субота, 07. април 2012.

EFIKASNOST
JAVNIH
PREDUZEĆA

Paljanski Esdees trajno je deformisao srpsku svijest o javnim preduzećima. Vježbajući tu svijest u ratu, kada su direktori državnih preduzeća, naslijeđenih od komunizma, pušili lokalnim, regionalnim i paljanskim čelnicima Esdeesa, i utrkivali se u tome, kome će da svrati Šef, čiji će biznis da se zakači za njih, samo da bi zadržali položaj, upropaštavajući, pri tome, sve, od elektromotora do brenda, čitavi kordoni destruktivaca su u javnosti stvorili predodžbu o javnom preduzeću kao o javnoj kravi muzari koju može da, istovremeno, jebe i muze Ko Oće, i radnik, u interakciji sa portirom, i direktor koji će u BGD osnovati vlastito preduzeće pa sam sebi prodavati svoju robu i tako se bogatiti, preuzimajući, u isti kratki mah, cijelo preduzeće. Oni sa više patriotozma radili su to za nekog Esdeesovca.
Formiran je tada poseban kadrovski soj kojem je jedini cilj da direktoruje i šefuje u Javnom Preduzeću. Njih nepogrešivo dešifruje to što se bilo kome važnijem obraćaju sa Šefe. To je znak, prvo, da mu je sisa ostala kod Esdeesa, drugo, da bi, za taj svoj položaj, i rođenu majku, za invalidnu nogu, izvukao iz groba i šutnu je u dupe, pred šefom, ili šefovima.
Soj Šefitelja je, uz to, s nepopravljivom lakoćom, sklon mijenjanju dresova. Ko kurva novih gaćica.
Tako se mijenjaju vlasti a Šefitelji ostaju. Prvo po brlogu prošire glas On Je Naš. Kad niko nije smio da dočeka Šefa, On je. STJ. Kad niko nije znao da Šef dolazi, čak ni Šef, On je znao. KTJ.
Vremenom se Šefitelji razmnožavaju. Uče jedni od drugih kao Merkati. I, baš kao oni, imaju samo dva pravila. Ne udaljavaj se od Šefa. I Stalno Osmatraj.
U međuvremenu, prošire glas da se bez njih izbori ne mogu dobiti.
I tako postaju Međedi Mikulićevog Bugojna.
Ako ih neko bocne šilom u dupe, organizuju pune autobuse protestanata, šta autobuse, vozove, dolaze u parkove, na izlete, pod nadvožnjake. Traže Predsjednika i Samo Predsjednika. Oni junaci iz Vlasenice formirali kružni logor zbog smjene nekog Šumogazditelja. Kao da ih napada Sedam Plemena Indijanaca. U centru logora Veliki Manitu Gazdinstva i Šire okoline. Bez Osmaka. Niko ne može u logor, Osim Predsjednika. Upravo je formirana SAO Gazdinstvo.
Feudalci još pomrli nisu.
Biće posla za Chadio Special Pollicyman. The 's.
Kružni Logori u Javnim Preduzećima zaustavli su vrijeme na mnogim mjestima prije deset, petnaest ili dvadeset godina. Šefitelji i Gazdinstvenici su iskoristili zavjetrinu. Dok se Oni bore za Republiku Srpsku, mi ćemo da se sidrimo, pričvršćujemo i etabliramo. Dobro, oni ne znaju šta znači Etablirati, ali znaju da to provedu.
Sada je, pak, došlo vrijeme da se sva stopala podignu na stepnik na koji se popela Republika Srpska. Tako neće moći da ostanu u svom Feudu. Moraće da prestanu da rade za klanove i lokalne i regionalne ulogorene protuve. Moraće da rade za Republiku Srpsku.
Taj sindrom se mora iskorijeniti jer je već zahvatio i dio Vladine administracije, neki načelnici opština su pljunuti direktori šumskih gazdinstava. Svaka ušija zabit sanja da postane Vlasenica.
Kordoni Štetočina neće više moći da vladaju pomoću Šefe i Kako Stoji Naša Stranka.
Da vam otkrijem jednu tajnu sa Mrakovice. A. Kaže moj drug Mile da je problem Esenesdea što se na jednom mjestu skupilo mnogo dobrih ljudi. I jest. Dok su se svi dijelili, Esenesde se okupljao. To uključuje toleranciju, slobodoumnost, raznovrsnost. Sve je OK. Ali ne smije da se izgubi efikasnost. Dobro, ja sebe nisam ubrojao u te dobre. Osim ako me Kompanjija ne izabere za Najdobricu Dogodine.
Doći će vrijeme kada će Vlast morati da vodi kadrovsku politiku precizno kao njemačka konstrukcija zupčanika. Kao Bošova proizvodnja pumpi visokog pritiska. Iz kadrovskih koncentričnih krugova odabraće se najoptimalniji kandidat. Sjedi, Kandidatu. Bil volio biti direktor. Bi, brate. Imaš Zadatak koji se zove Vrhunska Efikasnost. Ako ne ostvariš nećeš više biti direktor ni svog Ladnog Groba.
A ove farse sa ADU, Agencija za državnu upravu, Državnu Opravu, STJ, treba ukinuti. Inače će budale početi da traže i Messija na konkursu.

