четвртак, 01. децембар 2011.

OČARAVAJUĆA
SPONTANOST
DIRIGOVANOG OTPORA
Srbin Srđa Popović, bivši Otporaš, Gotovaš, Pesnicaš, sada izvršni direktor beogradskog Centra za primenjenu nenasilnu akciju, CANVAS, zvuči nežno u trilepeP, čim je Primena tu je i Sila, našao se na listi Sto američkog spoljnopolitičkog časopisa Forinj polisi. Na listi Sto Globalnih Mislilaca čije ideje i javno i profesionalno delovanje utiču na globalnu svetsku javnu i društvenu scenu. STJ.
Nek je neki Srbin među Sto Svetskih.
Ako iza Noleta stoji rad, rad, rad, Od kolekve pa do Vimbldona, ako iza Srba na Severu ne stoji više niko, ko stoji iza Otpora, Srđe, Gotov je, Crno Bele Pesnice, Arapskog Proleća.
Pa oni koji su ga uvrstili u Sto.
Pošto vole Srbe Ko Pizda Kišu, ne bi to nikada uradli bez velikog razloga. Kakve ideje i mislioci koji utiču na svetsku javnu i drštvenu scenu. Srđa Otporaš je završio biologiju koja sa društvom ima veze koliko i Kosovo sa Stabilizovanom Demokratijom.
U obrazloženju je navedeno da su Ideje Otpora bile inspiracija seriji proleća na Severu Afrike a njegova Crno Bela Pesnica postala je simbol tamošnjeg studentskog Pokreta 6. april. Taj crni diktatuski mrak, i mrakovi, od Tunisa pa do Sirije, već deceniju je ludio za Pesnicom, sakupljali se noću, uz sveće i klanjali posteru njenom. JMM. A dokumentarac Otpora pod imenom Rušenje diktatora, prevden je na arapski i tamo išao kao tahan halva. Nije navedeno da je Otpor imao pesnice i u Ukrajinskim Narandžama. Mada se nisu baš primile. Navedeno je da je Popovićev cilj da se ideje otpora prošire po celom svetu.
Srđa Otporaš je sada predavač na beogradskom FPN. Koautor je knjiga Nenasilna borba u 50 tačaka i Nenasilna borba – plan i program. Šta bi na to rekao Gadafi.
To je, dakle, kratka istorija nenasilne spontanosti koja je programirana kao i sve iznenadne uzjebice u svetu. Bolje rat nego pakt. Bolje Otpor nego tor.
Danas se, i uvek će, pad Miloševića pripisuje Otporu.
Milošević je, međutim, priča o tome kako Zapad stvara, koristi i odbacuje Lokalne Lidere.
Bilo bi mnogo bolje da je demokratski sistem u Srbiji, ili pak, čisti narod, svrgnuo Miloševića.
Ovako, on se oseća i danas u Srbiji. A jedan u Sto uživa.
PARLAMENTOGLU ZA BALKAN
Uzjebala se vremena na Balkanu.
Srbija, Predsidetelj i Vladateljstvo, poziva Barikude, to je posebna vrsta Srbalja koja slavi jednog boga, Boga Barikadu i ima himnu Kojekude, na barikude, da napuste politiku Balvansiranja i da se povuku u Mir Božiji i Oazu I EU i Kosovo. U BJRM, odlučili da ukinu predstavničku glasačku demokratiju po kojoj jedan Šiptar glasa za cijelo pleme. Veselinov, izvjesni profesor ekonomije na bgd univerzitetu, zahteva da se raspiše Referendum u Vojvodini jer je i pola Srba za odreferendumisanje, nakon sto godina života sa Srbijom i Niš. Ako ga čuje Incko i PIC, mogao bi se naći u picki veseloj i pod Bonskim ovlaštenjima. U Saraj Polju Željko Komšić stao na Branik Domovine i spriječio mrskog Agresora da sa Vašom Državom potpiše neki pravni protokol. Komšić se u to, mada ga nije vidio, razumije Ko Mara u Kriv Kulac.
A iz Stambola stižu žute dunje. Izvjesni tamošnji narodni poslanik predlaže osnivanje Balkanskog Parlamenta koji bi obuhvatao sve zemlje Otomanske Stabilnosti, one na kojima, i bez arheoloških iskopina, ima tragova Otomanske Imperije, i Tursku. Jakako. Sjedište bi mu bilo u Izmiru. Regija bi, tako, postala stabilna jer bi nad njom bio Parlamentoglu.
Turska je možda nekad i bila pohodovna sila, ograničena ili uzdignuta nemoći drugih. Sada je to smiješna sila. Sila koja se samo tako predstavlja. Te ekonomski lider na Bosforu, te partner Amerike, te Nula problema sa susjedima a u Siriji lom, te rješava probleme koje naprave MuaCerić i MuaZuki, te spašva oko Halidu, te obnvalja Ćupriju na Drini... strah me da neće, za Nobelovu nagradu, Turska da napiše i novu Na Drinu Ćupriju.
Istovremeno, srbijanski mediji, sarajski mediji, zegejski mediji, ne govore ništa o tome kakva je ta Turska, unutra, anatomski, demokratski, sistemski.
A stanje Anatomije Anadolije više je nego katastrofalno.
Detaljnije o tome može da se vidi u svježem tekstu Endija Rodrika, harvardskog profesora, koji secira unutrašnje stanje Turske.
Uglavnom, Kurdima uopšte nije najgore u Turskoj Stabilnosti. Tamo se hapse profesori zbog predavanja, pisci zbog knjiga, penzionisani vojnici zbog namještenih planova za vojni udar, novinari zbog slobode medija... tamo se gradi jedna sistemsatska diktatura koju još uvijek Određeni Faktori tolerišu i partnerišu.
Ali, koja će završiti kao i sve okolne. Kao Tursko Proljeće. Samo kad dođe vrijeme.
Ataturk je, ipak, najviši podiok civilizacije i demokratije na tom području.

