петак, 06. јун 2008.

O SLOBODI MEDIJA
VP Miroslav Lajčak je govorio pred stalnim vijećem OSCE.
O slobodi medija itd.
Ne razumijem zbog čega tamo daleko govoriti o ovdašnjoj slobodi medija i medijima. OSCE je jedan od kreatora stanja i odnosa u bh medijima. A to stanje i odnosi su tako ubalegani da ne treba da ih posebno obrazlažem.
Osim toga ne razumijem kakve veze sa slobodom medija ima izbor direktora kancerogene medisjke strukture zvane RAK. Ako, kažu, bude izabran dosadašnji direktor a ne po nacionalnom ključu, biće sloboda medija, ako ne bude, odoše mediji u ropstvo.
Mediji u BiH su:
· Neprofesionalni, podanički, dodvorički, plaćenički, reketaški i tajkunski a izuzeci su rijetki tek da se nešto zatalasa
· Obezglavljeni jer nemaju kome da se obrate za svakodnevne potrebe - mediji su, ako gospoda iz EU itd. ne znaju, prije svega ekonomski segment a ne samo uređivačka politika
· Netransparentni jer se ne zna čije je šta i ko iza koga stoji
To je samo djelić problema a nama se sugeriše da je direktor RAK-a glavni i jedini problem. Neki Kemal. Čak stižu vijesti da je intervenisano kod Borisa Tadića, da on zove Srbe Banjalučke da ne prave prepreke.
Transparentno i u skladu sa najboljom evropskom praksom, nema šta.
Sloboda medija je, dakle, isto što i sloboda nekog Keme.
RAK treba ukinuti pa zatio je Kemi bolje da ne bude tamo kad se to dogodi.
RAK nema svrhe ako je sam sudija, kadija, tužilac i advokat. Ne može da postoji sloboda i RAK a sa medijima šta bude.
PRIVODJENJE LAGUMDŽIJE POŠTENJU
Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, odnosno skupštinskoj većini u predmetu Narodna imovina protiv Lagumdžije, skidam i fes i šubaru.
Pravda je možda kvadriplegična ali je dostižna.
Taj narečeni, stilizovani, fejsliftirani, sveznajući i svemupopujući Lagumdžija, neka vrsta federacijskog Mihajljice, iskoristio je demokratičnost pretpotopne situacije u BiH, mislim na vrijeme prije prvih višenacionalističkih izbora, i preuzeo svu imovinu od Centralnog komiteta Saveza komunista BiH. Ne sjećam se ko mu je to omogućio ali pošto kod mene ni predratni zločini ne zastarijevaju, treba ga goniti kao saučesnika u pljačkaško-zločinačkom poduhvatu.
Ni po kojem pravu Lagumdžiji i njegovoj tadašnjoj, a pogotovu sadašnjoj, Esdepe, ne pripada imovina za koju su komunisti krvavo plaćali članarinu (jer, ako ne platiš za tri mjeseca, tvoja osnovna organizacija Saveza komunista, temeljna OOSK, isključi te i istjera sa sastanka pa ti gledaj kud ćeš).
Čak i da su zadržali ime Savez Komunista BiH, ili SK Zlatka i podmlatka, ili Zlatni Savez Komunista Lagumdžije i drugarica i drugova, ne bi mogli naslijediti tu imovinu. Ne bi bili partija cjelovite i cijele BiH. Ali ne bi imali ni pravo na to. Savez komunista je sveta politička organizacija koja se ne nasljeđuje. Sramotno bi bilo za komunizam da Zlagumdžija nasljeđuje i nastavlja ono što je radio Drug Tito.
On to i ne zna. Njegov, i ostalih ispodsrednjepozicioniranih Brigića, Komšića sr. i sedamdesetak sekretara, najveći je domet čaršijska mahinacija pod kodnim imenom: hapi, ba te nekretnine.
Taj opsjenar socijaldemokratije obmanuo je vlasti tadašnje Prelazne BiH, obmanuo je Demokrate iz D-stranaka (SDSDAHDZ), obmanuo je Alijinu Republiku BiH i u ratu bio u vlasti, obmanuo je, poslije rata, međunarodnu zajednicu i predstavio se kao socijaldemokrata i dragocjeni nenacionalist uzevši im milione maraka i funti za tobožnji politčki projekt stvaranja velike stranke i preobražaj BiH u Raj, obmanuo je birače i biračice.
Jedino nije uspio obmanuti Zastupnički dom PS BiH.
Ovom odlukom ZD PS BiH, konačno se ispravlja neopravda prema druigim strankama koje su, kakve god su i štagod ja o njima mislio, morale da muku muče, od kupovine do otimanja, oko prostora u kojima će djelovati.
Treba im, Esdepeu, sve to oduzeti i još teretiti ih za ono što su zaradili.
Ako bi željeli neku crtu samilosti, mogli bi formirati javno preduzeće Poslovni Prostori Saveza Komunista pa raspisati konkurs za direktora.
I ostaviti mu poštenu mogućnost da konkuriše.