петак, 06. април 2012.

LEŠINARI SE VRAĆAJU
NA MJESTO SVOG ZLOČINA

Sarajevo, prije dvadeset godina najveće okupljalište bjelosvjetskih probisvijeta, plaćenih i instaliranih, ili honorarnih i samoprozvanih špijuna, ratnog hijenskog šljama svih vrsta, uličnog i kazamatskog taloga koji svoje trotoarske ili mafijaške klike pretvaraju u Vojne Jedinice, Apslutno Apsolutno novinara kojima je, umjesto pasoša, bila odštampana plastificirana podsjetna karta na kojoj je pisalo Pazi, Srbi uvijek Black, Muslims uvijek Flowers, u rat je ušlo kao grad bratstva i jedinstva. I tog, šestog, aprila. A onda je sa bratstvenojedinstvenih tornjeva blizanaca, Mome i Uzeira, zapucala Patriotska liga.
Sve ostalo je Sarajevska Laž. Opsada. Agresija. Snajperi.
Srpske snage su u svojoj potpunoj vojnoj nadmoći načinile klasičnu srpsku grešku iz spektra Sindroma Karadžić & Milošević. Umjesto da gađaju vitalne komunikacije, tramvaje, objekte i slično, trebale su utvrditi srpsku liniju i čekati.
Onako kako su radili, samo su davali povoda onima iz prvog pasusa da ostvare karijere superšljamovaca.
Danas, nakon tih dvadeset godina, izvjesna količina lešinara se skupila ponovo na mjestu zločina. Ne srpskog. Vlastitog zločina. Ne znam šta u tom Sarajevu radi Učtivi Šveđanin, kada ga Službeno Žrtveno Srajevo otvoreno ne podnosi.
To je pokazala i Florens Artman, napavši ga na ulici. Kako i pristoji Uličarki. To je taj Drilovani Šljam koji je došao u Sarajevo sa onim karticama i uputstvima.
Gospa Uličarka je u Hagu pokazala kako je instruisana. Tamo se nije bunila što dovode samo Srbe. Sad je našla da optužuje Evropu, i Bilta, što je dopustila krvoproliće nad njenim i njenih gazda ljubimcima.
A Evropa je tako nagužena u Lisabonu, od njenih ljubimaca, da se kladim da su pustili neka se ratuje. Uličarka Artman, i drugi ovdje nepomenuti šljam, kao da nije čula za čuvenu Alijinu epsku o Žrtvi mira za usranu BiH.
Dobro je da je danas Haris Pašović, Novonacionalni Reditelj Žrtve, pravio Crvenu Plastičnu Komediju u Saraju.
Dobro je da se izvjestan broj lešinara skupio na mjestu svog medijskog zločina.
To je znak da Fama Žrtve ne može još dugo da traje.
Već u Zagrebu ne prolazi ministar inostranih ambasadora. Ne jebe ga Milanović ni za ič. I ta ignorancija će se širiti. Saraj se pretvara u najveći autistični grad Evrope. Mada oni misle Turske.
Upamtiće kad će im opet Bilt doći. A ni Amanpur nije došla ne zato što je imala posla. Više to nije profitabilna destinacija. Ona je svoje pare odradila. Artmanova je došla jer nema više kud. Vucibatina. Ne bi ni Bone, ba. Možda je bio Petar Lujković. Nisu javili.
JEVTINI PERFORMANS ŽRTVE