среда, 30. новембар 2011.

HAŠKI TRIBUNAL
FORMIRAN DA
IZMISLI GENOCID
Histerično demokratsko pismo, primjereno kakvom džingiskančini a ne demokratskoj Evropi sa Slobodnog Oltara, kojeg je uputio Haški tribunal, neka njegova služba-program, Državnoj Televiziji Švedske, tamo nema javne televizije, STJ, a dok dođu do Bakira, kuku njima, zbog prikazivanja filma Srebrenica – grad koji je žrtvovan, pokazuje da je Genocid marketinški programiran i da je i Haški tribunal jedna od karika debelog lanca kojim je Genocid morao biti odnekle dovučen i natovaren na leđa Republike Srpske, Srbije i Srba.
Haška služba piše nekoliko zapanjujućih stvari:
• Sadržaj filma, njegov veliki dio, u suprotnosti je sa presudama Haškog tribunala. Prvo. Film govori o Srebrenici, mada nisam gledao, koja je žrtvovana a ne paraleliše sa presudama Tribunala. Drugo. Otkad su Presude Tribunala konačne istine. Treba li pominjati da nema drugog suda kome se neko može žaliti. U okviru tog suda je i kadija za tužbe i kadija za sudbe i kadija za žalbe.
• Najbitnija činjenica je da žalbeni sud masakr u Srebrenici naziva pravim imenom Genocid. Kaže služba, Programmonstrum. Za genocid nije bitna presuda suda. Bitno je mnogo šire ustanovljenje istine, činjenica, okolnosti, funkcionisanja sistema i, što je ključno, državna, institucionalna, sistemska, organizovana odluka, aktivnost i realizacija na istrebljenju neke grupe, nacije, vjere. Istrebljenje muškaraca, nakon zauzimanja neke nedođije, nije genocid. Strijeljanje ratnih zarobljenika nije genocid. Kao što ni prikivanje na vrata, za Pravoslavni Božić, mrtve srpske djece nije genocid. Ali može dovesti do strijeljanja ratnih zarobljenika.
• Haški sud laže: Izvan svake sumnje je dokazano da je Srebrenička operacija ubijanja bila planirana i da to nije čin osvete. Ne postoje dokumenti i nikad nisu prezentovani da je neko planirao operaciju ubijanje. U ratnom haosu kakav je bio u BiH, da bi se tako nešto ostvarilo, potrebno je potrošiti mjesece i mjeseca na planiranje i organizaciju Operacije Ubijanja. U takvoj Planiranoj Operaciji Ubijanja, ne bi se moglo dogoditi da Kos kaže da ne može da ide da strijelja sljedeću grupu jer je umoran.
• Nemoguće je, kaže Programmonstrum, ubiti 7.000 ili 8.000 ljudi u jednoj sedmici bez metodičkog planiranja. Volio bih da je ta haška služba bila dva dana u tom Našem ratu za Vašu zemlju pa da vidi kako je moguće bez Metodičkog Planiranja istovremeno se ulitati, trčati uz brdo, cijediti i osušiti se, ubijati neprijatelje koji bježe ispred tebe i biti usran danima a da ne smrdiš sam sebi. Ključna stvar je što Haški Tribunal i Programmonstrum ne zna da li je sedam ili osam hiljada. Ako je tako metodično planirano a vi metodično istražili, onda je ili Sedam ili Osam. A nema dokaza ni za jedno od otga. Toje jedino metodično.
• Sam Programmonstrum haškog Tribinala, poslije se uključila i Portparolica Nerma, Nerma je, inače staro srpsko ime, čime je obezbijeđena adekvatna zastupljenost osoblja prema popisu iz 91., priznaje da film pokušava prikazati Srebrenicu kao vojnu posljedicu širih sukoba između bosanskih Srba i muslimana, ja bih to precizirao: Bosanskih Srba i Srpskih muslimana, ako postoje prvi, postoje i drugi, i kroz odluku Alije da ne brani grad. Na taj način se i Srebrenica, i sve drugo u građanskom ratu u BiH, mora i jedino može gledati. Ako primjenjujete metodiku Tribunala onda ćete morati suditi za desetine genocida nad Srbima i nad Hrvatima. Ili je sedam ili osam, ili tri ili četiri.
Sad je jasno zašto i bošnjački političari i fabrikovane nevladine žene i islamski hegemonisti koriste Činjenicu da je Haški Tribinal Presudio Genocid.
To je bio Metodičan pristup Fabrikovanju Genocida.
Napomena: Molim Onaj Furuntal da ne prenosi moje tekstove jer među registrovanim komentatorima imaju sloj izuzetno priglupih neostvarenih i nedojebanih usidjelica koji mentalno funkcionišu kao uvrijeđene jetrve, kao Čavićke i Ivanićke, do podne im krivi oni koji su vlast a popodne oni sami, koji nisu na vlasi. Onaj jedan udnik se stidi što je Srbin, dok je čitao moj tekst. Samo izuzetno tepsijast mozak čita tekstove nekog kretena kojeg ne može smisliti. Pa se onda stidi. U tekstu Komo opanci, Komo obojci, rekao sam nekoliko suštinskih stvari. Nije pristojno da kažem da čitate nekoliko puta.
Zahvaljujem se, ipak, Furuntalu. Bez .ba

