субота, 05. фебруар 2011.

NAIVNA SRBIJA
I PODMUKLA TURSKA
Nakon svih zuluma, džabiluka i džehaleta, kojima je Turska častila Srbiju, i Srbe, Srbijanci se pokazuju kao svi listom potomci Generalića, Livadića i Vesele Sveske.
Nakon dvije, tri godine zamajavanja turski avio prevoznik Tirkiš Erlajnz odustao je od preuzimanja JAT Ervejza. Nije razlog što je JAT imao samo 915.000 putnika i što ima samo 14 aviona starih samo po dvije decenije, i što ima gubitke od 250 miliona dolara. Razlog je što Turska uspješno vuče Srbiju za nos. Sada je razlog to što pogodnosti nebesa EU ne može koristiti niko čije je sjedište izvan same EU. To je Srbija znala i kada je počela da igra Gluvo Glamočko sa onim Ankarašima, Otomancima i Malim Brkatim Stablizatorom. To im je mnogo prije rekao i Aeroflot.
Ali mediji u Srbiji, za koje mi se nekad čini da su još pod kontrolom, sada podzemnog, Slobodana i njegovih umjetnika iz tadašnje Politike i Erteesa, pravili su od toga velike priče, podržavajući tako Igrokolo Tadića i ministra Protivpriznavanja, Vuka.
Svi su, dabome, znali. Znala je i EU. Ali je mamila Srbiju na regionalnu saradnju kao preduslov integracija. A integracije, ne razumije Srbija, biće kada Slobodan, sada podzemni, postane počasni član Anarhoradikalne partije Sandžaka i Cijelog Vratnika.
EU, da misli ozbiljno sa Srbijom, našla bi načina da integriše taj nesretni JAT Ervejz u neku svoju komapniju a ne da vazdušni centar Beograd prepusti na milost i nemilost svjetskoj recesiji i lešinarima.
No, dobro, svako zna kolika je ozbiljnost EU.
Srbija nema pravo na neozbiljnost. Ako neko ne može da shvati zadnje namjere Turske najezde na Balkan, i okolna njena područja, ne treba da se bavi spoljnom politikom. Neka Nikada, ali Nikada, ne prizna Kosovo – i mirna Bačka.
Turska je majstor za priče o svom dobročinstvu, ekonomskoj saradnji i pomoći. Tako su, uz pomoć Harisa Silajdžića, već godinama u priči o renoviranju Višegradske Ćuprije. U Sandžaku obećavaju da će izgraditi neki put. Kao da je prema Dubrovniku, STJ, tako su nastupili.
Pri tome niko da nađe neku ozbiljnu biljegu Turskog Ekonomskog Čuda. Neki proizvod, osim Šeherzade, koji se prodaje svuda masovno, zbog kvaliteta, cijene i tržišnog nastupa. Naši sitni lopovi ne švercaju više ni turske gaće. A i to su im organizovale Slobine Službe Srbije.
Turska je Folirant na Balkanu. Tako se Istorija jednom događa kao krvoločje a drugi put kao lažnorječje.
Nije meni što Srbijanci nisu shvatili Gluvo Glamočko Ankarsko kao igru protiv njih, kao igru koja treba da ih odvuče od EU, kao igru koja treba da ih uvuče u Novu Otomansku Stabilnost. Već je meni što su pristali, shvatili ili ne shvatili, da se uhvate u GGA kako bi Republika Srpska klekla, kako bi Saraj Kaldrmarijum prosperirao u svoj svojoj Unitarnosti, Centrumaštvu i Funcionaluku.
Jebo ih Slobo. Tako se i on odnosio prema Kinskim Srbima. Koji su kasnije, neka mi ne zamjere, postali Čabarli Srbi.
Znate šta se radi direktno u čabar.

четвртак, 03. фебруар 2011.