среда, 04. јун 2008.

KOLEKTIVISTI IZ SDA

Saopštenja Stranke demokratske akcije sve više liče na saopštenja posestrime im Srpske demokratske stranke. Bave se svakodnevnom jadikovkom za prošlim vremenima i nemaju nikakvog političkog koncepta.
U današnjem njihovom saopštenju čitam kako Dodik provodi politiku Radovana Karadžića. To su prepisali iz stavova SDP-a.
Pominju i neustavno formiranje Skupštine srpskog naroda u BiH a ne pominju neustavno preglasavanje u bh skupštini na temu nezavisnosti tadašnje BiH koje su izveli Muslimani i Hrvati kad su Srbe otpravili na spavanje. Ne pominju da je ta činjenica, i poklič Alije Izetbegovića: za BiH ću žrtvovati mir, prvi glogov kolac u đavola zvanog Bosna, đavola kakvog ga crtaju i zamišljaju.
No, sve su to već viđene i čuvene stvari od loših đaka.
Ponoviću im ono što neprestano govorim: Ja mir ne bih žrtvovao ni za kontinente a kamo li za zemlju kao što je BiH. Taj poklič Alije Izetbegovića, koji je slika i prilika SDA, biće nezaobilazna istorijska činjenica kada izumru prepisivači SDA-saopštenja. Od toga se niko neće moći oprati.
Najopasnija je stavka u tom saopštenju konstatacija: eto dokle dovodi princip da se za genocid, masovne ratne zločine i etničko čišćenje traži odgovornost samo pojedinaca uz amnestiju političkih struktura i institucija, nosilaca ideja, politike i organizacije.
Ta teza SDA je očigledna namjera da se za sve što se dogodilo u BiH optuže srpske institucije, organi i politička tijela i da se krivica kolektivizira na cijeli srpski narod. To povlači za sobom i, jednog dana, oduzimanje prava stalnog boravka u BiH. To znači, sugeriše SDA, da su Srbi u BiH bili naredbodavac "genocida, masovnih zločina, etničkog čišćenja i agresije" a Karadžić i Mladić tek izvršioci. Stoga treba suditi naredbodavcima i kreatorima - srpskom narodu u BiH.
Postoji narodna izreka: Sve što radiš, sebi radiš, možda samo ponekad misliš da to drugima radiš.
Tako i SDA na ovaj način sebi razbija svoju BiH. Ne razbijaju je Dodik ili Vasić ili taj njima gnusni SNSD.
Mada neću da prećutim činjenicu da je BiH samo transportna ambalaža jer je u Dejtonu nametnuta. Da se demokratski pitalo, Srbi ne bi prihvatili da žive u toj državi. Neću ni da prećutim da su Karadžić i ostali iz paljanskog jamskog establišmenta, dali ovlaštenja Slobodanu Miloševiću da zastupa Srbe BiH. Nikada neću prihvatiti da je za mene dobro ono što Milošević, po ovlaštenju Karadžića, prihvati i potpiše.
Sve je dakle potpisano u tom Dejtonu. Potpisala je i SDA. I to da je Republika Strpska jedan od konstruktivnih entiteta BiH.
Predlažem da se drže potpisa dok još pije vodu.
Barem jednom.

уторак, 03. јун 2008.

PRIZNAJEM:
SVI
GOVORIMO
JEDNIM
JEZIKOM
OSIM
OHR-a



Tako je Lajčak došao i do mene.
Jebeš zemlju u kojoj je Rajko Vasić najveći problem.
Ne želim da polemišem sa OHR-om i VP.
Što sam rekao, rekao sam. A to je i na ovom blogu.
Upozoravam samo na odgovornost svih predstavnika internacionalne zajednice prema pedlju.
Bilo bi razborito upotrebljavati iste mjerne jedinice prema svima.
Mnogo je razornije za BiH, pa i za Bosnu, Silajdžićeva teza o jednom jeziku nego moja izjava da Srbi i Hrvati nikada neće biti Bosanci i nikada neće govoriti bosanski.