понедељак, 28. новембар 2011.

KOMO OPANCI, KOMO OBOJCI
(razlaz na jezeru Komo)
Ne razumijem zašto Zlaja pizdi.
Sve što Republika Srpska priča, stara je europska priča. A i Zlatagan se stalno zalaže za evropski put, evropske integracije, evropske standarde, evromotokultivator. Dobro, nad Tešnjom se pjesma čuje, Dabogda, kćeri, da te Brisel uzme al Jašarević pod prozorom puca. Pa, evo, i mirni razlaz je stara evropska priča. Te fudbalske reprezentacije, isto viđeno. Na sjeveru, u kolijevci demokratije, u toj Ingleskoj koju zovu Velika Britanija. Ako će Zlataganu biti lakše, ja neću biti ni igrač ni selektor Fudbalske Reprezentacije Republike Srpske.
Ne razumijem zašto je Zlatagan na tom jezeru Komo histerisao pošto je Dodik nabrojao nekolicinu evropskih dostignuća. Pa i ako se BiH Mirno Raziđe, nije mu je majka rodila. Hrvatska izgubila Tuđmana, Srbija izgubila Zlobodana, Crna Gora ostala bez Cice Kranjačara, pa može i Zlaja bez BiH.
Zlatagan je, izgleda, podlegao medijskom pritisku Saraj Polja. Pregovori na jezeru Komo propali. Ko je pomenuo pregovore. To je izvjesna fondacija organizovala ferijalni izlet. Niko tamo nije otišao da pregovara. To smo rekli čim je stigao poziv.
Oni kao da su mislili da možda Srbima ne prija Vojna Baza, onomad onaj Butmir, Srbi nježni, samo vole žene, mada žene vole oficire, pa da im priredimo jezero. Došli iz Šumske, smekšaće se i pregovarati.
A i tema im je u 3LPM. Da li je Ustav BiH kompatibilan sa EU. Pa, ovdje ni Ustavni sud nije komaptibilan sa Ustavom. Mogli ste kolokvijum, Jebo Državu za koju se organizuje Kolokvijum, upriličiti na Balkani. Bliže je i jevtinije a jednako bi ustanovili nekompatibilnost. I budala zna da nije komaptibilan.
Samo što su Zlatagan i Saraj Polje očekivali epohalne ustavne promjene. Po stoti put. Ćopić bi to opisao kao Sto osmu ofanzivu na Ustav Naseobine.
Ali, da ipak stvar pogledam ozbiljnije.
Jedini način da Naseobina opstane jeste ta ugradnja amortizera u vidu protokola mirnog razlaza. Tada bi svako bi siguran da mu se jednog dana pod prozorom neće pojaviti Komšić.
Ratovi u SFR Jugoslaviji nikada se ne bi dogodili da je ustav sadržavao tu proceduru. Dobro, i da je JNA imala muda da bombarduje Ljubljanu. Kome bi bilo do samoopredjeljenja do otcjepljenja.
Ugradnja Miroljubivog Razlaza preduslov je Miroljubive koegzistencije u BiH. Pri tome Saraj Polje treba da izbjegava prijetnje na temu Nije moguć razlaz bez rata. Jednom ste, gospodo bošnjački oficiri i političari, probali i izgubili rat. Pošto više nema Jugoslovenske narodne armije, te formacije pičaka, ne bi bilo preporučljivo da se vatate oružja. Jer, da u Toj Agresiji nije bilo Vojske Hrvatske i Američana sa nebesa, ne bi vas niko stigao ni do Beča. Prošli bi kraj Blajburga ko Usein Bolt na 200 metara. Sve što ste znali rata naučili su vas Srbi u JNA. A sada, u OS BiH, uglavnom se uči krađa eksploziva.
I suštinski argument.
Niko se tako zdušno neće zalagati za BiH kao što se onomad zalagao za njenu samostalnost. Neće se ni po guzici počešati. Ako neko misli da hoće, onda ne razumije prirodu raspada SFRJ i suštinu ovog političkog bunjišta poslije nje.
Sarajevski Politički Krug bi, dakle, prvi trebao biti za ugradnju tog samonavijajućeg mehanizma mirnog razlaza.

