ŠTA JE KOD NAS NVOIZAM?
Ne povodim se za poznatim tekstom Vaclava Klausa „NGOizam je novi socijalizam“ u kome je iznakiljao nevladine organizacije u koje intelektualci i drugi idu, ili ih podržavaju, kao što su nekad radili socijalizmu.
Pišem o NVO, nevladinim organizacijama, kao cijelom sektoru, sa namjerom da kažem da je dobro da su tu ali nije dobro da bilo šta rade, odnosno da nije dobro to što rade.
Prije svega, nevladin sektor nastao je u BiH, kao i mnogi mediji i mnoge stranke, jedan čovjek - jedna NVO. Čisti instrumentarij. Bez sterilizatora. S klipa i konopca. Od zla oca i od gore metere. Dabome, ne mislim da neko treba da daje dozolu ko će da bude NVO. Mislim da to treba biti realan odraz potrebe građana, civila, slojeva društva za artikulisanjem svojih potrebe ili rješavanjem položaja kojeg ne mogu da riješe pozitivni zakonski miljei i opšti društveni trendovi.
Međutim, NVO su za vijekvjekova, usrali i šefa i stanicu svojim proevropskim glasom protiv uvođenja bezviznog režima. Time su pokazali i dokazali da su običan instrumentarij u krakotvide i kratkoročne politikantske svrhe. Moja baba Milevka bi rekla: Nakurnjaci, sinko.
Sada, vidim, postoji inicijativa da sva sila nekih nevladinih organizacija, na čelu sa ACIPS-om, po velelijepoj BiH organizuju razgovore građana i političkih lidera. U prisustvu Valentina Incka, EUSR.
To je važan dijalog sa građanima, vele.
Inicijativa „Građani za Evropu“, vele dalje, predstavlja mrežu NVO iz cijele BiH koje su se okupile s ciljem da vode direktni dijalog sa domaćim političkim strankama o ključnim mjerama koje treba da budu ispunjene od strane političara kako bi BiH približili EU.
Ovu mrežu, vele još, čini više od 20 domaćih organizacija koje će se sastajati redovno 2010. godine kako bi nadgledale i analizirale razvoj i izazove vezane za provedbe nekoliko prioriteta EU. Jelde!
U pravu je Vaclav Klaus.
Riječi „nadgledale“ i „analizirale“ nepodnošljivo zrači socijalizmom ortodoksnog tipa. Brkatog.
Ničeg se drugog civilnjaci nisu mogli sjetiti osim nadgledanja.
Političke stranke, barem moja, vode dijalog sa građanima svaki dan i svaku veče. Na naše stranačke skupove dolaze građani listom, kao da je narodni zbor. Sinoć smo u Banjaluci pozvali 200 ljudi, predsjednika mjesnih odbora, došlo ih je više od hiljadu. Nisu došli da nadgledaju. Došli da izraze podršku za stranačku aktivnost, da vide šta treba da urade, da podrže, da budu zajedno.
Oduševila me ta nevladina organizacija.
Za razliku od nekih vladinih, ovih dana.
Nevladin sektoru u BiH ima misiju stvaranja švajcarskog sira od društva i političkog sistema pa i Države. Njihov zadatak je da razvodnjavaju, disperzijarju, slabe, otvaraju rupe i pukotine a ne da se bave civilima i građanima.
To je klasični subverzivni element, majku im božju, što bi rekli socijalisti iz Klausovog teksta.
Ne povodim se za poznatim tekstom Vaclava Klausa „NGOizam je novi socijalizam“ u kome je iznakiljao nevladine organizacije u koje intelektualci i drugi idu, ili ih podržavaju, kao što su nekad radili socijalizmu.
Pišem o NVO, nevladinim organizacijama, kao cijelom sektoru, sa namjerom da kažem da je dobro da su tu ali nije dobro da bilo šta rade, odnosno da nije dobro to što rade.
Prije svega, nevladin sektor nastao je u BiH, kao i mnogi mediji i mnoge stranke, jedan čovjek - jedna NVO. Čisti instrumentarij. Bez sterilizatora. S klipa i konopca. Od zla oca i od gore metere. Dabome, ne mislim da neko treba da daje dozolu ko će da bude NVO. Mislim da to treba biti realan odraz potrebe građana, civila, slojeva društva za artikulisanjem svojih potrebe ili rješavanjem položaja kojeg ne mogu da riješe pozitivni zakonski miljei i opšti društveni trendovi.
Međutim, NVO su za vijekvjekova, usrali i šefa i stanicu svojim proevropskim glasom protiv uvođenja bezviznog režima. Time su pokazali i dokazali da su običan instrumentarij u krakotvide i kratkoročne politikantske svrhe. Moja baba Milevka bi rekla: Nakurnjaci, sinko.
Sada, vidim, postoji inicijativa da sva sila nekih nevladinih organizacija, na čelu sa ACIPS-om, po velelijepoj BiH organizuju razgovore građana i političkih lidera. U prisustvu Valentina Incka, EUSR.
To je važan dijalog sa građanima, vele.
Inicijativa „Građani za Evropu“, vele dalje, predstavlja mrežu NVO iz cijele BiH koje su se okupile s ciljem da vode direktni dijalog sa domaćim političkim strankama o ključnim mjerama koje treba da budu ispunjene od strane političara kako bi BiH približili EU.
Ovu mrežu, vele još, čini više od 20 domaćih organizacija koje će se sastajati redovno 2010. godine kako bi nadgledale i analizirale razvoj i izazove vezane za provedbe nekoliko prioriteta EU. Jelde!
U pravu je Vaclav Klaus.
Riječi „nadgledale“ i „analizirale“ nepodnošljivo zrači socijalizmom ortodoksnog tipa. Brkatog.
Ničeg se drugog civilnjaci nisu mogli sjetiti osim nadgledanja.
Političke stranke, barem moja, vode dijalog sa građanima svaki dan i svaku veče. Na naše stranačke skupove dolaze građani listom, kao da je narodni zbor. Sinoć smo u Banjaluci pozvali 200 ljudi, predsjednika mjesnih odbora, došlo ih je više od hiljadu. Nisu došli da nadgledaju. Došli da izraze podršku za stranačku aktivnost, da vide šta treba da urade, da podrže, da budu zajedno.
Oduševila me ta nevladina organizacija.
Za razliku od nekih vladinih, ovih dana.
Nevladin sektoru u BiH ima misiju stvaranja švajcarskog sira od društva i političkog sistema pa i Države. Njihov zadatak je da razvodnjavaju, disperzijarju, slabe, otvaraju rupe i pukotine a ne da se bave civilima i građanima.
To je klasični subverzivni element, majku im božju, što bi rekli socijalisti iz Klausovog teksta.
