недеља, 1. јун 2008.

VELIKI LJUBITELJ OHAERA, RAJKROFT
Zaletio se, izgleda, malo, Lajčak u Njujorku.
Pitanje kraja Ohaera se mjeri mjesecima, nikako godinama.
Onda se izletio Metju Rajkroft, ambasador Velike Britanije i drugih neodvojenih zemalja u tom sklopu: Ohaer se neće brzo ugasiti. Postoje Uslovi. Kada se ispune Uslovi i kada se u PIC-u postigne konsenzus, onda će.
Nisam znao da je konsenzus toliko bitna stvar.
A „moja vlada će snažno insistirati“ da se ostvari puna „saradnja sa Dejtonom“ i da se dođe do „pozitivne procjene političke situacije“, reče.
Kakva konkretna diplomatija. Ovo bi bili biseri i političkog sistema socijalističkog samoupravljanja druga Edvarda Kardelja, u njegovoj knjizi na tu temu koja je imala crvene sjajne korice i bila štampana i distribuirana, besplatno i dobrovoljno, u nekoliko miliona primjeraka.
Nedaj bože da ambasador ostane ovdje dok se ne finalizira proces vršenja pozitivne reforme situacije u vezi sa namjerama pomjene ustava, reforme policije i uređenja BiH u skladu sa interesima Distrikta a u svjetlu najbolje evropske prakse – da i ja budem konkretan kao ambasador.
Najavljeno je da odlazi u julu. Biće direktor za neke evropske polsove u tamošnjem MIP-u.
Nešto gledam, svi ambasadori, pa i visoki predstavnici, osim poštenog Bilta, nauživaše se uspona u karijeri i dobrih i boljih pozicija na diplomatskoj ljestvici.
Ili ih ovdje šalju nesposobne ili ne urade kako treba.
Zato ja neću u ambasadore. Šta misliš, budem ambasador u Srbiji a onda tako zaserem stvar da me ostave tamo za specijalnog izaslanika putnog pravca Mala Krsna – Lajkovac.
(245 riječi za Rajkrofta)