih 13.726 pedepeovih glasača daju glas sa njega.
NOVO PONIŽENJE ZA EJUPA, EJUPCIJA
Iskreno, nadao sam se da će u Londonu uhapsiti i Harisa Silajdžića pa da, onda, kao on Ejupa, krene neko da ga vadi, bože me oprosti, pa i njega uhapse, sakloni i sačuvaj, pa, onda...
Znam da bi sad svi željeli da nastavim sa imenima onih koji bi išli u London. Spisak je poduži ali se bojim da bih, zbog viška objektivnosti, negdje pogriješio. Do Divjaka, dabome.
Inglezi su praktični. Od nepoznate makroice uzeli su 300 hiljada funti ili nečega, pustili Ganićija u noćni pritvor, jer ne smije noću napuštati legaju a mora se samodojavljivati policiji. Sve to dok se ne razmotre argumenti i validnost zahjeva Srbije.
Praktičnost se ogleda i u tome da im je preskupo da ga drže u zatvoru i daju mu hranu, higijenu i grijanje.
Mada ja mislim da su njegovi moralni kvaliteti preniski za engleske zatvore. Ipak je to tradicija ugošćivanja raznih trbosjeka pa sitni mali zločinački glumac iz Dobrovoljačkog pozorišta krvavih ubojica, nije previsoko rangiran.
Kakogod bilo, ovo je jedno filigransko poniženje za Ganića. U međunarodnim političko-javnim odnosima to se može nazvati: Ejupcija.
Ejupcija je kad te Crven Ban Kvrgan taslači u čelo. Na osnovu prava i procedura. Ne kažu ti da si kriv ali ti kažu da ne mrdaš ni repom. Imaš pravo na kauciju ali nemaš pravo na aukciju. Imaš bolji status od kurve, ne krećeš se noću. Imaš gori položaj od Robinzona, svi su oko tebe ali te ne jebe niko.
Čeka se Srbija.

среда, 10. март 2010.

JARANI.BA U PARLAMENTU
57 sekretara Skoja, trenutno na privremenom radu u Parlamentarnoj skupštini BiH, glavnom Bošnjaka i uglavnom Hrvata, uputilo je pismo parlamentu Velike Britanije, takozvanom Donjem domu, 57 sedam naivaca, baš kao što je i sedam sekretara Skoja imalo iluzije da će promijeniti svijet u kome će braća da jedu zlatnim kašikama a ne da se ubijaju zarđalim kalašnjikovima, ponijelo se onako kako mali Huso shvata međunarodnu politiku i pravo.
U pismu piše da je Velika Britanija tim svojim poštovanjem prava osakatila odnose BiH i Velike britanije, dvije izuzetno prijateljske zemlje i velike i važne sile, jedna drma na Ostrvu, druga drma u Evropi, da je narušila odnose BiH i Srbije u koje je Silajdžić, a naročito Komšić, uložio nadljudske napore da ih drži na prijateljskoj, dobrokoljačkoj, visini, da je narušila međunacionalne odnose u BiH, koji su toliko dobri da ih se može ocijeniti i međukrvavim, međupotčiniteljskim i međuzategnutim.
Pismo je ambasadoru Velike Britanije predao Beriz Harisović Belkić, zamjenik predsjedavajućeg.
To je još jedma činjenica kako mali Huso shvata nivoe, protokl i tretmane. Zamjenik zbora stanara u Lančanoj Sali Parlamentarne skupštine BiH, nema nikakve veze sa ambasadorom strane zemlje, ni po kakvoj liniji. Ovaj, pak, ne bi trebao da se trza na te pozive zbora stanara jer je on predstavnik države, Velike Britanije, a ne parlamenta ili nekog doma, ili njihov pismonoša. Osim toga on može samo da bude pozvan od šefa države, makar se on u BiH nalazio i u kokektivnom smještaju, da mu se saopšti neka neprijatna stvar. Ali Kolektivni Smještaj nema takve saglasnosti. Niti ima logike da se miješa u pravo.
A to što je 57 sekretara Skoja sralo Donjem domu britanskog parlamenta, to ni pas s maslom ne bi pojeo. Ni Tomanova krmača u napoju.
U tom pismu piše da, ako postoji osnova sumnje za ratni zločin, onda ta Osoba, mora odgovarati pred pravosuđem svoje zemlje. Pod uslovom da ima zemlje i da ima pravosuđa, pišem ja.
Hapšenje je, šalju Skojevci, po patku Berizu, narušavanje suvereniteta BiH. Suverenitet je dupečepljen već činjenicom da je dotična Spodoba, Osoba, imala diplomatski pasoš, za kojeg je nekoliko vajnih ministrana inozemnih dela, bržebolje, izjavilo: Nisam je. Nisam ni ja.
A o zlopupotrebi Parlamentarne skupštine, volje birača, popišavanju direktne demokratije, privatizaciji institucija Zemlje Kakvegod, blamaži pred EU koja, čini mi se pravi zajebanciju sa nekim poglavljima o pravnoj državi, vladavini prava i slično, ne treba ni trošiti riječi.