BUKUREŠT U EGIPTU
Počela je rekonekcija, rekompatibilacija i rekonstrukcija Sjeverne Afrike.
Samo naivna egipatska sirotinja misli da je uzela stvar u svoje ruke i da upravlja sudbinom. Samo naivni referendumaši Južnog Sudana misle da su autonomiju izglasali sebi.
Događaji u Kairu neodoljivo podsjećaju na događaje u Bukureštu kada je demokratski svrgnut komunizam i još demokratskije strijeljan bundaški par Čaušesku. Tada su ovdašnji politički, kulturni i drugi centri, na prostoru bivše Jugoslavije, egzaltirano uzlijetali u demokratiju i pobjedu naroda nad diktaturom, ne sluteći da taj proces nema veze sa rumunskim narodom i da će slična balegarnica zahvatiti i nas. Danas rumunska sirotinja nije iskorijenjena. Nema razlike što nema diktatora u bundama. Rumunija je samo promijenila lager.
Egipat je uvijek bio područje diktatura, ovakvih i onakvih. Nikad nije imao uzlete demokratije. Uvijek je bio područje sirotinje. Bogataši su vukli kamen na piramide?
Mubarak vlada sto godina. Otkako je demokratski upucan Sadat. Sirotinja ne nastaje jučer. Kako to da se baš sada neko sjetio da svrgne diktatora koji donosi sirotinju?
Kakvigod bili vladari, narod mora biti demokratski. Narod mora naći demokratske i institucionalne načine promjene režima. Promjena režima i vlasti na ulici i u revoluciji, otvara vrata onima koji nikada više iz tog društva neće izaći. Da li će Revolucija umeti da peva kao što smo mi pevali o njoj. Nakon uspjeha, revolucije uglavnom ostanu gluvonijeme.
Mubarak i ostale garniture su, očito obavile svoj vlastodržački posao. Cijeli region se preslaguje, nema više Hladnog Rata. Izmišljeni su Zalivski, Beogradskobombarderski, Pustinjski. U skladu sa tim potrebna je i nova nomenklatura na terenu. Sada preslagujemo za narednih pola vijeka.
Kakavgod su režim ili vlast, narod ne treba da gine da ih promijeni. Egipatska sirotinja gine uzalud. Gine samo da bi se stvorilo još masovnije nezadovoljstvo, sa još više žrtava, i da bi onda to donijelo Promjene. Sirotinjske Smrti, nažalost, nisu režirane. One su stvarne. Ali ulične izjave da Mubarak treba da ode, ateveovski su režirane. U prvoj fazi nigdje nije bilo masovnih protesta. Nejasno je kako decenijama režimirana egipatska sirotinja tako listom ide za El Baradejem koji je inostrani a ne egipatski igrač.
Veliki Krojači su, očito je, našli novu Krojačnicu.

понедељак, 31. јануар 2011.

