ARSEN I MANCINI
Mancini treba veoma brzo, i prije kraja prvenstva, da spakuje kofere i napusti psihijatrijsku kliniku otvorenog tipa pod imenom Mančester Siti. Inače će ga nakupovane prilude zgaziti i pomiješati sa blatom da će mu trebati nekoliko godina da se oporavi. A to bi bilo šteta nakon velikih uspjeha sa Interom pa i sa Sitijem, dok nije počela kupovina koju on nije mogao kontrolisati. Pri tome ostavljam rezervu. Ako je on doveo Onog Mlatotelija, onda i treba da ga zgaze.
Sitijev tim, sa Balotelijem koji je talentovana nekontrolisana priluda trajne kategorizacije, sa Džekom, Vašim Dijamantom, koji se paunizira terenom i čeka da mu šansa padne pred noge a ne umije učestvovati u igri i pokazati aktivizam, sa Tevezom koji ode za nečijim kolima, ko ćoravo kuče, i tako obiđe pola svijeta, pa se opet vrati na teren kao da ništa nije bilo, i sa igračima skupljenim radi njihove želje za parama i radi slabljenja konkurencije, kao što je Samir Nasri, nije tim za prvaka Engleske.
Tim se gradi. Kao i igra. Tim se ne kupuje. Inače bi Kinezi imali i fudbalske timove u svojim trgovinama.
Mancini je, pri tome, jedan nesretan stručnjak. Kada je načinio pobjednički Inter i doveo ga do stabilnog prvaka, onda su ga otjerali i doveli neke druge tipove među kojima je i Murinjo, koji je iskoristio njegov rad i igrače i odskočio dalje. Danas je Inter tim mojih vršnjaka.
Donio je nesretnu odluku dolaskom u Siti, za njega kao prefinjenog stručnjaka, prije je neki manji, siromašniji, klub koji gradi svoje igrače i gradi tim na dugi rok. Niko sa onim igračima Sitija i onim parama ne može biti prvak Engleske.
Na drugoj strani je Arsen Venger koji se popeo do trećeg mjesta u Premijer ligi. To je ravno odlasku na Mont Everest bosih nogu. Njemu je na početku sezone otišlo nekoliko igrača na kojima je građena koncepcija tima i filozofija igre. Bio je u situaciji da mu navijači igraju bekove. I danas se osjeti taj devastacijski udar. Ostao mu je samo Van Persi a Volkot u takvoj situaciji ne daje koliko može i ne napreduje koliko bi trebao. Arsenalova igra nema više one pasove. To je, sada, klasično englesko loptanje, što je nepopravljiva šteta za fudbal.
Novi stadion koji su gradili uništio je njihove šanse za prvaka u dobrih deset godina.
Zbog svega toga, Venger bi trebao da ostane u Arsenalu. A Mancini da pobjegne što prije.
Mancini treba veoma brzo, i prije kraja prvenstva, da spakuje kofere i napusti psihijatrijsku kliniku otvorenog tipa pod imenom Mančester Siti. Inače će ga nakupovane prilude zgaziti i pomiješati sa blatom da će mu trebati nekoliko godina da se oporavi. A to bi bilo šteta nakon velikih uspjeha sa Interom pa i sa Sitijem, dok nije počela kupovina koju on nije mogao kontrolisati. Pri tome ostavljam rezervu. Ako je on doveo Onog Mlatotelija, onda i treba da ga zgaze.
Sitijev tim, sa Balotelijem koji je talentovana nekontrolisana priluda trajne kategorizacije, sa Džekom, Vašim Dijamantom, koji se paunizira terenom i čeka da mu šansa padne pred noge a ne umije učestvovati u igri i pokazati aktivizam, sa Tevezom koji ode za nečijim kolima, ko ćoravo kuče, i tako obiđe pola svijeta, pa se opet vrati na teren kao da ništa nije bilo, i sa igračima skupljenim radi njihove želje za parama i radi slabljenja konkurencije, kao što je Samir Nasri, nije tim za prvaka Engleske.
Tim se gradi. Kao i igra. Tim se ne kupuje. Inače bi Kinezi imali i fudbalske timove u svojim trgovinama.
Mancini je, pri tome, jedan nesretan stručnjak. Kada je načinio pobjednički Inter i doveo ga do stabilnog prvaka, onda su ga otjerali i doveli neke druge tipove među kojima je i Murinjo, koji je iskoristio njegov rad i igrače i odskočio dalje. Danas je Inter tim mojih vršnjaka.
Donio je nesretnu odluku dolaskom u Siti, za njega kao prefinjenog stručnjaka, prije je neki manji, siromašniji, klub koji gradi svoje igrače i gradi tim na dugi rok. Niko sa onim igračima Sitija i onim parama ne može biti prvak Engleske.
Na drugoj strani je Arsen Venger koji se popeo do trećeg mjesta u Premijer ligi. To je ravno odlasku na Mont Everest bosih nogu. Njemu je na početku sezone otišlo nekoliko igrača na kojima je građena koncepcija tima i filozofija igre. Bio je u situaciji da mu navijači igraju bekove. I danas se osjeti taj devastacijski udar. Ostao mu je samo Van Persi a Volkot u takvoj situaciji ne daje koliko može i ne napreduje koliko bi trebao. Arsenalova igra nema više one pasove. To je, sada, klasično englesko loptanje, što je nepopravljiva šteta za fudbal.
Novi stadion koji su gradili uništio je njihove šanse za prvaka u dobrih deset godina.
Zbog svega toga, Venger bi trebao da ostane u Arsenalu. A Mancini da pobjegne što prije.