Političko Sarajevo je opet u zanosu. Dvadeset godina od početka opsade.
A stvari stoje posve drugačije. To je dvadeset godina otkako je Alija Izetbegović naredio da se zbog Bosne i Hercegovine žrtvuje mir. Da se gologuz krene u rat za koji se nije bilo ni opremljeno, ni spremno, ni naučeno. Muslimani su tako prilježno služili Jna da su samo oficiri, proizvedeni radi nacionalnog pariteta, znali nešto o ratu i oružju jer su morali polagati za činove.
I tako su, nakon Naredbe Oca Alije, Patriotska liga, Ćele, Cace, Šušani i Mušani, krenuli u rat protiv Srpskog Agresora. Pošto je Srpski Agresor sam sebe opkolio u Sarajevu, najlogičnije je bilo ostatke opkoljenog Srpskog Agresora, a njih je bilo dovoljno za deset godina Opsade, 160.000, tamaniti kao da je rat stvaran, kao da se nije pod Opsadom Agresora. Usput, inscenirati razne pokolje i čekati Vazdužne Napade Kone Nate.
Sada je Reditelj Žrtve, Haris Pašović, od Alijine odluke Da se žrtvuje mir i da se Gologuz krene u rat, načinio performans a Sarajevo pretvorio u instalaciju koja bi pomoću 11.541 stolice trebala dokazati da je Srpski Agresor pobio toliko građana Sarajeva.
Laž. Potpuna Laž.
Kao i što je sve što je muslimanska, bošnjačkla strana radila u ratu. Incenirana su asfaltna kvoprolića po Sarajevu da bi međunarodne snage intervenisale protvi Srba. Jer ta vojska, Usrana Armija BiH, nije bila sposobna nizašta. Da nije bilo Hrvata, Hrvatske Vojske, danas niko ne bi pričao o Žrtvi. Rat bi bio vrlo brzo gotov.
Kao što je laž da je ono dvoje zaljubljenih na mostu na Miljacki ubila srpska strana, kao što je laž da nisu našli Avdu Palića, kao što je laž da je ubijeno 200.000 muslimana i silovano 50.000 muslimanki. Kao što je laž i sam Silajdžić i StopostoBiH. Kao što je Opsada laž. Kogod je htio, izašao je iz Sarajeva. A, osim toga, kako to da ta Silna Patriotija i ARBiH, za tolike godine rata nije krenula u herojski proboj. Agresor Noćas Mora Pasti.
Zašto bi krenuo. Svima je odgovarala ta Predstava Čekajući Karadžića. I Čaršiji, i Patriotiji, i Aliji, i Strancima. I Kristijan Amanpur.
Čudi me kako se zna koliko stolica treba da bude a ne zna se koliko je Srba pobijeno u Kazanima i po kazamatima Sarajeva. Kao das niste imali nijednog Batka.
Laž sa stolicama je Amanpurizirana Predstava za svijet. Beskonačno Oreolisanje Žrtvom. Podgrijavanje Mržnje kao glavnog jela, i salate, Bosne Usrane. Definisanje Podjele. Kič kao odraz uvlačenja muslimanskog naroda u suludu avanturu unaprijed izgubljenog rata. Stvaranje Trajne Samoće kao černobilskog oklopa za pošten muslimanski svijet Bosne i Hercegovine.
I Farsa. Od Agresora kupiti stolice.

четвртак, 05. април 2012.