понедељак, 02. јун 2008.

HARIS: RAZUMIJEMO SE!
NE RAZUMIJEMO SE
Čim se Haris Silajdžić vratio sa puta mobilizacije američkih muslimana za lokalne izbore u BiH, omogućeno mu je, od strane čuvara BiH, da kaže šta misli o ovome i o onome, da izgladi, zamaže i začešlja ono što je razbatalio proteklih dana.
A nezavisna medijska djelatnica ga otvoreno pita: Koji je, po vama put ukidanja Republike Srpske? I još mu nabraja mogućnosti. Pod a, b, c... da se Haris opredijeli.
Koliko se razumijem u novinarstvo, a razumijem se bolje od Mare u govedare, tu se ne radi o nezavisnom novinarstvu nego o gotovoj stvari. Realizuje se projekt ukidanja Republike Srpske, samo još da Silajdžić kaže da li promjenom ustava, dogovorom predstavnika sva tri naroda, referendumom, lobiranjem u inostranstvu ili međunarodnim pritiscima.
Tako se H. S. promoviše u projektanta i izvođača radova na objektu Ukidanje Republike Srpske.
I tako se plaši ovdašnja javnost naslovom, u Nezavisnim novinama: Republika Srpska će ukinuti sama sebe.
Haris Silajdžić ističe da je put ukidanja trasiran navodnim nepoštovanjem konstitutivnosti naroda u Republici Srpskoj i da će se to desiti kroz ustavne promjene ali taj proces zavisi od međunarodne zajednice koja ovom problemu treba da pristupi na organizovan i fokusiran način.
Konstitutivnost naroda u Federaciji BiH i u Bosnanskom Sarajevu ne postoji. Jedva je ulovljeno nešto SBiH- i drugih priručnih i privremeno zaposjednutih -Srba da se skrpi neki klub delegata u domu naroda u Federaciji. U prošlom mandatu ga nije ni bilo. A u Bosanskom Sarajevu obitava samo 5 – 6 hiljada Srba. U cijeloj Federaciji 40.000. Da je po tom faktoru ukidanja, onda bi se Federacija i Sarajevo ukinuli prije petnaest godina. U Reoublici Srpskoj, pak, odavno je svakome omogućeno da se vrati i da učestvuje u zakonodavnoj vlasti, u ostalim organima i institucijama Ustava a u izvršnoj vlasti i više nego što se izborima može evidentirati.
Silajdžić i družina u SDA i SDP, imaju providnu taktiku. Federacija je raj a u Republici Srpskoj je bio genocid, etničko čišćenje i poništavanje konstitutivnosti.
Ne razmijemo se.
To mora da prevedem kao politički utemeljen program realizacije vladavine nad Srbima u BiH.
Drugo, promjene ustava koje treba „da izvrši međunarodna zajednica na organizovan i fokusiran način“ sugerišu prisilu nad onima koji to ne žele. A to su Srbi i Republika Srpska. To je demokratija, multietničnost i konstitutitvnost po Harisu Silajdžiću.
Ne razumijemo se.
To mora da prevedem kao zahtjev za neokolonijalnom invazijom kojom treba da se pokore Srbi i Republika Srpska.
Prodaja ćaršijske magle za sirotinju raju o nekim multietničkim regionalnim privrednim komorama kao paradizu nacionalnih uzleta za sve, koju pored Harisa i SBiH, prakticira i Bošnjak Zlatko i SDA, nije ništa drugo do potpuno poništavanje konsitutivnosti Hrvata i Srba. Za Bošnjake nacija i nije bitna, bitna je vjera a u toj regionalizaciji na scenu stupa jedna vjera – jedan glas.
Ne razumijemo se.
Moram da prevedem da konsitutivnist znači da su Srbi u Ustavu BiH predstavaljeni Republikom Srpskom. Ako ih nema u ustavu, u trajnoj teritorijalno-političkoj kategoriji međunarodno verifikovane Republike Srpske, nema ni BiH.
(500 riječi za Harisa)

недеља, 01. јун 2008.