недеља, 27. новембар 2011.

PARLAMENTARNA
DIKTATURA
Tokom svake ustavne poplave bošnjački politički akteri potežu prijedlog po kome bi se Članstvo Predsjedništva BiH biralo u Parlamentu. Sada je već došlo do članstva jer su predložena četiri člana a stalno očekujem da neka bošnjačka budala predloži da se biraju tri člana, za jedan narod i dva podnaroda, sedam ostalih, za svakog po jedan i još jedan neodređeni. Za slučaj da se neko nastani u BiH a nema svog predstavnika u političkom životu.
Doista je ozbiljno pitanje zašto Sarajevski Politički Krug insistira na indirektnom, parlamentarnom izboru članova Predsjednišva ili Jednog predsjednika i dva do dvanaest potpredsjednika.
Zašto, kad im taj izborni džambasluk, prepredenjački trgovluk konjima, dobro ide. Dva Bakira, nigd Hrvata nema.
Glavni razlog je Većinski Izborni Inženjering i Procent Poturčavanja.
SPK računa na većinsku mogućnost biranja tri vlastita člana Predsjedništva BiH, od kojih dva mogu biti rođena u hrvatskom ili srpskom zavičaju, ali je poželjno da budu rođeni što je moguće bliže Saraj Polju. Prošle godine im je to umalo uspjelo pošto su naredili Bošnjacima u Republici Srpskoj da glasaju za Mladena Džanum Ivanića.
Sa tom tehnologijom računaju još uspješnije u Parlamentarnoj skupštini. U Domu naroda je ona i demonstrirana a ako Esdepe nastavi sa proizvodnjom svojih Srba i Hrvata, Bošnjaci će moliti Zlatagana da ih, barem, uzme u ostale.
Glavni razlog je da se Srbima i Hrvatima dalje destruira političko biće. Hrvati su već dovedeni u položaj da se jedino na izborima evidentira da postoje a kod Srba bi se Republici Srpskoj onemogućilo da direktno participaciju u kolektivnom šefu Naseobine. Tako bi se Srbima Član predsjedništva birao u Sarajevu. I tako bi Srbi izgubili konstitutivnost. Jer samo Republika Srpska znači konstitutivnost. Ustav BiH, Ustavni sud, u tom segmentu, možete okačiti mačku o rep. Ili o Kalabićevu Mušku Sisu.
Jasno je da bi parlamentarnim manipulacijama SPK, odnosno Bošnjaci, uvijek bili u prednosti. Njihovo neosporno dostignuće je Parlamentarna Eliminacija Drugih Nacija. Još iz Sarajevske Skupštinske Noći. Bez Srba.
Druga prednost koju bi imao SPK, i Bošnjaci, jesu Ostali. Tako su imali Ejupa Ganića, Bogića i ostale ostale.
A cijeli projekt je u vezi sa uvođenjem Građanovštine na poliitčku scenu čime bi se defintivno potopile druge dvije Nacije, u stvari jedine dvije nacije u BiH. Pošto se vjere ne ubrajaju u nacije.
Hrvati se moraju izboriti za vlastiti izbor Hrvatskog Člana Predsjedništva, najbolje u zagrađenoj i izdvojenoj, precizno definisanoj izbornoj jedinici. Član Predsjedništva im, koliko, toliko, nadomješta Treći entitet. Republika Srpska, dok ima tri Srbina, treba neposredno birati Svog Predsjednika Republike i Člana Predsjedništva Naseobine. Time čuva Svoj Unos u Dejtonsku BiH.
Republika Srpska ne smije gubiti svoja državna obilježja jer Bosna i Hercegovina, nema unutrašnju budućnost. Greška je bila Reforma odbrane, greška totalna prodaja banaka, greška jedan račun za indirektne poreze... Prostora više nema.