MUDIS
DIREKTNO
PO MUDIMA BiH

Kreditni Giljotinaši, izvjesna agencija Moody's, snizlia kreditni rejting BiH na dno B ljestvice. Neki kažu da je to samo ladica više od rejtinga Grčke. I da samo što nije propala Vaša Država.
Ja, pak, mnijem da je normalno da je rejting taj Donji B. B ka BiH. Da se Vaša Država zove Aska i Vuk, rejting bi bio A.
E, tako se, otprilike, neki novinari i neki političari, a njih nije malo, razumiju u kreditne rejtinge i njihovo čitanje.
Propast je na vidiku. Čekaju nas demonstracije, rušenja, paljevine, Ateve ima cjelodnevni program uživo a reporteri se javljaju iz najzabitijih sela i podbrađene babe, po redu, pitaju Kada ćete vi organizovano na ulice.
Prije svega, i učenicima ekonomske škole na popravnom, jasno je da kreditni rejting nije rejting krize niti rejting bankrota. Ako je neko na Dnu B, ni izbliza nije u istom položaju kao Grčka. Grčka ima zaduženost, potrošnju i neefikasnost daleko iznad svih drugih zemalja. BiH ima neefikasnost ali nema zaduženost i potrošnju kao Grčka.
Kreditni rejting je Rejting Gulikoža. Oni su formirali sebi agencije da ih upozori da ne daju lovu tamo gdje se ne može oblizniti. I da mogu da uvrću muda, malo ti ga dignu, malo ti ga spuste.
BiH, pak, i ne treba da ima kreditni rejting. Jer to nije država, nije ništa. BiH je međunarodno priznati prazan prostor između Hrvatske i Srbije, kao slive neke rijeke. Bosna je sliv rijek Bosne. A i to se, u donjem toku, otima. Kako sliv neke rijeke može da ima kreditni rejting.
BiH nema kreditnih potreba. Osim za razgovore sa Ememefom. Sve ostalo Republika Srpska odlučuje i uzima za sebe.
Ipak, radi sigurnosti, Republika Srpska treba imati pripremljene projekte vlastite Narodne Banke, Vlastite Valute i vlastitih zakonskih procedura u slučaju da se Kreditni Rejting Vaše Države posve zgrči.

среда, 04. април 2012.

JEBO VAS
ONAJ KO VAM
NAPRAVI IGRALIŠTE

Dobro je da nekad i neki fudbalski sudija dobije po ušima. Fudbal napreduje brzinom svjetlice a oni stoje na mjestu. Naročito ovi iz Vaše Države. Pod pokroviteljstvom Komita Za Stabilizaciju.
Isto kažu iz Haotičnog Većeg Entiteta. Samo iz drugog razloga. Da dokažu da su Srbi divljaci.
Ruku na srce, ne znam kome je trebalo da se igra taj Kup Kralja Bosne u fudbalu. Treba se izdvojiti iz tog Saveza za incidente i igrati ligu Republike Srpske a u Evropska takmičenja neka ide Ko Oće. Borcu je bolje da četiri puta godišnje ovdje ugosti Partizan, Zvezdu, Dinamo i Hajduk, nego da se zajebava sa nepotrebnim takmičenjima i sudijskim bilmezima. Imali bi ogromnu posjetu, razvijali bi odnose koji su poželjni i potrebni, igrali bi sa velikim timovima, publici bi priuštili užitak čak i kad bi gubili.
Kažu da je taj međašni sudac iritirao gledaoce. Dobro, to nije razlog da mu razbiju glavušu, niti to branim. Ali je ljekovito.
Krv na glavi malog ćele simbolika je prisilnog zajedništva.
Kada sam se kao posljednji ministar informacija u Vladi Republike Srpske, borio protiv zajedniške televizije, tada male BHT, rekao sam da ne treba praviti igrališta i poligone za nove sukobe. Sada je krv na glavi auttriktera to i uočigledila.
A, nekako istovremeno, krv i na Glavuši Behatea. Izgubili prava na ligu šampiona. Sljedeće godine će prenose srijedom imati ona dva smiješna klovna sa Obeena. Tragedija. Em, tu dvojicu je teško slušati, em, Država ponižena, em, nedostajaće nam stručni konsultanti, STJ.
Erteeres dala saopštenje kako će sama odsad rješavati ta prava a kako dosad niučemu nije učestvovala.
Jest vam trebalo godina da skontate da ste naguženi. Bolje je ponekad i Vasića poslušati, bez obzira šta kaže kompanjija.
Dabome da Erteeres treba sama da kupuje programe. Pa, koliko ima para, toliko i programa. Ali su barem kupljeni za Našu Državu a ne za Vašu Državu. I Vaše Gubitke.