S HRVATSKOM NA DOBRO
Već na prvi pogled se vidi koliko je posjeta Trosjedništva BiH Predsjedniku Hrvatske Ivi Josipoviću uspješnija od one po Bosni i Hercegovini skalamburene trvolj turneje Barjaktara Davutoglua.
Prije svega, prirodno je da saradjujemo sa neposrednim susjedima, kvalitetno, nego, i simbolično, sa susjedima iz prošlosti koja ih kvakifikuje kao Okupatore.
Moram priznati da je ovaj zagrebački susret uspješan i svjetloobzoran zaslugom Ive Josipovića. Jeste da sam imao simpatije za Bandića, za vrijeme kandidatura, misleći prije svega da je Josipović previše agramerski uglađen i da je, što je naročita tamnina, član SDP-a. Ali on je uspio da se odmakne od sarajevske politike hrvatskog SDP-a i da bude ono što i jeste – Predsjednik Hrvatske.
BiH, ne ovo Predsjedništvo, nije se nešto pretrgla u tim odnosima. Naročito su neproduktivne izjave tipa Miješaju se više nego Amerika u Iraku. Npr, oko Mosta prema Pelješcu digli su frku kao da BiH ma 96 Šestih flota i 9000 tankera.
BiH treba da bude dobra sa Hrvatskom. Prije svega treba da se odmah riješi granica. To je dobro i za Hrvatsku i za BiH. Treba da riješi te pločanske i morske probleme. I da ne cjepidlači mnogo. Hrvatska je najveća lokomotiva BiH prema EU.
Primitivno sarajsko kaldrmašenje sa ciljem da se Hrvatska uvuče u janjičarenje zvano formiranje vlasti sa puno esdepeove slasti, sokački je a ne međudržavni odnos.
Kada bi se vlast u BiH zasladila esdepeom, da Lagumdžija bude predsjedavajući Savjeta ministara, odnosi BiH i Hrvatske krenuli bi nizbrdo. Sarajevski Uzurpator bi zahtijevao da svi dužnosnici Hrvatske kukuriču istovremeno kad i Valterov oroz na zgradi bivšeg CK SK BiH. To bi od Hrvatske načinilo neprijatelja.
Stoga je važno da pored Predsjedništva, i Savjet ministara obavlja dobrosusjedske poslove sa Hrvatskom. Za to je dušu dalo da predsjedavajući bude iz Hrvatskog Legitimiteta u BiH. Taj milje, HDZ, već ima dobre odnose sa Beogradom pa bi regionalizam bio potpun.
Ta regionalna saradnja, pored pitanja koja se odmah trebaju riješiti, mora se odvijati oko obostrano korisne ekonomske saradnje. To je potrebno svakoj od ove tri zemlje ali je potrebno i kao jedna od mogućih brana od svjetske finansijske krize i recesije.
Bilo bi, dakle, presudno da simbolika prvog sastanka novoizabranog P BiH sa regionalnim predsjednicima država preraste u opipljiv kvalitet.
BOŠNJAK ĐAPO. ČUDO!
Mirsad Đapo. Esdepeovac. Distriktaš. Mitsko biće, pola Građanin pola Bošnjak. Živi dokaz da se politika može detektovati kao uspješna djelatnost i u opodvoljenju. Đapo se za ovih distrikt mandata opodvoljio ko kineski BDP, STJ.
Od Bratstva SDASDP Đapo je poslan na ilegalni rad u Republiku Srpsku. Na mjesto predsjednika Vijeća naroda Republike Srpske. No, kako konstitutivnost na cijelom području Naseobine nije propisana i za Esdepeovce, Đapo nije izabran. Ustavni sud Republike Srpske je rekao da nije povrijeđen vitalni nacionalni interes Bošnjaka zato što je Srbin Aco predsjednik Vlade.
Đapo, Esdepeovac, Polugrađanin, sopoštio je dvije stvari:
• Nema dva Bošnjaka među šest na funkcijama u Republici Srpskoj,
• Sudije ustavnog suda su prešle sedamdesetu pa su za rashod.
Dva Bošnjaka. To nije nikakav argument, ni za moju komšinicu Pašu a kamo li za Ustavani sud Republike Srpske. Ako nema, ne znači da ih neće biti. Osim toga što moraju i biti dva Bošnjaka tu. Konstitutivnost je izglasana nedejtonski, nelegalno, preglasavanjem sudija Srba i Hrvata, omiljenom tehnologijom Bošnjaka, uz pomoć stranih plaćenika u Ustavnom sudu BiH. Ali, što se mene tiče, mogu na svim funkcijama biti Bošnjaci. Samo ako su krvlju, znojem i srcem za Republiku Srpsku. Kad bi se mene pitalo, Đapo ne bi nikad mogao ni biti uzet u obzir. Šta ima da traži jedan distriktaš na bilo kojoj funkciji u Republici Srpskoj. Ne živiš ovdje, Đapo.
70 godina. Još manji argument. Da li sudije ustavnog suda u 70. godini postaju agronomi i zaborave ustavnu materiju. Kako to da Triling Kemo može da bude na funkciji Nako. Ili se čeka da dođu u sedamdesetu pa da to mjesto pripadne Hrvatima ili Srbima.
Bošnjaci ovakvim proceduralijama ismijavaju svoju naciju i konstitutivnost. Najbolji Bošnjak će biti onaj Bošnjak koji se angažuje u Republici Srpskoj, gdje živi, da nešto stvori, da učestvuje u društvenom i političkom životu, da bude odbornik ili poslanik (kod ove dvije zadnje mogućnosti, presudno je da mu i stranaka bude ovdje a ne filijala Sarajevskog Političkog Kruga). Neću da budem propagator, ali neka se uključe u rad jakih stranaka Republike Srpske, dobro su došli. A iz gregorijanove države, a naročito iz Esdepea...
I na kraju. Šta ima Đapo Esdepeovac da se zalaže za Bošnjake. To je nacija. Njegova partija govori o Građaninu Europejcu. Zašto bi onda bilo važno da je neko negdje Bošnjak. Građani smo, braćo. Samo još da ugasimo svjetlo.