PTICA LASTAVICA, BOŽIJE BIĆE
Moram obavijestiti o ovome kolikogod to bilo dosadno i nebitno.
Izlegle su mi se laste, prvo ovogodišnje gnijezdo.
Imam dugogodišnje stanište u kojem se legu laste, najesen odlaze i s proljeća dolaze. Gnijezdo je nekada bilo na vanjskom zidu ali dogradnja je učinila da se nađe u hodniku koji se zatvara (radi se o prostoru u kojem je štamparija) pa sam na vratim prorezao otvor i postavio daščicu kao sletno-poletnu stazu. To ih nije omelo pa su i ove godine došle i prvo obišle svoje gnijezdo. Nakon nekoliko dana dogodilo se veliko nevrijeme i ujutro se pojavio samo mužjak. Ženku je sutradan našao susjed slomljenog krila. Vjerovatno se nije uspjela na vrijem skloniti u taj spasonosni hodnik ili negdje drugdje. Kad je nađena već je imala temperaturu, zagnojenu ranu, upalu pluća i ubrzano disala. Lovio sam insekte ali nije htjela otvoriti kljun. Kada sam prinosio prst, maloje grickala nokat a kada sam ga pokvasio, popila mi je s prsta tek nekoliko kapi vode a onda više nije mogla ni to. Ni oči da otvori. Kad sam je u kutijici, sa posteljom od platna, ponio kući da ne samuje, samo je zavukla kljun u kartonski ugao i izdahnula.
Mužjak je danima stajao na žici od struje, gdje su godinama slijetali zajedno, zvao, pričao, širio krila, kadgod sam došao sletio je blizu i uzbuđeno nešto govorio, kadgod sam bio blizu gnijezda dolijetao je i on. Onda se smirio i samo stajao na žici i šepurio se, tražio drugu ženku, novu mladu. Kada su prošle tri nedjelje, pojavila se, mlada, sitna, prošle godine izležena, grenlandski bijelog trbuha i grudi. Bojažljiva je bila u početku. Kadgod bih naišao ona je izletjela iz gnijezda i panično zvala mužjaka. Poslije se smirila, navikla, snijela četvero malih jaja sa sitnim smeđim pjegama.
Jučer su oboje poslovali oko gnijezda i na kraju su iznosili ljuske od jaja. Mladi su se izlegli. Danas donose prve insekte i zovu ih da se trgnu i otvore kljunove. Prva dva ili tri dana, malo jedu, još refleks nije izgrađen a onda će krenuti proždrljivost koja zahtijeva da roditelji na smjenu svakog minuta donose insekte i da im čiste gnijezdo od izmeta.
Pratim te ptice sa zanosom.
Čudo je kako mogu otići toliko daleko na jug i vratiti se a krhke su i lagane poput trenutka.
Čudo je kako lijepo izgledaju. Mislim da je priroda samo još kod stvaranja žene imala takvu inspiraciju i uspjeh.
Čudo je kako su jednostavnog izgleda, sklada i aerodinamičnosti, sa dvobojnom koloraturom a tako neodoljive i vanvremenske.
Čudo je ta bjelina trbuha i prsa, taj dvostrijlni rep, te crne, sitne i nevidljive oči na crnoj glavi i mali šiljati kljun.
Čudan je taj umjetnički let u lovu na insekte. Ljudi kažu, igraju se laste, biće kiše. Istina je. Ali istina je u tome da se uvijek „igraju“ u lovu na insekte nad vodom ili u području koje je blizu vode, gdje se insekti pred kišu uznemire i dignu a lastama je to hrana.
Čudno je kako se ne boje ljudi, kako vole da budu blizu ljudi, uz njihove nastambe. Ima slučajeva da zauzmu jednu sobu u kući i ne žele da izađu bez obzira što ih domaćin tjera. Ali ne pokazuju želju da se pripitome. Metar, metar i po, maksimalna je razdaljina na koju žele da se približe i na kojoj žele da komuniciraju.
Čudno je kako prave gnijezdo od neke vrste cementa od praškasto sitnog pijeska donešenog u kljunu i kako svake godine prvo pregledaju i poprave konstrukciju gnijezda pa promijene posteljinu donijevši nepostojeći nježnu suvu travu i poneku mekanu kokošiju perušku.