уторак, 03. април 2012.

ARSEN I MANCINI
Mancini treba veoma brzo, i prije kraja prvenstva, da spakuje kofere i napusti psihijatrijsku kliniku otvorenog tipa pod imenom Mančester Siti. Inače će ga nakupovane prilude zgaziti i pomiješati sa blatom da će mu trebati nekoliko godina da se oporavi. A to bi bilo šteta nakon velikih uspjeha sa Interom pa i sa Sitijem, dok nije počela kupovina koju on nije mogao kontrolisati. Pri tome ostavljam rezervu. Ako je on doveo Onog Mlatotelija, onda i treba da ga zgaze.
Sitijev tim, sa Balotelijem koji je talentovana nekontrolisana priluda trajne kategorizacije, sa Džekom, Vašim Dijamantom, koji se paunizira terenom i čeka da mu šansa padne pred noge a ne umije učestvovati u igri i pokazati aktivizam, sa Tevezom koji ode za nečijim kolima, ko ćoravo kuče, i tako obiđe pola svijeta, pa se opet vrati na teren kao da ništa nije bilo, i sa igračima skupljenim radi njihove želje za parama i radi slabljenja konkurencije, kao što je Samir Nasri, nije tim za prvaka Engleske.
Tim se gradi. Kao i igra. Tim se ne kupuje. Inače bi Kinezi imali i fudbalske timove u svojim trgovinama.
Mancini je, pri tome, jedan nesretan stručnjak. Kada je načinio pobjednički Inter i doveo ga do stabilnog prvaka, onda su ga otjerali i doveli neke druge tipove među kojima je i Murinjo, koji je iskoristio njegov rad i igrače i odskočio dalje. Danas je Inter tim mojih vršnjaka.
Donio je nesretnu odluku dolaskom u Siti, za njega kao prefinjenog stručnjaka, prije je neki manji, siromašniji, klub koji gradi svoje igrače i gradi tim na dugi rok. Niko sa onim igračima Sitija i onim parama ne može biti prvak Engleske.
Na drugoj strani je Arsen Venger koji se popeo do trećeg mjesta u Premijer ligi. To je ravno odlasku na Mont Everest bosih nogu. Njemu je na početku sezone otišlo nekoliko igrača na kojima je građena koncepcija tima i filozofija igre. Bio je u situaciji da mu navijači igraju bekove. I danas se osjeti taj devastacijski udar. Ostao mu je samo Van Persi a Volkot u takvoj situaciji ne daje koliko može i ne napreduje koliko bi trebao. Arsenalova igra nema više one pasove. To je, sada, klasično englesko loptanje, što je nepopravljiva šteta za fudbal.
Novi stadion koji su gradili uništio je njihove šanse za prvaka u dobrih deset godina.
Zbog svega toga, Venger bi trebao da ostane u Arsenalu. A Mancini da pobjegne što prije.

понедељак, 02. април 2012.