понедељак, 08. март 2010.

KNJIGA "ZEMLJA RASPADA"

Odštampana je nova knjiga iz moje edicije Politički ljetopis. Ovo je peta knjiga, Ljetopis za 2009. Prethodne su bile "BiH ne postoji", za 2005., "Esenesdum" za 2006., "Sarajevski atentat Miroslava Lajčaka" za 2007., "BiH za daltoniste" za 2008. godinu. Tako i ovom knjigom nastavljam skoro svakodnevno komentarisanje događaja za koje mislim da su politički i društveno bitni (bez naknadne korekcije) za Republiku Srsku i BiH.
Kao i prethodnih godina, radi se o tekstovima i stavovima koji su mnogima poznati, ali moja stara gutenbergovska grafička infekcija mi ne dozvoljava da to ne stavim među korice.
OBARAŠIN
Kada bih bio protiv BiH, kao što nisam, i nikad nisam ni pomislio, molio bih Gornji Naslov da na važna mjesta u Državi, na nivou Zajedničkih institucija, postavi što više ljudi kova Glavnog Tužioca Milorada Barašina. A samog Barašina na još nekoliko Glavnih Mjesta. Jer sve bi te institucije Barašin poobarao da ih više ni njihova draga majka ne bi osovila na noge.
Taj Glavni Tužilac Barašin je važno poručio Ganiću: da sam bio na tvom mjestu, ne bih putovao u inostranstvo.
Nekoliko stvari je, ovim, GTB poručio Ganiću, i nama:
· Ovdje te nikad niko neće uhapsiti jer se istraga neće nikad završiti, zato nisi imao potrebe da nekud ideš i čačkaš čačak.
· U inostranstvu se čuvaj prava i pravde, ovdje se ne čuvaj nikoga jer te svi čuvaju pa i ja, Glavni Tužilac Barašin.
· Istraga je trebala biti završena za šest mjeseci ali to nije bitno.
· Najočigledniji predmeti su najsloženiji. Ovaj tv-zločin još od 92. ima javni spisak aktera, svjedoka i žrtava pa i živih oštećenih, tako jasno da se te istražne radnje mogu izvesti za dva dana. Izjava Ganića 3. januara 94., objavljena u evropskim medjima: Mi smo ponudli HVO opciju da se izvuku a ako neće mi ćemo to učiniti milom ili silom, dovoljan je dokaz da se čovjek utamniči. Radi se o Srednjoj Bosni i Hrvatima (op.a.). ovdje Ganić govori o svom učešću u komandovanju Armijom BiH koja je obavljala te multietničke posolove.
· Ako ga isporuče BiH, „koja je ovog trenutka jača u pravu“ (to je vrhunsko dostignuće pravne filozofije spram koje su Kant, Hegel i Marks, početnici filozofskih pronicanja), neće ga niko dirati jer je bitno početi istragu, BiH ju je počela prije Srbije, a ne završiti istu.
· Umjesto da kaže koliko je Tužilašto, na čijem čelu je, odgovorno za nehapšenje Ganića i bratije u BiH, on poručuje: Tužilaštvo BiH nije odgovorno za hapšenje Ganića u Londonu. On na ovaj način još nekome šalje poruku, nekom s kim ima nagodbu o trajanju istrage, o usložnjavanju predmeta, o nepritvaranju i nepreduzimanju, o zaštiti svoje guzice na Glavnoj Fotelji...
Nije glavno pitanje: Gdje usijekošte Glavnog Tužioca.
Glavno pitanje je: Kako se razmnožava Glavni Tužilac.