DANAS NA JAHORINI

PUTIN ME ZVAO: NE OBJAVLJUJ OVO, TAVARIŠ, MOLIM TE.
Posted by Picasa

недеља, 30. јануар 2011.

MURINJO – MISTER EURO
Kao što sam onomad rekao da Ibrahimović nije igrač za Barselonu tako sam i sada u pravu – Murinjo nije trener za Real. Kupite mi ovog, kupite mi onog. S parama znam i ja. To nije trener. To je Euroteror.
Doduše, odavno ni jedan trener nije za Real. Posljednji koji je bio jeste Vinsente del Boske. Otada Real cirkusira, od ekipe pravi šator a od igrača mečke. Oni koji pristanu da budu mečke ostaju. Oni koji su vrijedni i navikli su na rad, red i taktitku, budu brzo prodani i praktično unazađeni. Real je tako retorta za upropaštavanje igrača.
Sada je Murinjo u sukobu sa Valdanom jer mu ne žele da dovedu centarfora pa je posuđen Adebajor. Ne razumijem, šta će mu centarfor sa onakvim timom. Sa onim igračima se može organizovati igra tako da protivnički bekovi sami sebi daju golove. Samo da im Desetka kaže kad da stanu.
Očito je da Murinjo ne zna o tome ništa.
Njegov trenerski put je posut titulama. To nije sporno. To je, čak, i čudno. U kratkom roku Murinjo je došao do mnogo titula.
Ali, analiza njegovog puta govori da je to Put Groblja.
Svi timovi koje je trenirao nisu nakon njega načinili ništa. To može da znači da je on izvukao maksimum iz igrača. Mislim, ipak, da to znači da nije učinio ništa da se izgradi tim i igra jer je svuda dobijao enormno vrijedne i skupe igrače. Dobro, to nije ni lako učiniti. Jer, skup zvijezda i skupih plaćenika teško može da se uklopi u tim i igru. Ali, i to je dokaz da Murinjo nije trener proklamovanog kvaliteta.
Čelzi i Inter su ostali upropašteni i mijenjali su trenere odmah nakon odlaska Murinja. Da je Murinjo veliki trener, u svakom od tih klubova bi se posao obavljao s lakoćom, barem dvije, tri sezone. Tako će biti i sa Realom. U Interu ni iskusni Benitez nije mogao uraditi ništa i morao je otići.
Murinjo je trener Zvjerinjo. Njegovi igrači igraju kao zvijeri, kao drogirani, agresivno kao engleski goniči u lordovskom godišnjem lovu na lisice.
Murinjo je veoma nekorektan, nepošten i nesportski trener. Sjećam se utakmice protiv Bareslone u kojoj je Čelzi bio domaćin. Murinjo je teren ostavio izbrazdan i izoran od prošle ligaške utakmice, želeći tako Barseloninim igračima i filigranskoj igri naškoditi.
No, odlaskom Zvjerinja iz Kraljevskog Cirkusa neće se tamo ništa riješiti. Mora se promijeniti Real. A onda nikada neće biti mjesta za Murinja. A vjerovatno ni za loptopevca Kristijana.