Čudno je koliko je lasta ptica leta i pokreta. Imam snimak rijetke situacije kada ih se stotinjak postrojilo na električnom vodu. Veoma rijetko miruju, nikad ne kunjaju kao golub ili vrabac. Lasta je ptica slobode i leta, ptica nezavisnosti o ljudskoj ruci i hrani, ptica ljubavne vjernosti i dostojanstva, ptica zanosnih očiju.
Velika mi je želja da ih fotografišem prije nego počnu da lete. Pokušaću i ove godine, mada ne želim da ih dodirujem jer ne znam kako će majka reagovati. Može se desiti da ih izbaci iz gnijezda. A ne želim ni da ih uznemiravam jer roditelji mlade ne ostavljaju same duže od pola minuta.
Ako uspijem, pokazaću.
(708 riječi za laste)
VELIKI REFORMATOR, KOPOLA
Šef Misije Evropske Policije u Bosni i Hercegovini, General (koliko monumentalnih riječi u jednoj tituli, mada ne znam šta je Evropska policija) Vinćenco Kopola, očekuje da će se uskoro postići dogovor oko toga da se razdvoji finansiranje MUP-a od finansiranja Policije. To znači da će se, na primjer, posebno finansirati Policija Republike Srpske a posebno Čađo i osoblje Ministarstva unutrašnjih poslova.
E, neće.
Velika mi je želja da dobijem priliku da imam dovoljno para za običan život a da ne radim ništa pa da sve četiri okrenem u zrak, ili se potrbušim, i – razmišljam.
Možda bih i ja došao do takve genijalne ideje kao Gneral.
Ideja Kopole Generala je da se odvoji MUP od Policije i suštinski, jer su finansije uvijek sredstvo upravljanja. Ne postoji bolji menadžement od para. Ne postoji bolji Evropski Princip od love. I Tusrsko Carstvo i Austrougarska Monarhija ovdje su sami finansirali policiju. Ministarstvo policije, pored titule Visokog Predstavnika u Kalajevoj AUBiH, bilo je pod austrijskom vlašću. Mađari nisu bili dovoljno anektični, okupatorski i pouzdani. Da je AU Monarhiji i Turcima bilo stalo do demokratije, funkcionalnosti i efikasnosti u borbi protiv korupcije i kriminala, dali bi da ta BiH sama finansira svoju policiju i ima MUP. Srećom za njih, znali su kako dobro funkcionioše jedna obična rečenica: Ja Te Plaćam - JTP.
Tako je i Kopola čitao istoriju. Kao i ja.
Veli: odvojimo finasiranje tih policija po entiteima i kantonima od MUP-ova, ostavimo mi prazne ljušture a budžete spojimo na nivou BiH. Kad se jasle dignu na državnu visinu onda ćemo da pričamo i da vidimo kako guja krsno ime služi.
Čudi me kako Kopola nije predložio Regulatornu agenciju za Policiju. To bi bilo najbolje. Onda ne smiješ ništa da im kažeš, imaju svoje budžete, svoju nezavisnost u skladu sa najboljom evropskom praksom, svoje direktore koje, kao i RAK, biraju kad hoće-kad neće i koga hoće, svoj nezavisni policijski odbor... a vi, ministri i ostali, uhvatite se u kolo pa igrajte gluvo glamočko.
Moj Kopola, moj policijski generale, znaju ovdje ljudi sa policijom, milicijom, žandarmerijom, domobranima, redarstvenicima, speciijalcima... a, bogami i sa parama.
Sjedi s mirom.
(353 riječi o Kopoli)
VELIKI LJUBITELJ OHAERA, RAJKROFT
Zaletio se, izgleda, malo, Lajčak u Njujorku.
Pitanje kraja Ohaera se mjeri mjesecima, nikako godinama.
Onda se izletio Metju Rajkroft, ambasador Velike Britanije i drugih neodvojenih zemalja u tom sklopu: Ohaer se neće brzo ugasiti. Postoje Uslovi. Kada se ispune Uslovi i kada se u PIC-u postigne konsenzus, onda će.
Nisam znao da je konsenzus toliko bitna stvar.
A „moja vlada će snažno insistirati“ da se ostvari puna „saradnja sa Dejtonom“ i da se dođe do „pozitivne procjene političke situacije“, reče.
Kakva konkretna diplomatija. Ovo bi bili biseri i političkog sistema socijalističkog samoupravljanja druga Edvarda Kardelja, u njegovoj knjizi na tu temu koja je imala crvene sjajne korice i bila štampana i distribuirana, besplatno i dobrovoljno, u nekoliko miliona primjeraka.