PSI
OKO
MESARE

Turska, balkanska, čaršija zadržala se danas, pored nekih ćenifa po zabitima i pišalištima Mehmeda Osvajača, još jedino u dobrom dijelu medija Vaše Države ali i u medijima u Republici Srpskoj. To su, prije svega, oni mediji koji su uvijek protiv vlasti ali su za malo para Vlade Republike Srpske, spremni da prime islam. Do ujutro.
U medijima sjede, stoluju, nad robovima, novinarima i sirotinjom rajom, sokački i čaršijski begovi i viđeniji ljudi, AUK, koji takozvanu javnu riječ koriste za muške jetrvske poslove, da nekom ga viknu, da nekoga javno skrše, da oblate, da diskvalifikuju, da cenzurišu, da poraze u poslovima za račun drugih, da nekoga kandiduju a nekoga proskribuju. Pri tome se neprestano predstavljaju, Na Svećetir Strane, prijateljima. Podvode javne ličnosti pod vlastitu cirkusku šatru, daju im priznanja pa ih onda promovišu u uručioce priznanja. Taj medijski begovski agregat je potpuno suprotan glavnom liku iz vica Kad Cigo postane ministar, konja postavi za pomoćnika. Njihov vic je Kad konj postane ministar, Cigu uzme za ljubavnicu. Rafaela Kara, mnijem.
Mediji su postali avlije porodičnih obračuna i osveta. Poligoni tračeva i galerije Naših Izvora bliskih ovome i onome. Postali su protočni reketaški računi za pisanje ili nepisanje. Postali su diskvalifikativi u mrtvom predizbornom vremenu.
Djelatnost medija u Republici Srpskoj utoliko je destruktivnija što je opozicija jalovija.
Da bi zadržali svoj pedigre, i tako pobjegli od avlijanera, da bi postali rasa, počinju da glume opoziciju, da glume političke stranke. Njima je, jadnicima, neko, uz malu šaku para, protitrao jajca i saopštio da su faktor izbora, da oni mogu da mijenjaju političku klimu i mozaik. A da imalo prate stvari i činjenice, znali bi da se najveći dio birača opredjeljuje za stranku i kovertira glas, mnogo ranije, prije kampanje, prije godine izbora, i ne na osnovu njihove čaršijske djelatnosti.
U taj arsenal čaršijskih instalacija spada i eklatantan primjer Ateveovog izvještavanja o sjednici Izvršnog odbora Esenesdea. TV Dževrije donijela je uvjerljiv iskaz o tome šta je bilo na toj sjednci. Koja je trajala nekoliko sati i sigurno nisu ni glavne ni sporedne teme bile one koje su višekratni plaćenici saopštili. Ateve je htjela da kaže da se Izvršni odbor najveće stranke na Balkanu bavi šumskim gazdinstvima, šumokradicama i taksama geodetske uprave. Što nema nikakve veze sa istinom. Osim, toga, za to ne treba sjediti satima na nekom sastanku i u tolikom broju.
TV Dževrije se pokazala upućenom baš kao pseto oko mesare. Ako mu, kroz prozor, baciš koščicu pilećeg krila, u njegovoj glavi se stvori slika da je unutra pojeden slon.
Čaršijaneri malo veće mašte od Atevea, garnirali su svoja umovanja svađama među liderima Esenesdea, ostavkama i slično.
U pse oko mesare, da se razumijemo, spadaju i oni koji su informisali Ateve o pouzdanim temamama koje su carovale na Mrakovici.
Valjda će vladini umotvori sada znati da medijima ne treba davati pare. A naročito ne treba potkupljivati već potkupljene. Sfinge ko sfinge. Kurve ko kurve.
Najbolji odnos s medijima nije seksulani odnos. Već latentni odnos neprijateljstva niskog intenziteta. Uživajte, u transparentnosti, demokratiji i nezavisnosti. A sa vlašću ni za ruku ni pod ruku. U takvom odnosu mediji su društveno najproduktivniji. I najvitalniji, jer će preživjeti samo sposobni za informacije. Zna li iko koliko je dosad raznih faktora spašavalo Ateve. Inače bi davno bila u staretinarnici propalih ideja.
U takvom odnosu sa medijima, vlast, što uključuje i vladu, jakako, ima najbolju poziciju. Ne dira u medije. I ne petlja se s njima. A one koji su otvoreno protiv, ignoriše ih, ne daje im legitimitet svojim pojavljivanjem. Informacije koje će biti u opticaju sigurno su dobro sažvakane. A ne ovako. Naš Izvor Blizak Esenesdeu. Ili se radi o našem izvoru bliskom Ateveu. A i to će se otkriti.
Za tu etiku odnosa zaduženi su pretežno mediji. Vlast, od pamtivijeka, ima prava na sva sredstva. Vlast poteže i za ratovima pa može i sa medijima kako hoće. Ako mediji sebi ne postave ljestvice i granice, ako ne izgrade etičke putokaze prema vlasti, ostaće uvijek Čaršija. Kurve i Jetrve.