S HRVATSKOM NA DOBRO
Već na prvi pogled se vidi koliko je posjeta Trosjedništva BiH Predsjedniku Hrvatske Ivi Josipoviću uspješnija od one po Bosni i Hercegovini skalamburene trvolj turneje Barjaktara Davutoglua.
Prije svega, prirodno je da saradjujemo sa neposrednim susjedima, kvalitetno, nego, i simbolično, sa susjedima iz prošlosti koja ih kvakifikuje kao Okupatore.
Moram priznati da je ovaj zagrebački susret uspješan i svjetloobzoran zaslugom Ive Josipovića. Jeste da sam imao simpatije za Bandića, za vrijeme kandidatura, misleći prije svega da je Josipović previše agramerski uglađen i da je, što je naročita tamnina, član SDP-a. Ali on je uspio da se odmakne od sarajevske politike hrvatskog SDP-a i da bude ono što i jeste – Predsjednik Hrvatske.
BiH, ne ovo Predsjedništvo, nije se nešto pretrgla u tim odnosima. Naročito su neproduktivne izjave tipa Miješaju se više nego Amerika u Iraku. Npr, oko Mosta prema Pelješcu digli su frku kao da BiH ma 96 Šestih flota i 9000 tankera.
BiH treba da bude dobra sa Hrvatskom. Prije svega treba da se odmah riješi granica. To je dobro i za Hrvatsku i za BiH. Treba da riješi te pločanske i morske probleme. I da ne cjepidlači mnogo. Hrvatska je najveća lokomotiva BiH prema EU.
Primitivno sarajsko kaldrmašenje sa ciljem da se Hrvatska uvuče u janjičarenje zvano formiranje vlasti sa puno esdepeove slasti, sokački je a ne međudržavni odnos.
Kada bi se vlast u BiH zasladila esdepeom, da Lagumdžija bude predsjedavajući Savjeta ministara, odnosi BiH i Hrvatske krenuli bi nizbrdo. Sarajevski Uzurpator bi zahtijevao da svi dužnosnici Hrvatske kukuriču istovremeno kad i Valterov oroz na zgradi bivšeg CK SK BiH. To bi od Hrvatske načinilo neprijatelja.
Stoga je važno da pored Predsjedništva, i Savjet ministara obavlja dobrosusjedske poslove sa Hrvatskom. Za to je dušu dalo da predsjedavajući bude iz Hrvatskog Legitimiteta u BiH. Taj milje, HDZ, već ima dobre odnose sa Beogradom pa bi regionalizam bio potpun.
Ta regionalna saradnja, pored pitanja koja se odmah trebaju riješiti, mora se odvijati oko obostrano korisne ekonomske saradnje. To je potrebno svakoj od ove tri zemlje ali je potrebno i kao jedna od mogućih brana od svjetske finansijske krize i recesije.
Bilo bi, dakle, presudno da simbolika prvog sastanka novoizabranog P BiH sa regionalnim predsjednicima država preraste u opipljiv kvalitet.
Već na prvi pogled se vidi koliko je posjeta Trosjedništva BiH Predsjedniku Hrvatske Ivi Josipoviću uspješnija od one po Bosni i Hercegovini skalamburene trvolj turneje Barjaktara Davutoglua.
Prije svega, prirodno je da saradjujemo sa neposrednim susjedima, kvalitetno, nego, i simbolično, sa susjedima iz prošlosti koja ih kvakifikuje kao Okupatore.
Moram priznati da je ovaj zagrebački susret uspješan i svjetloobzoran zaslugom Ive Josipovića. Jeste da sam imao simpatije za Bandića, za vrijeme kandidatura, misleći prije svega da je Josipović previše agramerski uglađen i da je, što je naročita tamnina, član SDP-a. Ali on je uspio da se odmakne od sarajevske politike hrvatskog SDP-a i da bude ono što i jeste – Predsjednik Hrvatske.
BiH, ne ovo Predsjedništvo, nije se nešto pretrgla u tim odnosima. Naročito su neproduktivne izjave tipa Miješaju se više nego Amerika u Iraku. Npr, oko Mosta prema Pelješcu digli su frku kao da BiH ma 96 Šestih flota i 9000 tankera.
BiH treba da bude dobra sa Hrvatskom. Prije svega treba da se odmah riješi granica. To je dobro i za Hrvatsku i za BiH. Treba da riješi te pločanske i morske probleme. I da ne cjepidlači mnogo. Hrvatska je najveća lokomotiva BiH prema EU.
Primitivno sarajsko kaldrmašenje sa ciljem da se Hrvatska uvuče u janjičarenje zvano formiranje vlasti sa puno esdepeove slasti, sokački je a ne međudržavni odnos.
Kada bi se vlast u BiH zasladila esdepeom, da Lagumdžija bude predsjedavajući Savjeta ministara, odnosi BiH i Hrvatske krenuli bi nizbrdo. Sarajevski Uzurpator bi zahtijevao da svi dužnosnici Hrvatske kukuriču istovremeno kad i Valterov oroz na zgradi bivšeg CK SK BiH. To bi od Hrvatske načinilo neprijatelja.
Stoga je važno da pored Predsjedništva, i Savjet ministara obavlja dobrosusjedske poslove sa Hrvatskom. Za to je dušu dalo da predsjedavajući bude iz Hrvatskog Legitimiteta u BiH. Taj milje, HDZ, već ima dobre odnose sa Beogradom pa bi regionalizam bio potpun.
Ta regionalna saradnja, pored pitanja koja se odmah trebaju riješiti, mora se odvijati oko obostrano korisne ekonomske saradnje. To je potrebno svakoj od ove tri zemlje ali je potrebno i kao jedna od mogućih brana od svjetske finansijske krize i recesije.
Bilo bi, dakle, presudno da simbolika prvog sastanka novoizabranog P BiH sa regionalnim predsjednicima država preraste u opipljiv kvalitet.