Nedaj bože da ambasador ostane ovdje dok se ne finalizira proces vršenja pozitivne reforme situacije u vezi sa namjerama pomjene ustava, reforme policije i uređenja BiH u skladu sa interesima Distrikta a u svjetlu najbolje evropske prakse – da i ja budem konkretan kao ambasador.
Najavljeno je da odlazi u julu. Biće direktor za neke evropske polsove u tamošnjem MIP-u.
Nešto gledam, svi ambasadori, pa i visoki predstavnici, osim poštenog Bilta, nauživaše se uspona u karijeri i dobrih i boljih pozicija na diplomatskoj ljestvici.
Ili ih ovdje šalju nesposobne ili ne urade kako treba.
Zato ja neću u ambasadore. Šta misliš, budem ambasador u Srbiji a onda tako zaserem stvar da me ostave tamo za specijalnog izaslanika putnog pravca Mala Krsna – Lajkovac.
(245 riječi za Rajkrofta)
VELIKI GEOGRAF MESIĆ
Veliki National Geographic Mag, Stipan Stipe Stjepan Mesić, koji će u povijest ući kao tvorac najgluplje dezintegracione sintagme ovih prostora („Ja sam svoj zadatak obavio, Jugoslavije više nema“) i biti upamćen po neizbježnoj asocijaciji kako desetine hiljada ljudi sa idejom, iz mnogo različitih nacija i naroda, daju sve, i živote, da bi stvorili dobru državu a onda dođe jedna istorijska budibogsnamica, da ne kažem luda, i ponosi se time što je sve to srušio, poručio je, na svo veselje Sarajevske Bosne i Bosanskog Sarajeva, da je Srbima i Hrvatima Sarajevo glavni grad.
Tu geografsku filigransku dosjetku obznanio je u povodu posjeta Milorada Dodika skupštini Srpskog Narodnog Vijeća Hrvatske u Zagrebu, kojoj je i sam nazočio.
Nije mogao da otrpi pa da ne kaže i da je Republika Srpska nastala na etničkom čišćenju.
A Hrvatska je nastala na festivalu bećarca.
Kada već toliko pokazuje zanimanja za geografiju, Mesić bi se više trebao brinuti o manifestaciji otkrivanja spomenika ustaškom emigrantu iz SFRJ, Gojku Šušku u Širokom Brijegu. Nekoliko činjenica treba da brine i Mesića i mnoge:
· Gojko Šušak je član zločinačkog udruženja prema optužnici Haga
· Otkrivanju spomenika prosustvovao je nebitni i neubjedljivi ministar u Vladi Hrvatske, Čobanković ali bitni ministar regionalnog razvoja čime se može sugerisati da se radi o jednoj od regija Druge Države Hrvatske
· Na manifestaciji je intonirana himna Hrvatske i himna Hrvata Hercegovine „Hercegovina u srcu“ a niko nije ni zviždao himnu BiH niti je pominjao Mesićev glavni grad
· Manifestacija ušuškavanja spomenika Šušku bila je urešena i crnim zastavama sa natpisima NDH – Nezavisna Država Hrvatska a to je, za mlađe pripadnike flore i faune: Ustaška Fašistička Tvorevina
Dodikova teza da je Republika Srpska trajna a za BiH nije sigurno, ili moja da je BiH samo transportna ambalaža, uspavanka je za manifestaciju u Širokom Brijegu. Baš me zanima šta će reći Sarajevo, razni ohaeristi, ambasadori, drugi veliki kontrolori i Mesić, na sve to.
Srećom, Mesić je svoju karijeru završio onom glupom izrekom. Sve ostalo je samo fikus u uglu.
I srećom, realizam je najbolja, mada ne česta, osobina političara, pa će predsjednik Vlade Hrvatske, Sanader, doći u Republiku Srpsku da sa svim čelnicima, predsjednikom Republike, dva potpredsjednika i predsjednikom vlade, Dodikom, razgovara o problemima Hrvata ovdje, ekonomiji i onom što nosi realan život.
A Stipe bi, kada ne bude više predsjednik, mogao da nabavi raznobojne zastavice i jedan plutani globus pa da zabada zastavice tamo gdje misli da su glavni gradovi. I da, ako bude sreće, osnuje svjetski pokret za očuvanje glavnih gradova.
(420 riječi za Mesića)